DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARSKI LIST


GLASILO SAVEZA ŠUMARSKIH DRUŠTAVA HRVATSKE


GODIŠTE 86 SEPTEMBAR — OKTOBAR GODINA 1962.


PLANTAŽE TOPOLA SA POLJOPRIVREDNIM KULTURAMA
Rezultati proizvodnih gleda
Ing. DIMITRIJE BURA


UVOD


PODIZANJE PLANTAŽA drveća brzog rasta uzima u našoj zemlji zadnjih
godina sve određeniji oblik i veličinu. Došlo se do zaključka da je pored uvođenja
intenzivnih silvikulturnih mera u gospodarenju sa prirodnim (klasičnim)
šumama potrebno preći na odgovarajućim površinama i na plantažnu proizvodnju
drveća.


U okviru zadataka 5-godišnjeg plana (1961—1965) predviđa se podizanje
cea 75.000 ha brzorastućih vrsta drveća u čemu plantaže topola treba da zauzmu
glavni deo tj. oko 50.000 ha.


Proizvodnja drveta u plantažama odvija se kod nas u dva pravca u nizinskom
i prigorskom području i sa dve glavne skupine drveća tj. kroz podizanje:


— plantaža topola i vrba u nizinama i
— plantaža četinara brzog rasta u prigorju.
Pošto je plantažna proizvodnja drveća relativno nova vrsta (metod) proizvodnje
drveta kod nas i u svetu, cilj je ovog izlaganja da se iznesu neki osnovni
principi i gledanja na ovu vrstu proizvodnje i zatim da se iznesu usvojene metode
i rezultati — iskustva stečena na proizvodnim ogledima plantaža topola
koje su podignute kod šumskih i poljoprivrednih organizacija u okviru delatnosti
Jugoslovenskog savetodavnog centra za poljoprivredu i šumarstvo.
Značajne površine plantaža topola podižu se kod nas u konsocijaciji sa poljoprivrednim
kulturama. Pošto je ovo ekonomski interesantan način proizvodnje
za određene kategorije zemljišta nastojaće se da se ovaj metod što više tehnološki
i ekonomski osvetli.
Međutim treba odmah naglasiti da se kod nas isto tako podižu i plantaže,
kulture i drvoredi čistih topola (bez poljoprivrednih kultura) na određenim kategorijama
zemljišta i sa drugim intenzitetom agrotehničkih i silvikulturnih
mera što diktiraju uslovi rada, cilj gospodarenja i ekonomske mogućnosti.


Karakteristike plantažne proizvodnje drveta


Plantažnu proizvodnju drveta karakteriše korišćenje produkcionih sposobnosti
zemljišta za brzu — industrijsku proizvodnju drveta, primenom intenzivne
i više puta ponavljane obrade zemljišta, đubrenja, snabdevanja vodom (inten




ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 11     <-- 11 -->        PDF

SI. 3. Svrdlo za kopanje rupa za sadnju topola; promjer 60 cm, dubina 1,20 m.
Proizvodnja remontne radionice Beli Manastir (Baranja). LŠG »Jelen« »Košutnjak«
— Bilje (1962). (Foto: ing. D. Bura)


Prema tome, direktni troškovi osnivanja 1 ha plantaža topola na navedenih
16 ogleda (zaokruženo na 0CÜ din.) kretali su se u sledećem rasponu:



Minimalni 61.000.— din./ha (na obradivom
polj. zemljištu
— Maksimalni
330.000.— din./ha
— Prosečni
165.000!.— din./ha
Krčenje starih panjeva na gore navedenim ogledima bilo je zastupljeno
samo kod nekoliko gazdinstava (Ljubljana i Bilje — na celoj površini, a kod
drugih samo delimično).


Problem krčenja panjeva pri osnivanju plantaža rešavale su pojedine
organizacije prema svojim lokalnim uslovima. Na nekim mestima panjevi su
davani seljacima besplatno samo da ih iskrče. Neki put ustupano im je na korišćenje
i zemljišta nakon krčenja 1—2 godine. Negde su na primer troškovi
krčenja smanjeni upotrebom dobivenog drveta za pečenje opeke. Najpovoljnija
rešenja su bila tamo gde su radovi i troškovi krčenja bili tretirani u sklopu
sa sečom stare šume, a najnepovoljniji slučaj je bio tamo gde je šuma ranije
posečena i gde su ostali stari debeli panjevi za čije drvo se nije niko interesovao.
Krčenje panjeva vršeno je kao što je rečeno, na razne načine: ručnom radnom
snagom, miniranjem, upotrebom teških traktora (Caterpileri i slično). Troškovi
krčenja panjeva teretili su osnivanje plantaža samo sa onim delom koji se nije
mogao podmiriti unovčenjem ili ustupanjem drveta.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Kako se vidi, direktni troškovi osnivanja 1 ha plantaže veoma su varijabilni,
što je i razumljivo, jer se plantaže osnivaju na različitim terenima, počevši
od čistih poljoprivrednih površina i pašnjaka, pa do sečina sa ostavljenim
panjevima. Poseban problem pri osnivanju plantaže činile su u tehničkom i
ekonomskom pogledu, one površine na kojima su se nalazili neiskrčeni panjevi
starih sečina. Univerzalnog traktora i priključka za efikasno krčenje u svim
uslovima još nemamo.


b) Troškovi osnivanja i održavanja plantaža topola
i poljoprivrednih medukultura za prve dve godine.


U priloženoj tabeli br. 1 doneseni su uporedni podaci troškova osnivanja
plantaža topola, održavanja zasada topola kao i troškova za poljoprivrednu
proizvodnju, kroz prve dve godine, odnosno prihodi ostvareni od poljoprivrednih
kultura u tom periodu.


Na 6 oglednih površina koje su osnovane u jesen 1959 ili u proleće 1960,
troškovi, odnosno prihodi su sledeći:
Ukupn i troškov i osnivanja i održavanja za dve godine za zasade
topola i polj. kulture bili su:


Minimalni 229.000, din./ha
Maksimalni 394.C0O, din. /ha
Prosečni (za 6 ogleda) 322.000, din./ha


Ukupni prihodi za polj. kulture za ove dve godine tj. u 1960 i 1961
godini za iste oglede iznosili su:


Minimalni 179.000,— din./ha
Maksimalni 435.000.— din./ha
Prosečni (za 6 ogleda) 297.000,— din./ha


Prirast topola u ogledima
U plantažama osnovanim 1959 (jesen) i 1960 (proleće) sa sadnicama 1/2*
postignuti su kroz dvogodišnji uzgoj sledeći debljinski i visinski prirasti.


Vrsta
(klon odnosno Prsni promer cm Visina m
kultivator) maksimalni prosečni maksimalna prosecna


1-214 14 9 9.1 7.2
1-154 11 9 7.2 6.8
Cv. P. robusta 14 8 9.4 6,3
Cv. P. regenarata 11 9 7.0 5,7
Cv. P. marilandica 11 6 7.0 5,0
Cv. P. angulata 12 9 8,0 7,2
Cv. P. manilifera 10 8 8.0 7,2
AD 11 8 8,5 6,9
CBD 12 8 9.0 7,2


* Podaci se odnose na oglede postavljene u periodu dok još nismo imali vi potpunosti
usvojenu proizvodnju sadnica 2/3. Tek ogledne površine zasnovane 1961. zasađene su sadnicama
2/3.


ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 13     <-- 13 -->        PDF

Period od 2 godine u ogledima je kratak da bi se mogli izvestiti značajniji
zaključci, ali iz ranijih iskustava i rezultata postignutih u
sličnim uslovinia izvan ogleda, može se konstatovati da
] e 1-214 pokazao za sada najviši visinski i debljinski prirast,
i da odmah za njim sledi cv. P. robusla.


Prinosi pojedinih vrsta poljoprivrednih kultura u
plantažama topola za prve dve godine.


U tabeli broj 2 dat je pregled prinosa poljoprivrednih kultura u plantažama
topola u prve dve godine na 6 produkcionih ogleda. Na drugim plantažama
u kojima je poljoprivredna proizvodnja takođe bila tek u prvim godinama,
postignuti rezultati nisu ovde obrađeni usled nepotpunosti podataka. Tako su
kroz ove dve godine na navedenim ogledima ostvareni slcdeći maksimalni i
prosečni prinosi:


Kukuruz
>
>>
(klip)
55
1960
1960
(maksimalni)
(prošek)
10.8008.300
kg/ha

186.000.—
153.000.—
din./ha
,,
5> >! 1961 (maksimalni) 7.650 „ 175-OOOi.— ´?

Krompir
)> 1961
1961
(prosečno)
(prosečno)
5.30025.000


134.000.—
325.000.—
J?
>5
Soja 1961 (prosečno) 1.543 „ 108.209.^
Pšenica 1961 (prosečno) 4.900 „ 186.000.— »
Godina Ino sušna, pa su prinosi u nj oj nešto
slabiji.


SI. 4. Plantaža topola 1-214 u drugoj godini sa kukuruzom. »Španjolska ada«.


S. G. Osijek. (Foto: ing. D. Bura)


ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 22     <-- 22 -->        PDF


in the forest enterprise Pančevo, locality »Hugin put«, in the age of 8 years
282 cu. m./ha. or a mean annual increment of 35 cu. m./ha.
The best results in forest plantations were achieved with cv. »robusta« and


cv. »marilandica«. The cultivar »serotina« was given up because of its low yield
capacity and weak resistence against diseases.
The Yugoslav Advisory Centre for Agriculture and Forestry has elaborated an
up-to-date technique of intensive establishment and tending of Poplar plantations
combined with field crops. According to this technique there were laid out 27 large-
scale trial plots, each one on an area averaging 10 ha., in order to demonstrate new
solutions and to follow up the biological, technical and economic indices.


The main characteristics of the adopted modern method of growing Poplars
with the agricultural intercrops are as follows:



Deep soil working (depending on soil structure and underground-water level)
ranging from 50 to 80 cm. (In places the soil is worked deeper when it is
necessary to shatter the impervious gleyized subsoil layer in order to enable
water to percolate).

Fertilizing is carried out compulsorily on the basis of soil analyses and planned
level of the yield. The amount of mineral fertilizers ranges from 800 to
1500 kg./ha. for plantations where Poplars and field crops are cultivated.

Planting stock production is carried out by the »rooting bed — transplant
bed« method. For the establishment of plantations are used strong and well-
developed 2/3 or 2/2 plants.

Among the cultivars and clones of Poplars (Populus x euroamericana) the
following are cultivated: cv. »robusta«, cv. »marilandica«, cv. »angulata«, cv.
»regenerata«, and cvs. »1-214«, »1-154«, »1-455«, »CBD«, »Jacometti«, as well
as some other clones, but in a less degree because they are still being tested.
In the Mediterranean zone is also cultivated P. nigra var. thevestina. The
best result was achieved with clones cv. »1-214«, and cv. »robusta«.

Spacing of the plants in the plantations is most frequently from 6 to 7 m.,
wich is dictated by the width of auxiliary agricultural machines.

Pruning of the lower branches is performed successively and in time, ordinarily
in the 4th, 6th and 8th years.

Protection of the nurseries and plantations is an important moment which
should be continuosly taken into account. Preventive services should play a
´, major role in this respect. Considering the large areas of Poplar plantations,
the protection should be still better organized and technically equipped.


The first experimental plots were laid out in 1959. The best results for the
present are presented by clone cv. »1-214«, and cv. »robusta«.


Among the field crops the highest yields were given by maize (max. 10,800
kg./ha. and on an average 8,300 kg./ha. in 1960. and 5,300 kg./ha. in 1961.).


As to the field intercrops the following facts are interesting:



As an intercrop, maize gave the best biological and economical results in
relation to the growth of Poplar.

Soy exercised a very favourable influence on the growth of Poplars but
itself gave poor yields.
— In the second year wheat gave an undiminished financial effect.
— Sugar beet achieved a high yield but influenced the growth of Poplars in a
very negative manner.
Poor natural and financial yields were manifested where besides the soil working
was not applied also a proper quantity of mineral fertilizers, which leads to
the conclusion that incomplete agrotechnics is the most expensive.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 21     <-- 21 -->        PDF

zacija FAO, tako da je Međunarodna komisija za topole pre tri godine postala
i nj«n zvanični organ. Stručna međunarodna zasedanja, seminari, simpozijumi
koje su Međunarodna komisija za topolu i FAO organizovali, kao i publikacije
koje su objavili, dali su veoma zapažen doprinos proširenju i usavršavanju jednog
novog oblika brze proizvodnje drveta.


Kroz tehničku pomoć Organizacije FAO i ICA (Tehnička pomoć SAD) omogućeno
je slanje naših stipendista u druge zemlje, korišćenje stranih eksperata
i data je tehnička pomoć za opremanje Zavoda za topole u Novom Sadu. Ovim
putem gotovo svi naši mladi naučni saradnici i znatan broj stručnjaka iz neposredne
proizvodnje usavršavao se na poznatim naučnim institucijama u Italiji,
Francuskoj, Nemačkoj, SAD. Znatan broj stručnjaka iz neposredne proizvodnje,
putem kraćih studijskih putovanja, stekao je uvid u nova tehnološka
dostignuća susednih zemalja.


Bilateralne razmene i posete stručnjaka, kao i razmena publikacija i časopisa
dale su i mogle bi dati još više koristi, ako bi se proširile na veći broj
stručnjaka.


Naša zemlja je imala posebno živu saradnju sa Nacionalnom komisijom za
topolu Italije, i Francuske. Saradnja sa Institutom za topole u Casale Monferratu,
a pogotovu s dugogodišnjim direktorom prof. PICCAROLOM i saradnicima ove
eminentne institucije zaslužuje da bude i ovom prilikom posebno naglašena, kao
eklatantan primer veoma srdačne i retko plodne međunarodne saradnje.


