DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 26     <-- 26 -->        PDF

uzgojnih intervencija u sastojini i kod
pošumljavanja na golim zemljištima, prvenstveno
se vodi računa o osobinama
šumskih tala. Biološki stabilna sastojina,
kao jedan od najvažnijih ciljeva gospodarenja
u šumi, postiže se sa sigurnošću
samo onda, ako je među svim djelatnim
faktorima klime i edafona postignuta takva
harmonija, kakva vlada u prirodnoj šumi.


U šumarstvu ovih zemalja poklanja se
velika važnost provenijenciji vrsta drveća.
Svuda su izabrane sjemene sastojine ili
jedinke, koje su obilježene i zakonom priznate,
kao i sjemene sastojine, odnosno stabla,
pa se samo iz takvih sastojina ili
stabala može sabirati i iskorišćavati šumsko
sjeme.


Interesantno je spomenuti i iskustva
stručnjaka ovih zemalja sa unošenjem
egzota. Pojedine unesene egzote različito
se ponašaju u različitim područjima i u
različitim dobima uzrasta međusobno. Tako
npr. na pokusnoj plohi veličine 1 ha.,
u šumskoj upravi ORT bei GMUNDEN, u
Austriji, unesena je 1891. godine Pseudotsuga
duglasii, var. viridis, koja ima za
cilj da se ustanovi ponašanje ove vrste u
uslovima evropskog klimata. I pored velike
količine oborina koje padnu na područje
gdje se ova ploha nalazi (1800 mm
godišnje), stabla su u starosti od 71 godinu
postigla jedva oko polovine normalne visine
koju ova vrsta postiže u domovini
(oko 30 m.). Ukupna stojeća bruto masa
duglazije na ovoj plohi, zajedno sa dosada
posječenom masom kroz razne vrste provedenih
proreda, iznosi 1.161 m3 po hektaru
(660 m3 stojeća masa + 501 m3 mase
koja je proredana izvađena). U krošnjama
stabala duglasije, uočava se ne malen broj
osušenih grana, a zemljište je znatno kiselije
od zemljišta susjedne, autohtone sastojine.
U domovini, duglasija rađa sjemenom
počev od 100-te godine, a ovdje je
prvi put urodila sjemenom već u 71. godini
starosti, ali je sjeme bilo potpuno gluho.
Međutim, na području Šumske uprave
HEIN, u Bavarskoj, na nadmorskoj visini
300 m. sa 800 mm padavine u toku godine,
nalaze se grupice od po 15 — 20 stabala
duglazije u starosti 80 godina, u autohtonoj
sastojini smrče i bukve, čija visina
dostiže i preko 40 metara, a prosječna zapremina
po jednom stablu bez kore, 3,5
do 4 m3. Prirast duglasija u ovim grupama
iznosi od 14 — 16 m3 godišnje. Tlo ispod
krošnji stabala na ovim krpama, ima daleko
manje sirovog humusa od tla pod
smrčom, a isto tako i bolje fizičke i kemijske
osobine. S obzirom na ovakve osobine
duglasije, koje je pokazala kao unesena
egzota, i otpornost duglasije na štete od


divljači, u takvim područjima postavljen


je gospodarski ciljt podići sastojine od


vrijednih autohtonih vrsta sa primjesom


duglasije 5 — 10°/o.


U Austriji, u mnogim područjima,
forsira se str ob us, jer je vrlo otporan
na snijeg, brže raste, a također popravlja
donekle i tlo iglicama, jer stvara rastresitije
tlo od tla u smrčevim sastojinama.
Strobus ne podnosi teška tla, i traži puno
vode u zemljištu. Borovnica i vrijesak ne
mogu se pojaviti na tlu u sastojinama stro_
busa, zbog debelog sloja iglica na tlu. U
Austriji se stoga, forsira strobus samo u
zajednici sa smrčom i borom, jer se samo
u primjesi s ovim i drugim vrstama može
očekivati poboljšanje tla.


U Njemačkoj se forsira strobus iz
istih razloga ,ali samo u primjesi do S°/o
u smrčevim sastojinama. U Njemačkoj se
drvo strobusa manje cijeni nego u Austriji,
i Švajcarskoj, jer se teže prodaje od
drugih vrsta, nema upotrebe kao rudno
drvo, pošto pri lomljenju ne pucketa, nema
naročite primjene ni u građevinarstvu,
nije dobro za ljuštenje a ni za celulozu.


U Šumskoj upravi LOHR-WEST, Njemačka,
interesantan je način pripremanja
»soka od kopriv e«, kojim se vrši
zalijevanje kompostišta u izvjesnim vremenskim
razmacima radi unošenja mikroorganizama
i ubrzavanja nikrobioloških
procesa u kompo´stištu. Obično, u bure napunjeno
kišnicom stavi se izvjesna količina
svježe užnjevene koprive, i drži 14
dana, a zatim se takvom vodom vrši zalijevanje
kompostišta.


Postoje i specijalna klijališta, pa čak i
čitavi rasadnici, u kojima se sjetva sjemena
jele, smrče, bora i ostalih vrijednih
vrsta vrši isključivo u organske otpatke
od trulih panjeva iz šume, u kojima nema
čestica tla. Tako npr. u Šumskoj upravi
OFFENStEE, u Austriji, postoji posebno
klijalište, na površini od oko 0,5 hektara,
na kome se nalazi u 16 redova 352 drvena
sanduka sa otpacima iz trulih panjeva, veličine
12 X 40 X 75 cm, u kojima se nalazi
oko 1,200.000 biljčica četinara u stadiju
ponika. Priprema humusa za sjetvu sjemena
u ovakvim klijalištima je slijedeća:
Na slobodnom prostoru u ograđenom klijalištu
priprema se gomila otpadaka iz trulih
panjeva i klada, a posebno gomila poluraspadnutog
šušnja iz šume. U sanduke
se prvo stavlja sloj grubljih otpada


ka od trulih panjeva, sa nešto listinca starog
3—4 godine, zatim se dodaje sitni sloj
otpadaka od trulih panjeva do 10 mm
krupnoce, koji je na situ prosijan, zatim
tanki sloj HUMONA (mineralno đubrivo),
koji služi kao fertilizator, radi pospješi