DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 46 <-- 46 --> PDF |
»OPLODNA ILI PREBORNA SJEĆA« U BUKOVIM ŠUMAMA OSVRT I RAZMATRANJA O NAČINU UZGAJANJA NA DINARSKOM PODRUČJU J. ŠAFAR NAClN PROVEDBE uzgojnih postupaka u bukovim šumama na području dinarskih planina i brda postao je problem. Najednom? Ne, nego poslije nakupljanja dobrih i loših pojava u razvitku sastojina, odnosno nakon pojačanog suprotstavljanja raznih mišljenja, tendencija, sugestija i odredaba. Pod utjecajem razmatranja stvarnih razvojnih stanja pojedinih sastojina i pod pritiskom objektivno fundiranih postavki i subjektivnih nazora stvorio se i otvorio problem načina daljnjeg uzgajanja u bukovim šumama Gorskog Kotara Like i Hrv. Primorja. Problem je mjestimice provalio tolikom žestinom da su se u navali raznovrsnih gledišta u dijelu ponekih pogona stvorile i nedoumice, čak i pometenost, zabune i nepouzdanost u vlastita i tuđa dotad stečena znanja, ali i sumnje u nova shvaćanja. Pojavljuju se nesuglasja i pitanja o racionalnosti starog i određenog ili predloženog novog u ekonomici uzgojnih postupaka. U sukobu mišljenja, na terenu drugovima često nije dovoljno jasno zašto se potiskuju stare ideje i nameću nove; pojačao se senzibilitet koji ponekad i strasno, čak i gnjevno reagira na nedorečeno; jer naši drugovi u operativi su počesto i neopažljivo fini promatrači i neusiljeni diskutanti; bez knjiškog mudrovanja moraju i spontano i sistematski rješavati probleme. Možda dio odgovornosti za takvu prekretnicu ideja i lom starih nazora treba da snose i naše nekadašnje ekspertize i napisi koji nisu dovoljno opširno obrazložili postavku i potpunije razjasnili potrebu i način prelaza od prebornog gospodarenja na skupinasto gospodarenje. Posljedica ovog, razmjerno kratkog, procesa bila je da su se u sudaru suprotnih poimanja gdjekad pojavile i veće greške u doznaci stabala za sječu. Uzgojni postupak bio je ponegdje toliko pogrešan da je oprezniji rukovodilac radova odlučio da se doznaka stabala temeljitije ispita i da se izvrše popravke u masi doznačenih stabala. Tko je bar jednom morao obaviti reviziju i popravku izvršene doznake, jasno mu je s kolikim se objektivnim i subjektivno-psihičkim poteškoćama mora revizor boriti da u sebi izmiri razne kriterije, personalne obzire i gubitak radnog vremena. U toku obavljanja drugih radova po zadacima instituta opazili smo i to da se u danim situacijama gdjekad pojavilo pogrešno tumačenje i nepravilno suprotstavljanje stručnih pojmova. Rezultat takvih odnosa, čini se, najviše je utjecao da su u dijelovima sastojine učinjeni prejaki sječni zahvati, stvoreni su nepotrebni i nekorisni otvori u sastojinskoj atmosferi i pedosferi; u jednom slučaju izvršen je čak i nekoliko puta veći zahvat nego je propisao ili preporučio sastavljač gospodarske osnove. Zbog loše izvršene inventarizacije i prejake doznake |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 47 <-- 47 --> PDF |
dogodio se i takav slučaj da je u jednoj sastojini doznačena drvna masa bila veća od inventarizirane! Čini se da je, možda, težište problema najviše u tome što se ponekad previše nameće pitanje prirodnog podmladivanja te se rješavanju tog pitanja podređuju mnoga druga, pa tako ispušta iz vida i, prema tomu, omalovažuje mnogo važniji gospodarski proces: unapređivanje proizvodnosti, racionalno iskorišćivanje proizvodnog kapaciteta staništa i ekonomično povećanje prirodnog i gospodarskog kapaciteta sastojine. Na sreću, takvih je primjera danas veoma main. Ipak, ova je