Korisna saradnja odvijala se i s ekspertima FAO i ICA koji su u našoj
zemlji boravili u pitanju gajenja topola, kao što su prof. J. Purte (Francuska),


V. Sumakov (SSSR), E. J. Schreiner (SAD) a naročito dr S. May {Italija) koji
je u dva maha boravio u našoj zemlji.
Međunarodna komisija za topole bi mogla i dalje da u ovom pravcu odigra
veoma značajnu ulogu i da pokretanjem novih oblika prenošenja iskustava
kroz razmenu još većeg broja stručnjaka iz neposredne proizvodnje po određenim
problemima, gde bi se pojedine nacionalne komisije, članice Međunarodne
komisije pojavile kao inicijatori i organizatori ovih aranžmana. Možda bi bilo
korisno pristupiti i redovnom, u početku makar i polugodišnjem izdvajanju
jednog biltena Međunarodne komisije za topolu u kome bi se pored rada Komisije,
davali i redovni prilozi o novim iskustvima i dostignućima u gajenju
topola i korišćenju topolovog drveta.


POPLAR PLANTATIONS WITH FIELD INTERCROPS


SUMMARY


In 1958 Yugoslavia took up a new policy in Poplar growing. She passed from
an extensive silviculture and long rotation (cutting cycle) of 30—40 years to an
intensive production and to a 10—15 year rotation.


During the five-year-iplan 1961—1965 there will be raised ca. 50.000 hectares of
Poplar plantations of modern type.


Under ideally favourable (optimal) natural conditions there were achieved with
Populus x euroamericana cv. robusta in the Danube catchment area the following
maximum volume yields:



in the forest enterprise Beograd, locality »Gročanska Ada«, in the age of 11
years a volume of 418 cu. m./ha., or a mean annual increment of 38 cu. m./ha.


ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 20     <-- 20 -->        PDF

Finansiranje


Za realizaciju plana podizanja plantaža i intenzivnih kultura u periodu od


1961 — 1965 god. tj. na površini cea 75.000 ha (topola i četinara) uz prosečne


direktne troškove od 150 — 250.000 dinara po 1 ha, potrebna su novčana sred


stva od cea 15 milijardi dinara ili prosečno 3 milijarde dinara godišnje, uz od


govarajuća redovha obrtna sredstva za tekuću poljoprivrednu proizvodnju u


plantažama.


Biće potrebno da se pored već raspisanog konkursa i odobrenih zajmova
daju i neke olakšice gazdinstvima u cilju akumulacije većih vlastitih sredstava.
Može se očekivati da će se u ovu svrhu odvojiti izvesna sredstva iz društvenih
fondova (novi investicioni zajam i si.). Osim toga biće potrebno ishoditi tumačenje
da se plantaže topola do prvih seča smatraju pogonom u osnivanju i
oslobode društvenih davanja.


Zadaci naučno istraživačke i savetodavne službe


Nužno će biti da se i dalje vrše naučna istraživanja u pravcu iznalaženja
novih vrsta i formi, koje će moći da prime novu i intenzivniju agrotehniku i da
daju još veće ili još kvalitetnije prinose od dosada uzgajanih i da istodobno
budu rezistentne na oštećenja od bolesti i štetočina.


Savetodavna služba, putem uputstava i proizvodnih ogleda, treba da demonstrira
najsavremenija naša i strana tehnološka rešenja i proven ih, kako bi se
sa sigurnošću nove metode mogle primeniti na većim površinama. Poseban
zadatak koji se stavlja pred istraživačku i savetodavnu službu je da ispituju
ekonomiku proizvodnje, a pre svega koje su ekonomski najpodesnije vrste
poljoprivrednih međukultura, (naročito krmnih smesa) koje mogu uspevati i
u starijim plantažama tj. pri većoj zaseni.


Naučno istraživačka služba trebaće da izučava specifičnosti ishrane bilja u
uslovima plantažne konsocijacije, kako bi se sa što više sigurnosti mogle ustanoviti
ekonomično — praktične doze đubriva. Potrebno je također i dalje usavršavati
tehnologiju podizanja, nege, zaštite i iskorišćavanja plantaža i tražiti
najpogodnije i najrentabilnije odnose kod gajenja samih topola i vrba, tako i
kod jednovremenog gajenja šumskog drveća i poljoprivrednih međukultura na
istoj površini. Značajna uloga naučnih institucija treba da bude i u iznalaženju
novih metoda prerade i upotrebe drveta iz plantaža, naročito u hemijskoj preradi
kao i u još studioznijoj ekonomskoj analizi ovog novog oblika biljne proizvodnje.


Izmena međunarodnih iskustava


Plantažna proizvodnja drveta je, nesumnjivo, nova vrsta biljne proizvodnje
u svetu. U zemljama deficitarnim drvetom ili tamo gde je sastav i struktura
prirodnih šuma nepovoljna u pogledu dobijanja drveta za industrijsku preradu,
plantažna proizvodnja pobuđuje veliko interesovanje. To je razumljivo, s obzirom
na sve veće potrebe ovih zemalja u drvetu za industrijsku transformaciju
i mogućnosti za brzo otklanjanje ovog debalansa putem plantažne proizvodnje.


Akcije koje je u cilju izmene iskustava u plantažnom gajenju topola izvršila
Međunarodna komisija za topolu zauzimaju posebno mesto u međunarodnim
aranžmanima ove vrste. Rad ove komisije stvestrano je podržavala i Organi


314




ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— srednjih i lakih traktora sa priključcima za obradu zemljišta, priprema
za sadnju, negu i zaštitu zasada (atomizere) radove u rasadnicima;
— agregata i uređaja za navodnjavanje i kišenje.
Laka i srednje teška mehanizacija trebalo bi da bude zastupljena u svakom
gazdinstvu koje se bavi plantažnom proizvodnjom. Teška mehanizacija
trebalo bi da bude koncentrisana samo kod krupnih gazdinstava. Manja gazdinstva
bi trebalo da udruže svoja sredstva opremanja kad je u pitanju korišćenje
teške mehanizacije, koje bi u tom slučaju moglo da bude organizovano u
vidu zajedničkog uslužnog servisa. Specijalizovana teška mehanizacija može se
koristiti i za podizanje plantažnih voćnjaka, vinograda, za izvođenje hidromeliorativnih
radova u poljoprivredi, za izgradnju puteva i druge zemljane radove,
što takođe treba imati u vidu prilikom nabavke i njihova stacioniran ja. Teška
mehanizacija je veoma skupa, i ako nije u dovoljnoj meri iskorišćena, nagomi


lavaju se veliki troškovi amortizacije i održavanja što čini radove previše skupim.


SI. 6. Produkcijski ogled.
Plantaža topola italijanskih
klonova u trećoj godini.


L.
S. G. »Jelen« — »Košutnjak
« — Bilje.
Foto: ing. D. Bura


ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 18     <-- 18 -->        PDF

obrada, ostvareni su prinosi od poljoprivrednih kultura od 57.000 — 64.000


din/ha, što je manje od polovine normalnog prinosa. Ovakva »ušteda« je često


dovela u pitanje rentabilnost celokupnog ulaganja u plantažni uzgoj topola.


