DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 56 <-- 56 --> PDF |
One su pored ostalih razloga imale i svrhu ogledno-poučnog i uzorno-propagandnog karaktera radi što zornijih uvjeravanja šumara praktičara i šumara-učitelja kako se i na koji način i na Kršu može podizati šuma i tamo gdje je nema, pa čak i tamo gdje se ni površinske zemlje ne vidi. Sva nas ova djela vrijedna čovjeka još i danas na njega podsjećaju i impresioniraju, jer dosada ni prije ni poslije njega nitko nije uspio podići šume tolikih razmjera. Djela nas Vežića primoravaju da mu odamo zasluženo poštovanje. A da su se sve njegove šume koje nam je ostavio očuvale do danas, onda bismo još više cijenili njegove uložene napore. Mate Rajčić ŠUMARSKA EKONOMIKA U SVJETLU AMERIČKE NAUKE U nakladi je poznatog izdavačkog poduzeća McGraw-Hill Book Company Inc. (New York, Toronto. London) izdao William A. D u e r r, profesor univerziteta u New Yorku opsežno djelo pod naslovom: »Osnovi šumarske ekonomike« (Fundamentals of Forestry Ekonomics, 1960) s 579 strana teksta te brojnim tabelarnim i slikovnim prilozima. Prema recenzijama, objavljenim u poznatim zapadno-evroipskim stručnim glasilima (»Forestry« London;, br. 1 ex 1961. i »Holzzentralblatt« Stuttgart, br. 99 ex 1961) ovaj rad spada među najbolja djela iz oblasti šumarske ekonomike u engleskom a vjerojatno i u drugim jezicima. Na temelju ovako (povoljnog suda mi ovu ediciju moramo u najmanju ruku tretirati kao standardno djelo američkoga shvaćanja ekonomske funkcije šume i šumarstva. Duerrova je knjiga podijeljena u pet dijelova (uvod, ponuda i plasman šumskih produkata, uredbe i zakoni te osnove planiranja) s ukupno 33 poglavlja, od kojih svako završava s kratkim sadržajem. Važna je prednost čitave obrade u jasnoći stilizacije i instruktivnosti uzetih primjera. U uvodno m dijelu (poglavlje 1-4) izneseni su zadaci opće narodne privrede u Americi a posebno šumskog gospodarstva kao jedne od njezinih komponenata. Sredstva i pomoćni izvori šumskog gospodarstva za podmirenje društvenih potreba nisu samo materijalni nego i imaterijalni elementi. Posebna je pažnja posvećena analizi raznih načina promatranja ekonomskih zavisnosti i to koliko sa stanovišta čitavog društva toliko i sa stanovišta pojedinca. U drugom je dijelu pod naslovom »P o- nuda šumarskih produkata« (poglavlje 5-16) postavljeno težište na promatranje poduzeća bilo kao šum.-gospodarske, bilo kao drv.-industrijske privredne organizacije. Za američke prilike autor pomoću brojnih primjera objašnjava zakon recesije prihoda pa s tim u vezi postavlja pravila, kako jedno poduzeće treba da planira troškove u svrhu postizavanja ne najvećeg nego optimalnog prihoda. Pod ovim terminom razumijeva onu veličinu prihoda, kod koje svaki više izdani dolar donosi najmanje jednako visoki naknadni prihod. Ovo drugim riječima znači: ne treba težiti za najvećim mogućim prihodom niti za najintenzivnijim gospodarenjem. Naprotiv treba nastojati, da se postigne samo onaj stepen intenziteta, kod kojeg svakom još dodanom dijelu troškova stoji nasuprot adekvatni dio prihoda. Kod analize se visine troškova autor naročito zadržava na utjecaju odabrane kamatn e stope. Taj se utjecaj jasno pokazuje kod upotrebe poznatih formula iz kamato-kamatnog računa. Osobito je karakteristično autorovo stanovište, prema kojem se kamatna stopa u šumskom gospodarstvu ne smije odabirati niže od one, koja bi se mogla postići, kad bi se kapital uložio u druge produktivne svrhe. Na tom je principu obračunao i ekonomsku zalihu za jednodobnu i prebirnu šumu. Šumu autor shvaća kao kapital, koji kao i svaki drugi u kapitalističkom privrednom sistemu mora donositi što moguće veći interes. Kod toga je mjerodavno načelo jednakih profita kod jednakih kapitala bez obzira, u koju su privrednu granu ti kapitali uloženi. Autor potpuno pušta s vida činjenicu, da je kapitalizam gotovo svagdje, gdje je osvojio šume, donio njihovu propast. Razlog leži u biti samog sistema, jer se racionalno šumsko gospodarstvo ne slaže s potrebama oplodnje kapitala. Oplodnja kapitala traži što brži njegov obrt, a taj je obrt u šumskom gospodarstvu vrlo spor. Nije stoga čudo, da pretvaranjem šume u kapital njezini vlasnici nastoje izvući najvišu rentu a industrijalci u potjeri za što većim ekstra profitima »ulaze u šume kao nekad barbari u centre starih kultura« (R. Pipan. Kapitalizam u.šumarstvu, S. L. Zagreb, 1938). U našim krajevima imamo u tom pogledu vrlo teška iskustva naročito od 1860. godine naovamo. U trećem se dijelu »Plasman š u mskih produkata« (poglavlje 17-23) autor dosljedno prednjim izvodima obara na princip potrajnosti, koji su Amerikanci preuzeli iz Evrope, a napose na strogost njegovog izvođenja. On to kazuje riječima, koje je važno iznijeti u originalu: |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 57 <-- 57 --> PDF |