pojav a simptomatična i zabrinjava, pa se u kompleksnom sagledavanju problema gospodarenja bukovim šumama ne smije mimoići i mora se na nju upozoriti: da se ne bi proširila u smjeru koji bi, možda, nepovoljno djelovao na tok razvitka ideje gospodarenja i njene primjene. Nesretna je okolnost, po našem mišljenju, da se dosad nije razvilo jedinstveno gledište bar o osnovnim načelima gospodarenja navedenim šumama. Jer: načelne se postavke moraju izgraditi, makar u primjeni na pojedine stvarne okolnosti, kao npr. o potrebi sječe ovog ili onog stabla u nekoj biötskoj grupi drveća, mogu i smiju biti različita mišljenja i tumačenja. Polazeći iz, inače u prosjeku pravilnog, gledišta ili pretpostavke da je proizvodnost bukovih sastojina s obzirom na kakvoću stabala u prebornoj šumi u odnosu na jednodobne sastojine problematična, na području jedne manje šumsko- gospodarske cjeline pojavilase i suzdržljiva postavka da u bukovim šumama treba napustiti preboran način gospodarenja i da, prema tomu, treba obavljati oplodne sječe (nije nam poznato da li je pri tom razmotreno i pitanje trajnosti gospodarenja). Ova druga, recimo, krajnost gledišta utjecala je da su se samo zbog oslobađanja podmatka od konkurencije matičnog drveća ili, općenito, zbog unapređenja ili ubrzanja podmladivanja doznačila za sječu i ona stabla koja razvijaju razmjerno dobar kvantitativan i kvalitativan prirast, čak i tamo gdje bi postojeći nov naraštaj, u umjerenijoj sječi, još oko 5—10 godina i više mogao iz biološko-ekonomskog gledišta dobro izdržati pomanjkanje prostora nad tlom i u tlu. I ne samo to. Oplodna sječa, tačnije rečeno, prvi sijek oplodne sječe (progalni sijek) obavio se i u prosječno srednjodobnoj sastojini koja, uzgredice spomenuto, ima dovoljno dobro oblikovanih stabala i nije potrebno da se stvara nov naraštaj još oko 30—50 godina. Kako će se ovakvi postupci, ako se prošire, odraziti na trajnost gospodarenja, na tok razvitka kakvoće stabala i sastojine! (ili je, možda, već danas uglavnom važniji kvantitativan prirast sastojine a ne i kvalitativan prirast stabala . . .?). Pretpostavljamo da su do sada slični postupci učinjeni više nesvjesno nego svjesno, jer se nije dovoljno duboko uronilo u razmišljanja o posljedicama koje može izazvati mnogo "izmijenjen kompleks ekoloških faktora i o promjenama razvojnih tokova sastojine. Sve te i druge mjestimične pojave nužno izazivaju potrebu da se već danas postave ova pitanja: 1. koji su uzroci razvitku takvih pojava; 2. šta je utjecalo da se ponegdje za sječu doznačuju i dobro oblikovana stabla koja bi u urednom i naprednom prebornom ili skupinastom načinu gospodarenja, s obzirom na međusoban raspored drveća, morala ostati u sastojini bar 1—2 desetljeća i više ili do časa kad, prema ispitivanjima |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 48 <-- 48 --> PDF |
taksacije, prosječno mogu postići ekonomski racionalnu kulminaciju kvantitativnog i kvalitativnog prirasta; 3. zašto se veoma jaka proreda (progalni sjek) obavlja u kvalitativno dobroj nedozreloj sastojini i tako previše naglo otvara sklop krošanja odn. stvaraju nepotrebne i neproduktivne plješine; 4. kakve se posljedice mogu očekivati od primjene takvih postupaka. Nastojat ćemo odgovoriti na ova i druga pitanja. Međutim, zadatak ovog osvrta nije prvenstveno u tome da dade rješenja, nego da odgovori posluže kao prilog za šire i dublje biološko-ekonomsko razmišljanje. Prema tomu, taj napis je i pokušaj da se postave teze i antiteze o načinu gospodarenja u bukovim sjemenjačama dinarskog područja. Istraživanja, koja su u toku i obavljat će se pet godina, treba da dadu potrebne podatke i rezultat iz kojeg će se moći izvući objektivniji zaključci. 