Sve ovo upućuje na zaključak da podizanje plantaža topola sa poljoprivrednim
međukulturama zahteva punu intenzifikaciju proizvodnog procesa uz
visoka ulaganja, ako se žele zaista ostvariti nesumnjive prednosti ove združene
proizvodnje sa pozitivnim bilansom nekad već i kroz 3—4 godine.


Pravilan izbor klonova topola i poljoprivrednih kultura u plantažama, uz
intenzivnu agrotehniku, kao što se vidi i iz dosada stečenih iskustava ü ogledima,
može dati visok prinos i poljoprivrednih kultura i odličan rast topola pa i
u celini pozitivan bilans već za 3—4 godine nakon osnivanja plantaže. Ovo će
svakako trebati i dalje proveravati.


Razume se da tamo gde su bili potrebni specijalno obimni pripremni radovi
usled krčenja starih panjeva, odvodnjavanja ili ograđivanja od divljači i slično,
investiciona ulaganja se neće moći u tako kratkom roku od 3—4 godine amortizirati.


Uslovi za prelaz na plantažnu proizvodnju


Za ovako intenzivnu proizvodnju drveta koja nosi sve karakteristike industrijske
proizvodnje, bezuslovno je potrebno da se šumska gazdinstva i poljoprivredna
dobra organizuju kao privredna preduzeća. Intenzivnost i obimnost
ulaganja zahtevaju visoko poslovan, stručan i u svemu odgovoran odnos prema
šumskoj i poljoprivrednoj proizvodnji koje se u plantažama obavljaju na istoj
površini. Polovično intenzivan ili nedovoljno stručan odnos bilo prema kojoj
proizvodnji (poljoprivrednoj ili šumskoj) je nedopustiv.


Stručno osposobljavanje specijalizovanih kadrova u ovoj novoj proizvodnji
je jedan od prioritetnih zadataka proizvođačkih organizacija. Seminari, izdavanje
stručnih publikacija i demonstration! ogledi koje organizuje Jugoslovenski
savetodavni centar za poljoprivredu i šumarstvo u saradnji sa Zavodom za
topole u Novom Sadu, i uz pomoć komora i Jugoslovenske nacionalne komisije
za topolu, pokazali su se kao veoma efikasne akcije za brzo i praktično obučavanje
i osposobljavanje stručnjaka za ovu novu proizvodnju. Ove forme osposobljavanja
kadrova treba i dalje nastaviti i usavršavati.


U cilju instruisanja kadrova, potrebno je da se najmanje jedno uzorno gazdinstvo
opremi najsavremenijom mehanizacijom i ostalom opremom, čime bi
se najbolje omogućila neposredna praktična obuka u rukovanju sa njom. U
tom pravcu posebno važnu ulogu trebalo bi da odigra Ogledno dobro pri Zavodu
za topole u Novom Sadu. Nastava u svim stručnim školama i nekim poljoprivrednim
dobrima morala bi se dopuniti i programom plantažne proizvodnje
drveta.


Opremanje organizacija koje prelaze na plantažnu proizvodnju je još nedovoljno.
Naročito je to slučaj sa šumskim gazdinstvima koja su se do sada
isključivo bavila klasičnim načinom gazdovanja sa šumama.


U narednom periodu potrebno je uložiti investiciona sredstva za nabavku
opreme koja treba da se sastoji uglavnom od:


— teških traktora sa uređajima za krčenje panjeva, duboku obradu zemljišta
i manje hidro-meliorativne radove;


ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 17     <-- 17 -->        PDF

TABELA 3


FREGLED UNETIH KOLIČINA ĐUBRIVA I VISINA PROSECNO OSTVARENIH
PRINOSA OD POLJ. KULTURA ZA PRVE DVE GODINE U PLANTAŽAMA


TOPOLA
— za 1 ha —


Produkcioni odgled kod


S. G. Š. G. L. Š.
G. S. G. _^Š. S. P. S.
Loznica
Srem. Bilje Varaždin Titov Pelago-
Mitrovica (Darda) Veles nija


A.
ZEMLJIŠTE
1 2 3 4 5 6
Ušće Drine Drave Drave Vardara Crne
Aluvij u Savu Save donji tok gor. tok


Vrste (osobine) Ilovasto Ritska Peskov. Peskov i Peskov. Mineral,
peskovito crnica ilovača ilovača ilovača barsko


Di ibljina obrade
50 60 65 50 60 45


B.
UNETA ĐUBRIVA
1960 45 60 1 — — 4
Stajnjaka
t. 1961 — — — — —
Svega 45 60 1 — — 4


Mineralnih 1960 740 1.745 1.400 1.500 1.100
đubriva kg. 1961 620 — 1.390 1.400 — 1.180
(NPK) Svega 1.360 — 2.135 2.800 1.500 2.280


C. PROiSEČNI PRINOS
U POLJ. KULTURAMA
U PLANTAŽI DIN 1960 154.984 204.000 118.028 186.000 115.000 260.000
1961 136.290 57.500 124.146 186.000 64.260 175.800
Svega 291.274 261.500 242.174 372.000 175.800 435.800


D.
VRED´NOST ĐUBRIVA
Din. (1960. i 1961.) 96X172 60.000 64.610 83.413 39.000 72.000
NAPOMENA: Količine mineralnih đubriva (NPK) se razumeju u uobičajenom komercijalnom
obliku. Na primer:


— S.
G. Loznica je upotrebljavala Superfosfat ´lV/0, Kalijevu so 40b/o, azotfoskal
(NPK =» 9 : 21 : 15);
— L.
S. G. Bilje je upotrebljavalo superfosfat, kalijevu so i nitromonkal, S. G.
Varaždin — Tomasfosfat, kalijevu so i kalkamon.
— Uticaj povećanih troškova izazvan davanjem đubriva u odnosu na ostvarene
prihode ođ poljoprivrednih kultura, izražen je u datoj tabeli, gde se vidi
da je prinos od poljoprivrednih kultura zavisio ne samo od obrade tla, već i
od količine unetih đubriva, te da se samo sa intenzivisanjem obrade zemljišta
ne mogu postići zadovoljavajući i rentabilni prinosi (Titov Veles, Mitrovica).
Tamo gde je đubrivo dato svake godine u novčanom iznosu od 36.000 do 38.C00
dinara po 1 ha ostvareni su visoki prinosi pojedinih kultura u vrednosti od
136.000 — 186.000 dinara po 1 ha. Tamo gde su date male. količine đubriva, ili
gde je đubrenje dato samo u prvoj godini, dok je u drugoj godini vršena samo
311




ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 16     <-- 16 -->        PDF

TABELA 2
PREGLED PRINOSA POLJOPRIVREDNIH KULTURA U PLANTAŽAMA TOPOLA


U PRVOJ I DRUGOJ GODINI NAKON OSNIVANJA
— Na 1 ha —


1960 godina 1961 godina
Polj. kultura Vrednost Polj. kultura Vrednost
Vrsta kgr din Vrsta kgr din


