DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 59 <-- 59 --> PDF |
UTJECAJ ŠUME NA BIOCENOZE OPSKRBNIH VODA PLITVIČKIH JEZERA Prof. dr IVO MATONIČKIN i doc. dr ZLATKO PAVLETIĆ Kao što je poznato, Plitvička jezera kao prirodni fenomen usko su povezana za velike komplekse šuma. Zapravo i hidrologija tog područja ovisi o šumskom pokrovu.. Zbog toga odnos između šuma i čitave hidrologije tog područja predstavlja problem koji dosada jedva da je dotaknut. Dok su hidrološka istraživanja na tome području dosta iscrpno provedena (Petrik 1958), a s tim u vezi i hidrokemijska (Iveković 1958), dotle se do sada poklanjala vrlo slaba pažnja biljnom pokrovu kao regulatoru i konzervatoru režima vode. S tim u vezi su i zaštitne mjere koje se ovdje provode u odnosu na šume. Međutim, ni ovaj naš rad nije takvog karaktera, već želimo ovime skrenuti pažnju na još jedan problem, koji je s tim povezan. To je pitanje života u opskrbnim vodama ovoga područja koje je često i u mnogome zavisno i o šumama. To znači, da šume u neku ruku utječu i na razvoj biocenoza u vodi od kojih u velikoj mjeri zavisi opstanak samih Plitvičkih jezera. Ni to pitanje nije u našoj naučnoj literaturi tretirano. Dok su se istraživale sporadično, a u posljednje vrijeme javljaju se pokušaji sistematskog istraživanja biocenoza u vodama Plitvičkih jezera, dotle se nije uopće, ili vrlo malo. vodilo računa o šumama koje ovdje daju zapravo najizrazitiji pečat. Do sada objavljeni radovi iz područja biocenologije voda Plitvičkih jezera, tek rijetko uzimaju u obzir (Pavletić 1957) raslinstvo izvan voda kao jedan od faktora života u vodi. Iako se ponekad obrađuju ekološki uvjeti, tada se obično uzimaju u obzir samo oni faktori koji vladaju u samoj vodi bez obzira na čitav živi svijet u tom području, koje kao i svagdje drugdje, predstavlja povezanu i kontinuiranu cjelinu. Danas u biologiji dolazi sve više do izražaja kompleksno obrađivanje bioloških pojava, a naročito u vezi sa životnim zajednicama, koje se sve više obraduju kao biocenoze, dakle, kao kompaktne zajednice biljaka i životinja, a ne kao posebne fito- odnosno zoocenoze. Životne zajednice su upravo karakterizirane stalnim promjenama i međusobnom zavisnošću, pa je stoga potrebno što je moguće više faktora upoznati da se otkriju zakonitosti u njihovom razvoju. Ovaj rad predstavlja jedan od rezultata istraživanja koja su vezana za novo osnovanu Biološku stanicu na Plitvičkim jezerima od strane Uprave nacionalnog parka i Instituta za biologiju Sveučilišta Zagreb. Područje opskrbnih i-oda Plitvičkih jezera Opskrbne vode Plitvičkih jezera čini čitav sistem brojnih potoka i njihovih pritoka. Osim ovih u mnoga jezera utječu i brojni izvori koji svu vodu daju pojedinim pritocima i samim jezerima. Najveću količinu vode u gornjim jezerima daju Bijela rijeka. Crna rijeka i Rječica. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 60 <-- 60 --> PDF |
Iako Bijela rijeka protječe kroz krški teren, njezin izvor nije krškog karaktera. Voda na izvoru izbija na više mjesta iz pjeskovito-šljunkcvitog dna pokrivenog kamenjem. U" davnoj prošlosti morfologija ove rijeke bila, je drugačija nego danas. Naime, u tome području se ranije nalazilo desetak i više jezera koja su bila međusobno povezana. Vremenom, a najviše utjecajem čovjeka, došlo je do bitnih promjena u samome toku. Podizanjem brana u svrhu iskorištavanja vode za pogon mlinica i pilana, zagađivanjem vode raznim otpacima od ljudi i gospodarstava, sječom šume i si. voda je