DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 14 <-- 14 --> PDF |
izbacivanja velikog broja ecidiospora bila posuta žutom prašinom. Na iglicama se vidjelo mnoštvo bijelih mjehurića — pseudoperidija. Zaraza se, za sada, nije proširila na čitavu površinu, nego se nalazila u grupama, naročito na mjestima gdje su ostavljene divlje kruške radi ishrane divljači, uslijed čega je tlo oko krušaka bilo vlažnije. Ustanovili smo, osim toga, da na takvim mjestima ima i Melampyrum-a više. Jače i jako zaražene biljke imale su čuperast zbijen izgled, iglice su se sušile, a sadnice nisu uopće krenule, nego su kunjale ili se već počele sušiti. U razgovoru o toj bolesti s nekim šumarima na terenu Slavonije, opisavši im simptome, izgleda da su je oni zapazili i ranije, pa nije isključeno da je proširenija nego nam dosadašnja nalazišta pokazuju. To svakako treba provjeriti. U Kutini mi je rasadničar (koji tamo radi duže vremena) saopćio, da on tu bolest u nasadu iznad rasadnika opaža godinama. Zaraza, dakle, nije novijeg datuma. S obzirom na vrlo neugodne posljedice napada ove rđe radi sušenja i osipanja iglica, osobito kod mladih biljaka, kao što je slučaj u Šumariji Okučani, smatramo da je potrebno prikazati simptome i biologiju te bolesti, kao i mogućnost suzbijanja, barem onoliko koliko sada znamo. Simptomi. Na iglicama se u proljeće razvijaju ecidije, opkoljene bijelom kesicom (mjehurićem) — pseudoperidijom ili ovojnicom. Ta ovojnica probija izvan iglice, u početku je zatvorena, a kasnije na vrhu nepravilno puca. Ovojnica je vrlo uočljiva. Unutar nje se nalazi ecidija sa ecidiospcrama, žute boje, pa kad se te spore razaspu, sve je posuto žutom prašinom. Bolest, dakle, nije teško ni uočiti ni prepoznati, osobito ako je napad jači. Isto tako ne možemo je zamijeniti s drugim bolestima (npr. s Lophodermium pinastri). Zrele i razvijene ecidije nalazimo u maju-junu, već prema visinskom položaju nasada. Jače zaražene iglice tj. sa više ecidija postepeno smeđe, suše se i otpadnu, a slabije zaražene iglice (sa 2—4 ecidije) »prebole« zarazu. Što su biljke mlađe, štete su veće. Bolest se može pregledom borova utvrditi već u jesen, jer se tada na iglicama nalaze spermogoniji, u obliku smeđežutih tačkica. Spermogoniji dolaze pretežno na gornjoj strani iglica, široki su do J/> mm. Ecidije dolaze na obje strane iglice, duge do 2 mm, široke 1 \,t mm. Pseudoperidija je do 1 mm visoka. Biologija. Gljiva uzročnik bolesti spada u rđe (U r e d i n a 1 e s) i to u porodicu Coleosporiaceae . Prije razmatranja biologije te bolesti potrebno je radi boljeg razumijevanja dati neke opće karakteristike roda Coleosporiurn . Za porodicu Coleosporiacea e odn. rod Coleosporiurn je karakteristično da ovojnica (pseudoperidija) ecidije nepravilno raspuca. Taj je stadij ecidije s pseudoperidijom nazvan općenito »Peridermium«, a dolazi još kod porodica C r onartiaceae i Chrysomyxaceae, Kod roda Coleosporiurn dolazi taj stadij na iglicama bora i nazvan je generalno (bez obzira o kojoj se Coleosporiurn — vrsti radi) Peridermium acicola. (Neger, 18), za razliku od Peridermium cornui koji dolazi u kori četinjača. Peridermium acicola je skupni pojam tj. ima niz Ccleosporium — vrsta, ali .´im je ecidijiski stadij na iglicama bora posve jednak i zato je nazvan t´,:n cpiirn imenom. Dok ecidijska generacija Peridermium acicola — svih Coleosporiurn vrsta dolazi na iglicama bora, uredo- i teleutogeneracija pojedinih Coleospori u mvrsta dolaze na vrlo različitim biljkama, iz mnogih rodova i porodica, ali pretežno na glavočikama (C o m p o s i t a e). Ecidiospore, nošene vjetrom, prenesu zarazu na te biljke i nakon infekcije razvije se na listovima uredo-generacija i, kasnije, teleutogeneracija. Uredosorusi su pokriveni u početku epidermom, uredospore se razviju u nizovima i po obliku su slične ecidiosporama. Kasnije se razvijaju u sorusima pojedinačno teleutospore, poredane jedna uz drugu. Teleutospore su odmah (u ´kasno ljeto) zrele, te nakon redukcije kromosoma nastaju unutar stanice-teleutospore tj. bazidije (»interno klijanje«), a svaka bazidija izbaci produženu sterigmu, ha kojoj se razvije bazidiospora. Ta bazidiospora, nošena vjetrom, inficira iglice bora (u augustu-septembru) i na njoj se tada razvija spermogonij, a u proljeće ecidije. 12 |