1. S. G. Loznica
kukuruz 10,052 186.966 Kukuruz
soja
2.236 123.002 (klip) 7.650 154.957
Soja 1.547 108.290


2.
Š. G. Sr. Mitrovica* kukuruz
suncokret*
Rasadnik
topola 204.000 soja 1.152 80.640


3.
L. Š. G. Bilje kukuruz kukuruz
(Darda) (klip) 7.875 118.028 (klip) 6.897 124.146
kukuruz


4. Š. G. Varaždin (zrno) 6.200 186.000 pšenica 4.900 186.000
5.
Š. G. Titov Veles sil. kukuruz 37.500 150.000 krcmpir« 5.355 64.260
pamuk** 700 105.000 bostan** 1.900 30.400
kukuruz
(zrno) 3.100 124.000


6. P. S. »Pelagonija*
šećerna (+šaša)
repa
40.000 260.000 kukuruz
(zrno) 3.800 175.800


Napomena *: Za Sremsku Mitrovicu nisu prinosi u plantaži od zasnivanja i u prvoj godini
razdeljeni, te se daje samo novčana prosečna vrednost prinosa po 1 ha.


**: Kod S. S. T. Veles, pamuk u prv0j godini i krompir i bostan u drugoj godini
nisu dali očekivane prinose. (Uzrok je delimično i nepotpuna agrotehnika i
male količine đubriva — vidi tabelu 3).


— Na ogledu gde je u prvoj godini bio kukuruz a u drugoj pšenica (Varaždin)
dobio se gotovo nesmanjeni finansijski efekat po 1 ha u prvoj i drugoj
godini, što ukazuje da je sejanje pšenice u drugoj godini dalo ekonomski najveći
efekat.
— Za šećernu repu (Pelagonija) već je rečeno da je dala visok finansijski
efekat u prvoj godini, ali je biološki negativno delovala na rast topole. To međutim
ne znači da ovu vrstu poljoprivredne međukulture treba odbaciti. Biće
potrebno proveriti da li će se možda uz bolju agrotehniku, tj. veće doze đubriva
i uz navodnjavanje, moći postići optimalni uslovi za uspešan rast i. topole i
šećerne repe.
Pokušaj sa gajenjem pamuka kao međukulture u uslovima klimata u Makedoniji
(Titov Veles) u prvoj godini trebaće ponoviti, da bi se moglo doći do
sigurnijeg zaključka, jer su pri osnivanju ovog ogleda učinjeni izvesni agrotehnički
propusti (kasna sadnja pamuka).


— Razlike u prinosima na jednom te istom ogledu u odnosu na različite
poljoprivredne kulture kreću se od 50—60.000 dinara, po 1 ha. Ova razlika je
toliko velika da upravo pravilan izbor poljoprivredne međukulture uslovljava
da proizvodnja bude ekonomična i rentabilna.
310




ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 15     <-- 15 -->        PDF

goj godini, dolazi se do veoma interesantnih konstatacija, naročito u pogledu
značaja izbora poljoprivrednih kultura i agrotehnike. Tako na primer:


— Na jednom te istom proizvodnom ogledu, tj. u istim uslovima sredine,
prinosi kukuruza u prvoj i drugoj godini su znatno viši od onih koje daje soja
ili krompir (Loznica, — T. Veles). Iako soja veoma pozitivno utiče na rast
topola i obogaćuje zemljište azotom, prinosi kukuruza su mnogo viši, a kultura
isto tako pozitivno deluje na rast topola.
TABELA 1
PREGLED TROŠKOVA OSNIVANJA PLANTAŽA TOPOLA SA POLJOPRIVREDNIM
KULTURAMA I PRIHODI OD POLJPR. KULTURA ZA PRVE DVE GODINE


— Za 1 ha —


Produkcioni ogled kod


S. G. S. G. L. S. G. S. G. Š. G. P. S.
Loznica
Sremska Bilje Titov Varaždin Pelagonija
Mitrovica (Darda) Veles


12 3 4 5 6


I. TROŠKOVI:
A. za topole
Nega u prvoj godini (1960)
I/l Direktni troškovi
osnivanja 105.124 112.964 241.461 126.103 147.000 60.807


1/2 Održavanje topola
u drugoj god. (1961) 17.987 2.000 2.050 4.600 2.000 19.920


B. Za poljoprivredu
1/3 u 1960 (prve god.) 96.562 57.545 26.091 54.216 112.658 131.160
1/4 u 1961( druge god.) 73.010 41.200 76.189 40.049 91.838 131.062


COpšta režija:
1/5 u 1960 2.211 7.723 37.056 2.500 6.300 20.000


1/6 u 1961
2.387 7.723 37.056 2.500 6.300 31.271


UKUPNI TROŠKOVI
ZA 2 GODINE 292.854 229.155 419.913 229.968 366.096 394.243


II. PRIHODI OD
POLJOPRIVREDE:
H/1 u 1960 154.984 204.000 118.028 115.000 186.000 260.000
U/2 u 1961 136.290 57.500 124.146 64.260 186.000 175.800


UKUPNI PRIHODI
ZA 2 GODINE 291.274 261.500 242.174 179.260 372.000 435.800


Veličine produkcionih ogleda su:


1. Š. G.
Loznica 5 ha
2. Š. G.
Sr. Mitrovica 14 „
3. Š. G.
Bilje (Darda) 10 „
4. Š. G. Varaždin 15 „
5. Š. G. T. Veles 10 „
6. P. S, »Pelagonija« 10 „


ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 14     <-- 14 -->        PDF

SI. 5. Produkcijski ogled plantaže topola sa klonom 1-214 u trećoj godini sa sojom.
Kupinski kut«. Š. G. Sremska Mitrovica 1962. (Foto: ing. D. Bura)


Biće korisno navesti jedno iskustvo sa šećernom repom, koja je u području
Pelagonije u Makedoniji bila zasađena u plantaži topola, prilikom njenog osnivanja
u I960 godini. Šećerna repa dala je ovde 40.100 kg ili 260.000 din./ha, što
predstavlja visok prinos, koji je gotovo u potpunosti isplatio troškove osnivanja
plantaže. Međutim topole su u ovom ogledu imale najmanji prirast u odnosu
na ostale oglede. Negativan uticaj šećerne repe na rast topole nije se još izravnao
ni u 1961 god., i pored intenzivne obrade i đubrenja uz kulturu kukuruza.
To navodi na pomisao da šećerna repa sa topolom nije biološki povoljna kombinacija,
iako neki put iz ekonomsko finansijskih razloga nalazi svoje opravdanje.


Upotreba đubriva u plantažama topola sa polj. kulturama.


