DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Rasprostranjenost bolesti. Iako je Coleosporium melampyri Tuli. raširen, veće štete od te vrste nisu do sada zabilježene. Autori udžbenika šum. fitopatologije (J o s i f o v i ć, 8, V a n i n, 22, Schwerdfeger, 21, i dr.) bilježe općenito za Coleosporium - vrste, da mogu povremeno uzrokovati štete, ali ne daju podatke koja je od navedenih vrsta do sada uzrokovala te štete. Da je Peride rmium acicola kod nas i ranije dolazi, dokaz je rad prof. Skorića (20), koji u svom ključu navodi Coleosporium p i n i (Pers.) Jarst. (Peridermium acicola) na Pinus silvestris, P. lati cio i P. halepensis, dakle navodi skupni species, ne ulazeći o kojoj se vrsti u smislu Gäumannov e podjele radi. To znači, da je ta bolest na iglicama bora u našim krajevima i ranije postojala, jer je inače ne bi prof. S k o r i ć stavio u Ključ. U g. 1957. konstatirali smo na Sljemenu zarazu iglica bij. bora sa Col. p i n i. ali na temelju ecidija nismo mogli odrediti o kojoj se Coleosporium vrsti u užem smislu radi. Pitanje je, da li je bila štetna u praktičnom smislu te riječi. Nege r (18) navodi da Coleosporium-vrste mogu biti vrlo štetne, a K i e n i t z (9) opisuje sušenje mladih borova uslijed napada Coleosporium sp. Međutim, svi ti autori govore općenito o štetama od Coleosporium sp.. ne ulazeći o kojoj se vrsti radi. Hassebrau k (4) bilježi jake štete 1879 u Moravskoj, 1923 u Njemačkoj. Na temelju gornje literature možemo konstatirati, da su naše konstatacije o štetnosti vrste Coleosporium melampyri u sr. Evropi prve. U Finskoj su Pohjakallio i Vaartaja (19) studirali ekološke uvjete razvitka C. melampyri na P. silvestris i ustanovili da najjače stradaju borići 0,25 — l m visine na boljim tlima. Gustoća borova u nasadu prema tim autorima nema utjecaja na intenzitet bolesti. Oni nisu ustanovili sušenje borova, kao što je kod nas slučaj i ne smatraju tu bolest opasnom. SI. 3. a) Shem. presjek ecidije s još neraspuknutom pseudoperidijom; b) Ecidiospore; c) Iglice sa pseudoperidijom. |