1. Pojam prebornog gospodarenja i oplodne sječe U prebornom načinu gospodarenja imamo deset zadataka uzgajanja. Rijetko se kad jedan uzgojni zadatak izvodi posebnim gospodarskim postupkom, nego po nekoliko njih u jednom zahvatu. Ove smo zadatke, zbog boljeg pregleda, razvrstali u četiri skupine, od kojih prva skupina sadrži četiri zadatka, druga tri, treća dva i četvrta jedan: I. stvaranje novog naraštaja (1. priprema za prirodnu ili umjetnu obnovu sastojine; 2. podmlađivanje i pošumljavanje ,introdukcija i si.; 3 zaštita podmlatka; 4. oslobađanje novog naraštaja); II. njegovanje (5. obrana mladog naraštaja; 6. čišćenje grupa mladika; 7. proredno odabiranje spojeno s oblikovanjem stabala); III. preborna sječa debelih stabala (8. preborno čišćenje; 9. preborno odabiranje); IV. 10. oblikovanje sastojina. O tomu je podrobnije bila riječ u prijašnjim našim člancima, pa zato zadatke ne ćemo ovdje obrazlagati (još detaljnije je to opisano u rukopisu o uzgoju šuma koji bi se trebao štampati. Napominjemo da je isti broj zadataka uzgajanja u jednodobnim i raznodobnim sastojinama, samo je način izvođenja drukčiji nego u pretoornoj šumi. Zadatak oplodne sječe jest, prvenstveno, stvaranje novog naraštaja. Ako se oplodna sječa obavlja u 2—3 sijeka, takav postupak ima u vidu uglavnom samo eksploataciju debelih stabala i stvaranje novog naraštaja. Ako je broj sjekova u sastojini veći i, prema tomu, podmladno doba duže, u toku stvaranja novog naraštaja vrši se veoma obzirna pozitivna selekcija drveća: da se na ostavljenim boljim stablima razvije što veći kvantitativan i kvalitativan prirast i tako za proizvodnju što više iskoriste potencijalne mogućnosti staništa i sastojine. Ovakva, dugotrajnija, sječa sastojine je, ponajviše, oplodno-skupinasta. Sto je podmladno doba u određenoj sastojini duže, čitav razvojni ciklus dobiva značaj skupinastog gospodarenja (»femelšlag«). Kad je podmladno doba veoma dugo, gospodarenje je preborno-skupinasto, pa sastojina dobiva preborno-skupinast oblik koji ima određene prednosti u odnosu na potpun preborni oblik, napose za heli |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 49 <-- 49 --> PDF |
ofitnije vrste drveća i listače (o tomu bila je riječ u Šumarskom listu god. 1962. broj VIII). Dakle, u grubom prosjeku: pojam oplodne sječe ne može se suprotstaviti pojmu prebornog načina gospodarenja. Ako se umjesto prebornog načina gospodarenja uvodi oplodna sječa, ispušta se veoma važna skupina uzgojnih zadataka: njegovanje stabala i sastojine. Oplodna sječa u prebornoj i gospodarski nedozreloj raznodobnoj ili jednodobnoj sastojini može se preporučiti npr. kad je pod utjecajem prijašnjeg veoma lošeg gospodarenja velik broj stabala kvalitativno vrlo loš, tj. kad se zbog malene proizvodnosti sastojine stabla moraju ubrzano posjeći i treba osnovati novu, bolju sastojinu. Pojmu prebornog načina gospodalenja može se suprotstaviti, na primjer, pojam skupinastog gospodarenja, koji sadrži sve zadatke uzgajanja koji se izvršavaju i u prebornoj šumi i u jednodobnim sastojinama. U bukovim šumama na većini staništa naših Dinarida skupinasto se gospodarenje može posve dobro uvesti te će i povećati proizvodni kapacitet sastojina. 