U tabeli broj 3 dati su podaci o osobinama zemljišta unetim količinama pojedinih
đubriva i prinosima od poljoprivrednih kultura za prve dve godine. Iz
ovog pregleda vidi se jasno da je prinos od poljoprivrednih međukultura uz
jednaku agrotehniku (obrade zemljišta) u mnogome zavisio od visine unetih
đubriva i da se u intenzivnoj proizvodnji nije opravdano moglo ići na polovična
rešenja, tj. da se samo sa intenzivnijom obradom zemljišta bez đubrenja
ne mogu ostvariti visoki prinosi kako se to na prvi pogled misli pa i kad su u
pitanju na oko »bogata« aluvijalna tla.


Zapažanja (iskustva) o uspesima pojedinih poljoprivrednih
kultura u ogledima plantaža topola.
Upoređujući troškove osnivanja zasada i ulaganja u poljoprivredne međukulture
u plantažama topola sa prosečno ostvarenim prinosima u prvoj i dru




ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 8     <-- 8 -->        PDF

D-8«, »Vickers« 180 KS, »Ansaldo« od 160 KS, ruski traktori S-100 i S-80 i
domaći guseničari 5G-90 i 160. Teška mehanizacija kao što su »Caterpilar D-8«
i »Vickers«, ekonomično su iskorišćeni samo ako je rad bio organizovan na
većim površinama (500 ha i više). Za duboko oranje (na dulini od 50—80 cm)
na iskrčenim površinam i van šumskih terena sa uspehom se iskorišćuju traktori
guseničari poluguseničari jačine od 50—100 KS, raznih tipova, u zavisnosti
od strukture zemljišta.


— Broj sadnica po 1 ha kreće se od 200i—300 tj. sadnja se vrši sa razmakom
od 6—7 m. Ovo najbolje odgovara za što duže iskorišćavanje zemljišta za
uzgajanje poljoprivrednih međukultura u plantaži, kao i za potpunije iskorišćenje
savremene poljoprivredne mehanizacije koju kod nas već proizvodimo
sa velikim brojem priključnih oruđa.
— Đubrenje plantaža sa mineralnim đubrivima (NPK) kao i stajnjakom,
vrši se na bazi prethodne pedološke analize zemljišta i planirane visine prirasta
topola i prinosa poljoprivrednih međukultura. Deficitne količine hranjivih
elemenata daju se u obliku komercijalnih mineralnih đubriva. Ako se na
primer planira prosečni godišnji prirast od cea 30 m3 topola i prinos kukuruza
od cea 80 mtc, pšenice od cea 50 mtc ili si., za takvu proizvodnju daje se 800
do 1.500 kg/ha mineralnih đubriva godišnje. Stajnjak se uzima tamo gde ga
ima. Srazmerno upotrebljenoj količini stajnjaka, smanjuju se odgovarajuće
doze mineralnih đubriva. Iskustvo je pokazalo da tamo gde je upotrebljavan
stajnjak u kombinaciji sa mineralnim đubrivima dobijeni su viši prinosi i to-
Sl. 2. Pripreme terena za plantažu. Nakon miniranja starih panjeva duboko oranje
(rigolovanje) do dubine 60—80 cm traktorom »Ansaldo«. »Vrapčana« — SPIK
»Spačva« Vinkovci (1962). Foto: ing. D. Bura




ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 7     <-- 7 -->        PDF

Međutim poznati su nam primeri gde je u kratkoj ophodnji i ređoj sadnji, a
u izuzetno dobrim uslcvima sredine postignut izvanredan prinos u topolovim
kulturama.


Treba naglasiti da su one šumske kulture topola koje su bile davane seljacima
prvih godina na korišćenje za poljoprivredne kulture imale uvek veći
prirast od onih koje nisu tako korišćene i to iskustvo je preneto i u savremenu
plantažnu proizvodnju.


Maksimalno postignut prosečni godišnji prirast sa cv. P. robusta u kulturama
topola, u optimalnim uslovima sredine izmeren je na Gročanskoj Adi
(Šumsko gazdinstvo Beograd). U 11 godini on iznosi 38 m´./ha, što odgovara
ukupnoj drvnoj masi od 418 m3/ha. Na »Huginom putu« (S. G. Pančevo) u
8-godišnjoj kulturi sa cv. P. robusta postignuta je drvana masa od 282 m3/ha
odnosno prosečni god. prirast od 35 m3/ha.


Tako postignuti visoki dometi na relativno malim površinama u optimalnim
prirodnim uslovima i bez veće agrotehnike, nastoje se postići u plantažama
kao prosečna proizvodnja na velikim površinama uz pomoć odgovarajućih
agrotehničkih mera (obradom zemljišta, đubrenjem, regulisanjem vlage, načinom
sadnje i si.) tj. stvaranjem optimalnih uslova na velikim površinama.


Neke najvažnije karakteristike savremenog proizvodnog procesa
koji usvaja jugoslovenska praksa


Ako se želi u najkraćim crtama rezimirati tehnološke karakteristike u
Jugoslaviji _usvojene savremene intenzivne plantažne proizvodnje topola, u
uslovima gde je moguće u plantaži gajenje i poljoprivrednih kultura, onda bi
to bilo sledeće:


— Kultivari i klonovi topola koji se danas sa najviše uspeha upotrebljavaju
u praksi jesu: 1-214, 1-154, cv. P. robusta, a zatim cv. P. marilandica, cv.
P. regenerata, cv. P. angulata i još neki uglavnom italijanski klonovi. Italijanski
clon 1-45/51 (koji je u fazi proveravanja) i još neki novi strani i naši klonovi
daju za sada mnogo nade da će biti još produktivniji i na bolesti otporniji.
U mediteranskom i submediteranskom području ide se i sa cv. P. thevestina-
Dode. Od gajenja cv. P. serotina odustaje se sve više u Jugoslaviji radi
slabe otpornosti na bolesti i inače niske produktivnosti.
— Sade se dobro razvijene i odnegovane jake sadnice (5—7 m visine)
obično tipa 2/3 (sadnice sa trogodišnjim korenom i dvogodišnjim nadzemnim
delom), a eventualno i sadnice tipa 2/2, ako su u rasadniku postigle željene
dimenzije.
— Sadnice se proizvode metodom »ožilište — rastilište«. U principu napušten
je metod proizvodnje sadnica preko »matičnjaka«, koji je štetan za
kvalitet i zdravstveno stanje sadnica.
— Prethodna, totalna obrada zemljišta pri podizanju novih plantaža, vrši
se na dubini najčešće 50—80 cm (prema osobinama zemljišta). Krčenje debelih
panjeva za sada je poseban problem. Podesna i jeftina mehanizacija ili oruđe
nije još pronađena i jedinstvenog rešenja za krčenje nema. Za svaki konkretan
slučaj potrebno je naći najekonomičnije rešenje. U našim uslovima na krčenju
panjeva dosta dobre rezultate dali su jaki traktori guseničari: »Caterpilar


ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 10     <-- 10 -->        PDF


Šumsko gospodarstvo — Slavonski Brod (1961)

Polj. zadruga Trilj — Sinj (1961) priprema

L. S. G. »Košutnjak« — Bilje (za nove klonove pripreme završene u
1961)

Šumsko gospodarstvo — Čakovec (1961)

Polj. ind. kombinat — Cepin (1961)
NR Slovenija — 2 ogleda:



Kmetijska zadruga — Polje pri Ljubljani (1959)

Gozdno gospodarstvo — Brezice (1961)
NR Bosna i Hercegovina — 2 ogleda:



Šumsko gazdinstvo — Banja Luka (1961)

Fabrika celuloze Prijedor — Pogon za plantažni uzgoj topola — Bos.
Brod (1961)
NR Makedonija — 3 ogleda:



Zemjodelsko stopanstvo »Pelagonija« — s. Logovardi Bitola (1961)

Direkcija za pošumljavanje, bujici i pasišta — T. Veles (1961)

Šumsko stopanstvo — Stip (pripreme 1961)
NR Crn a Gor a nisu još postavljeni proizvodni ogledi radi malog interesovanja
tamošnjih proizvođača.


