DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1962 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Slijedi 8 poglavlja-opisa prirode. Prvo poglavlje posvećeno na opisu drveća i grmlja. Obrađeno je 117 vrsta na 120 stranica. Opisu su dodani crteži. Sistematski poredaj je proizvoljan, što je i razumljivo, jer se Linneo v botanički sistem tek u ono doba počeo primjenjivati. Kod sv.;ke vrste opisano je njeno djelovanje s obzirom na primjenu u pučkoj medicini. Kod mnogih vrsta naznačeno je i Ijekovto djelovanje vodenog njenog ekstrakta. U drugom poglavlju opisan su korovi i razne druge zeljanice. I to bilje obrađeno je s obzirom na primjenu u pučkoj medicini. Opisano je 419 vrsta na preko 420 stranica. U daljnjem poglavlju opisane su četveronožne životinje. Opisane su 82 vrste na kojih 70 stranica. Iza toga slijede manja poglavlja o pticama, o ribama i školjkama, o metalima i rudama, te o dragom kamenju. U posebnom poglavlju opisane su razne gumozne i sočne stvari, koje se rabe u ljekarske svrhe. Na kraju L o n i c erov a djela donesen je registar bolesti, koje se spominju s obzirom na liječenje, kao i registar njemačkih i latinskih naziva, drveća, grmlja, zeljanica. životinja, metala i dr. koji se spominju u djelu. Erhartov prilog sastoji se iz dva dijela. U prvom dijelu obuhvaćen je komentar o bilju s dopunom dotad nepoznatog materijala o djelovanju i koristima kod liječenja. Komentar se odnosi na đrveć?, grmlje i zeljanice. U drugom dijelu doneseni su podaci o sjemenju i plodovima stranog drveća i grmlja i njihovoj važnosti u pučkoj medicini, a ujedno je opisano dotad neooznato strano razno drveće i nj´hova važnija tehnička svojstva. U Lonicerovu djelu, kao i E r- hart o v u dodatku ima vrlo mnogo podataka koji su vrlo interesantni s gledišta upotrebe pojedine vrste. U njima su sadržana dugogodišnja praktična iskustva s obzirom na upotrebu biljaka u pučkoj medicini. P M. Anić PELIŠEK J.: ATLAS HLAVNlCH PUD- NlCH TYPU ČSSR, Praha 1961, Stätni zemeđelskč nakladatelstvi a Slovenske vydavatelstvo podohospodärske.i literatury; mali oktavni format, 44 str, teksta, u tekstu 88 obojenih profila s kartografskim i tabelarnim opisima. U prilogu su karta vrsta tala i pregledna karta tipova tala u ČSSR. Poslije vrlo uspjelog rada Prof. E Miickenhausena: »Die wichtigsten Böden der Bunđesrepublick Deutschlands«, u kojem je 1957. g. na 120 stranica velikog formata prikazano 60 obojenih -profila glavnih tipova tala, njihova najvažnija obilježja i analize za područje Zapadne Njemačke, primili smo nedavno Atlas glavnih tipova tala CSSR, koji je izradio P;«t dr J. P elišek . To je prvi atlas tala CSSR, koji odlično služi za raspoznavanje i kartografiju šumskih tala kao i mnogih poljoprivrednih tala koja su ondje nastala krčenjem šuma. U predgovoru se ističe da pretežan dio poljoprivrednih tala u ČSSR jesu zapravo kultivirana šumska tla. U doba holocena-atlantika, tj. oko 5.000 god. prije naše ere, kad je čovjek ondje počeo obrađivati tlo, bilo je na mjestu današnje Čehoslovačke šumom pokrito oko 85,;V´o površine. Do danas je smanjena površina šuma na 3310/o. To znači da je oko 50°/o poljqprvrednih površina bilo ranije pod šumom. Atlas obuhvaća glavne ti nove tala, forma i varijeteta. Tipična tla obrađena u Atlasu potječu iz raznih oblasti ČSSR, a odabrana su na temelju dugogodišnjih autorovih istraživanja, koja su povezana s istraživanjima šumske vegetacije u smislu tipologije Prof. dr A. Zlatnika. Oznake skupina šumskih tipova označene su u Atlasu prema klasifikaciji Prof. Zlatnika. U uvodnom dijelu Atlasa naglašeno je da je tvorba tala u ČSSR vrlo raznolična zbog nejednakog geološkog sastava, raz- Jionih sastava, različnih petrografskih prilika kao i vrlo različnog utjecaja vegetacije. Kod toga je od utjecaja i veliko vertikalno raščlanjenje terena, te i-azni klimatski i mikroklimatski ođno-i. nejednaka visina podzemne vode, kao i utjecaj čovjeka kroz protekle milenije. Posebnu pažnju zaslužuje poglavlje o sistematici šumskih tala, gdje autor luči tla ČSSR na kompleksna tla, serije ili klase, tipove i subtipove, te forme i varijetete. U kompleksna tla pripada skupina terestričkih. skupina hidr´čkih kao i skupina semiterestričkih tala. U skupinu terestričkih tala pripada 6 serija ili klasa, i to: pođzolasta, smeđa srednioevropska šumska tla, siva srednjoevropska šumska tla, crnike, humusno - karbonatna tla i rendzine. Prve tri serije odlikuju ce kiselom reakcijom i nezasićenim sorpcijskim kompleksom, a ostale tri serije neutralnom ili alkaličnom reakcijom i zasićenim sopcijskim kompleksom. U skupinu hidričkih tala idu glejna i tresetna tla, a u skuoinu semiterestričnih tala slanice, tj. solončaci, soloneci i solodi. Iz geografskog raširenja tala vidimo da nizinski podzoli obuhvataju nizine i bre 255 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1962 str. 42 <-- 42 --> PDF |
