DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 49 <-- 49 --> PDF |
O PODIZANJU PROIZVODNJE UNOŠENJEM EUROAMERIČKIH TOPOLA U POJEDINE TIPOVE CRNOJOHOVIH PANJACA r>r VJEKOSLAV GLAVAC Uvod Pored čistih sastojina crne johe i kultura euoameričkih topola, na nizinskom području Šumarije Đurđevac nalaze se manje površine koje pokrivaju vrlo lijepe mješovite sastojine topole (Populus X euroamericana cv. serotina) i crne johe (Alnus glutinosa), klasičnog, sastojinskog uzgoja. Topola tvori gornju, a crna joha podstojnu etažu. Cilj je ovog istraživanja karakter izaći ja staništa spomenutih mješovitih sastojina, upoznavanje njihove strukture i ustanovljenje približne veličine njihove produktivne sposobnosti* Opis objekta i metoda rada Za mjerenje potrebnih elemenata izabrao sam tri primjerne površine na području Šumarije Đurđevac, u Gosp. jedinicama Preložnički Berek — Lepa greda i Kupinje — Crni jarci. Klima područja je humidna, tipična kontinentalna. Ukupna godišnja količina oborina (Koprivnica 1900. — 1937. god.) iznosi 973 mm. Maksimum oborina nalazi se u listopadu (115 mm). Srednja godišnja temperatura uzduha iznosi (Koprivnica 1949. — 1954. god.) 10,3°C. Maksimalna temperatura zabilježena u istom periodu je 38.7°C. minimalna —22,1°C. Langov kišni faktor, Kf = 91. Cijelo područje predstavlja jednu veliku reljefnu depresiju sa visokom razinom podzemne vode, koja se sabire na velikim susjednim površinama Đurđevačkih pijesaka. Tlo koje zapremaju spomenute izabrane sastojine predstavlja jedan tip iz razreda glejnih tala, koji se nalazi na prelazu prema drugim sušim tipovima. Morfološke karakteristike njegovog profila odgovaraju opisu posmeđenog gleja (Verbraunter Gley) od W. K u b i e n e ili tzv. semigleju W. Laatscha. Opis profila primjerne plohe broj II A,,, 0—1 cm, sloj prhline listinca, tamnosmeđe boje, Ai, 1—18 cm, ilovasti horizont s velikom primjesom humusa, u vlažnom stanju mrvičav i tamnosmeđe boje, narijetko osut rđastosmeđim pjegama. * Ovaj je rad omogućen potporom Upravnog odbora Fonda za unapređenje šumarstva, pa mi je dužnost i na ovom mjestu izraziti zahvalnost. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 50 <-- 50 --> PDF |
416 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 51 <-- 51 --> PDF |
417 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 52 <-- 52 --> PDF |
(B), 18—60 cm, mineralni sloj pjeskovito-ilovaste teksture smeđe do žute boje sa tamnosmeđim, do 4 mm velikim konkrecijama željeza, naročito izraženim u donjem dijelu horizonta. Rđava i žuta boja pokriva 75% površine profila, a sivo plava boja 25%. Gox, 60—97 cm, plavosivi do žućkasti sloj ilovasto pjeskovite teksture. Uzduž pukotina, po površini strukturnih agregata i po pukotinama istrunulog korijenja, narančastosmeđe boje. Plavosiva boja zauzima 60%, a žućkasta 40% površine profila. Gr, > 97 cm, jednolično svjetloplavi sloj. U gornjih 20 cm znatna je primjesa čestica praha i gline, a ispod toga je čista pjeskovita tekstura. A — horizont relativno je tanak i stoji izvan direktnog utjecaja podzemne vode. Humusa ima 7—15%. (B) — horizont je prozračan i potpuno je podložan procesima oksidacije. Nastao je opadanjem nivoa podzemne vode uslijed hi $frt//r/i/ra m/ešov/te sosfo/´/he eciroampr/čAe fapo/e / crne /o/fe po na Sumor/ja Doro*e>roc Pokojna* p/ono / Gosp./eo´/n/co Pre/ožn/čć/ eereJr Površ/ho p/o/?e 6>´49no Oe/´i?