Troškovi osnivanja i održavanja 1 hektara plantaža topola u ogledima


A)Direktni troškovi osnivanja plantaža


Na 16 ogleda gde je osnivanje plantaža završeno do kraja 1961 godine,
direktni troškovi osnivanja, uračunavši pripremu terena, duboko oranje, đubrenje,
sadnju, vrednost sadnica i drugo (tj. za radove koji su neposredno vezani
za same topole i njihovu negu u prvoj godini) iznosili su za 1 ha kod:


S.
G. Loznica 105.124.—
S.
G. Sremska Mitrovica 112.962.—
L.
S. G. Bilje (Darda) 241.461.—
S.
G. Varaždin 147.000.—
S.
G. Titov Veles 123.021.—
»Pelagonija« Bitola 60.827.—
s. s.
K.
Z. Polje — Ljubljana 330.000.—
L.
S. G. Bilje (Zmajevac) 257.409.—
S.
G. Pančevo 180.100.—
S.
G. Zrenjanin 87.600.—
P. D. »Srem« Pećnici 172.976.—
PIK ! »Beograd« 167.042.—
Z.
T. Novi Sad 146.000.—
S.
G. Sombor 183.700.—
S. G. Slavonski Brod 178.000.—
PIK Cepin 156.118.—


ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 9     <-- 9 -->        PDF

pola i poljoprivrednih međukultura. Upotreba stajnjaka uvek se isplatila. Ovo
upućuje na korisnost tova stoke u kombinaciji sa plantažnom proizvodnjom
drveta radi osiguranja stajnjaka.


— Redovno i blagovremeno orezivanje donjih grana, obavezno prati
intenzivan uzgoj topola, te se napušta gajenje podstojnih vrsta drveća radi
navodnog čišćenja donjih grana. Orezivanje se vrši obično u 4., 6., i 8. godini.
— Od poljoprivrednih međukultura gaje se u plantažama prvih 4—5 godina
prvenstveno okopavine sa plitkim žilnim sistemom. Praktično se gaji najviše:
kukuruz, krompir, soja i krmne smese. Pšenica se uspešno gaji u drugoj
godini. Nastoji se da se bar dva puta godišnje vrši obrada zemljišta.
Rezultati postignuti na proizvodnim ogledima plantaža topola
sa poljoprivrednim međukulturama


Lokacije ogleda


Jugoslovenski savetodavni centar za poljoprivredu i šumarstvo, zahvaljujući
sredstvima iz saveznog budžeta za unapređenje poljoprivrede i šumarstva
i saradnji komora i poljoprivrednih i šumarskih organizacija koje su pokazale
interesovanje i imale potrebne uslove, postavio je 27 proizvodnih ogleda planLađa
topola u našim glavnim topolarskim područjima.


Proizvodni ogledi, u pravilu veličine 10 ha, imaju za cilj da se novi proizvodni
procesi demonstriraju, provere i preporuče široj praksi, kao i da posluže
za praćenje bioloških, tehničko-tehnoloških i ekonomskih pokazatelja u
vezi sa primenjenim procesima. Prvi ogledi plantaža topola opisanog savremenog
tipa počeli su se postavljati 1959. i nastavljeni su u I960., 1961. i 1962.
godini.


Lociranje proizvodnih ogleda izvršeno je na sledeći način:


NR Srbija — 10 ogleda:


— Šumsko gazdinstvo — Loznica (1959/60)*
— Šumsko gazdinstvo — Sremska Mitrovica (1959)
— Poljoprivredno topolj. kombinat »Donji Srem« - Pećinci (1960)
— Šumsko gazdinstvo — Pančevo (1961)
— Šumsko gazdinstvo — Zrenjanin (1961)
— Podunavski kombinat — Šum. pogon — Sombor (1961)
— Zavod za topole — Novi Sad (1961)
— PIK »Bratstvo-Jedinstvo« — St. Bečej (1961)
— PD »Labudnjača« — Vajska (1961)
— PIK »Beograd« — Padinska skela (1961)
NR Hrvatska — 10 ogleda:


— Šumsko gospodarstvo — Varaždin (1960)
— L. Š. G. »Košutnjak-— Bilje — Darda (1960)
— L. Š. G. »Košutnjak« — Bilje — Zmajevac (1961)
— Šumsko gospodarstvo »Spačva« — Vinkovci (1961)
— Šumsko gospodarstvo — Koprivnica (1961)
* Godina u zagradi označava kad je postavljanje ogleda izvršeno tj. kad je izvršena sadnja
topola.


ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 6     <-- 6 -->        PDF

POPULUS EURAMERICANA (DOĐE) GUINIER: ćv. robusta (najbolji),


cv.
marilandica i cv. serotina (najslabiji).
U nekim područjima (sliv Drave) postignuti su dobri rezultati i sa cv.P.
angulata i cv. P. regenerata.
U Istri dali su dobre rezultate neki kultivari »kanadskih topola« doneti
iz Italije i nazvani »istarka«. Ovaj kultivar još nije definitivno detirminisan.
U mediteranskoj zoni tj. na području Jadranske obale i u Makedoniji u
grupama i drvoredima postignuti su dobri rezultati sa tevestinom — Populus
nigra v. thevestina.


Šumske kulture ovih topola su u edafski povoljnim aluvijalnim područjima
dale mnogo bolje rezultate u poređenju sa drugim vrstama drveća koje uspevaju
u istim prilikama.


Prosečni godišnji prirast u tim šumskim veštačkim kulturama i u dužoj
ophodnji kreće se od 10—15 m:i/ha godišnje. Svakako je gusta sadnja, duga
ophodnja i redovno zakašnjenje proreda, uzrok da nisu ostvareni i veći prinosi.


SI. 1. P. robusta 11
god. Masa po 1 ha u


11. g. 418 m:i ili prosječni
god. prirast
38 m3/ha. Gročanska
ada, odel 10. (Š. G.
Beograd).
Foto: ing. D. Bura


300




ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 5     <-- 5 -->        PDF

pola i vrba. Vrištine i bujadare na krškom kontinentalnom i submediteranskom
području (do sada često nekorištene) pogodne su za intenzivnu proizvodnju
četinarskog drveta.