2. »Kvalitetna doznaka« stabala za sječu Nije jasno kako je i odakle potekla ideja da se za područje čistih bukovih šuma zaoštri problem prirodne obnove. Poznato je: a) da je bukva naša najagresivnija vrsta drveća, b) da je previše zavladala u mnogim mješovitim sastojinama jele-bukve i hrasta kitnjaka-bukve, c) da bukva u drvnoj masi šuma Jugoslavije prelazi postotak 50. Rijetko se gdje u našoj zemlji, kao npr. na degradiranim staništima i u veoma loše gospodarenim sastojinama, pojavio problem podmlađivanja bukve. Pod utjecajem rješavanja »problema podmlađivanja« i ponegdje pod utjecajem nametnutog suprotstavljanja pojmova o prebornom načinu gospodarenja i oplodnoj sječi događa se da se samo radi obnove i radi ubrzanja razvitka postojećeg mladog naraštaja u pojedinim sastojinama previše doznačuju i stabla koja razvijaju dobar kvantitativan i kvalitativan prirast; (mjestimice se takav zahvat može i tolerirati; ali nije jasno zašto je čitav postupak veoma ubrzan, kao da postoji strah što nema podmlatka ili da se na vrijeme ne će pojaviti, proširiti ili osloboditi od lošeg utjecaja nadstojnog drveća). Kao da je cilj gospodarenja podmlađivanje sastojine! (Ili su razlozi takovom postupku, možda, izvan okvira nauke o uzgajanju šuma i načela o racionalnom iskorišćavanju proizvodnog kapaciteta staništa i sastojine?) Prirodno podmladivanje nije cilj gospodarenja; nije i ponajviše ne može biti ni osnovni zadatak gospodarenja u bukovim šumama. Bitno je: unapređivanje i povećavanje proizvodnosti sastojina. Temeljno je načelo da se maksimalno iskorišćuju potencijalne mogućnosti produkcije: da se što više iskoristi proizvodna snaga staništa, sastojine i drveća. Suvišnom sječom bolje oblikovanih stabala, koja su u naponu prirašćivanja, smanjuje se proizvodnost. U racionalnom intenzivnom gospodarenju nijedno se stablo ne smije oboriti samo radi podmlađivanja nego, prije svega, radi unapređivanja produktivnosti i boljeg međusobnog rasporeda drveća u sastojini. Nije poznato da li je ovakav i sličan način gospodarenja usklađen s planskim tzv. vakuumom proizvodnje koji treba da ispune proizvodi iz osnovanih i budućih plantaža i intenzivnih kultura topola, vrba i četinjača (u okviru republike i države, dakako). Ili se, možda, takav postupak osniva na lokalnim zahtjevima da sječine budu usredotočene na manje površine (tj. skoncentriranije), pa |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 50 <-- 50 --> PDF |
da se tako smanje troškovi »proizvodnje drveta«, tj. sječe stabala, izvlačenja i izvoza drveta, ili drugo. Navedene pojave veoma su danas pojedinačne i na razmjerno veoma maloj površini; prema dosadašnjem opažanju i saznanju, vjerovatno nemaju značaj usmjerivanja i proširivanja na veće površine. Naprotiv, na drugim stranama dinarskog područja imamo ponekih sastojina u kojima je već pred oko 10—15 godina trebalo osloboditi novi bukov naraštaj od konkurencije loše razvijenog matičnog drveća, čija je vrijednost zbog zapaljenja kore, povećavanja granatosti i si. sve manja, i u kojima je trebalo ispuniti praznine i loše razvijene grupe mladika ekološki odgovarajućim i ekonomski potrebnim četinjačma. Umjesto takvog postupka sablonski se produžuje preboran način gospodarenja. Sablonski se prebire također i u ponekim jednodobnim sastojinam i u raznodobnim sastojinama jednodobnog izgleda, umjesto da se obavlja intenzivno njegovanje proredom. Možda nije na odmet da se ovdje istaknu postavke belgijskih šumara: a) strpljiv se uzgajač pita: može li se ovo stablo ostaviti a da ne bude štete za okolinu; b) nestrpljiv se uzgajač pita: treba li ovo stablo posjeći da ne bude štete za okolinu. Mi bismo umjesto riječi i pojma okolina trebali upotrijebiti pojam proizvodnost. 