/.-43 o F/´tocpnožO-´ sfon/s/e os Pro/7o -Fro-r/hf/on? l/zoojri/ oć>//L: v/´soća šumo otorosf-2c?ooo". Dem n Topo/a G M M Jo/?<7 G IV ti UJcttpno G li /25 — — — 66 037 6 14 68 087 614 175 26 061 5 98 155 364 33 02 13/ 4 25 3900 225 56 218 2408 109 4 09 4132 165 6 27 6540 273 52 294 5484 34 137 1918 86 4 81 5402 I 32S 40 321 36 40 6 045 4 70 46 366 4310 375 10 105 1320 — — — 10 105 13 20 425 6 038 1032 — — — 6 089 1032 z 10O io ea 12882 372 1092 104´33 562 2180 23116 II. % 51 100 122 100 100 100 /51 200 222 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 53 <-- 53 --> PDF |
dromelioracija provedenih još u prošlom stoljeću, a možda i ranije. Željezo se nalazi uglavnom u obliku ferioksida. Konkrecije ukazuju na descedentnu p´erkolaciju. U taj horizont dopire podzemna voda za izuzetno visokih vodostaja. Go,. — horizont je oksidaeijski horizont gleja. Nastao je daljnjim opadanjem nivoa podzemne vode. Procesi oksidacije potpomognuti su pjeskovitom tekstu Stro/fft/ro m/esow/e sosfo///7e ec/roamer/ć/fre fopo/e / crne /o/>e po 60 <5c/mor,y´o Đurc/erac PoA´ć/soo/o/o/?cr // Gasp/eG´/rt/cG´ Pre/ožo/c>/ ć>ere# PovrJ/nar p/o/?e 0/262 /xr 0c//e/ 43 a F/foce.oozo s/co/J/e os Pri/no -Frox//?e/(jsz> l/zpo/n/ o5//ć- wso&o š~urr?<7 S/cros/ 20 god. wmmm——4 Dem N Tcpo/a G M N Jo/?o B M /y UA-L/pno & M t?5 — — — 40 0 45 300 40 0 45 3 00 /73 /6 0 30 3 66 /7/ 4 2$ 3906 /67 4 56 4274 225 32 /35 /3 76 /4/ 5 // 54/7 /73 6 46 6793 27 5 /24 763 6306 39 /98 2/73 /63 9 6/ /046/ 325 40 33/ 3640 3 057 6 40 46 366 44 60 373 — — — — — — — — — 425 s /0/ /3 76 — — — 8 /0/ /376 220 /360 fčS6č 399 /2 37 /2436 6/9 2597 27704 % 65 /09 /23 /00 /00 /00 /65 209 223 rom, odnosno velikim kapacitetom za uzduh tog horizonta. Gr — horizont je redukcijski horizont gleja. Njegova dubina poklapa se sa,ljetnim vodostajem podzemne vode. Željezni spojevi nalaze se u obliku ferooksida. Tip šume predstavlja jedna geografska varianta zajednice crne johe i poljskog jasena sa sremzom (Pruno-Fraxinetum Ob. 1953). Jasno je karakteriziran u ekološkom, florističkom i šumsko-gospodarskom pogledu. Tvori ga kombinacija vrsta reda Alnetalia glutinosae Tx. 1937, Fagetalia Pawl. 1928 i Populetalia |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 54 <-- 54 --> PDF |
Br B1 -—- 1931. te higrofitnih pratilica. Dijagnostičko značenje kao karakteristična vrsta ima Cardamine amara i diferencijalne vrste asocijacije: Alnus glutinosa, Rhamnus frangula, Lycopus europaeus, Prunus padus, Humulus lupulus, Solanum dulcamara i Peucedanum palustre* MeAe f/z/fta//?e /´ Aem/js/re osoö/oe p/o/?e fc 2 OznaAa profi´/cr Me/ien/čA/ sos lav u H20 Ve/ić/r>a česf/ca(mm) A (3) -i 2002 14 04 3 94 7 40 02 002 46 32 63 32 36 84 002 -0002 36 46 20 28 40 04 pN o /CC/ Horm/s (%) Daš/A (%) cn 6 60 5 25 7 60 0 20 23-1 7 62 6 30 ris 0 06 H / 732 6 10 - - - Ciste topolove kultureŠumarije Đurđevac nastale su pošumljivanjem johovih staništa. Sadnja topole na cijelom je području izvršena pregusto. Prorjede su zakašnjele, a njihov je intenzitet bio preslab. Krošnje su uske, a prsni promjeri relativno mali. Osim gustoće sadnje griješilo se u Preložničkom Bereku, Crnim jarcima i Limbušu u izboru