DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 75 <-- 75 --> PDF |
razredima. Međutim, gluhaća nema debljeg od 80 cm pp, dok bukve ima i preko 100 cm pp (3 kom. u 24. odj.). Iako u ostalim odjelima ovog predjela gluhać nije posebno iskazivan, možemo reći da se i tamo nalazi u podjednakom omjeru u odnosu na bukvu. Naime u tim odjelima »ostale« vrste (listače) sudjeluju s 10,8lo/o svih stabala, dakle samo nešto više nego u ova tri odjela (10,6% — usporedi pod. u stupcu 11. i 13. 1. tab.). Iz prikazanih podataka vidimo, da je učešće gluhaća u nekim sastojinama toliko, da zavređuje tretiranje kao posebne gospodarske vrste, kako je to rekao i Dr A nić. O. Piškorić KAPACITET ZAGREBAČKE TVORNICE PAPIRA U SASTAVU NOVOG SIROVINSKOG PODRUČJA I. Uvod Planirano povećanje proizvodnje papira i kartona u FNRJ iznosi: 500.000t-ona do 1965 godine 1,200.000 tona do 1970 godine 1,700.000 tona do 1980 godine Prema ovom planu, uzimajući u obzir porast stanovništva, iznosila bi u 1965-toj godini proizvodnja papira i kartona tek oko 25 kg, a u 1970-toj oko 60 kg po stanovniku. Na taj način približili bismo se bar donekle sadanjem evropskom prosjeku potrošnje. Proizvod Jed. mjere Celuloza: bijeljena tona nebijeljena Drvenjača: kemijska „ ,, mehanička ,, Svega vlakna: tona Papir: Zavrtnica Žitnjak ,, Papir svega: tona Osnovna sirovina potrebna za preradu u celulozu i drvenjaču, i potom u papir iznosi: Vrst cei. drveta Jed. mjere Crnogorica , mJ Listače m* Svega: m» Istina, planirano povećanje proizvodnje ne bazira se samo na korišcenju postojeće strukture šumskog fonda, već se isto bazira na konverziji vrsta drveća, pogodnijim za preradu u celulozu i papir, te povećanom uzgajanju odgovarajućih brzorastućih četinjača i mekih listača. U skladu sa Jugoslavenskim planom razvoja ove industrijske grane i povećanja proizv. papira i kartona, moderniziran je i -proširen kapacitet, te ujedno povećana proizvodnja u Zagrebačkoj tvornici papira. Pored sadašnjeg proširenja kapaciteta slijedit će vjerojatno i u budućnosti daljnja povećanja proizvodnje. Tradicija tvornice na Zavrtnici datira od 1884 god. Proširenjem kapaciteta izgrađena je na Žitnjaku nova i moderna tvornica. S obzirom na način prerade i isikorišćenja drveta u novoj tvornici, može se reći da će to biti jedan od najsavremenijih kapaciteta u ovom dijelu Evrope. Potpunom izgradnjom planiranog kapaciteta, područno šumarstvo će dobiti jednog solidnog i racionalnog potrošača svojih proizvoda, i to upravo onih manje vrijednih, čija proizvodnja inače — od sadnje do isporuke — može se reći, da stoji na granici rentabiliteta. Preradbom, odnosno oplemenjivanjem njihova vrijednost se desetorostruko povećava. II. Povećanje proizvodnje u ZTP Sadašnji i budući kapaciteti Zagrebačke tvornice papira iznose: Za kapacite t Sadašnji Budući Ukupno 6.000 2.000 8.000 6.000 4.000 10.000 10.500 — 10.500 1.200 — 1.200 23.700 6.000 29.700 — 16.000 16.000 12.000 12.000 24.000 28.000 12.000 40.000 Z a kapa c it e t Sadašnji 52.620 Budući Ukupno 52.620 50.720 33.000 83.720 103.340 33.000 136.340 Prema sadašnjim predviđanjima, proizcitetu. Daljnje proširenje zahtijeva potpuvodnja sa proširenim kapacitetom počela na sinhronizacija procesa proizvodnje pabi pod konac 1964. god. No, sigurno je da pira i celuloznog vlakna. Proširenje takose neće moći dugo ostati ni na tom kapavog kapaciteta sa jednim pogonom polu |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 76 <-- 76 --> PDF |
kemijske celuloze od cea 10.000 tona godišnje proizvodnje, bilo bi korisno i ekonomski opravdano. To bi ujedno značilo povećanje potrebe na mekim listačama za daljnjih 25.000 m3 cei. drveta. Osim navedenog postojat će realna mogućnost za daljnje proširenje ove tvornice u pravcu potpunog iskorišćavanja otpadnog luga. Time bi se moglo dobiti još nekoliko proizvoda, koji bi za našu privredu bili od naročitog interesa, kao što su: — etilni alkohol, — dušična gnojiva — kvasac za stočnu hranu, — šećer od drveta — raznolike i mnogostrane nukleinske kiseline, koje se rabe: u tekstilnoj industriji za bojenje u kemijskoj za proizvodnju fungicida, izolacionih ploča i štavila, u smjesi sa glinom za bušenje naftonosnih polja, u konzerviranoj industriji, u medicinske drogerijske i druge svrhe. Uslijed relativno dugog vremena i sporosti u proizvodnji drveta kao osnovne sirovine za ovu industriju briga za njeno povećano uzgajanje mora ići daleko naprijed ispred povećanja potrošačkih kapaciteta. III. Stanje sirovinskog područja Snabdijevanje Zagrebačke tvornice papira sa crnogoričnim celuloznim drvetom vrši se sa područja Like i Gorskog Kotara, a u novije vrijeme i sa celuloznim drvetom mekih listača, sa područja Istočne Slavonije. Izgradnjom kapaciteta sulfatne celuloze i papira u Plaškom. te kapaciteta u Sremskoj Mitrovici, osjetljivo će se smanjiti dosadašnje sirovinsko područje ove tvornice. U skoroj budućnosti se predviđa izgradnja i drugih kapaciteta ad kojih će neki više, a neki manje utjecati na suženje preostalog sirovinskog područja. Radi toga Zagrebačka tvornica papira treba se u budućnosti sve više orijentirati na novo sirovinsko područje, a to je bliža i daljnja okolina Zagreba. Upravo kada i ne bi bilo tako, suženje dosađanjeg sirovinskog: podru´čja bilo bi normalno i ekonomski opravdano uslijed potrebe smanjenja transportnih troškova na sirovini. Samo iz uštede na smanjenju ovih troškova za relaciju 150—200 km, moguće je dobrim dijelom otplatiti anuitete za osnivanje novog sirovinskog područja na domaku tvornice. Tako npr. razlika želj. vozarine i pored povlašćene tarife, na relaciji Zagreb—Osijek i Zagreb—Popovača Iznosi po 1 prm celuloznog drveta oko 740. dinara. Radi toga bi se novo gravitaciono sirovinsko područje ove tvornice moglo naEvati prirodnim i ekonomskim. Na ovom području danas uzgojene količine celuloznog drva četinjača, u prvom redu jele i smreke, nisu spomena vrijedne, premda postoje svi uslovi, da se pristupi povećanom očetinjavanju postojećih prigorskih šuma. Radi toga će se najnužnija količina drva jele i smreke još dugo morati za ovu tvornicu osiguravati pod svaku cijenu iz Like i Gorskog Kotara. Do koje će mjere biti moguće takvo osiguranje nije moguće već sada prejudicirati, ali se očekuje, da će kapacitet u Plaškom. kao i ostali drvoprerađivački kapaciteti lakoćom apsorbirati sve raspoložive količine cei. drva, te uporabivih pilanskih i šumskih otpadaka. Upravo radi takvog stanja, nužna je i jedino ispravna orijentacija Zagrebačke tvornice papira na savremenu preradbu celuloznog drva mekih lista´ča. Za osiguranje stalnog snabdijevanja tvornice sa ovom vrstom sirovine, smatra se da postoje povoljni uslovi s obzirom na postojeće mogućnosti. Istina, na raspoloženju nam ne stoje najkvalitetnija tla, ali još uvijek zadovoljavajuća, upravo odgovarajuća za uzgajanje sirovine za ovu tvornicu u tzv. namjenskim plantažama i intenzivnim kulturama. Znatne, do sada neplodne površine, mogle bi se privesti svrsi uz minimalne hidromelioracijske radove. Ne bi se moglo reći, da je posvema ekonomski opravdano, da se takva neplodna (livadska i pašnjačka) zemljišta na ovdašnjem području uz visoke investicije pretvaraju u žitorodna. dok se u žitorodnim područjima kud i kamo bolja, prvoklasna zemljišta pretvaraju u šumska, ili se na njima njeguju šumske kulture. Sadanjim 20-godišnjim planom podizanja plantaža i intenzivnih kultura topola predviđa se na ovom području zasaditi slijedeće površine (u ha za 5-godište): Područje 1961- 1965- 1971- 1976- Ukup. šum. gosp. 1965 1970 1975 1980 Karlovac 200 200 200 200 800 Sisak 400 400 400 400 1000 Zagreb 250 250 250 250 1000 Križevci 225 225 225 225 900 Kutina 1750 1750 1750 1750 7000 Svega : 2825 2825 2825 2825 11300 Prve isporuke sirovine za tvornicu iz ovih nasada mogle bi se očekivati proredom tek 1968 god., a sječom poslije 1981 godine. Uzme li se kao realno, da će se od sječive mase pri proredi dobiti najviše |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 77 <-- 77 --> PDF |
40"/o, a pri sječi glavnog prihoda najviše 20°/o celuloznog drva, onda se sa ovih površina mogu očekivati slijedeće količine (m3 godišnje): 1968-1973-1981 1972 1980 i dalje Karlovac 200 900 4000 Sisak 500 1800 -8100 Zagreb 300 1200 5100 Križevci 300 1000 45G0 Kutina 2100 7700 35400 Svega: 3400 12600 57100 Uzimajući u obzir korišćenje etata mekih listača iz prirodnih šuma ovoga područja, podešenog potrebama ove industrije, uz pretpostavku, da će celuloznog drva dati 30l9/o od predviđenog etata, iznosile bi godišnje količine kako slijedi: (um3) 1961196619731965 1972 i dalje Karlovac 700 900 400 Sisak 2100 4700 1400 Zagreb Križevci 900 200 1200 300 600 200 Kutina 2600 , 3600 1700 Svega: 6500 10700 4300 Iz ovih se podataka razabire da potrebe ove tvornice na celuloznom drvu mekih listača prema sađanjem opsegu, načinu i dinamici uzgajanja, ne bi mogle biti podmirene ni poslije 1981. god. Vrlo veliki manjak pojavljuje se do toga vremena. Teško je vjerovati, da će se potrebne količine moći još dugo namicati sa drugih područja. Očekuje se opet, da će potrebe na oblom drvu biti u stalnom porastu, a isto tako i na drvu koie bi inače odgovaralo za preradu u celulozu (tehnička oblica i oblo grad. drvo). Već danas praktički preostaje za celulozno drvo jedino otpadna cjepanica i oblica promjera 7—15 cm. Prema tome, iskazane i raspoložive količine celuloznog drveta navedenog područja mogu se smatrati kao maksimalne. Upravo ako bi´ kojim slučajem i bile veće, bila bi manja, pogreška i šteta od suprotnog slučaja. IV. Mišljenje i prijedlog za rješenje problema U diskusiji oko manjka celuloznog drva čuju se razna mišljenja i preporuke: — potrebno je prerađivati više starih papira; — potrebno je ublažiti uslove u pogledu kvaliteta celuloznog drva; — potrebno je više trošiti šumskih i pilanskih otpadaka; — potrebno je prerađivati i druge vrste drveta, kojih — bar za danas — imademo u izobilju. Navedena mišljenja imaju svoje opravdanje jedino u načelnoj diskusiji, a realna su pri rješavanju problema potrošnje manje vrijedne sirovine preradbom u konkretnom kapacitetu. U slučaju Zagrebačke tvornice papira valja imati u vidu, da je ona za sada osposobljena za izradu pretežno boljih vrsta papira. Za takve vrste papira potrebna je i odgovarajuća sirovina. Normativi tehnološkog procesa proizvodnje papira propisuju i kvalitet konkretne sirovine. Podnošljive količine manje vrijedne i još uporabive sirovine nastaju usputno pri tekućoj proizvodnji, pa ih nije poželjno i opravdano unaprijed sračunato povećavati. Kakogod sve tvornice ne mogu proizvoditi ili im se ne rentira proizvodnja svih vrsta papira ,isto tako sve tvornice ne mogu za sirovinu rabiti svašta. Radi privođenja svrsi i manje vrijedne sirovine, valja pomišljati na zasebne kapacitete, koji će je moći oplemenjivati i rentabilno proizvoditi. Imade opravdanja da se je Zagrebačka tvornica papira u sađanjoj fazi proširenja orijentirala upravo na proizvodnju boljih vrsta papira dok bi se moglo govoriti o potrebi proširenja kanaciteta i za potrošnju manje kvalitetne sirovine u svrhu proizvodnje manje kvalitetnih proizvoda. Prema tome, ukazani manjak drva nije moguće sanirati sve većom potrošnjom otpadnih papira, granjevine 0 5 cm pilanskih i šumskih otpadaka ili preradbom bukovine i drugih tvrdih listača, uglavnom vrsta sa kraćim celuloznim vlaknima. Neke od navedenih sirovina naći će svoju ekonomičniju potrošnju u proizvodnji raznih umjetnih ploča, zatim u industriji papira preradbom po šulfatnom ili natronskom postuoku, te u proizvodnji viskozne celuloze, koja je proizvodnja također u rapidnom porastu. Orijentacija Zagrebačke tvornice papira na sve veću preradbu mekih listača zahtijeva smišljenu i jasno preciziranu politiku osiguranja sirovine i razvoja sirovinske baze u budućnosti. Pri tome ne može biti svejedno: — Za koju će se vrstu topola odlučiti pri osnivanju topolika, — sa kojim ciljem prispodarenia, odnosno da li ići na kratku ili dugu cphodnjiu, na gustu ili rijetku sadnju, — na koji način pristupiti osnivanju topolika. To bi značilo, da Zagrebačka tvornica papira želi imati sigurnu i razrađenu dinamiku priticanja sirovine uz određene 443 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 78 <-- 78 --> PDF |
oslove, barem za period od 10—15 godina, a ne životariti bez pespektive od godine do godine. Za sprovođenje navedene politike potrebna su pored zemljišta svakako i novčana, odnosno investicijska sredstva. Za društvo bi moglo biti svejedno, tko će biti nosilac ovih ulaganja, da li proizvađač ili potrošač, odnosno šumarstvo ili industrija. Najnovije mjere u privrednim zbivanjima omogućuju najtješnju suradnju na tom planu, bilo u obliku kooperacije, bilo u obliku udruživanja. Sigurno je jedno, da se od Zagrebačke tvornice papira može vrlo malo ili gotovo ništa očekivati, barem za vrijeme dok je zauzeta vlastitom izgradnjom i modernizacijom. Modernizaciji bi se trebao dati prioritet, jer se radi o racionalnijem iskorišćenju već postojeće drvne mase, a da se o drugim prednostima ne govori. No, i pored toga, smatra se da bi tvornica trebala učestvovati u sprovođenju navedne politike. Problem se sirovine za ovu industriju može sa stanovišta uzgajivača tretirati na dva načina: uzgajanje celuloznog drva kao nusproizvoda pored sirovine za ostalu drvo- prerađivačku industriju i uzgajanje celuloznog drva kao glavnog proizvoda. Pri tome se nebi moglo usvojiti stanovište, da se na količinu proizvodnje celuloznog drveta pri sječi intervenira cijenom, tj. da će se u datom momentu i vredniji sortimenti prerađivati u celulozno drvo ukoliko se plati njihova vrijednost, ili da se pri uzgajanju samo celuloznog drva, kac glavnog proizvoda, uzgajaču nadoknadi i izmakla dobit za krupnije i vrednije Sortimente. U oba slučaja došlo bi praktički do osjetljivog povećanja cijene ovoj sirovini, što prerađivačka industrija nebi mogla podnijeti. Ako se želi, da njezini proizvodi budu pristupačni širokim narodnim slojevima, i da nađu primjenu u ostaloj prerađivačkoj industriji, poželjno je pomišljati prije na snižavanje, nego li na povećavanje cijena. Osim navedenog valja još navesti, ds uzgajanjem celuloznog drva kao sporednog sortimenta uz krupnije i vrednije Sortimente za ostalu drvo-prerađivačku industriju, tj. na sadašnji način, prevladava bojazan, da se drvno-kemijska industrija neće moći snabdijevati sa sirovinom, kako po vremenu i količmi, tako po kvaliteti i odgovarajućoj cijeni. Po vremenu zato, jer se sa celuloznim drvom, uzgajanjem u plantažama sa širokim razmacima odnosno u krošnji stabala, ne može računati prije sazrijevanja krupnijih sortimenata. Taj je rok u svakom slučaju dva puta dulji od roka sazrijeva nja sitnijih sortimenata, među koje spada i celulozno drvo. Eventualno ranije plani rani i ostvareni rokovi bit će samo poje dinačni, a ne redovni ili prosječni. Radi toga se veće i potrebne količine celuloznog drva mogu očekivati tek poslije 1980. go dine, a to je suviše kasno u odnosu na dinamiku razvoja ove industrijske grane. Po količini zato, jer je u današnjim plantažama cilj proizvodnje — uzgajanje krupnih, kvalitenih i skupih sortimenata, gdje je celulozno drvo samo napadajući ili sporedni Sortiment. Uslijed povoljnijeg plasmana krupne oblovme trebat će dugo čekati, da ona bude u tolikom višku, pa da se cijepa u celulozno drvo. Uslijed rijetke sadnje, ne isplati se opet ranija sječa, sve dok se potpuno ne iskoristi zasađeni prostor. Radi toga, celulozno drvo u takvim plantažama ne može napadati sa planiranih 43°/o, nego tek sa 15—20%> od ukupne sječive mase, a to je premalo za planirane potrebe. Po kvaliteti zato, jer se u današnjim plantažama celulozno drvo uzgaja samo u krošnjama rijetko sađenih stabala. Takvo drvo je za 20—30°/o manje vrijedno od drva uzgojenog u deblovini i gušćem sklopu. Ovo posljednje ima manje kvrga. daje više celuloze; ova celuloza je opet duljih vlakanaca itd. Što se tiče cijene, istina je, da bi trebalo biti naieftinije ono celulozno drvo, koje se uzgaja kao nusproizvod kvalitetne i krupne oblovine. Međutim uz današnje cijene i namjensko uzgajanje đrveta za drvno-kemijsku industriju, moglo bi biti ekonomično. U tom slučaju prvenstveno bi se trebalo pristupiti uzgajanju drveta na nepoljoprivrednim ili slabijim poljoprivrednim zemljištima i sa nižim početnim troškovima uzgajanja, u prvom redu sa jeftinijim rasadnim materijalom. U protivnom, teško se može očekivati, da će si ova industrija moći osigurati dovoljne količine sirovine uz cijenu kojom bi konkurirala ostaloj drvo-prerađivačkoj industriji, čiji glad za drvetom će po svoj prilici još dugo potrajati. Imajući u vidu i svjetsku konkurenciju na proizvodima industrije papira, pitanje je, da li će naša industrija papira, a i naše društvo ,biti u mogućnosti da povećava cijene ovoj sirovini. Ne uvažujući prednje navode, moglo bi u najskorije vrijeme, uslijed pomanjkanja odgovarajuće sirovine doći do nepoželjnih posljedica, kao i do zastoja u razvoju ili odlaganju proširenja ove veoma akumulativne privredne grane. Podbacivanje bi se odrazilo kako u republičkim, tako i u saveznim razmjerima. |