3. Progalni sijek u prosječno srednjedobnoj sastojini Strah od problema podmlađivanja ili samo postavljanje problema obnove sastojina ili, možda´ šablona gospodarenja doveli su doznačivača u čudnu situaciju da u prosječno srednjedobnoj sastojini postavlja pitanje: šta li će biti s regeneracijom. Vjerovatno po ugledu na prebornu šumu, u kojoj treba da uvijek bude novog naroštaja, pretpostavlja se da i u nedozreloj jednodobnoj odn. raznodobnoj sastojini treba da se stvara nov naraštaj šumskog drveća. Možda pod takvim utjecajima ili nekim drugim događa se ponegdje da se umjesto njegovanja sastojine i drveća odnosno umjesto umjerenog i usmjerenog prorednog odabiranja i njegovanja stabala obavlja progalni sjek, tj. jači zahvat kao u prvom sijeku oplodne sječe, s ciljem ili zadatkom da se što prije stvori nov naraštaj bukve. Takva doznaka odn. sječa stabala u jednom se pregledanom odjelu obavila u gustoj sastojini s prosječno dobro oblikovanim stablima. Vrlo je loša takva sječa u progaljenoj srednjedobnoj sastojini, tj. u sastojini s rijetkim i prekinutim sklopom bukava, u kojoj su nekad bile izvršene jake eksploatacijske sječe. Da sastojina bude što »čišća« za podmlađivanje, u jednoj se ovakvoj sastojini posjekao i sav podstojni sloj grmlja; sablonski, tj. i tamo gdje treba i tamo gdje ne treba (da se čitav taj postupak što dosljednije provede, u podstojnim grupama neodraslog mladika jele okresane su donje grane gotovo do 1/3 do 1/2 dužine stabla). Ako se vrši očetinjavanje, takav bi se postupak progalne sječe mogao donekle tolerirati, pogotovu kad se očetinjavanjem unosi vrsta drveća bržeg rasta. Ali ako se u toku idućih deset godina razvitak sastojine prepusti prirodi, takvo je gospodarenje neracionalno i štetno. U raspravi na terenu jasno se pokazalo da upravitelj šumarije takav način gospodarenja nerado obavlja, jer ga ne može opravdati; ali nije jasno zašto se, ipak, provodi. 344 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Intenzivno se pojavljuje želja i potreba da se izgradi načelan objektivan stav, koji ne će u sebi nositi mnogo primjesa subjektivnog i koji će, zatim, utjecati da se smanji broj pogrešaka u doznaci stabala za sječu. Na taj će način nestati uzgojno-gospodarska dezorijentacija koja danas vlada u pojedinim krajevima dinarskog područja. 4. Mali uzroci, velike posljedice Nije potrebno da se danas svagdje domišljamo kakve mogu biti posljedice u gospodarenju bukovim šumama, ako. se ne stvori mogućnost za biološko-ekonomsku izgradnju dobrih principijelnih stavova i ako se, prema tomu, uzgojno- gospodarska dezorijentacija produži i proširi. Veoma često čuje se na terenu prigovor da svaki stručnjak ima drukčije mišljenje o gospodarenju. Različita mišljenja mogu se sukobljivati u rješavanju pojedinih konkretnih situacija (u obrađivanju biotski složenijih grupa drveća), ali načelne postavke moraju se graditi. Kad se izgrade, bit će manje suprotnih gledišta u doznaci pojedinih stabala, odnosno u obrađivanju ponekih skupina drveća. Kakve mogu biti posljedice stručne dezorijentacije ili loših zahvata, donekle se možemo uvjeriti kad pregledamo one sastojine u kojima se pred 10—20—30 godina neracionalno gospodarilo: bile one prebornog oblika, preborno-skupinastog, raznodobnog-skupinastog ili raznodobne jednodobnog izgleda, ili smjesa raznovrsnih sastava. Ggdjekad se stvorio takav problem da se ne može dobro riješiti nikakvim zahvatom, jer je svaki