staništa. Poznato je, da je za uspješan rast topole potrebna velika količina hranjiva u tlu, dobra aeracija i stalna opskrba vodom. Na jedva primjetno nižim terenima, na vlažnim tipovima glejnih tala, reduk cijski horizont gleja nalazi se blizu površine, a podzemna voda oscilira do same površine, koju za vrijeme vlažnih perioda često i preplavljuje. To se jasno odrađuje na tipu vegetacije, naročito na prizemnoj flori. Trajniji visoki vodostaj, i s tim u vezi nedostatak kisika dovodi do fiziološkog gušenja. Dolazi do sušenja grana i vrhova topola. Na takvim staništima čiste sastojine crne johe nad- Tnašuju topolu drvnom masom u kvalitativnom i kvantitativnom pogledu. Naše izabrane sastojine nalaze se na relativno višim i sušim tlima, i rast ´.topole uglavnom je dobar. Joha, koja tvori podstojnu etažu, nastala je jednim .dijelom naletom sjemena sa strane jednu do dvije godine prije sadnje topole, ,-a drugim dijelom iz panja. »Analize u priloženoj tabeli izvršene su u Zavodu za pedologiju Polj. i Sum. fakulteta. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 55 <-- 55 --> PDF |
Na istraživanim plohama određen je tip šume, otvoren je profil ili je sondirano tlo, i izmjereni su svi promjeri u prsnoj visini i sve visine stabala. Pri obradi, stabla su razvrstana u debljinske stepene po 1 cm, i izvađena je temeljnica. Tek onda stabla su grupirana u debljinske stepene po 5 cm. Drvna masa topole obračunata je pomoću Schaeiferovi h tarifa. Tarifa je izabrana na osnovu 5 oborenih stabala iz plohe I i II, i 5 stabala iz plohe III. Taj je broj dakako malen. Tačnije je utvrđena drvna masa johe. Stabla su na isti način grupirana u stepene. Iz tako dobivenih temeljnica izračunate su realne sredine stepena. Sa visinske krivulje očitane su visine. Oblični brojevi izvađeni su iz S c h w a p p a c h o v i h dvoulaznih tabela obličnih brojeva za krupno drvo. Množenjem temeljnica, visina i obličnih brojeva dobivene su mase. Primjerna površina I. Gosp. jedinica: Preložnički berek, odjel 43. Veličina plohe je 0,49 ha (70x70 m). Starost topole 20 godina. Starost johe 20—22 godine. Broj stabala topole iznosi 95 (190 po ha), a johe 189 (372 po ha). Na plohi su izmjerene sve visine. Smjesa je stablimična i grupimična. Osim topole i johe. na plohi se nalazi u trećoj etaži, 100 (200 po ha) stabalaca američkog jasena iznad 7 cm u prsnom promjeru. Prosječni prsni promjer iznosi 9 cm. a visina 11 m. Ova etaža nije uzeta u račun. Struktura za 1 ha površine prikazana je na tabeli br. 1. Odnos visina topole i johe prikazan je na grafikonu br. 1. Primjerna ploha II. U neposrednoj blizini plohe br. 1, u istom odjelu, nalazi se jednako stara kultura topole primjerna ploha II. Njena je površina manja i iznosi 0,128 ha. Za razliku od prve plohe, smjesa je stablimična. Na njoj je izmjereno 28 topola i 51 stablo johe. Također su izmjerene sve visine. Kako su visine posve jednake visinama prve plohe, podaci su ujedinjeni i načinjene su zajedničke visinske krivulje. Struktura za 1 ha prikazana je na tabeli br. 2. I na ovoj plohi razvijena je treća etaža američkog jasena, koja po 1 ha broji 140 stabalaca iznad 7 cm u prsnom promjeru. Primjerna ploha III. Ploha se nalazi u Gosp. jedinici Crni jarci, odjel 14. Njena površina iznosi 0.48 ha. Nadstojna sastojina