DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 25     <-- 25 -->        PDF

O KAVKASKOJ JELI (Abies Nordmanniana Spach), NJEZINA


SVOJSTVA, MOGUĆNOSTI I POTREBE PROŠIRIVANJA U


JUGOSLAVIJI


Dr ing. IVAN SOLJANIK


UVOD


Jedan je od ključnih problema u šumarstvu Jugoslavije da se što brže
povećava proizvodnju drvne mase. naročito četinara. Nedostatak drvne mase
četinara je veoma aktuelan i u drugim zemljama Evrope, ali u Jugoslaviji je
mnogo važniji, jer je u našim šumama postotak drvne mase četinara samo 28.
Jugoslavija je po površini šuma među prvim zemljama u Evropi, ali po potrošnji
drvnih proizvoda gotovo je posljednja, a naročito po potrošnji papira.
Međutim, naša zemlja ima prirodne uslove za mnogo veću proizvodnju drveta
nego što ga danas iz naših šuma dobij amo (3).


Da bi se uklonila postojeća disproporcija između proizvodnosti naših šuma
i stvarne potrebe na drvnoj masi četinara, u toku poslednjih godina ubrzano
se proširuju četinari, sve više na taj način da se odabrane vrste gaje u plantažama
i intenzivnim kulturama; uglavnom one vrste četinara koje brzo rastu
i daju velike mase drveta dobrog kvaliteta.


Međtuim, pojam vrsta brzog rasta, kako lišćara tako i četinara, veoma je
relativan i zavisi od više faktora, pa čak i od biološko tehnološke prirode
gajenja. Tako naprimer crni bor (Pinus nigra), iako ne spada u vrstu brzog
rasta, ipak može da brže raste ako se za osnivanje kulture izaberu podesni
uslovi tj. dobra staništa i visoka agrotehnika, intenzivna nega i zaštita u prvih
10 godina posle sadnje; isto tako neke vrste domaćih lišćara kao što su crni
i beli jasen, gorski javor, mleč pa i hrast lužnjak. I kavkaska jela takođe spada
u vrste drveća koje u toku prvih deset godina sporo rastu a zatim brzo napreduju
u visini i debljini. Prema tome problem potenciranog razmnožavanja četinara
brzog rasta treba rešavati kompleksno tj. i biološki i sa uzgojnog gledišta,
kako bi se pronašao najpovoljniji proces za što veću proizvodnju drvne
mase četinara. Kompleksnost ovog pitanja ogleda se i u raznolikosti uticaja
ekoloških faktora u kojima kod nas treba da gajimo četinare u plantažama i
intenzivnim kulturama.


U plantažnom gajenju četinara brzog rasta i u introdukciji tih četinara u
postojeće šume danas se kod nas uglavnom tretiraju ove vrste:


1. vajmutov bor (Pinus strcbus L.)
2. duglazija (Pseudotsuga Douglasii Carr.)
3. ariš (Larix ssp. naročito sudetski i japanski)
4. brutiski bor (Pinus brutia Ten.)
5. crni bor (Pinus nigra Arn.)
6. obični ili beli bor (Pinus silvestris L.)
7. kavkaska jela (Abies Nordmanniana Spach.) i još neke druge vrste drveća
domaćeg i stranog porekla.
23