više ili manje neracionalan, tj. gotovo podjednako dobar i loš; npr. dvoslojne sastojine s prosječno dobro oblikovanim srednjedebelim stablima u nepotpunom sklopu i s gustim slojem odraslog mladika. Pokušamo li ukratko sažeti negativne posljedice prijašnjih i opisanih gospodarskih zahvata i utjecaja neracionalnih oblika sastojina ili njihovih dijelova, dobivamo ovaj pregled: 1. nedovoljno ili loše iskorišten proizvodni kapacitet staništa; 2. premalo ili loše iskorišten proizvodni kapacitet postojeće sastojine; 3. prejako ubrzavanje toka podmlađivanja; 4. prerano proširivanje skupina novog naraštaja sječom tehnički dobrih nezrelih stabala; 5. visok sloj mladika pod sklopom nedozrele sastojine; 6. mjestimice previše razvijen sklop korova, napose na boljim tlima; 7. možda i problem trajnosti proizvodnje deblje i dobre tehničke oblovine. Pogovor Površina,čistih i pretežno čistih bukovih šuma, u odnosu na mješovite, nije velika. Ali pod utjecajem prirodnih i gospodarskih faktora šumske proizvodnje sastavi sastojina mnogo se međusobno razlikuju. Na to ukazuje i velik broj utvrđenih bukovih fitocenoza u području Učke, Risnjaka, V. i M. Kapele, Velebita i Ličke Plješivice: Fagetum montanum, F. seslerietosum, F. calamagrostetosum, F. subalpinum, Blechno-Fagetum a i neke sastojine u zajednici Fagetum |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 52 <-- 52 --> PDF |
abietetosum (Abieto-Fagetum dinaricum) u kojima je pod utjecajem eksploatacijskih sječa učešče jele maleno ili je uopće danas nema. Te su šume na veoma različitim staništima, od nadm. visine oko 300 m do oko 1400 m. Razni prijašnji posjednici šuma, posebni nazori uredivača, uzgajača i eksploatatora i raznovrsne druge utjecajne sfere, sve je to djelovalo da su i antropogeni faktori imali jak udio u razvojnim tokovima bukovih sastojina. U svim tim šumama gospodarilo se do sada više-manje na preboran način. Ali u toku posljednjih nekoliko godina problem načina gospodarenja toliko se zaoštrio da su se razvile i šire rasprave. Pozitivna strana ovog pokreta je da se problem, koji je dugo vremena bio latentan i potisnut dnevnim sitnim poteškoćama i krupnim proizvodnim zadacima, probio u prvi plan uzgajanja šuma i tako zauzeo značajno mjesto u kompleksu šumskog gospodarenja na dinarskom području. Negativna je strana što se, pod utjecajem objektivno uslovljenih potreba i subjektivnih gledišta, problem rješavao i stvarno, tj. u doznaci stabala za sječu, često su razmatrane manje bitne strane problema (potproblemi), a da se prethodno nije dovoljno jasno izgradilo načelno gledište o gospodarenju i potpunije obrazložilo. I tako se u toku raspadanja i rušenja starog načina uzgoja u operativi ili za operativu nije pravodobno stvorio dovoljno siguran oslonac za razvitak i primjenu novog. Nitko se ne plaši nepoznatog, u ova današnja naša revolucionarna zbivanja privikli smo da ne balansiramo razapeti između prošlosti i budućnosti, ali u trenucima sumnje i ljutnje zbog nastalih zapleta u toku trajanja starog i prodiranja novog traži se uranjanje u dublja obrazloženja, koja ne će biti obremenjena sitnim potproblemima na uštrb rasvjetljivanja bitnog. Svjesni svoje i naše zaostalosti žurimo, gdjekad previše brzo, toliko da se ponekad gubi svijest o stvarnom cilju gospodarenja, pa se tako i podmlađivanje nekih bukovih sastojina nespretno postavilo u prvi plan. Bilo je, doduše, pokušaja da se stvore jedinstvena mišljenja, ali kasnije, na terenu — ili zbog nedovoljne upućenosti, ili zbog inercije