DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 47 <-- 47 --> PDF |
južnoj Grčkoj, i može uvrstiti u uži krug oblika svojte P. n. var. pallasiana. Izgleda, po´ svemu da se on više približava svojti tipskog crnog bora koji je u našim krajevima zastupan posebnim odlikama: ilirskim odnosno dalmatinskim crnim borom. Sličnost s tim borovima uvjetovana je sigurno istovjetnošću podrijetla, terenskom povezanošću, kao> i sličnosti ekoloških uvjeta na prirodnim staništima. Po svemu sudeći areal tipskog krimskog bora niti ne dopire tako daleko na jug evropskog Sredozemlja. Njegova pojava na Cipru (Rikli), gdje izgrađuje najljepše šume, još i danas u prastarim i orijaškim primjercima, bila bi zapravo uključena u područje njegove prirodne rasprostranjenosti (uglavnom Krim i Mala Azija). Olimp sa dijelom Makedonije, gdje je isto tako* ustanovljen krimski crni bor, morali bismo uvrstiti u onaj dio areala ovog bora koji je prema zapadu da^leko isturen i još nedovoljno omeđen. Prema mnogim autorima na tesalskom je Olimpu krimski bor najvažnije šumsko drvo. Ni za provjeravanje tih podataka nemamo još dovoljno materijala. Borove šume rta Tajgetu Tajget je jedna od najviših grčkih planina (2409 m). Smještena je na južnom obalnom (uz Jonsko more) rubu Peloponeza, dakle u najjužnijem dijelu Grčke (južnije je još samo smješten goroviti otok Kreta s visokim planinama —- Ida, 2456 m — i sa vrlo osebujnom mediteranskom planinskom vegetacijom, sa čempresima, borovima, sa grčkom jelom i nadasve s vegetacijom ježinastih grmova ili polugrmova astragalusa i ježevca). Na dosta velikom prostranstvu obrasla je ova klasična grčka planina u svojim vršnim dijelovima gustim jelovim šumama koje s donje strane obrubljuju čiste ili jcš češće miješane šume crnog bora. Tako se na blago nagnutim i prema jugu izloženim obroncima ispod glavnog vrha Tajgeta, a na visini iznad 1000 m, nalaze na velikom prostoru razasuti, osamljeni ili s jelama izmiješani vrlo slikoviti primjerci crnog bora. Još je više njegovih ostataka u panjevima koji govore o veličini i starosti tog drveta u ovom najjužnijem dijelu Evrope. Stara su to stabla koja su sa svojim još starijim pređima svjedoci velikih promjena i zbivanja koja su se odvijala nekoć u Sredozemlju, u tom najaktivnijem dijelu Evrope. Oni su sigurno bili svjedoci brojnih i čestih tektonskih pokreta. Njima se je približavalo ili se od njih udaljavalo toplo more. Zbog blizine Sredozemnog mora, nikada ih nije ni zahvatio katastrofalni utjecaj oledbe koja je za pleistocena decimirala njegove srodnike na sjeveru Balkanskog poluotoka. Zato se i može reći da je to drveće tu sigurno još od vremena svoga postanka. Ti su borovi preživjeli sve te promjene, jer su već od početka stekli neobičnu sposobnost da se prilagode i na takve uvjete staništa na kome se druge biljke još nisu mogle zadržati. I danas su još uvijek zadržali baš takva nepristupačna mjesta, kao i položaje sa tlom i vegetacijom, u razvoju kojih su morali, a i danas još moraju, odigrati pionirsku ulogu. U višim se dijelovima Tajgeta on već mora boriti s isto tako vrlo otpornom i na grčke planine ograničenom grčkom jelom. S tom je jelom dijelio i istu sudbinu, ugrožen na svim pozicijama razornim djelovanjem zajedničkog neprijatelja — čovjeka. Naročito je baš borove čovjek već odavnine sjekao i palio. Zato borovi tu najčešće više i ne čine prave šume. Tu se crni borovi nalaze na najvišim položajima do kojih uopće mogu doprijeti. Na tim su mjestima Tajgeta borovi već zašli u područje izrazitije planinske klime. Visina je tu, do koje dopiru crni borovi, i preko 1600 m. Noći su tu vrlo hladne, dok po danu žarko sunce sve spaljuje. Uza sve te velike opreke, i edafske su (tlo bez vapna) i klimatske prilike staništa za borove |