potpuno izgubila svoj prvobitni prirodni tijek. Ovi faktori imali su djelovanja i na povećavanje eiozivne moći rijeke što je imalo za posljedicu sve veće zatrpavanje Prošćanskog jezera. Bijela rijeka prima dva pritoka, od kojih je nešto veći potok Ljeskovac s desne strane. Crna rijeka je potpuno drugog karaktera. Njen izvor je vokliškog tipa i u njemu nalazimo mnogo alogenog kamenja. U samome tijeku nalazimo nekoliko kaskadica prirodnog i umjetnog porijekla. Nakon što voda napušta sistem kaskadica rijeka poprima ravničarski karakter sve do spajanja sa Crnom rijekom, kada čini zajednički tijek pod nazivom Matica. Crna rijeka prima nekoliko pritoka s desne strane. Jedan krak Crne rijeke se odvaja prije spajanja sa.Bijelom rijekom u obliku velike okuke i ulazi u Maticu oko 100 m ispod prvobitnog spajanja. Rječica ulazi u južni dio jezera Kozjak. Ona predstavlja čitav sistem gor-. skih potoka i vrela koji se nakon 8—10 km slijevaju u zajednički tijek. Čitavom dužinom Rječice nema ljudskih naselja što ima za posljedicu da u njezinoni tijeku ne nalazimo zagađenu vodu, a niti nanosnog materijala u Kozjaku. Rječica je karakterizirana postojanjem sedrenih tvorevina visokih i do 5 metara, što je slabo poznato zbog teže pristupačnosti ovome području. Tokom naših istraživanja obradili smo područje potoka Plitvice koji daje -svoju vodu tek najdonjem dijelu Plitvičkih jezera, Sastavcima. Tijek ovog potoka iznosi oko 4 km, a negdje u sredini stvara slapić koji je tektonski uvjetovan i na njemu se tek naknadno istaložilo nešto sedre. Suma kao faktor razvoja biocenoza. u vodama tekućicama Prije nego pređemo na sam predmet naše rasprave, tj. utjecaja šume na biocenoze u opskrbnim vodama Plitvičkih jezera, potrebno je najprije osvrnuti se općenito na vode tekućice koje protječu šumskim područjem i na život u njima. U hidrobiološkom smislu biotop tekućih voda je poseban i specifičan. On jo u mnogome ovisan od svoje okoline ne samo u klimatološkom, nego i u geomorfološkom i orografskom pogledu. Većina voda tekućica. a pri teme se misle one najbržega toka, a ne toliko već razvijene rijeke, protječe kroz brdoviti predjel sa nagnutim terenom, koji je vrlo često obrastao šumom. To su prvenstveno gorski potoci koji predstavljaju vode tekućice kratkoga toka koje se ulijevaju u gorska jezera, ili su to pak izvorišna područja većih ili manjih jezera. Kao najvažniji faktori koji utječu na život u ovim vodama su pored temperature i kemijskog sastava koji je ovisan pretežno o podlozi samog tijeka i izvorišta, i vanjski utjecaji koje pruža sam teren, kao što su nadmorska visina, oblik protočne doline i posebno vrsta vegetacije koja se tu razvija. Ova je vegetacija vrlo velikog značenja, jer ona s jedne strane može znatno utjecati na režim vode u potoku, a s druge strane ona regulira jedan od vrlo važnih eko |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 61 <-- 61 --> PDF |
loških faktora, a to je svijetlost. Pored toga´ vegetacija predstavlja donekle i izvc r za ishranu vodenih životinja, a utječe i na sastav soli u vodama svojim odpadnim materijalom, što ima utjecaja i na ishranu vodenog bilja. Treba također naglasiti, da mnogobrojne životinjske vrste koje provode svoj razvojni stadij u vodama kao odrasli oblici vezani su za određenu vegetaciju. Tako npr. znatno je različit život u onim potocima koji protječu kroz gole terene s razvijenim nižim raslinstvom, nego u onim koji teku kroz šumoviti teren. Cesto se dešava da u istom potoku postoje u