DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Biološki je zanimljivo, da je haplont tj. spermogoniji i ecidije oštro ograničen na iglice Pinu s sp., dok naprotiv dikariont tj. uredo- i teleutogeneracija dolazi na vrlo različitim vrstama dikctiledona. Sve Coleosporiu m vrste, koje su poznate u sr. Evropi imaju makrociklus tj. svih 5 stadija (bazidiospore, spermogonij, ecidija, uredo- i teleutogeneracija) i sve su heterociklične tj. haplcnt i dikariont dolaze na različitim domaćinima (iglice bora — haplont, dikotiledone — dikariont). U Americi su poznate i neke mikrovrste tog roda tj. ´koje nemaju sve razvojne stadije ni hetereciju. Zastupnici roda Coleosporium Lev. rašireni su na čitavom svijetu i u svim klimatskim zonama, dapače u uredogeneraciji dolaze daleko na jug, izvan areala rasprostranjenosti Pinus spp. SI. 2. Cuperast i slab izgled cr. bora iz šum. Okučani, oštećenog od Coleosp. melampyri Opisano je oko 70—80 vrsta toga reda, ali se evropske vrste morfološki ne mogu razlikovati, jer im je stadij ecidija (Peridermium acicola) posve jednak, a isto tako ne možemo praktički razlikovati ni uredo- i teleuto-spore. Prema Hedcock-u (5) američke se vrste mogu dcnekle razlikovati po tom, što tvore ecidije u različitom vremenskom razdoblju. Budući da je za sve Coleosporium »vrste« zajedničko, da imaju haplofazu (ecidije) na iglicama bora. mnogi su autori mišljenja, da se u Evropi radi o jednoj vrsti, koja se dijeli na niz varijeteta i rasa (Ferd nansen i Jorgensen. 2), Hylander, Jorstad i Nannfeldt. 7) u jednu — Coleosporium tussilaginis (Pers.) Lev. |