— Podizanjem plantaža drveća brzog rasta stvaraju se uslovi da se već
sada može ići sa jačim intenzitetom korišćenja postojećeg šumskog fonda prirodnih
šuma i time omogućiti:

veći obim seča, i to već u ovom i narednom periodu a time i potpunija
i sigurnija snabdevanja industrije i sigurno održanje nivoa izvoza;

stvaranje uslova da se u postojećim prirodnim šumama što pre uvedu
novije uzgojne mere na većim površinama, kao što je introdukcija četinara
u lišćarske šume, konverzija niskih šuma u viši uzgojni tip, popravljanje
i fertilizacija zemljišta u šumama i druge savremene silvikulturne
mere i time poveća prirast L.U prirodnim šumama.
Plantaže topola u konsocijaciji sa poljoprivrednim kulturama


Plantaže topola koje se podižu na odgoarajućim dubljim
zemljištima (prvenstveno na z´a štićenom aluvijumu)
tj. tamo gde za to postoje uslovi, redovno se gaje
u konsocijaciji sa poljoprivrednim ili drugim niskim
kulturama, što čini nesumnjivo viši oblik združene
biljn e proizvodnje , koji najbolje iskorišćuje tlo, vlagu, svetio i vazdušni
prostor. Svojim razvijenijim i prodornim korenovim sistemom, šumsko
drveće maksimalno iskorišćuje i dublje horizonte tla, već prema njegovoj
strukturi, pedološkom sastavu i visini nivoa podzemne vode, dozvoljavajući
plitko korenim združenim poljoprivrednim kulturama korišćenje gornjih slojeva
zemljišta.


Ako treba dati ocenu o naporima učinjenim u zadnje doba da se poveća
ukupna biljna proizvodnja na jedinici površine kroz oblik »združene biljne
proizvodnje« istovremenim gajenjem dve ili više kulture na jedinici površine
(1 ha) u višeetažnom ili naizmeničnom prostornom poretku, onda je proizvodnja
drveta topola u plantažama u konsocijaciji sa odgovarajućim poljoprivrednim
kulturama sigurno biološki, tehnološki i ekonomski uspeo primer združene
biljne proizvodnje u našem klimatu. Prema tome, ovakav plantažni
uzgoj šumskog drveća važan je ne samo za šumarstvo,
već takođe i za poljoprivredu.


U daljem izlaganju daće se i cifarni podaci o uspesima ove združene biljne
proizvodnje kod nas.


Iskustva o gajenju šumskih kultura topola kao polazna baza
za plantažni uzgoj


Iskustva u gajenju šumskih kultura tzv. kanadskih topola stara su kod
nas skoro jedno stoleće. Na aluvijalnim područjima Panonske nizije stečena
su naša prva iskustva u veštačkom uzgoju topola, koji je ustvari bio šumski
a ne plantažni način gajenja. Kulture su osnivane gusto, sa dosta velikim brojem
sadnica (cea 2.500 na 1 ha) i uzgajane klasičnim metodama, u dugoj ophodnji
od 30—60 godina. Sa ovako poluintenzivnim načinom uzgoja topola, ali u
povoljnim prirodnim uslovima, naročito u pogledu plodnosti tla i režima vlage,
postignuti su u Jugoslaviji dobri rezultati sa:




ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 4     <-- 4 -->        PDF

zivna agrotehnika) i istodobne intenzivne nege i zaštite zasada (intenzivna sil


vikultura) podrazumevajući ovde i upotrebu selekcionisanog, a pre svega na


bolesti otpornog, sadnog materijala drveća brzog rasta, pogodnog za ovakav


način biljne proizvodnje.


Pronađene su ili stvorene nove sorte, hibridi i klonovi drveća bržeg rasta,


otporne na bolesti; primena mehanizacije došla je do punog izražaja u obradi


zemljišta i drugim radovima u plantaži; upotreba mineralnih đubriva na bazi


rezultata pedoloških analiza zemljišta i planirane proizvodnje postaje oba


vezna praksa.


Dok se prosečni godišnji prirast (proizvodnja) u našim očuvanim prirodnim
šumama (šumama klasičnog uzgoja) kreće između 3 i 4 m´Vha, u ophodnji
najčešće od 80—120 godina, prosečni godišnji prirast u savremenim plantažama
topola kreće se od 20—30 m3/ha i više u ophodnji od 10—15 godina,
što sve zavisi od intenziteta gazdovanja, agrotehnike i cilja gospodarenja.
Samo ovo upoređenje govori da se u plantažnom uzgoju može proizvodnja
(prirast) povećati i do 10 puta u poređenju sa prosečnom proizvodnjom u klasičnim
šumama na istom terenu, i to za mnogo kraće vreme, što je sa ekonomske
tačke gledišta proizvodnje drveta kao industrijske sirovine veoma
važan faktor.


Prednosti intenzivne plantažne proizvodnje drveta su u sledećem:


— Proizvodnja velike mase drveta se koncentriše na relativno maloj
površini (u odnosu na prirodne šume) i time se smanjuju mnoge radne operacije
i kategorije troškova po jedinici proizvoda.
— U plantažnoj proizvodnji dolazi do pune primene mehanizacija radova.
Teški radovi, kao što je krčenje panjeva i duboka obrada zemljišta, vrše se
mašinama.
— Plantaže se podižu u područjima sa povoljnijim komunikacionim prilikama
ili se saobraćajnice mogu lakše izraditi, pa sve to utiče povoljno na
troškove transporta koji za drvo, kao voluminoznu robu, predstavljaju redovno
najveći iznos u ukupnim troškovima proizvodnje, a često i limitirajući
faktor proizvodnje.
— Plantažna proizvodnja se lakše i brže prilagođava potrebama tržišta,
radi kratkoće ophodnje. U slučaju da vrsta drveta ili Sortiment prestaje biti
konjunkturan, moguća je lakša i brža preorijentacija na drugu vrstu, drugi
Sortiment ili na drugu biljnu proizvodnju, što je u prirodnim šumama veoma
teško.
U kombinaciji sa poljoprivrednim kulturama, plantažna je proizvodnja
drveta ekonomičnija, naročito ako je još kombinovana i sa tovom stoke. Tako
organizovana proizvodnja »drvo — meso« uz vraćanje stajnjaka plantažama,
predstavlja biološko, tehničko i ekonomsko zatvaranje kruga visoke biljne proizvodnje,
izuzetne rentabilnosti.


— Naše geografsko klimatske prilike i društveni odnosi omogućuju podizanje
plantaža topola na kontinuiranim velikim površinama, što je za stvaranje
tržnih viškova traženih proizvoda, kako za unutrašnje, tako i za vanjsko
tržište, od velike prednosti.
— Tereni gde je poljoprivredna proizvodnja nesigurna, kao što su povremeno
plavna područja (»forlandi«) ili gde je nivo podzemne vode često visok,
mnogo racionalnije i sigurnije će biti korišćeni za intenzivnu proizvodnju to