tradicije, ili zbog mjestimice radikalnog preloma dotrajalog, ili zbog administrativne subordinacije — primjene u doznaci stabala za sječu ponegdje su nemalo divergirale od onog što je u rješanju problema bitno, odnosno biološko-ekonomski korisno. Navedene pojave u doznaci stabala su, kako je navedeno, samo pojedinačne i s obzirom na površinu bukovih šuma uopće nemaju bitno značenje. Ali je potrebno da se analiziraju i tako izgradi šira osnovica za dublje biološko-ekonomsko razmatranje budućeg načina uzgajanja u arealu bukovih sastojina. Potrebno je također da se u kompleksu gospodarskih problema temeljitije razmatra pitanje izbora ekološki dobrih i ekonomski potrebnih vrsta četinjača za unošenje u određena staništa da se tako uspješnije poveća postotak najpotrebnije drvne sirovine. Zato treba da se za pojedine šumsko-gospodarske cjeline ili fitocenoze ili prosječna staništa, za prosječne oblike i sastave sastojina izgrade načelni stavovi o gospodarenju: da način korištenja i unapređenja proizvodnih kapaciteta staništa i sastojina bude što racionalniji i dobije pouzdanije biološko-ekonomake temelje. 346 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 53 <-- 53 --> PDF |
»SCHLAGWEISER HOCHWALDBETRIEB ODER PLENTERWALDBETRIEB« IN BUCHENWÄLDERN DER DINARISCHEN REGION (EIN RÜCKBLICK AUF DIE WALDBAULICHEN VERFAHREN UND BETRACHTUNGEN ÜBER DIESELBEN) ZUSAMMENFASSUNG Auf dem Gebiete der Dinarischen Gebirgen der Republik Kroatien erstreckt sich in den Höhenlagen von 200 bis 1400 m der Verband der Buchenwälder (Fagion illyricum Horv.) mit zahlreichen festgestellten Assoziationen und Subassoziationen. Der grösste Flächenanteil wird durch die Assoziation Fagetum abietetosum Horv. (Abieto-Fagetum dinaricum Treg.) während ein kleinerer Flächenanteil durch die Assoziationen der reinen Buchenwälder besetzt. Sowohl in Buchenbeständen als auch in Tannenbeständen wird meinstens Plenterwaldbetrieb angewandt. Im Laufe der letzten Jahre begann sich eine Bewegung zu entwickeln, nach der man die Buchenwälder nicht im Plenterbetrieb sondern nach den Grundsätzen einer gruppenweissen (Femelschlag) oder schlagweisen Hiebsform bewirtschaften soll. Den wesentlichen waldbaulichen Grund für diese Bewegung bildet die Tatsache oder berechtigte Annahme dass man beim Plenterwaldbetrieb in Beständen von Laubhölzern und Lichtholzarten nicht so qualitäetsrnässige Baumstämme wie in den gleichaltrigen Beständen erzeugen kann. In Verbindung mit dieser Bewegung kommt stellenweise vor, dass zwecks Schaffung oder Freistellung des Jungwuchses der Kronenschluss zuviel gelockert wird. Diese Erscheinung wird vom Verfasser in seinem Aufsatz im allgemeinen sowie an Hand von Beispielen erörtert, und zwar in folgenden Abschnitten: »Begriff des Plenterwaldbetriebes und des schlagweisen Hochwaldbetriebes«, »Auszeichung der Stamms für die Fällung«, »Lichtung von Beständen in durchschnittlich mittlerem Alter«, »Kleine Ursachen — grosse Auswirkungen«. Abschliessend schlägt der Verfasser vor, dass man vor dem tatsächlichen Übergang von der plenterweisen auf gruppenweise Betriebsform u. drgl. die grundsätzlichen Aufstellungen am allgemeinen sowie für die einzelnen wirtschaftlichen Bestandeszieltypen — die sich untereinander in bezug auf die Phytozönosen, Standort, Bestockungsaufbau und Güte unterscheiden — formuliert, damit sich die Nutzungsart der Produktionskapazitäten des Bodens und des Bestandes rationeller gestaltet, und dass man zuverlässigere biologisch- wirtschaftliche Grundlagen erhält. te*A |