DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 58     <-- 58 -->        PDF

Maloj Aziji. Iz Apeninskog Poluotoka proširena
je u sjeverozapadnu Afriku. Prema
sjeveru proširila se od Alpa, Jure, Se-
vena i Pireneja, a prema istoku stere se
do Kavkaza i Perzije. Njen areal ,podsjeća
na nekadašnju povezanost spomentih triju
mediteranskih poluotoka. On je tercijarnog
podrijetla.


Javor gluhać srećemo često na čitavom
Dinarskom gorju. On učestvuje kao primiješana
vrsta počevši od hladnijeg submediterana
pa sve do gornje granice šumske
vegetacije. Proširen je u zapadnom dijelu
Hrvatske, kroz Bosnu i Hercegovinu, jugozapadnu
Srbiju, te kroz Ornu Goru i
Makedoniju. Javor gluhać smatramo
autohtonim drvetom naših šuma. Prema
jugu dopire sve do srednjeg Epira. Optimalno
raste na karbonatnim tlima razvitim
na raznim vapnencima i dolomitima.
U Makedoniji smo ga vidjeli in a silikatnoj
podlozi.


Javor gluhać posjeduje prilično veliku
ekološku amplitudu, čime se mogu tumačiti
i dosta velike razlike u njegovim morfološkim
osebinama. Koliko može biti termofilan
i heliofilan, dokazuje nam njegov
sporadičan pridolazak čak i .u hladnijim
mediteranskim, kao i u topliji medunčevim
cenozama. Ovdje-ondje susrećemo ga
i u šumi međunca s bjelograbićem. Vidjeli
smo ga u toj cenozi u Hrvatskom Primorju,
u Krbavi, u Dalmaciji, Hercegovini,
Ornoj Gori i Makedoniji. Mnogo je
češći i vitalniji u našim šumama medunca
i crnog graba sa cerom. Na. Apeninskom
Poluotoku najčešće se nalazi u oblasti Castanetum
Pav. s toplim i suhim ljetom,
a zalazi prilično duboko u pojas Fagetum
Pav. Kod nas je stalan pratilac visoke
krške bukove šume na vapnenoj podlozi,
zatim šume bukve i jele, kao i šume bukve,
jele i smrče na visokom kršu. U Velikoj
i Maloj Kapeli, na Velebitu i Plješevici
razvija se često u tim cenozama u vrlo
krupna stabla. Pojavljuje se i u subalpinskim
cenozama, a pojedinačno ga imade
u šumi klekave bukve i bora krivulja.
Najmarkantniji su mu pratioci u toplijem
području klen, maklen, crni Jasen, medunac
i bjelograbić, a u hladnijim položajima
rašeljka, cer, crni grab, inukinja, žestika
(Rhamnus carniolica), crveno pasje
grožđe (Lonicera xylosteum) i dr.


U području visokog krša razvija se u
krupno stablo. Na pogodnu staništu može
izrasti kao drvo preko 25 m visoko. Deblo
mu može biti ravno, a krošnja velika i
široko zaobljena. U visokim sastojinama
prebornog sastava debla su mu često usukana
i savinuta prema svijetlu. U Vele


bitu, Kapeli i Plješevici vidjeli smo takvih
stabala s promjerom i do 80 cm, a kod
Bigorskog manastira u Makedoniji s promjerom
do 60 cm. Izdanci iz panjeva obično
su manji; njihova je debljina do 20
cm, a visina "do kojih 10 m. Kora debla
je glatka, pepeljasto siva, na starim stablima
ispucana u ljuske. Pupovi su oko
6 mm dugi, tamno smeđi, pravilno ljuskavi.
Cvjetovi su uglavnom poligamni,
andromonecični, u korimbima, na dugim
stapkama, a razvijaju se neposredno prije
ili za vrijeme prolistavanja, žućkaste su
boje i nešto veći nego kod gorskog javora.
Plodovi su dvije samare konveksnih i golih
karpela. One su 2,5—3 cm duge, u zrelom
stanju crvenkaste ili zelenkasto žute.
Samare su pod pravim ili oštrim kutem.
Češće se dešava da su i po tri samare zajedno
israsle (Plitvička Jezera).


Sistematika skupine kojoj pripada javor
gluhać prilično je nejasna, te zaslužuje
poseban studij. Prema R. Corti-u i


A. Pavari-u (Monti e Boschi, 1956, s. 578)
D´Errico 1955. god. istraživao je tu zapletenu
problematiku i konstatovao da na
području Apeninskoga Poluotoka postoji
unutar vrste Acer Opalus Mili. 7 varijeteta.
One se luče u dvije jasno odijeljene
grupe. To su: var. Opalus tjrp., var opulifolium
Pax, var rotundifolium Fiori i var.
ambiguum Fiori. U drugu grupu pripadaju
odlike sa odozdo gusto pustenastim
listovima. To su: var. obtusatum Reich.,
var. neapolitanum DC. i var. aetnense
Strobl. Već ovo nam daje poticaja da bi
pitanje svojta javora gluhaća sa gusto
dlakavim lišćem, kamo pripadaju naše
svojte, iziskivalo specijalan studij.
Javor gluhać nikad ne tvori sastojine,
a ni grupe. Primiješan je pojedinačno, u
skupovima ili u skupinama. Ne možemo
ga prema tome ubrajati čak ni u subedirikatorske
vrste. On je sporadičan ali mu
je učešće ipak mnogo veće u južnom nego
u sjevernom dijelu areala.


Javor gluhać vrijedan je pažnje za pošumljavanje
viših krških predjela. Može
se u tom pogledu koristiti vrlo uspješno,
ali kao primiješana vrsta s drugim umjerenim
i kserotermnim kalcifilnim listačama,
kao što su klen, maklen, rašeljka,
crni jasen, crni grab, medunac, mukinja
i dr.


U području visokog krša´ zaslužuje javor
gluhać posebnu pažnju i kao vrlo dobra
meliorativna vrsta degradiranih šuma.
Svojim obilnim i velikim lišćem, koje brzo
trune, on dobro popravlja tlo. Odlikuje
se vrlo dobrim povezivanjem i učvršćivanjem
tla. Čest je stanovnik škrapovitih