različitim odsjecima njegova tijeka razni vanjski uslovi, pa u tom slučaju dolazi i do znatne varijabilnosti biocenoza u njima. Ako sada iz čitavog ovog sklopa vanjskih faktora koji utječu na život u gorskim potocima, izdvojimo samo šume kao faktor razvoja biocenoza u ovim vodama, onda možemo lako konstatirati da je njihov utjecaj znatan. Prije svega da spomenemo kroz kakve sve šume mogu protjecati gorski potoci, budući da je u tom pogledu važan tip šume koji također djeluje na poseban način. Kao što je poznato, u našim krajevima to ovisi uglavnom od nadmorske visine, jer ovdje mislimo samo na kontinentalno područje i nemamo namjere pri tome da obuhvatimo i ostale naše predjele kao što su primorje, krš u užem smislu i drugo. Na najvećim visinama dolaze u obzir šume jele i smreke, te miješana šuma jele i bukve, zatim bukova šuma, rijetko kestenova, a u nešto nižim predjelima različiti tipovi hrastovih šuma. Tipovi šuma su naročito važni u vezi s količinom svijetla, vremenskim trajanjem osvjetljenja, koji prodire do vode. Razumljivo je da vodama koje protječu kroz jelove i smrekove šume dolazi znatno manje svijetla, nego što je to slučaj u vodama koje teku kroz drukčije šumovite predjele. Naime, s jedne strane gusto zbijena stabla crnogorice ne dopuštaju većim količinama svijetla da prodiru ispod njih. S druge strane svojim vrlo visokim deblima ne dozvoljavaju dulje vremensko osvjetljavanje. Drukčije je u listopadnim šumama koje nisu tako guste, a ni visoke da bi toliko ometale režim svijetla kao što je to slučaj s crnogorićnim šumama, iako se i ovdje u znatnoj mjeri smanjuje intenzitet osvjetljenja. Ovaj svjetlosni momenat ima utjecaja na razvoj vegetacije u vodama, pa se redovito na takvim mjestima razvija više vegetacija sjene, nego vegetacija svijetla. To naročito ima utjecaja na sastav višestaničnih alga u vodama, pa se u slabo osvijetljenim potocima slabije razvijaju zelene alge, a crvene alge ovdje nalaze nešto povoljnije uvjete. To ima utjecaja i na sastav mikrofitske vegetacije, ali ne u tolikoj mjeri kao što je to slučaj kod prije spomenutih alga. S tim u vezi postoje i sve moguće varijante u količini i načinu osvjetljenja, što ima utjecaja i na kvantitativni sastav vegetacije u tim vodama. Uz ovu vegetaciju su vezane onda i razne životinje, pa nestabilan svjetlosni režim u tom slučaju ima utjecaja i na sastav čitavih biocenoza. Od posebne važnosti su šume u vezi sa ishranom živih bića u tekućim vodama. Naime, u šumama bilo crnogorićnim, a pogotovo bjelogoričnim dolazi do gomilanja većih i manjih količina odpadnog organskog materijala u obliku lišća, granja, pa čak i čitavih stabala koja se postepeno raspadaju i mineraliziraju, što ima za posljedicu da se s jedne strane gomila uginula organska hrana, a s druge strane dolazi do mineralizacije. Jedan dio tog otpadnog materijala zađe i u vode u obliku detritusa, organskog taloga, nakupina granja i si. Detritus može poslužiti bilo kao hrana raznim vodenim životinjskim organizmima ili pak kao sklonište i građevni materijal za izgradnju tulaca ličinaka tulara (Trichoptera) 427 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 62 <-- 62 --> PDF |