zuljkaste terene, a gorski humusni podzoli da dolaze u gorama do visine oa kojih 1.000 m. Smeđa šumska tla su najraširenija šumska tla. Najviše ih ima u visinama između 500—1000 m. Siva šumska tla manje su zastupana i dolaze u visinama od 300—1000 m. Cernozemni obuhvataju nizine do kojih 300 m, a slinovatke brežuljkaste terene do 500 m. Rendzine se nalaze na vapnenim i đolomitnim podlogama u visini od 250—2000 m. Glejna tla nalaze se u udolcima, u nizinskim šumama i po brežuljkastim terenima a tresetna u nizinama od 100—300 m. ili u gorskim predjelima iznad 700 m. Slanice pridolaze u nizinskim predjelima od 100—300 m. Posebnu pažnju zaslužuje poglavlje u odnosu šumskih tala prema skupinama šumskih tipova, odnosno prema šumskim pojasevima. Pojas nizinskih šuma stere se u visini od 100—300 m, a zauzimlje brezove i johove šume, šume vrba, hrastova, jasena i brijesta. Tu se nalaze skupine šumskih tipova: Betuleto-Alnetum, Betuleto-Quercetum, Querceto-Pinetum, Salicetum, Fratineto- Alnetum, Querceto-Fraxinetum i Ulmeto-Fraxinetum, Tu su glavni tipovi tala glejevi, oglejena tla i tresetna tla. Većinom su to glinasta, ilovasto-glinasta do ilovasta tla. U tom području srednja god. temperatura iznosi 8—11° C, a oborine 500—650 mm. Pojas nizinskih lužnjakovih šuma nalazi se u visini od 150—300 m. Ondje je srednja godišnja temperatura 9—11° C, a oborine 500—600 mm. U tom području dolaze skupine šumskih tipova: Carpineto- Quercetum, Querceto-Cornetum i Fageto. Quercetum. Ondje prevladavaju smeđa šumska tla, srednji podzoli, pseudopodzoli, černozemi ili rendzine. Brežuljkaste šume zapremaju pojas u visini od 300—500 m, s prosječnom temperaturom od 6,5—8,8° C i oborinama od 600— 750 mm. Ondje prevladavaju: Fageto- Quercetum, Querceto-Fagetum, Fagetumquercinum, Fagetum pauper i dr. Glavni su tipovi tala blagi i srednji podzoli s umjerenim stepenom oglejenja. Dolaze ondje rendzine, glejna tla, glejni podzoli i pseudopodzoli. Pojas bukovih šuma nalazi se u visini od 500—750 m. To je područje sa srednjom god. temperaturom od 5,5—7,5"° C i obori nama od 700—900 mm. Glavne sastojine čine: Fagetum typicum i Fagetum pauper, a manjim dijelom Abie o-Fagetum. Glavni tipovi, jesu žuta šumska tla sa manjim otocima blagog do srednjeg podzola. Pojas nižih gora zaprema položaj od 750—1000 m visine. Ovdje je srednja godišnja temperatura zmeđu 4—6° C, a oborine od 700—1000 mm. Glavne sastojine čine Fageto-Abietum, Fagetum-abietinopiceosum. Glavni tip tala jesu razna silikatna rastresena tla, kao i razni tipovi rendzina na trošinama vapnenaca i dolomita. Djelomično dolaze siva šumska tla, i:^..idsiu poazoL, Kao * glejna i tresetna tla. Pojas viših gora zaprema položaje iznad 1000 m, a doseže i do 2000 m. Ondje je srednja god. temperatura od 1—4° C, a oborine od 1300—1400 mm. U tom pojasu prevladavaju šmrčeve šume. Osim tipičnog Piceetum pridolaze Abieto-Piceetum Sorbeto-Piceetum, Acereto-Piceetum, a u najvišim položajima na granici šuma razvit je Mughetum. Glavni tipovi tala ondje su humusni podzoli, gorska glejna i tresetna tla, te lokalno siva šumska tla. Na vapnencima i dolomitima pojavljuju se renazme. Zaslužuje pažnju i rječnik termina iz oblasti pedologije razjašnjen s ruskim i njemačkim terminima. Od interesa je također i popis čeških i slovačkih naziva tipova tala, kao i nekih drugih stručnih pedoloških termina. Glavni dio Atlasa odnosi se na prikaz profila osnovnih tipova šumskih tala u ČSSR. Prikazano je 88 takvih profila. Profili su obojeni naturalnim bojama i grafički objašnjeni s obzirom na širinu horizonata. Za pojedini profil doneseni su opći podaci o ekološkim prilikama dotičnog lokaliteta, kao i o dotičnoj skupini šumskog tipa. Prikazana je morfologija profila raščlanjena po horizontima. Tabelarno su prikazana fizikalna i kemijska svojstva pojedinih horizonata. Opisane su genetskoekološke karakteristike profila, kao i gospodarsko značenje dotičnog tipa tla. Opis profila zaprema 355 strana. Atlas ove vrste znak je dobro sređenih prilika u užoj struci. Pelišekov Atlas dokaz je velikog progresa na polju šumarske pedologije u ČSSR. Dr. A. Anić |