DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 58 <-- 58 --> PDF |
Maloj Aziji. Iz Apeninskog Poluotoka proširena je u sjeverozapadnu Afriku. Prema sjeveru proširila se od Alpa, Jure, Se- vena i Pireneja, a prema istoku stere se do Kavkaza i Perzije. Njen areal ,podsjeća na nekadašnju povezanost spomentih triju mediteranskih poluotoka. On je tercijarnog podrijetla. Javor gluhać srećemo često na čitavom Dinarskom gorju. On učestvuje kao primiješana vrsta počevši od hladnijeg submediterana pa sve do gornje granice šumske vegetacije. Proširen je u zapadnom dijelu Hrvatske, kroz Bosnu i Hercegovinu, jugozapadnu Srbiju, te kroz Ornu Goru i Makedoniju. Javor gluhać smatramo autohtonim drvetom naših šuma. Prema jugu dopire sve do srednjeg Epira. Optimalno raste na karbonatnim tlima razvitim na raznim vapnencima i dolomitima. U Makedoniji smo ga vidjeli in a silikatnoj podlozi. Javor gluhać posjeduje prilično veliku ekološku amplitudu, čime se mogu tumačiti i dosta velike razlike u njegovim morfološkim osebinama. Koliko može biti termofilan i heliofilan, dokazuje nam njegov sporadičan pridolazak čak i .u hladnijim mediteranskim, kao i u topliji medunčevim cenozama. Ovdje-ondje susrećemo ga i u šumi međunca s bjelograbićem. Vidjeli smo ga u toj cenozi u Hrvatskom Primorju, u Krbavi, u Dalmaciji, Hercegovini, Ornoj Gori i Makedoniji. Mnogo je češći i vitalniji u našim šumama medunca i crnog graba sa cerom. Na. Apeninskom Poluotoku najčešće se nalazi u oblasti Castanetum Pav. s toplim i suhim ljetom, a zalazi prilično duboko u pojas Fagetum Pav. Kod nas je stalan pratilac visoke krške bukove šume na vapnenoj podlozi, zatim šume bukve i jele, kao i šume bukve, jele i smrče na visokom kršu. U Velikoj i Maloj Kapeli, na Velebitu i Plješevici razvija se često u tim cenozama u vrlo krupna stabla. Pojavljuje se i u subalpinskim cenozama, a pojedinačno ga imade u šumi klekave bukve i bora krivulja. Najmarkantniji su mu pratioci u toplijem području klen, maklen, crni Jasen, medunac i bjelograbić, a u hladnijim položajima rašeljka, cer, crni grab, inukinja, žestika (Rhamnus carniolica), crveno pasje grožđe (Lonicera xylosteum) i dr. U području visokog krša razvija se u krupno stablo. Na pogodnu staništu može izrasti kao drvo preko 25 m visoko. Deblo mu može biti ravno, a krošnja velika i široko zaobljena. U visokim sastojinama prebornog sastava debla su mu često usukana i savinuta prema svijetlu. U Vele bitu, Kapeli i Plješevici vidjeli smo takvih stabala s promjerom i do 80 cm, a kod Bigorskog manastira u Makedoniji s promjerom do 60 cm. Izdanci iz panjeva obično su manji; njihova je debljina do 20 cm, a visina "do kojih 10 m. Kora debla je glatka, pepeljasto siva, na starim stablima ispucana u ljuske. Pupovi su oko 6 mm dugi, tamno smeđi, pravilno ljuskavi. Cvjetovi su uglavnom poligamni, andromonecični, u korimbima, na dugim stapkama, a razvijaju se neposredno prije ili za vrijeme prolistavanja, žućkaste su boje i nešto veći nego kod gorskog javora. Plodovi su dvije samare konveksnih i golih karpela. One su 2,5—3 cm duge, u zrelom stanju crvenkaste ili zelenkasto žute. Samare su pod pravim ili oštrim kutem. Češće se dešava da su i po tri samare zajedno israsle (Plitvička Jezera). Sistematika skupine kojoj pripada javor gluhać prilično je nejasna, te zaslužuje poseban studij. Prema R. Corti-u i A. Pavari-u (Monti e Boschi, 1956, s. 578) D´Errico 1955. god. istraživao je tu zapletenu problematiku i konstatovao da na području Apeninskoga Poluotoka postoji unutar vrste Acer Opalus Mili. 7 varijeteta. One se luče u dvije jasno odijeljene grupe. To su: var. Opalus tjrp., var opulifolium Pax, var rotundifolium Fiori i var. ambiguum Fiori. U drugu grupu pripadaju odlike sa odozdo gusto pustenastim listovima. To su: var. obtusatum Reich., var. neapolitanum DC. i var. aetnense Strobl. Već ovo nam daje poticaja da bi pitanje svojta javora gluhaća sa gusto dlakavim lišćem, kamo pripadaju naše svojte, iziskivalo specijalan studij. Javor gluhać nikad ne tvori sastojine, a ni grupe. Primiješan je pojedinačno, u skupovima ili u skupinama. Ne možemo ga prema tome ubrajati čak ni u subedirikatorske vrste. On je sporadičan ali mu je učešće ipak mnogo veće u južnom nego u sjevernom dijelu areala. Javor gluhać vrijedan je pažnje za pošumljavanje viših krških predjela. Može se u tom pogledu koristiti vrlo uspješno, ali kao primiješana vrsta s drugim umjerenim i kserotermnim kalcifilnim listačama, kao što su klen, maklen, rašeljka, crni jasen, crni grab, medunac, mukinja i dr. U području visokog krša´ zaslužuje javor gluhać posebnu pažnju i kao vrlo dobra meliorativna vrsta degradiranih šuma. Svojim obilnim i velikim lišćem, koje brzo trune, on dobro popravlja tlo. Odlikuje se vrlo dobrim povezivanjem i učvršćivanjem tla. Čest je stanovnik škrapovitih |