i dr. Otpalo granje može također poslužiti u slične svrhe, a najviše se na njemu; zadržavaju braničevke (Simulidae) koje ovdje nalaze pogodnu podlogu za odr žanje. U vezi s ishranom treba napomenuti da postoje životinje koje su vezane za pojedine tipove šuma, a hranu crpe iz voda, što dovodi do poremećaja eko loške ravnoteže u njima, a time i do promjene biocenoza. Takve su npr. zmija kockasta vodenjača (Natrix tessellata) koja se hrani ribama, razne ptice, kao što su Cinclus cinclus (brljak obični), Motacilla cinerea (gorska pliska) Motacilla alba, Tringa hypoleucos, Ardea cinerea i Anas plalyrhynchos koje se hrane vodenim kukcima i njihovim ličinkama, podvodna rovka (Neomys fodiens) i dr> Mineralizirani ostaci odpadnog materijala koji zalaze u vodu imaju također svoju važnost, jer se vode bogate mineralnim solima potrebnim za razvoj vodenih biljaka. Osim toga one donekle utječu na opći kemijski sastav vodo koji također ima utjecaja na oblikovanje tipova biocenoza. Varijabilnost životnih zajednica u opskrbnim vodama Plitvičkih jezera u odnosu na šume Kao što je poznato, područje Plitvičkih jezera u najvećem je svome dijelu pokriveno šumom bukve i miješanom šumom bukve i jele. Međutim ukoliko uzmemo u razmatranje samo tekuće vode tada možemo uočiti da ovi tipovi šuma ne djeluju prema svome sastavu. Često se događa, da se uz vode ne razvijaju tipični elementi ovih šuma već u mnogo slučajeva možemo uočiti uz obale pritoke visoke smreke koje se javljaju i u gustim sastojinama, kao što je to slučaj npr. na Crnoj rijeci, a i na mnogim drugim mjestima uz gotovo sve pritoke. Zbog toga na svim tim mjestima nije utjecaj šume kao tipa izravan, nego se vrši posredno preko sastojina smreke. Zbog toga moramo u ovim našim razmatranjima uzeti u obzir i tu činjenicu. Da bismo mogli lakše ustanoviti kakvi su utjecaji šume na život u tekućim vodama opskrbnog područja ´Plitvičkih jezera, možemo prije svega izabrati dva ekstremna primjera radi usporedbe, da bismo potom mogli uočiti razlike u biocenozama. Kao najbolji primjer nam se nameću biocencze u Bijeloj i Crnoj rijeci na koje okolina ima znatan utjecaj, a naročitoto se tiče šuma koje u tim dvjema pritokama pokazuju jednaki način obraštaja. Naime, poznato je da je na Bijeloj rijeci utjecaj čovjeka znatan, te tu dolaze do izražaja krčevine i uopće erozija, tako da nalazimo prilično široki goli pojas s jedne strane obale. Na Crnoj rijeci koja protječe kroz guste sastojine miješane šume jele i bukve utjecaj čovjeka gotovo i nije došao do izražaja, tako da šume zalaze sve do obale i svojim krošnjama gotovo natkrivaju njihovo korito. Na osnovu ovakve usporedbe odmah možemo uočiti jedan ekološki faktor koji u te dvije rijeke znatno varira. To je faktor osvjetljenja. U Bijeloj rijeci tek na po kojem mjestu možemo naići na nešto zasjenjena mjesta, dok je čitav ostali dio gotovo stalno i kroz najveći dio dana izložen svijetlu, bilo izravnom usvjetljenju sunca ili difuznom svijetlu za vrijeme oblačnih dana, rano ujutro i predvečerje. Zbog toga uporedivši ove dvije rijeke možemo najprije uočiti razlike u sastavu vegetacije. U Bijeloj rijeci prevladavat će pretežno vegetacija svijetla, a u Crnoj rijeci vegetacija sjene i kratkog osvjetljenja. To se u stvari može ustanoviti i na osnovu vanjskih zapažanja. U Bijeloj rijeci se jako mnogo razvijaju mnogostanične zelene alge, ne samo na mjestima s ustajalom vodom, nego i u protočnoj vodi. Pored toga tu se znatno razvija i mahovinska vegetacija svijetla, pa ovdje možemo gotovo svuda naći jako dobro razvijenu tipičnu mahovinu svijetla Plathyhypnidium rusciforme. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 63 <-- 63 --> PDF |
Sasvim drugačiju sliku pokazuje Crna rijeka gdje vrlo rijetko nailazimo na mnogostanične zelene alge, a od mahovina razvija se u vrlo velikim količinama, mogli bi reći duž čitavog tekućeg dijela Crne rijeke, tipična mahovina sjene Cratoneurum commutatum. Treba međutim naglasiti da ovdje pored svijetla znatnog utjecaja ima djelatnost čovjeka na području Bijele rijeke, ali je ipak glavni faktor koji je odlučio da se vodena vegetacija u Bijeloj i Crnoj rijeci u mnogome razlikuju, upravo ova varijabilnost svjetlosti. Isto tako postoji razlika u faunističkom sastavu između ovih dviju rijeka, ali one nisu tako velike, jer svjetlost nema tako velik utjecaj na životinje. Biljke ga trebaju za svoje asimilatoričke procese, dok je ono samo za neke životinje od izravne važnosti osobito za vrijeme razvoja. Da bismo mogli lakše uočiti razlike u biocenozama između ove dvije rijeke donosimo ovdje uporedo njihov sastav uzevši u obzir biljke i životinje, i to samo na j karakteristični je predstavnike. Napominjemo, da ćemo označiti srednju vrijednost učestalosti duž čitave rijeke, a ne za pojedina staništa na kojima smo inače radili. Vrste Bijela rijeka Crna rijeka BILJKE Cijanoficeje + + Dijatomeje + + Oocardium stratum 1 + Vaucheria gemminata 4 + Cladophora glomerata 2 Zignemaceje 3 + Cratoneurum commutamum 1 4—5 Plathyhypnidium rusciforme 4 2 Fontinalis antipyretica 2 1 ŽIVOTINJE Planaria gonocephala + + Bithynella austriaca 1 3 Lithoglyphus fluminensis 1 3 Rivulogammarus balcanicus konjicensis 2 5 Fontogammarus bosniacus 1 i Baetis sp. lič. 1 2 Ephemera vulgata lič. 1 Ephemerella ignita lič. 2 3 Rhyacophila septentrionis lič. 1 2 Tabanus lič. + Helmis maugei 2 3 Iz ove tabele možemo jasno uočiti da na Bijeloj i Crnoj rijeci postoje uglavnom kvantitativne razlike kod pojedinih vrsta. One su najuočljivije kod biljaka, jer su biljke svijetla znatno jače zastupljene u Bijeloj rijeci, a biljke sjene u Crnoj rijeci. Razlike u sastavu faune jače ćemo uočiti ako uzmemo u obzir druge faktore kojima šuma djeluje na razvoj i održanje biocenoza. Tu prije svega treba uzeti u obzir odpadni organski materijal koji ulazi u rijeku. Njega doduše |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 64 <-- 64 --> PDF |
nalazimo u Bijeloj i Crnoj rijeci, ali treba napomenuti da se u Bijeloj rijeci ne samo manje nakuplja zbog golih obala, nego njega ovdje voda i brže odnosi. Naime, poznato je da se u ovoj rijeci na mnogim mjestima voda umjetno zadržava za upotrebu mlinova i pilana, te se povremeno ispušta u velikim količinama što dovodi do bržeg otplavljivanja .tako da za mnoge životinje organski detritus ostaje neiskorišten. S druge strane u Crnoj rijeci postoji stalno donošenje detritusa u vodu, naročito u obliku otpalih listova i grančica, što se sve taloži ili mjestimično zadržava, a u donjem toku se čak stvaraju i čitave naslage tog materijala. To je moguće, jer je voda u gornjem toku relativno sporog tijeka, a u donjem se ona gotovo sasvim smiruje. Zbog toga se u takvom detritusu mogu razvijati mnoge životinje koje, kako smo već rekli, nalaze ovdje hranu, sklonište i materijal za izgradnju svojih kućica. Pogledamo li na gore prikazanu tabelu vidjet ćemo da je ćitav niz životinja znatno bolje zastupljen u Crnoj rijeci nego li u Bijeloj rijeci. Tako npr. postoji velika razlika u učestalosti između puževa Bythynella austriaca i Lithoglyphus fluminensis, ličinaka vodencvijetova Baetis su. i Ephemerella ignita, ličinke tulara Rhyacophila septentrionis, kornjaša Helmis maugei, i mnogih drugih koje nismo uopće navele u tabeli. Ima doduše i takvih vrsta koje dolaze u jače onečišćenoj Bijeloj rijeci, kao što je Ephemera vulgata i ličinka Tabanus sp. od onih koje smo naveli u tabeli. Naročito su u uskoj vezi s otpadnim šumskim materijalom ličinke tulara koje prave tuljce od lišća bjelogorice, iglica crnogorice i listića mahovine. Neke od njih, što je karakteristično za odnosnu vrstu povezuju spomenute dijelove s manjima grančicama. Upotreba i vrsta materijala za izgradnju tuljca je određena za svaku vrstu ove životinjske skupine. Kao što smo izvršili uporedbu na dvije različite vode tekućice, možemo u području Plitvičkih jezera izvršiti sličnu komparaciju i na jednoj rijeci. Za ovaj primjer može nam poslužiti potok Plitvice. Za njega je značajno, da je utjecaj čovjeka također na mnogim mjestima osjetan, ali isto tako možemo duž njegova tijeka zapaziti da se izmjenjuju mjesta s ogoljelim obalama i ona sa zasjenjenim. Tako npr. sam izvor koji predstavlja tipično krško vrelo s jasno izraženom natražnom erozijom gotovo potpuno je izložen svijetlu tako. da se ovdje masovno razvijaju tipični vodeni predstavnici svijetla kao što su brojne alge te mahovine Cinclidotus aquaticus i Platyhypnidium rusciforme. U nizvodnom dijelu pak možemo često naići na nešto zasjenjena mjesta koja prave šumsko drveće, pa tu onda nalazimo u većim količinama i biljke sjene kao što su Oocardium stratum, Cratoneurum comviutatum i dr. Ta se razlika još više očituje u faunističkom sastavu, te u donjem toku nalazimo čitav niz vrsta koje u izvorišnom području nisu utvrđene kao npr. Ephemera ignita, Protonemura praecox, Perlodes microcephala, Rhyacophila septentrionis i dr. Razumljivo je da ove razlike u fauni nisu toliko uvjetovane izravnim djelovanjem svijetla, već je to u vezi s ishranom odnosno šumskim detritusom koji je nanesen u donji tijek potoka. Posebno zanimljivo područje u vezi s našim razmatranjem predstavlja široko porječje Rječice, koja svojim izvorima i pritocima kao da je srasla s gustom i često puta teško prohodnom šumom. Zbog toga možemo reći, da je utjecaj šume na život u vodama ovoga područja najizrazitiji. Prije svega ovdje gotovo i nema nezasjenjenog mjesta. Tako da čak i u izvorišnom području nalazimo na jako razvijenu Cratoneurum vegetaciju koja ne dolazi samo u vodama, nego se zbog jakog zasjenjenja može naći i na vlažnim mjestima izvan vode. Zanimljivo je da živi svijet pokazuje mnogo sličnosti s onim na sedrenim slapovima. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 65 <-- 65 --> PDF |
Tu naročito mnogo dolazi do izražaja odpadni biljni materijal koji u izvorišnom području gotovo pokriva sasvim plitko rječno korito. Stoga se ovdje razvija vrlo bujan životinjski svijet među kojim se ističu svojom brojnošću ličinke hironomida, ličinke plekoptera, kolepter Helmis maugei i dr. Za Rječicu je još značajno da u svome donjemu toku na nekoliko mjesta stvara slapove koji su gotovo uvijek jako zasjenjeni od šumskog drveća. Oni su se baš zbog toga mogli i dobro razviti jer su ovakve prilike pogodovale razvoju sedrotvorne vegetacije sjene, koja može u znatnim količinama zadržavati otopljeni vapnenac, te time davati poticaja za rast slapova. S ovim u vezi se javljaju i biocenoze koje su karakterizirane baš za ovakove slapove. Značaj šuma za biocenoze u tekućim vodama Plitvičkih jezera Osvrćući se na ova naša razmatranja, nedvojbeno se nameće konstatacija da je utjecaj šuma na razvoj i održanje biocenoza u opskrbnim vodama Plitvičkih jezera znatan, da ne kažemo gotovo odlučujući. Vidjeli smo da su opskrbne vode Plitvičkih jezera