topole broji 100 stabala po 1 ha u starosti od 22 godine. Prosječna udaljenost stabala iznosi 10 m. Raspored nije pravilan. Prosječni prsni promjer iznosi 40,5 cm, a srednja visina 30,6 metara. Temeljnica iznosi 13,04 m2, a drvna masa 155 m3. Sastojina pripada I bonitetu Blumeovi h prirasno-prihodnih tabela. Podstojna etaža sadrži 509 stabala crne johe i 163 stabla poljskog jasena po ha. Prosječni prsni promjer crne johe iznosi 18,7 cm, a visina 19.4 m. Prosječni prsni promjer poljskog jasena iznosi 15,6 cm a visina 17,3 m. Temeljnica obih vrsta podstojne etaže iznosi 16,75 m2. Ukupna masa obih etaža iznosi 306 ms po ha. Drvna masa topole povećava dubeću drvnu masu podstojne etaže za više od 100%. Struktura sastojine za 1 ha prikazana je na tabeli br. 3, a visinske krivulje na grafikonu br. 2. U posljednjoj rubrici tabele 3 donja etaža johe i jasena shvaćena je kao 100. Diskusije i zaključci Na zasmeđenim glejnim tlima gdje je redukcijski horizont gleja, odnosno minimalni ljetni vodostaj podzemne vode 80>—120 cm ispod površine, u fitocenozi crne johe i poljskog jasena sa sremzom (Pruno-Fraxinetum Ob. 1953.), osigurana je velika količina vlage (tla su i u sušnim periodima svježa) i potrebna prozračnost tla, pa se na njima mogu uspješno uzgajati sastojine euoramerički topola sa podstojnom etažom crne johe. klasičnim, šumskim uzgojem. 421 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 56 <-- 56 --> PDF |
422 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 57 <-- 57 --> PDF |
Crna joha je poluheliofilna vrsta koja je, kako i ovi primjeri pokazuju, spo sobna tvoriti podstojnu etažu. Svojim prisustvom omogućuje uzgoj kvalitet nijih topolovih trupaca. Obogaćuje tlo dušikom i drenira ga velikom transpi racijom, što je od velike važnosti za vrijeme visokih vodostaja u vegetaeijskom periodu. U plohi I i II nadstojna sastojina topole broji oko 200 stabala po ha u starosti od 20 godina. Prosječna udaljenost stabala iznosi 7 m, ali njihov raspored nije pravilan. Prosječni prsni promjer iznosi 27—28 cm, a srednja visina 25,5 m. Usprkos današnje povoljne udaljenosti, prosječni prsni promjer i visina relativno su maleni zbog toga što su kulture podignute vrlo gusto. Prorjede su zakašnjele i vršene su sa preblagim intenzitetom. Stabla topole zaostala su u debljinskom, a vjerojatno i visinskom prirastu. Temeljnica iznosi oko 12 m2. Drvna masa iznosi oko 140 m:!. Ovi podaci pokazuju, da te sastojine pripadaju I/II bonitetu Blum e ovi h prirasno-prihodnih tabela. Podstojna sastojina crne johe broji oko 380 stabala po ha. Prosječna udaljenost stabala iznosi 5 m. Prosječni prsni promjer je 19—20 cm, a prosječna visina 19 m. Temeljnica iznosi 11—12 m2, a drvna masa oko 100—125 rn3. Ukupna drvna masa obih etaža iznosi oko 250 m3, temeljnica 23—24 m2, a broj stabala oko 590 po ha. Drvna masa topole povećava dubeću drvnu masu crne johe za 121%. Tačnih podataka o ukupnoj produkciji topole i johe za period od 20 godina nemamo, zbog toga što ne postoji nikakva evidencija o međuprihodima. Na osnovu jednokratnih dendrometrijskih snimaka i poredbi sa prirasno-prihodnim tabelama može se na plohama I i II računati (bez agrotehničkih mjera) sa produkcijom od 400 m3 (300 m3 topole + 100 m3 johe) u dvadesetgodišnjem periodu. Podatak