DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Melampyrum nemorosum ima ćašku na bridovima dlakavu, a između toga golu ili nešto hrapavu. Stabljika je gotovo uokolo potpuno dlakava. Vjenčić zlatno- žut. usne čine vrlo oštar kut. Raširena je u Hrvatskoj, Srbiji. Bosni Hercegovini. Sloveniji i Crnoj Gori (D o m a c 1), Slika nam pokazuje tu biljku, koju bi u vezi s ovom bolešću svaki šumar morao poznavati. Isto tako proširene su još i neke druge Melampyrum-vrste (npr. M. silvaticum). Prema tomu, postoji posvuda mogućnost, da se ova rđa pojavi, akö je doneseno iz rasadnika zaraženim borovima. Naprijed smo naveli da micelij ecidijskog stadija može ostati u iglici i slijedeće godine ponovno izbaciti ecidije. To navode neki autori na temelju opažanja (K i e n i t z, 9, H a s s e b r a u k. 4). Kad u proljeće sadimo takove borove, mi tu latentnu zarazu ne primjećujemo ,a ecidije nam izbiju kasnije. Dakako, da postoji i druga mogućnost, tj. da ta rđa postoji već na mjestima gdje sadimo borove, a u blizini se nalaze stariji nasadi ili pojedinačna stabla, koja su zaražena, samo su štete beznačajne, jer su stabla starija. Napad te bolesti na starijim stablima teško je uočljiv, osobito ako nije jak. što smo se uvjerili u Kutini, gdje smo nalazili pojedina stabla, iako ne stara (cea 10 g.), na kojima su samo pojedine iglice bile zaražene, te ih možda ne bi ni opazili, da nismo na pojavu te bolesti bili upozoreni nalazom jače zaraženih borova na istom mjestu. Za sada predlažem slijedeće mjere: 1. Da se rasadnici što čišće drže od korova, te da se kod tega naročito pažnja posveti uništenju Melampyrum-vrste, kao potencijalnog nosioca uredo-i teleutogeneracija. 2. Da se pregleda okolica rasadnika d da se konstantno uništava Melampy ru m u neposrednoj blizini, jer bazidiospore ne mogu ostati na životu, ako ih vjetar prenosi na veće udaljenosti. 3. Da se sadnice borova u rasadnicima stalno pregledaju u svrhu konstatacije event, napada ove belesti, koju po simptomima nije teško prepoznati. U slučaju da se bolest, primijeti, potrebno je sve zaražene sadnice uništiti, jer ćemo inače prenijeti novu bolest na mjesto sadnje. Taj iprenos je tim opasniji, što su ecidiospore otpornije, pa ih vjetar meže prenijeti na veće distance i tako zaraziti u okolici Melampyrum vrste, te time unijeti stalnu zarazu u nov nasad. 4. Prije podizanja novih nasada borova obratiti pažnju na borove u blizini, da se ustanovi ima li na njima rđa Coleosporium melampvri. U tom slučaju postoji velika vjerojatnost, da će zaraza preći i na nov nasad. Stoga treba razmotriti pitanje nije li bolje, pojedinačna zaražena stabla ukloniti. 5. Nadalje, treba pregledati plohe gdje mislimo saditi borove, te utvrditi ima li Melampyrum sp. i na njima zaraze rđe. 6. U rasadniku preventivno u julu-septembru prskati borove (crni i bijeli) fungicidima, kako bi spriječili ev. zarazu bazidiosporama. To moramo i onako činiti radi preventive od L ophod er miurn p i n a s t r i. 7. Provedemo li sve te mjere, postoji vjerojatnost da nas jača pojava te bolesti neće iznenaditi. Nadalje, mi još premalo poznajemo tu bolest, a da bi sa sigurnošću mogli reći, da će se pojaviti redovito u takvom intenzitetu kao u Okucanima, tim više, jer većina autora ističe da su jače štete od te bolesti rijetke. Naša dalja istraživanja pokazat će nam, kakav će biti u budućnosti intenzitet te bolesti u rasadnicima i nasadima. Smatramo, da je za sada najvažnija mjera solidan pregled u rasadnicima, da se zaraza ne prenosi na nova mjesta. Još je teži problem suzbijanja te bolesti u već postojećim nasadima, osobito u mlađim, dok se ne »otmu« većoj opasnosti, jer literatura, a i naše opažanje u Kutini, ističe, da su ozbiljnije štete moguće samo na mladim borovima do 5—6 g. starosti. Kasnije, istina, zaraza i dalje postoji, ali je borovi »podnose«. I ovo pitanje, međutim, treba kod nas provjeriti. |