DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 75     <-- 75 -->        PDF

razredima. Međutim, gluhaća nema debljeg
od 80 cm pp, dok bukve ima i preko
100 cm pp (3 kom. u 24. odj.).


Iako u ostalim odjelima ovog predjela
gluhać nije posebno iskazivan, možemo
reći da se i tamo nalazi u podjednakom
omjeru u odnosu na bukvu. Naime u tim
odjelima »ostale« vrste (listače) sudjeluju
s 10,8lo/o svih stabala, dakle samo nešto
više nego u ova tri odjela (10,6% — usporedi
pod. u stupcu 11. i 13. 1. tab.).


Iz prikazanih podataka vidimo, da je
učešće gluhaća u nekim sastojinama toliko,
da zavređuje tretiranje kao posebne
gospodarske vrste, kako je to rekao i Dr
A nić.


O. Piškorić
KAPACITET ZAGREBAČKE TVORNICE
PAPIRA U SASTAVU NOVOG
SIROVINSKOG PODRUČJA


I. Uvod
Planirano povećanje proizvodnje papira
i kartona u FNRJ iznosi:


500.000t-ona do 1965 godine
1,200.000 tona do 1970 godine
1,700.000 tona do 1980 godine
Prema ovom planu, uzimajući u obzir


porast stanovništva, iznosila bi u 1965-toj
godini proizvodnja papira i kartona tek
oko 25 kg, a u 1970-toj oko 60 kg po stanovniku.
Na taj način približili bismo se
bar donekle sadanjem evropskom prosjeku
potrošnje.


Proizvod Jed. mjere


Celuloza: bijeljena tona
nebijeljena
Drvenjača: kemijska „
,,
mehanička


,,


Svega vlakna: tona
Papir: Zavrtnica
Žitnjak ,,
Papir svega: tona


Osnovna sirovina potrebna za preradu
u celulozu i drvenjaču, i potom u papir
iznosi:


Vrst cei. drveta Jed. mjere
Crnogorica , mJ
Listače m*
Svega: m»


Istina, planirano povećanje proizvodnje
ne bazira se samo na korišcenju postojeće
strukture šumskog fonda, već se isto bazira
na konverziji vrsta drveća, pogodnijim
za preradu u celulozu i papir, te povećanom
uzgajanju odgovarajućih brzorastućih
četinjača i mekih listača.


U skladu sa Jugoslavenskim planom
razvoja ove industrijske grane i povećanja
proizv. papira i kartona, moderniziran
je i -proširen kapacitet, te ujedno povećana
proizvodnja u Zagrebačkoj tvornici papira.
Pored sadašnjeg proširenja kapaciteta slijedit
će vjerojatno i u budućnosti daljnja
povećanja proizvodnje.


Tradicija tvornice na Zavrtnici datira
od 1884 god. Proširenjem kapaciteta izgrađena
je na Žitnjaku nova i moderna tvornica.
S obzirom na način prerade i isikorišćenja
drveta u novoj tvornici, može se
reći da će to biti jedan od najsavremenijih
kapaciteta u ovom dijelu Evrope. Potpunom
izgradnjom planiranog kapaciteta,
područno šumarstvo će dobiti jednog solidnog
i racionalnog potrošača svojih proizvoda,
i to upravo onih manje vrijednih,
čija proizvodnja inače — od sadnje do isporuke
— može se reći, da stoji na granici
rentabiliteta. Preradbom, odnosno oplemenjivanjem
njihova vrijednost se desetorostruko
povećava.


II. Povećanje proizvodnje u ZTP
Sadašnji i budući kapaciteti Zagrebačke
tvornice papira iznose:


Za kapacite t


Sadašnji Budući Ukupno


6.000 2.000 8.000
6.000 4.000 10.000
10.500 — 10.500
1.200 — 1.200
23.700 6.000 29.700



16.000 16.000
12.000 12.000 24.000
28.000 12.000 40.000
Z a kapa c it e t
Sadašnji
52.620
Budući Ukupno
52.620
50.720 33.000 83.720
103.340 33.000 136.340


Prema sadašnjim predviđanjima, proizcitetu.
Daljnje proširenje zahtijeva potpuvodnja
sa proširenim kapacitetom počela na sinhronizacija procesa proizvodnje pabi
pod konac 1964. god. No, sigurno je da pira i celuloznog vlakna. Proširenje takose
neće moći dugo ostati ni na tom kapavog
kapaciteta sa jednim pogonom polu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 76     <-- 76 -->        PDF

kemijske celuloze od cea 10.000 tona godišnje
proizvodnje, bilo bi korisno i ekonomski
opravdano. To bi ujedno značilo povećanje
potrebe na mekim listačama za daljnjih
25.000 m3 cei. drveta.


Osim navedenog postojat će realna mogućnost
za daljnje proširenje ove tvornice
u pravcu potpunog iskorišćavanja otpadnog
luga. Time bi se moglo dobiti još nekoliko
proizvoda, koji bi za našu privredu
bili od naročitog interesa, kao što su:



etilni alkohol,

dušična gnojiva

kvasac za stočnu hranu,

šećer od drveta

raznolike i mnogostrane nukleinske
kiseline, koje se rabe: u tekstilnoj
industriji za bojenje u kemijskoj za
proizvodnju fungicida, izolacionih
ploča i štavila, u smjesi sa glinom
za bušenje naftonosnih polja, u konzerviranoj
industriji, u medicinske
drogerijske i druge svrhe.
Uslijed relativno dugog vremena i sporosti
u proizvodnji drveta kao osnovne sirovine
za ovu industriju briga za njeno
povećano uzgajanje mora ići daleko naprijed
ispred povećanja potrošačkih kapaciteta.


III. Stanje sirovinskog područja
Snabdijevanje Zagrebačke tvornice papira
sa crnogoričnim celuloznim drvetom
vrši se sa područja Like i Gorskog Kotara,
a u novije vrijeme i sa celuloznim drvetom
mekih listača, sa područja Istočne Slavonije.


Izgradnjom kapaciteta sulfatne celuloze
i papira u Plaškom. te kapaciteta u Sremskoj
Mitrovici, osjetljivo će se smanjiti
dosadašnje sirovinsko područje ove tvornice.
U skoroj budućnosti se predviđa izgradnja
i drugih kapaciteta ad kojih će
neki više, a neki manje utjecati na suženje
preostalog sirovinskog područja. Radi
toga Zagrebačka tvornica papira treba se
u budućnosti sve više orijentirati na novo
sirovinsko područje, a to je bliža i daljnja
okolina Zagreba.


Upravo kada i ne bi bilo tako, suženje
dosađanjeg sirovinskog: podru´čja bilo bi
normalno i ekonomski opravdano uslijed
potrebe smanjenja transportnih troškova
na sirovini.


Samo iz uštede na smanjenju ovih troškova
za relaciju 150—200 km, moguće je
dobrim dijelom otplatiti anuitete za osnivanje
novog sirovinskog područja na domaku
tvornice. Tako npr. razlika želj. vozarine
i pored povlašćene tarife, na relaciji
Zagreb—Osijek i Zagreb—Popovača
Iznosi po 1 prm celuloznog drveta oko 740.


dinara. Radi toga bi se novo gravitaciono
sirovinsko područje ove tvornice moglo
naEvati prirodnim i ekonomskim.


Na ovom području danas uzgojene količine
celuloznog drva četinjača, u prvom
redu jele i smreke, nisu spomena vrijedne,
premda postoje svi uslovi, da se pristupi
povećanom očetinjavanju postojećih prigorskih
šuma. Radi toga će se najnužnija
količina drva jele i smreke još dugo morati
za ovu tvornicu osiguravati pod svaku
cijenu iz Like i Gorskog Kotara. Do koje
će mjere biti moguće takvo osiguranje nije
moguće već sada prejudicirati, ali se očekuje,
da će kapacitet u Plaškom. kao i
ostali drvoprerađivački kapaciteti lakoćom
apsorbirati sve raspoložive količine cei.
drva, te uporabivih pilanskih i šumskih otpadaka.


Upravo radi takvog stanja, nužna je i
jedino ispravna orijentacija Zagrebačke
tvornice papira na savremenu preradbu
celuloznog drva mekih lista´ča. Za osiguranje
stalnog snabdijevanja tvornice sa ovom
vrstom sirovine, smatra se da postoje povoljni
uslovi s obzirom na postojeće mogućnosti.
Istina, na raspoloženju nam ne
stoje najkvalitetnija tla, ali još uvijek zadovoljavajuća,
upravo odgovarajuća za uzgajanje
sirovine za ovu tvornicu u tzv.
namjenskim plantažama i intenzivnim kulturama.
Znatne, do sada neplodne površine,
mogle bi se privesti svrsi uz minimalne
hidromelioracijske radove.


Ne bi se moglo reći, da je posvema ekonomski
opravdano, da se takva neplodna
(livadska i pašnjačka) zemljišta na ovdašnjem
području uz visoke investicije pretvaraju
u žitorodna. dok se u žitorodnim
područjima kud i kamo bolja, prvoklasna
zemljišta pretvaraju u šumska, ili se na
njima njeguju šumske kulture.


Sadanjim 20-godišnjim planom podizanja
plantaža i intenzivnih kultura topola
predviđa se na ovom području zasaditi
slijedeće površine (u ha za 5-godište):


Područje 1961- 1965- 1971- 1976- Ukup.
šum. gosp. 1965 1970 1975 1980


Karlovac 200 200 200 200 800
Sisak 400 400 400 400 1000
Zagreb 250 250 250 250 1000
Križevci 225 225 225 225 900
Kutina 1750 1750 1750 1750 7000


Svega : 2825 2825 2825 2825 11300


Prve isporuke sirovine za tvornicu iz
ovih nasada mogle bi se očekivati proredom
tek 1968 god., a sječom poslije 1981
godine. Uzme li se kao realno, da će se od
sječive mase pri proredi dobiti najviše




ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 77     <-- 77 -->        PDF

40"/o, a pri sječi glavnog prihoda najviše
20°/o celuloznog drva, onda se sa ovih površina
mogu očekivati slijedeće količine
(m3 godišnje):


1968-1973-1981
1972 1980 i dalje


Karlovac 200 900 4000
Sisak 500 1800 -8100
Zagreb 300 1200 5100
Križevci 300 1000 45G0
Kutina 2100 7700 35400


Svega: 3400 12600 57100


Uzimajući u obzir korišćenje etata mekih
listača iz prirodnih šuma ovoga područja,
podešenog potrebama ove industrije,
uz pretpostavku, da će celuloznog
drva dati 30l9/o od predviđenog etata, iznosile
bi godišnje količine kako slijedi: (um3)


1961196619731965
1972 i dalje
Karlovac 700 900 400
Sisak 2100 4700 1400
Zagreb
Križevci
900
200
1200
300
600
200
Kutina 2600 , 3600 1700
Svega: 6500 10700 4300


Iz ovih se podataka razabire da potrebe
ove tvornice na celuloznom drvu mekih
listača prema sađanjem opsegu, načinu i
dinamici uzgajanja, ne bi mogle biti podmirene
ni poslije 1981. god. Vrlo veliki manjak
pojavljuje se do toga vremena. Teško
je vjerovati, da će se potrebne količine
moći još dugo namicati sa drugih područja.
Očekuje se opet, da će potrebe na oblom
drvu biti u stalnom porastu, a isto
tako i na drvu koie bi inače odgovaralo
za preradu u celulozu (tehnička oblica i
oblo grad. drvo). Već danas praktički preostaje
za celulozno drvo jedino otpadna
cjepanica i oblica promjera 7—15 cm. Prema
tome, iskazane i raspoložive količine
celuloznog drveta navedenog područja mogu
se smatrati kao maksimalne. Upravo ako
bi´ kojim slučajem i bile veće, bila bi manja,
pogreška i šteta od suprotnog slučaja.


IV. Mišljenje i prijedlog za rješenje
problema
U diskusiji oko manjka celuloznog drva
čuju se razna mišljenja i preporuke:


— potrebno
je prerađivati više starih
papira;
— potrebno je ublažiti uslove u pogledu
kvaliteta celuloznog drva;
— potrebno je više trošiti šumskih i pilanskih
otpadaka;



potrebno je prerađivati i druge vrste
drveta, kojih — bar za danas — imademo
u izobilju.
Navedena mišljenja imaju svoje opravdanje
jedino u načelnoj diskusiji, a realna
su pri rješavanju problema potrošnje
manje vrijedne sirovine preradbom u
konkretnom kapacitetu.


U slučaju Zagrebačke tvornice papira
valja imati u vidu, da je ona za sada osposobljena
za izradu pretežno boljih vrsta
papira. Za takve vrste papira potrebna je
i odgovarajuća sirovina. Normativi tehnološkog
procesa proizvodnje papira propisuju
i kvalitet konkretne sirovine. Podnošljive
količine manje vrijedne i još uporabive
sirovine nastaju usputno pri tekućoj
proizvodnji, pa ih nije poželjno i opravdano
unaprijed sračunato povećavati.


Kakogod sve tvornice ne mogu proizvoditi
ili im se ne rentira proizvodnja svih
vrsta papira ,isto tako sve tvornice ne mogu
za sirovinu rabiti svašta. Radi privođenja
svrsi i manje vrijedne sirovine, valja
pomišljati na zasebne kapacitete, koji
će je moći oplemenjivati i rentabilno proizvoditi.
Imade opravdanja da se je Zagrebačka
tvornica papira u sađanjoj fazi
proširenja orijentirala upravo na proizvodnju
boljih vrsta papira dok bi se moglo
govoriti o potrebi proširenja kanaciteta i
za potrošnju manje kvalitetne sirovine u
svrhu proizvodnje manje kvalitetnih proizvoda.
Prema tome, ukazani manjak drva
nije moguće sanirati sve većom potrošnjom
otpadnih papira, granjevine 0 5 cm pilanskih
i šumskih otpadaka ili preradbom
bukovine i drugih tvrdih listača, uglavnom
vrsta sa kraćim celuloznim vlaknima. Neke
od navedenih sirovina naći će svoju
ekonomičniju potrošnju u proizvodnji raznih
umjetnih ploča, zatim u industriji papira
preradbom po šulfatnom ili natronskom
postuoku, te u proizvodnji viskozne
celuloze, koja je proizvodnja također u rapidnom
porastu.


Orijentacija Zagrebačke tvornice papira
na sve veću preradbu mekih listača
zahtijeva smišljenu i jasno preciziranu politiku
osiguranja sirovine i razvoja sirovinske
baze u budućnosti. Pri tome ne može
biti svejedno:


— Za koju će se vrstu topola odlučiti
pri osnivanju topolika,

sa kojim ciljem prispodarenia, odnosno
da li ići na kratku ili dugu cphodnjiu,
na gustu ili rijetku sadnju,

na koji način pristupiti osnivanju topolika.
To bi značilo, da Zagrebačka tvornica
papira želi imati sigurnu i razrađenu dinamiku
priticanja sirovine uz određene


443




ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 78     <-- 78 -->        PDF

oslove, barem za period od 10—15 godina,


a ne životariti bez pespektive od godine


do godine.


Za sprovođenje navedene politike potrebna
su pored zemljišta svakako i novčana,
odnosno investicijska sredstva. Za
društvo bi moglo biti svejedno, tko će biti
nosilac ovih ulaganja, da li proizvađač ili
potrošač, odnosno šumarstvo ili industrija.
Najnovije mjere u privrednim zbivanjima
omogućuju najtješnju suradnju na tom
planu, bilo u obliku kooperacije, bilo u
obliku udruživanja. Sigurno je jedno, da se
od Zagrebačke tvornice papira može vrlo
malo ili gotovo ništa očekivati, barem za
vrijeme dok je zauzeta vlastitom izgradnjom
i modernizacijom. Modernizaciji bi
se trebao dati prioritet, jer se radi o racionalnijem
iskorišćenju već postojeće drvne
mase, a da se o drugim prednostima ne
govori. No, i pored toga, smatra se da bi
tvornica trebala učestvovati u sprovođenju
navedne politike.


Problem se sirovine za ovu industriju
može sa stanovišta uzgajivača tretirati na
dva načina: uzgajanje celuloznog drva kao
nusproizvoda pored sirovine za ostalu drvo-
prerađivačku industriju i uzgajanje celuloznog
drva kao glavnog proizvoda. Pri
tome se nebi moglo usvojiti stanovište, da
se na količinu proizvodnje celuloznog drveta
pri sječi intervenira cijenom, tj. da
će se u datom momentu i vredniji sortimenti
prerađivati u celulozno drvo ukoliko
se plati njihova vrijednost, ili da se
pri uzgajanju samo celuloznog drva, kac
glavnog proizvoda, uzgajaču nadoknadi i
izmakla dobit za krupnije i vrednije Sortimente.
U oba slučaja došlo bi praktički
do osjetljivog povećanja cijene ovoj sirovini,
što prerađivačka industrija nebi mogla
podnijeti. Ako se želi, da njezini proizvodi
budu pristupačni širokim narodnim
slojevima, i da nađu primjenu u ostaloj
prerađivačkoj industriji, poželjno je pomišljati
prije na snižavanje, nego li na povećavanje
cijena.


Osim navedenog valja još navesti, ds
uzgajanjem celuloznog drva kao sporednog
sortimenta uz krupnije i vrednije Sortimente
za ostalu drvo-prerađivačku industriju,
tj. na sadašnji način, prevladava
bojazan, da se drvno-kemijska industrija
neće moći snabdijevati sa sirovinom, kako
po vremenu i količmi, tako po kvaliteti i
odgovarajućoj cijeni.


Po vremenu zato, jer se sa celuloznim
drvom, uzgajanjem u plantažama sa širokim
razmacima odnosno u krošnji stabala,
ne može računati prije sazrijevanja krupnijih
sortimenata. Taj je rok u svakom
slučaju dva puta dulji od roka sazrijeva


nja sitnijih sortimenata, među koje spada


i celulozno drvo. Eventualno ranije plani


rani i ostvareni rokovi bit će samo poje


dinačni, a ne redovni ili prosječni. Radi


toga se veće i potrebne količine celuloznog


drva mogu očekivati tek poslije 1980. go


dine, a to je suviše kasno u odnosu na


dinamiku razvoja ove industrijske grane.


Po količini zato, jer je u današnjim
plantažama cilj proizvodnje — uzgajanje
krupnih, kvalitenih i skupih sortimenata,
gdje je celulozno drvo samo napadajući
ili sporedni Sortiment. Uslijed povoljnijeg
plasmana krupne oblovme trebat će dugo
čekati, da ona bude u tolikom višku, pa
da se cijepa u celulozno drvo. Uslijed rijetke
sadnje, ne isplati se opet ranija sječa,
sve dok se potpuno ne iskoristi zasađeni
prostor. Radi toga, celulozno drvo u takvim
plantažama ne može napadati sa planiranih
43°/o, nego tek sa 15—20%> od ukupne
sječive mase, a to je premalo za
planirane potrebe.


Po kvaliteti zato, jer se u današnjim
plantažama celulozno drvo uzgaja samo u
krošnjama rijetko sađenih stabala. Takvo
drvo je za 20—30°/o manje vrijedno od
drva uzgojenog u deblovini i gušćem
sklopu. Ovo posljednje ima manje kvrga.
daje više celuloze; ova celuloza je opet
duljih vlakanaca itd.


Što se tiče cijene, istina je, da bi trebalo
biti naieftinije ono celulozno drvo,
koje se uzgaja kao nusproizvod kvalitetne
i krupne oblovine. Međutim uz današnje
cijene i namjensko uzgajanje đrveta za
drvno-kemijsku industriju, moglo bi biti
ekonomično. U tom slučaju prvenstveno bi
se trebalo pristupiti uzgajanju drveta na
nepoljoprivrednim ili slabijim poljoprivrednim
zemljištima i sa nižim početnim
troškovima uzgajanja, u prvom redu sa
jeftinijim rasadnim materijalom. U protivnom,
teško se može očekivati, da će si ova
industrija moći osigurati dovoljne količine
sirovine uz cijenu kojom bi konkurirala
ostaloj drvo-prerađivačkoj industriji, čiji
glad za drvetom će po svoj prilici još dugo
potrajati.


Imajući u vidu i svjetsku konkurenciju
na proizvodima industrije papira, pitanje
je, da li će naša industrija papira, a i
naše društvo ,biti u mogućnosti da povećava
cijene ovoj sirovini.


Ne uvažujući prednje navode, moglo bi
u najskorije vrijeme, uslijed pomanjkanja
odgovarajuće sirovine doći do nepoželjnih
posljedica, kao i do zastoja u razvoju ili
odlaganju proširenja ove veoma akumulativne
privredne grane. Podbacivanje bi
se odrazilo kako u republičkim, tako i u
saveznim razmjerima.