povezane za ovo šumsko područje ne. samo svojom hidrologijom, nego također i utjecajem koji one svojim postojanjem imaju na život u tim vodama. Možemo slobodno reći, da bi bez šuma bio život u opskrbnim vodama sasvim drugačiji nego što je sada, a to bi sigurno imalo za posljedicu i drugačije formiranje ovoga područja, odnosno bez tih šuma se u vodama ne bi odvijali oni životni procesi koji su doveli do stvaranja sadašnjih Plitvičkih jezera sa svojim branama i slapovima. Ne radi se naime samo o životu opskrbnih voda, nego to ima i širi značaj jer u početku nisu postojala jezera u današnjem obliku, nego su nekada ona imala slične uvjete koje susrećemo u današnjim opskrbnim vodani;!, tj. bila su kontinuirano nagnuta. Osim toga i sama recentna Plitvička jezera u mnogome ovise o spomenutim opskrbnim vodama, uvjetima koji u njima vladaju i životu u njima. Drugim riječima ova naša istraživanja pokazuju još jednom koliko je značajna veza koja postoji između šuma i Plitvičkih jezera. Stoga moramo i mi s naše strane na osnovu postignutih rezultata još jednom naglasiti kolika je važnost očuvanja i održanja šuma na ovome području. Zaštitne mjere koje se s tim u vezi poduzimlju i zbog kojih su uostalom Plitvička jezera i proglašena nacionalnim parkom, mislimo da nisu dovoljna i da se ne bi smjela ograničavati samo na ona područja koja su izložena izravnom djelovnju čovjeka, nego bi se trebala također posvetiti pažnja i onim predjelima koji izravno utječu na opstanak i razvoj ovog prirodnog fenomena. Zaključak Na kraju ćemo ukratko rezimirati najvažnije rezultate ovog našeg rada. 1. Obrađene su opskrbne vode Plitvičkih jezera, i to Crne i Bijele rijeke, potoka Plitvice i Rječice, te je razmatran utjecaj šuma ovoga područja na razvoj i održanje biocenoza u njima. 2. Općenito su izneseni glavni problemi u vezi s utjecajem šuma na tekuće vode. 3. Ustanovljeno je, da u području Plitvičkih jezera mogu šume različito utjecati na život u tekućim vodama. Varijabilnost životnih zajednica u odnosu |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 66 <-- 66 --> PDF |
na šume očituje se u različitom intenzitetu osvjetljenja i različitom nanosu detritusa što dovodi do promjene u njihovom sastavu. 4. Na kraju je izneseno, da je važnost šuma ne samo u održavanju hidrologije, nego su one značajne i za sastav biocenoza u vodama koje su uvjetovale stvaranje, a uvjetuju i održavanje Plitvičkih jezera. S time u vezi istaknuti su i neki problemi zaštite ovoga područja. LITERATURA: BALOGH, J. (1958): Lebensgemeinschaften der Landtiere. — Budapest. IVEKOVIĆ, H. (1958): Mijenjanje kemijskog sastava vode Plitvičkih jezera. — Nacionalni park Plitvička jezera, 227—275. MATONICKIN I. i PAVLETIC Z. (1962): Entwicklung der Lebensgemeinschaf tten und ihre Bedeutung für die Bildung und Erhaltung der Kalktuff-Wasserfälle. — Archiv f. Hydrobiologie 58, 467—463. MATONICKIN I. i PAVLETIC Z. (1962): Predhodna ekološka-biocenološka istraživanja opskrbnih voda Plitvičkih jezera. — Acta botanica croatica (Predano za štampu). PAVLETIC Z. (1957): Ekološki odnosi briofitske vegetacije na slapovima Plitvičkih jezera. — Acta botanica 15, 63—88. PEVALEK 1. (1958): Biodinamika Plitvičkih jezera i njena zaštita. — Nacionalni park Plitvička jezera, 275—295. PETRIK, M. (1958): Prinosi hidrologiji Plitvica. — Nacionalni park Plitvička jezera, 49—173. RUCNER. D. (1958): Ptice u nacionalnom parku Plitvička jezera. — Larus 8. RUTTNER, F. (1962): G-rundriss dear Limnologie, Berlin. |