DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 56     <-- 56 -->        PDF

ŽIGOSANJE DRVA I IZDAVANJE POPRATNICA


U Narodnim Novinama od 28. studenog 1962. godine objavljen je Pravilnik


o žigosanju drva i izdavanju popratnica za drvo. čijim je stupanjem na snagu
prestala vrijediti Naredba o žigosanju drva i izdavanju izvoznica za izvoz drva
iz šuma (Narodne Novine broj 45-1952), Uputstvo o žigosanju drva i izdavanju
izvoznica za izvoz drva iz šuma (Narodne novine broj 50-1952) i Naredba o
čekićima za žigosanje drva (Narodne Novine broj 10-1957).
Kao i uvijek kad se radi o novim propisima kao prvo nameće se pitanje
šta oni novo donose u odnosu na stanje koje je vrijedilo do njihovog stupanja
na snagu.


Prvo što upada u oči jest činjenica da se novi propisi o žigosanju drva
i izdavanju popratnica odnose samo na šume u građanskom vlasništvu. Kako
ima šumarskih stručnjaka koji smatraju da je ovim propisima trebalo obuhvatiti
i šume u društvenom vlasništvu, to je potrebno izložiti razloge zbog
kojih je već u republičkom Zakonu o šumama zauzeto protivno stanovište.


Odabiranje stabala za sječu (doznaka) je nesumnjivo jedan od najvažnijih
poslova u gospodarenju šumama. Ono je u prvom redu stručni posao, jer se
vrši u skladu s biološkim zakonima koji vrijede u uzgoju šuma i procesu proizvodnje
drveta. Nepridržavanje ovih zakona prilikom odabiranja stabala za
sječu može imati dalekosežnih a možda i nepopravljivih posljedica. Stoga od
pravilnog odabiranja stabala za sječu prvenstveno zavisi racionalnost i ekonomičnost
poslovanja šumskoprivrednih organizacija. Doznaka stabala je ujedno
i akt vlasti, ako je prema propisima vrše organi vlasti ili u njihovo ime ovlašteni
stručnjaci.


Jedno od osnovnih načela u našem privrednom sistemu jest načelo ekonomske
samostalnosti u poslovanju privrednih organizacija, koje se temelji
na pretpostavci da će one u svom interesu stručno, racionalno i ekonomično
poslovati. Zar bi bilo u skladu s ovim načelom ako bi šumskom gospodarstvu
ili drugoj organizaciji koja gospodari šumama u društvenom vlasništvu, sječu
svakog stabla morao da odobri organ vlasti? U praksi se istina događa da organizacije
koje gospodare šumama svjesno ili zbog nestručnosti kadra nepravilno
obavljaju doznaku stabala za sječu, ali postoje organi šumarske inspekcije,
koja je dužna neposredno nadzirati primjenu odredbi o doznaci stabala za
sječu i koja, ako to bude potrebno, ima mogućnosti da zaštiti šume od šteta
koje mogu nastati uslijed nepravilno izvršenih doznaka.


Iz ovih razloga je organizaciji koja gospodari šumama prepušteno da samostalno
odabire i obilježava stabla za sječu.


Žigosanje drvnih sortimenata pripremljenih za iznošenje iz šume od strane
organa vlasti vrši se u cilju sprečavanja krađe i nedopuštene trgovine kao i
nedozvoljene sječe u šumama u građanskom vlasništvu. Krađa sa strane organizacija
koje gospodare šumama u društvenom vlasništvu ne dolazi u obzir.
Mora se pretpostaviti da se ove organizacije neće baviti ni nedopuštenom trgovinom.
Međutim za svaki slučaj republički Zakon o šumama u svojim kaznenim
odredbama predviđa za organizaciju koja gospodari šumama, novčanu
kaznu do 300.000 Din za slučaj da otkupi, primi na prevoz, otpremu, preradu
ili pohranu, drvo koje potječe iz šuma u građanskom vlasništvu bez prethodnog
žigosanja kod panja i bez popratnice. Uz kaznu se može izreći i zaštitna mjera
oduzimanja drva.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 57     <-- 57 -->        PDF

Izdavanje popratnica također ima za cilj sprečavanje krađe i nedopuštene
trgovine drvom. Kako međutim svaka roba koja se stavlja u promet mora po
postojećim propisima i uzansama nositi sobom ispravu o porijeklu robe sa
specifikacijom, što je u stvari popratnica, zašto bi bilo potrebno da se za promet
drvom propisuje još jedna takva isprava. Ovo tim više što svaka organizacija
koja stavlja drvo u promet po postojećim propisima (Naredba o označavanju,
obilježavanju i pakovanju proizvoda exploatacije šuma i proizvoda
drvne industrije — Službeni list FNRJ broj 11-1961) mora na drvu imati svoj
proizvođački žig.


Ovo su razlozi zbog kojih propisima o žigosanju drva i izdavanju popratnica
nisu obuhvaćene šume u društvenom vlasništvu. Time je izbjegnuto suvišno
gubljenje vremena i suvišni troškovi.


Odredbe o žigosanju drva i izdavanju popratnica odnose se na drvo koje
se siječe u šumi. Da li je drvo prosječno u šumi ili izvan nje može se po njemu
utvrditi samo dok je kod panja. Čim se udalji od panja to više nije moguće.
Da ta činjenica no bi općenito omogućavala nedopuštenu trgovinu drvom u
pravilniku je predviđeno da se odredbe o žigosanju divnih sortimenata i izdavanju
popratnica moraju primjenjivati i na drvo od stabala oraha i šumskih
vrsta drveća izvan šume, ako se stavlja u promet u svrhu otuđenja.


Da bi se što uspješnije suzbijao nedopušteni promet drvom i da bi se organima
koji vrše nadzor nad tim prometom olakšao rad u Pravilniku je predviđeno
da su organizacije i pojedinci dužni uredno voditi i godišnje zaključivati
očevidnik primljenog drva uz koji mora biti priložena odgovarajuća
popratnica. To vrijedi za drvo iz šuma u građanskom vlasništvu. Za ostalo drvo,
kao i za svu drugu robu prema postojećim propisima o knjigovodstvu privredne
organizacije moraju imati dokumenat koji služi kao osnov za knjiženje,
a iz koga se vidi porijeklo robe i specifikacija.


Kao nepovoljna okolnost za uspješno suzbijanje nedopuštene trgovine
drvom ističe se činjenica što u NR Sloveniji nije propisano žigosanje drvnih
sortimenata pripremljenih za iznošenje iz šuma u građanskom vlasništvu, kao
ni izdavanje popratnica, pa se uslijed toga ne može vršiti efikasan nadzor nad
drvom što se iz NR Slovenije od strane pojedinaca unosi u NR Hrvatsku i
obratno. Sto se tiče drva koje pojedinci NR Slovenije unose u NR Hravtsku
može se primijetiti da prema organizaciji gospodarenja šumama u građanskom
vlasništvu u NR Sloveniji pojedinci vlasnici drva imaju mogućnost da prodaju
drvo samo privrednim organizacijama odnosno zadrugama. Kako je nadzor
nad prometom drveta u ovoj repubilici prilično jak i efikasan, nije vjerojatno
da ima mnogo slučajeva nedopuštene trgovine drvom. Možda nije isti slučaj
sa unošenjem drva iz NR Hrvatske u NR Sloveniju. Međutim je stvar organa
koji vrše kontrolu nad prometom robe da efikasnim nadzorom spriječe prehos
drva bez prethodnog žigosanja kod panja i bez popratnice u NR Sloveniju.
Svakako je potrebno propise koji važe u našoj republici za žigosanje drva i
izdavanje popratnica strogo primjenjivati i na drvo koje se unosi iz NR Slovenije.


U vezi sa stavljanjem u promet drveta bez prethodnog žigosanja kod panja
i bez popratnice osvrnut ćemo se na još jedno pitanje, koje postavljaju šumska
gospodarstva.


U par navrata požalila su se neka šumska gospodarstva da suci za prekršaje
kažnjavajući pojedince, koji stavljaju u promet drvo bez prethodnog žigo


55




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 58     <-- 58 -->        PDF

sanja i bez popratnice, odbijaju da uz novčanu kaznu izreku i zaštitnu mjeru
-oduzimanju drva i ako se radi o nedopuštenoj trgovini odnosno švercu. Sma


traju da na taj način postaje iluzorna i zapljena drva.


U republičkom Zakonu o šumama u cilju da se spriječi nedozvoljena trgo


vina drvom, predviđena je uz novčanu kaznu u dva slučaja i zaštitna mjera


oduzimanja drveta a to su: već spomenuti slučaj ako privredna organizacija,


društvena organizacija, samostalna ustanova ili druga pravna osoba otkupi


drvo bez prethodnog žigosanja kod panja i bez popratnice (čl. 51 tač. 2) i kad


pojedinac radi preprodaje kupuje drvo, koje nije žigosano kod panja i bez


popratnice.


Za ostale slučajeve nije uz novčanu kaznu predviđena i spomenuta zaštitna


mjera iz ovih razloga:


Ako pojedinac stavlja u promet svoje drvo bez prethodnog žigosanja kod
panja i bez popratnice u tom se slučaju u stvari radi o pokušaju da se izbjegne
plaćanje obaveznog doprinosa prema vrijednosti prosječnog drveta ili o namjeri
da se izbjegne čekanje i postupak oko žigosanja a ne o nedozvoljenoj
trgovini. Stoga se stalo na stanovište da je dovoljno da se u takvom slučaju
učinilac kazni novčano i da mu se naknadno naplati spomenuti doprinos.


Ukoliko pojedinac stavlja u promet protupravno prisvojeno drvo, tada se
zaštitna mjera oduzimanja predmeta ne može izreći, jer se ne radi o njegovom
već o tuđem drvetu, koje treba vratiti vlasniku. U takvom slučaju lice,
koje stavlja u promet prisvojeno drvo treba prijaviti i zbog prekršaja iz člana


58. Osnovonog zakona o šumama odnosno iz člana 54. tačka 1 republičkog ili
ako se radi o količini većoj od 1 m:i i zbog krivičnog djela iz člana 246a Krivičnog
zakona. Ako se radi o prekršaju iz člana 58. Osnovnog zakona o šumama
može se učiniocu u ponovljenom slučaju osim novčane kazne izreći i
kazna zatvora do 30 dana.
Mjera privremenog oduzimanja drva se ne poduzima samo u cilju eventualnog
izricanja zaštitne mjere oduzimanja drva rješenjem ili presudom, već
da služi i kao dokazno sredstvo za utvrđivanje djela i odgovornosti i posebno
porijekla drveta. Tek nakon provedenog administrativno-kaznenog ili krivičnog
postupka može se znati da li se i o kakovom prekšaju ili krivičnom djelu
radi i da li je prijavljena osoba kriva. Stoga će rijetko kada zapljena drva
biti bez svrhe.


Druga važnija karakteristika novog pravilnika jest to što on ne predviđa
odobrenje za sječu stabala u šumama u građanskom vlasništvu, kao što je to
predviđala ranija naredba. To je učinjeno dosljedno s načelom zauzetim prilikom
donošenja republičkog Zakona o šumama da se prilikom rješavanja konkretnih
stručnih pitanja u šumarstvu što više smanji donošenje administrativnih
akata. To je u skladu s odredbom člana 25. Osnovnog zakona o šumama,
koja kaže da se sječa šume može obavljati nakon odabiranja i obilježavanja
stabala za sječu (doznaka). Donošenje administrativnog akta predviđeno je
samo za slučaj da podnosilac molbe za žigosanje stabala određenih za sječu
nije zadovoljan kao i u slučaju ako žigosanje nije uopće izvršeno. Kako administrativni
akt - rješenje može donijeti samo organ uprave, dok žigosanje
stabala na licu mjesta obavlja za to određeni stručnjak, to će se prednjom
mjerom uštedjeti na vremenu i troškovima što je od koristi kako za podnosioca
molbe tako i za državnog organa nadležnog za obavljanje doznake, a to
je općinski narodni odbor.


56




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 59     <-- 59 -->        PDF

U vezi sa žigosanjem drva i izdavanjem popratnica potrebno je ukazati
na još jednu razliku između dosadašnjih i novih propisa. Prema dosadašnjim
propisima poslove žigosanja drva i izdavanja popratnica obavljali su stručni
službenici, koje je na prijedlog šumskog gosopdarstva određivao općinski narodni
odbor. Prema odredbi člana 31. republičkog Zakona o šumama, te poslove
u pravilu obavlja organ uprave općinskog narodnog odbora nadležan za poslove
šumarstva putem svojih službenika, a iznimno može za to ovlastiti i osobe
(šumarske stručnjake sa određenom stručnom spremom) koja nisu službenici
općinskog narodnog odbora. