DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1962 str. 33     <-- 33 -->        PDF

na promet za četinarsku rezanu građu, a
tako i usklađenje cijena četinarskih proizvoda
sa onima na stranim tržištima. Za
unapređenje šumarstva, pomoć slabijim
gospodarstvima i onima van šum. privr.
područja, mjesto vanrednog doprinosa na
dohodak treba uvesti sistem rente.


2) Izgradnja tehničke baze. Najprešnija
je potreba: izgradnja šum. komunikacija,
mehaniziranje rada na sječi i izradi. Treba
očekivati odliv radne snage iz šumoprivrede
uslijed teških uslova života i rada u
šumi, pa je treba zamijeniti mehanizacijom,
a time će se sniziti troškovi proizvodnje
i osnovati kadar stalnih šum. radnika
industrijskog tipa.


3) Kadrovi i njihov položaj. Plaće šum.
radnika treba da su bar kao onih u industriji
i rudarstvu. Osim toga valja izgraditi
za njih i njiihove obitelji naselja sa
svim elementima društvenog standarda.


4) Unapređenje šumskog fonda. Smatramo
da će potrebe na drvu stalno rasti.
Zato ćemo morati povećati i unaprijediti
naš šum. fond uzgojem i prirodnih šuma
i plantaža. Među važne mjere spada đubrenje
i unošenje četinara u lišćarske šume,
a naročito u bukove. Velike neiskorišćavane
površine valja plantažirati vrstama
brzog rasta.


5) Izgradnja industrije i iskorišćavanje
drva. Nama je prvenstveno nužna izgradnja
industrije, koja bi mogla preraditi svu
za sječu dozrelu bukovinu koju bi davao
svakogodišnji etat, ali bi trebalo i naći
plasman za te proizvode. Na domaćem tržištu
trebala bi da zamijeni četinare. Kod
iskorišćavanja drva uopće, valja imati na
umu da je vrijednost upotrebe za celulozu
preko deset puta veća od upotrebe za
ogrev, a četiri do šest puta od iskorišćenja
za jamsiko drvo.


6) Reorganizacija šumarstva i unutrašnja
organizacija poduzeća. Područja sa nepravilnom
ekonomskom cjelinom valja
ispraviti. O objedinjavanju šumoprivrednih
poduzeća sa drv. industrijom,, poljoprivredom
itd. treba da odlučuju radni
kolektivi šumaprivredne organizacije, a u
event, kombinatu, obračun mora se vršiti
odvojeno. Princip je kompleksno nagrađivanje
po učinku. Šumoprivredno kao i
svako drugo poduzeće postavljeno je na
pravne temelje socijalističkog samoupravljanja,
pa toj važnoj njegovoj ulozi valja
posvetiti naročitu pažnju.


7) Naučno-istraživačka služba. (Vidi o
tom pitanju Š. L. 5-6-1962 referat ing.


N. Gogera i ing. T. Zivkovića — str. 247).
8) Vlastite mogućnosti šumarstva. Šumoprivreda
nije ni izdaleka iskoristila svo


je unutrašnje rezerve, što bi poboljšalo
njezin položaj i omogućilo brže rješavanje
proizvodnih zadataka. Te rezerve su slijedeće:
bolje iskorišćavanje i sortiranje drva;
pravilno trasiranje šum. putova; pravilna
organizacija posla i nabavka opreme;
raspored i dskorišćavanje kadrova;
pravilna nagrada članova kolektiva; veće
iskorišćavanje sporednih šumskih proizvoda
itd. Time će se šumarstvo podići na
nivo ostalih naprednijih privrednih grana.


IV ZAKLJUČAK


Osnivanjem organizacija za kompleksno
gospodarenje šumama, sa radničkim samoupravljanjem,
a paralelno s time i uvođenjem
novog privrednog sistema i načina
raspodjele, naše su obaveze teže i za-´
daći odgovorniji. Zato treba osobitu pažnju
posvetiti izgradnji mlade radničke
samouprave i kompleksnom nagrađivanju
po učinku; ustaljivanju radne snage i poboljšanju
kvalifikacijske strukture.


Za povećanje rentabilnosti i proizvodnosti,
treba primijeniti mehanizaciju na
širem pođručiu, a također i primijeniti
naučne metode u šumoprivredi. a to traži
usku saradnju i kontakt naueno-istraživačkih
i proizvodnih organizacna. a tako
i sa ekonomistima radi racionalizacije proizvodnje.


(Kao prioritetan zadatak se postavlja
svestrano proučavanje iskorišćavanja i
plasmana bukovih sortimenata.


Konačno, bilo bi korisno da svaka šumoprivredna
organizacija izradi plan razvoja
na vlastitim sredstvima, odnosno da
ustanovi kolika bi dodatna sredstva zajednice
morala biti.


Saradnja šumoprivrede i drv. industrije
poslužit će korisno razvoju i unapređenju
ovoj zapravo jedinstvenoj privredi.


SAVJETOVANJE


održano 19. svibnja 1962 godine u Zagrebu
u sklopu II. Plenuma Saveza šumarskih
društava Hrvatske.


Na ovom savjetovanju pročitan je referat
»Stanje i perspektiva razvoja naučnoistraživačke
službe šumarstva i drvne
industrije u NR Hrvatskoj«, kojeg su
sastavili ing. Nikola Goger i ing. Vilim
Živković.


Na ovom savjetovanju učestvovali su
članovi Plenuma kao i pozvani stručnjaci.


247




ŠUMARSKI LIST 7/1962 str. 34     <-- 34 -->        PDF

Sadržaj je ovog referata u sažetom opsegu
slijedeći:


Uvod. Sastavljači referata ističu eminentnu
važnost naučno-istraživačke službe
na području šumarstva i drvarske industrije.
Razvitak svake privredne grane treba
svojom dinamikom da bude u skladu,
da se razvija harmonično sa svim drugim
granama; inače će zaostätla grana postati
deficitarna u odnosu na uložena sredstva
i rad. Da ove "dvij° naše privredne grane
ne budu kočnica dinamičnog razvitka čitave
naše privrede, naučno-istraživačka
služba treba pronaći metode kako bi se
stvorili uvjeti za njihov skladan i nesmetan
razvitak. O stanju i perspektivama te
službe ukratko ćemo upoznati našu stručnu
javnost.


Historijat. Institut za šum. i lov. istraživanja
osnovan je 1946 g. (u okviru Min.
polj. i šum.), a Institut za drv. ind. istraživanja
1949 g. (u okviru Min. drv. ind.).
Financiranje je bilo nesigurno, pa zato i
rad ograničen na najobičnija ispitivanja.
To je bilo i uzrokom neopremljenosti i
nedovoljnom stručnom kadru. Instituti su
bili najprije posebni odjeli Ministarstva
i djelovali kao budžetske ustanove s ograničenim
obujmom financiranja. Poslije su
bili samostalne ustanove, kojima je NO
grada dodjeljivao sredstva, a kasnije kao
ustanova sa samostalnim financiranjem
kome je osnivač I. V. Sabora. Sve do 1957
nije bilo čvršćeg oslonca u zakonskim propisima.
Zakonom o organizaciji naučnog
rada i Zakonom o načinu financiranja
naučnih ustanova riješena su načelno neka
pitanja daljeg razvoja i rada naučnih
ustanova.


Zadaci i sadržaj rada. Institut za š umarska
istra živanja radi na rješavanju
ovih zadataka:


— uvođenju novih vrsta i novih metoda
u proizvodnom procesu;
— povećanju šumskog fonda uvođenjem
vrsta drveća brzog rasta, metoda
uzgoja, njege, plantaža, intenzivnijih kultura,
odgovarajućih poljoprivrednih međukultura;
— utvrđivanju rasta i prirasta; melioraciji
degradiranih šuma; ekonomičnijem
gospodarenju šumama, racionalizaciji šumskog
rada i uvođenju mehanizacije;
— svih pitanja lokalne (naučno-istraživačke)
šumarske problematike ili praktične
primjene rezultata na pojedinim
objektima privrednih organizacija, šumarija,
pogona i si., a također i organiziranju
tečajeva, seminara i instruktaža radi
primjene tih rješenja u praksi.


Institut za drvarsko - industrijska
istraživanja:


— organizira naučnoistraživački rad na
industrijskoj preradi drva, njegovoj zaštiti
i upotrebi; na usavršavanju metoda
istraživanja, studiju tehnoloških procesa,
savremenih strojeva, ekonomike i organizacije
proizvodnje u primarnoj, finalnoj
i kern, preradi drva;


— studira tržišta, plasman, cijene; vrši
labor, analize, izrađuje ekspertize, a za
privr. org. izrađuje tehničke i ekonomske
elaborate, rekonstr. ili izgradnje savremenih
industr. objekata itd.
Plan rada treba uvijek postavljati u
sporazumu s privrednim organizacijama i
to tako da obuhvati sve aktualne zadatke.
Osim toga naročito valja naglasiti da nesigurno
financiranje ometa, a ponekad i
onemogućuje postizavanje dobrih rezultata.


Organizacijsko stanje. Naučne ustanove
u šumarstvu i drv. industriji djeluju
kao samostalne ustanove a financiraju se
prema principima koji vrijede za samostalne
ustanove ili privredne organizacije.
Kadrovi naučnih radnika biraju se svake
treće ili pete godine, čime je garantirana
demokratičnost i izbor najsposobnijih
stručnjaka.


Kadrovi. Danas je kadar naših instituta
i zavoda nedovoljan i to radi neriješenog
pitanja financiranja. Baš radi toga ponegdje
su samo stariji naučni radnici, koje
se nije moglo potpuno zamijeniti mlađim
saradnicima.


Financiranje. To je jedan od najtežih
problema, jer naučnoj ustanovi ne može
biti garantiran istraživački rad ni ako se
financira kao samostalna ni kao privredna
organizacija. Republički fond za naučni rad
osigurao je za 1962 g. iznos od 10,000.000
din. za sve institute i zavode, a to je apsolutno
premalo. Sredstva koja primaju
naučne ustanove u Srbiji i Sloreniji su za
75—lOO´/o veća iako je broj kadrova u
Sloveniji znatno manji, a u Srbiji najviše
za 25l[l/o veći. Zato bi trebalo donijeti zakonske
propise o obaveznom financiranju




ŠUMARSKI LIST 7/1962 str. 35     <-- 35 -->        PDF

naučno-istraživačkog r?da, jer se to pitanje
ne može više odlagati.


Perspektiva razvoja naučno-istraž´.vačkog
rađa. Dosadašnji rad ne zadovoljava.
Zato smatramo da treba predložiti slijedeće
mjere:


Sadržaj i plan rada za naučno
istraživanje. Najaktualniju tematiku
treba da se obrađuje a postavljat
će je privredne organizacije i sve druge
koje su zainteresirane za unapređenje.proizvodnje.
Iz odvojenih prijedloga trebalo
bi na zajedničkom sastanku a na inicijativu
Komore i Sekretarijata sastaviti plan
rada instituta i zavoda šumarstva i drv.
industrije. Plan bi trebao biti utvrđen
naj´kasnije do 1. oktobra svake godine
unaprijed.


Financiranje. Odvojena traženja
i tumaranja predstavnika naših instituta
i zavoda po cijeloj državi u »lovu« na sredstva
ne smije biti. Plan se ne smije postaviti
dok nisu osigurana sredstva, a tako
je dosada bilo. Predlažemo da se izvrši
izmjena u zakonskim propisima, tj. da se
postavi to finansiranje na iste osnove kao
i financiranje općeobrazovnih škola, ali ne
dopunskom stopom budžetu NO općine na
prinadležnosti, nego određenom stopom iw
dohodak privredne organizacije.Moguće je
financiranje putem naručilaca rada, jer
je nemoguće sastaviti plan,a da se ne zna
tko je interesent za njegovo rješenje. Smatramo
da bi organizaciju i financiranje
(koie mora da se odviia kad i planiranje)
vršio Sekretarijat ili Komora.


K a d r o r i. Kadrova nema dovoljno.
Međutim, nagrađivanja saradnika instituta
i zavoda nisu razmjerna spram onih u
privrednim organizacijama. Naravno, da
će se to odraziti nepovoljno na obnovu
kadrova.


Oprema i prostor. Tu mi daleko
zaostajemo za inostranstvom. Ali i u rješavanju
ovog pitanja kočnica je opet problem
financiranja.


Iznoseći gornje činjenice, konstatacije
i prijedloge, željeli bismo da pokrenemo
diskusiju i čujemo mišljenje i prijedloge
drugih o tome.


Đ. K.


Nakon pročitanog referata otvorena je
diskusija u kojoj su učestvovali: Androić
dr Milan, Batajić ing. Čedo, Ćop ing. Bogomil,
Dragišić ing. Pero, Fašaić ing. Vid,
Goger ing. Nikola, Knebl ing. Franjo,
Kraljić dr Branko, Mrzljak ing. Ivo,
Potočić dr Zvonimor i Sekalec ing. Zeljko.


U diskusiji su iznesena i obuhvaćena
slijedeća pitanja.


Instituti za naučnoistraživački rad često
nemaju dugoročni program koji izvire
iz potrebe operative-proizvodnje, jer još
uvijek privredne organizacije ne sagledavaju
dovoljno da se samo primjenom naučnih
dostignuća može proizvodnja unaprediti.
Ovo ima za posljedicu da instituti
nemaju potrebne perspektive za sistematski
rad i da obrađuje teme koje ponekad
i nisu najaktuelnije.


Nije rijetka pojava da dva i više instituta
obrađuju istu temu zbog toga što
nije uspostavljena međuinstitutska koordinacija
i što ne postoji jedinstvenost naučnoistraživačke
službe.


Nabačena je misao da bi trebalo razmotriti
potrebu osnivanja novih ili preorijentiranih
instituta na naučnoistraživački
rad o specijalnim temama odnosno po
grupi srodnih tema.


Oprema instituta nije uvijek potpuna
odnosno savremena koja omogućava rad
na visokom naučnom nivou, a postojeća
oprema nije uvijek potpuno iskorišćena
radi nedovoljnog prostora za rad.


Instituti često nemaju dovoljno naučnih
radnika, a pogotovo mlađih koji u budućnosti
treba da zamjene starije.


Jedno od najvažnijih pitanja naučno-
istraživačkog rada sastoji se u financiranju.
Instituti se nalaze stalno u borbi za
financiska sredstva, jer današnji način financiranja
nije garancija za sistematski i
uspješan rad. Izvori dosadašnjeg financiranja
bili su: Savjet za naučni rad (savezni),
republički fond za naučni rad.


Fondovi za unapređivanje šumarstva
(kotarski i republički) i privredne organizacije.
iSredstva Savjeta i rep. fonda za
naučni rad nisu bila dovoljna, dok su fondovi
za unapređivanje šumarstva sa 1. VII
1961. g. prestala postojati. Privredne organizacije
nisu sklone da financiraju naučnoistraživačku
službu, dok druge kasno
u toku godine sklapaju ugovore, a još kasnije
isplaćuju usluge. Obzirom na izloženo
stanje jednoglasno je u diskusiji zauzet»
stanovište, da se naučnoistražiračka služba
treba financirati putem kotizacije na
sve privredne organizacije iz oblasti šumarstva,
odnosno drvne industrije. Samo
na taj način institutima će biti omogućen
trajan, planski i solidan rad.


Istaknuto je da je neposredna veza instituta
sa privrednim organizacijama nepodesna
i da bi trebalo radi toga da se angažiranje
instituta za naučnoistraživačku
službu odvija putem republičke privredne
komore. Samo na ovaj nači istituti će biti