»The concept of sustained yield, which has come to us from Europe in pure and simple form, needs drastic revising to be useful in the United States. It can be interpreted meaningfully only for the longer stretch, and even the not statically, as we can infer when we study the economic trend« (str. 310). Ovakav zahtjev autora rezultira i iz shvaćanja o neminovnosti konjunkturskih cikličnih kriza, kod čega se šumsko gospodarstvo jednako kao i ostale privredne grane mora prilagodavati nestabilnosti privrednog života. To dosljedno dovodi do povećanja etata u periodu konjunkture a smanjivanje u periodi depresije. Naravno, sa stanovišta planske privrede, koja eliminira cikličnost privrednih kriza, ovaj zahtjev nema opravdanja. U svojoj aluziji na tekovine evropskog šumarstva kao i na njegov budući razvoj autor iznosi slijedeće konstatacije i -preporuke: Kad su objavljeni klasični udžbenici za uzgajanje šuma, Evropa je još imala velike rezerve radne snage, koja je bila toliko jeftina, da se s njom moglo ne samo gospodariti sa šumama nego i voditi ratove. Ta su vremena prošla. Opstanak šumakog gospodarstva kao privredne grane zavisi velikim dijelom od toga, da li će se pronaći metode, pomoću kojih bi se proizvodila dobra bez potrebe da u toku procesa prelaze iz ruke u ruku i stalno prenose ovamo i onamo. Drugim riječima, budućnost šumarstva s gledišta ekonomike leži u uvjetima hitnog i potpunog mehanizovanja produkcije. Ako to ne uspije, onda šumama preostaje samo funkcija zaštite prirode, ekonomije vodom i rekreacije, (str. 321). Današnje je stanje takvo, da ne samo primarna industrijska prerada nego i čitava šumska privreda s izuzetkom fabrikacije celuloze i vještaekih ploča boluje od akutnog oboljenja, koje se ukratko može definirati: niska produktivnost rada. Ona se je u šumskoj privredi Amerike za prva četiri decenija ovog stoljeća (1899—1939) povećala tek za nekih 2%, što praktički znači, da je ostala na jednakoj razini. Međutim druge privredne grane u tom istom vremenskom intervalu ukazuju upadljiv progres, koji se kreće u prosjeku od 113"/o. U djelu se iznose podaci za neke privredne djelatnosti: šumska privreda -2a/o proizvodnja kože 32,:´/o „ živežnih namir nica 52%> „ željeza ... . 100´Vn tekstila . . . 118,;´/o „ papira ... . I33*/o kemijska industrija ... . 17(F/o tiskarstvo 244,;i/o saobraćajne instalacije . . . 285´;7o proizvodnja ulja i ugljena . 335,;Vo duhanske prerađevine . . . 488´Vo Kad se ovakva konstaticija može postaviti u Americi, gdje je u šumskoj privredi angažovano razmjerno malo radne snage (prema računu prof. Duerra izuzev radova oko sječe i izrade otpada tamo na jednog inženjera 6.000 a na jednog radnika 2.400 ha), onda je ona kudikamo akutnija u zemljama Zapadne Evrope, gdje šumska privreda zaposluje daleko veći broj radne snage. U četvrtom se dijelu: »Zakoni i uredbe « (poglavlje 24-28) obrada odnosi na pravno stanje u Sjedinjenim Američkim Državama s naročitim osvrtom, koliko današnje državne pravne norme djeluju na šumsko gospodarstvo. Za našu je stručnu javnost ovaj dio od manjeg interesa, pa ga stoga u ovom razmatranju ispuštamo. U petom dijelu »Planiranje u šumarstvu « (poglavlje 29-33) iznosi autor podatke o svjetskom šumskom gospodarstvu tj. statističke materijale o raspodjeli šumskih areala, drvnih zaliha i intenzitetu proizvodnje. Tu su uz analizu ^specifičnosti tropskih i umjerenih geografskih pojaseva dodani i najvažniji podaci iz međunarodne trgovine. Autor razmatra i obzire prema općim društvenim interesima, koji se kod postavljanja planova moraju uvažavati, a to u daljnjoj konzekvenciji znači uvažavanje potreba korisnika na materijalnim i imaterijalnim vrijednostima šume. U zaključnom (33) poglavlju autor analizira privredne planove i programe u SAD od 1876. naovamo te iz njih izvodi najvažnije kompleksne ekonomsko-tehničke probleme današnjice. Kod toga mu je osnovno pravilo: Treba stalno imati pred očima, da ekonomski problemi šumskog gospodarstva nisu samo problemi jedne privredne djelatnosti nego čitavog naroda (a). Mi premalo poznajemo fizikalne i psihološke osnove šumarske ekonomike te ne znamo, koje su nam sve mogućnosti dane za poboljšanje biološke i tehničke proizvodnje (b). Premalo poznajemo i svojstva drveta kao i načine, pomoću kojih se ta svojstva mogu određivati i mjeriti (c). Šumsko je gospodarstvo u svojoj suštini premalo poznato široj javnosti ,a tome je glavni razlog u okolnosti, što se važnost šume ne može izraziti unovcu (d). Postoji krivo mišljenje, da šume imaju važnost samo kao rezervoari drveta (e). Mnoge su šume još uvijek nepristupne, pa se na otvorene 351 |