za topolu je realan. Izmjerena drvna masa debelih stabla iznosi 140 m3, što odgovara masi glavne sastojine I/II boniteta. Podatak za ukupnu proizvodnju za I/II iznosi oko 300 m3. Mjerenja nadalje pokazuju da crna joha u dvadesetgodišnjim opisanim mješovitim sastojinama ima 100 m3. Izvađena masa crne johe nije uračunata. Zbog toga drvna masa od 400 m3 može se uzeti kao sigurna. Prema tome prosječni dobni prirast iznosi 20 m3. Na I bonitetu, na plohi III možemo računati sa većom produkcijom, odnosno prirastom od 20—30 m3. Nesumnjivo da bi izbor boljih klonova i prethodne agrotehničke mjere znatno povećale produkciju. Na osnovu svega što je izloženo smatramo da na opisanom tipu staništa ima u uvjetima klasičnog (»šumskog«) gospodarenja unošenje eurameričkih topola u panjače crne johe potpuno ekonomsko i biološko opravdanje. Produkcija panjača crne johe udvostručuje se. Gospodarenja se vrše ophodnjom od 20—30 godina. Procent iskorišćenja obih vrsta je velik, pa bi ovaj gospodarski oblik po obimu produkcije celuloznog drveta bio među prvim oblicima klasične proizvodnje drveta vrsta brzog rasta. LITERATURA: 1. Duchautour Ph.: Gajenje topola i pedologija. Materijali sa IX zasjedanja Međunarodne komisije za topolu, Prijevod, Beograd 1957. 2. Glavač V.: Crna joha u Posavskoj i Podravskoj Hrvatskoj sa ekološkog, biološkog i šumsko uzgojnog gledišta (rukopis), Zagreb 1960. 3. Hesmer H.: Knjiga o topolama, prijevod, Beograd 1957. 4. Kubiena W.: Bestimmungsbuch und Systematik der Böden Europas, Madrid 1953. 5. Laatsch W.: Dynamik der mitteleuropäischen Mineralböden, Dresden 1954. C. Leibundgut H.: Die Rolle der Nebenbaumarten in Wirtschaftswald, All. Porst, u Jagdztg. 1953/1954. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 58 <-- 58 --> PDF |
STEIGERUNG DER HOLZPRODUKTION DURCH EINFÜHRUNG EUROAMERIKANISCHER PAPPEL ARTEN IN DIE EINZELNEN TYPEN DES SCHWARZ ERLENNIEDERWALDES ZUSAMMENFASSUNG In der Drava-Niederung (Kroatien — Forstamt Đurđevac) auf den verbraunten Gleyböden, wo sich der Gr-Horizont 80—140 cm unter der Bodenoberfläche im. Waldtyp Pruno-Fraxinetum Ob. (1953.) befindet, können Pappel-Schwarzerlen Mischbestände mit Erflog erzogen werden. Im Aufsatz wurden 3 Probeflächen beschrieben und die sich daran anschliessenden dendrometrischen Angaben wiedergegeben. Die Probeflächen sind 20—22 Jahre alt. Die Angaben über die Höhen, Stammzahl, Kreisfläche und Holzmasse wurde auf der Abbildung 1 und 2, sowie in Tabellen 1,2 und 3 dargestellt. Nach Blume-Ertragstafeln entsprechen die Hauptbestände (Populus x euroamericana cv. serotina den Standortsklassen I/II und I. DerOberbestand der Pappel vergrössert den Holzvorrat des Erlenniederwaldes um lOÖVo. Ohne Anwendung agrotechnischer Massnahmen beläuft sich die Produktion der Standortsklasse I´ll in einem 20-jährigen Zeitabschnitt (berechnet auf Grund eines Vergleichs mit Ertragstafeln und einmaliger Bestandsaufnahme) auf mindestens 400 m3 (300 m3 Pappel, und 100 m3 Schwarzerle). Die Bestände der Standortsklasse I weisen eine noch grössere Produktion auf. Im Aufsatz wurde kurz über einzelne ökologische Faktoren, über die Art der Begründung und Erziehung dieser Bestände sowie auch über ihre Vorteile in biologischer und betriebswirtschaftlicher Hinsicht berichtet. |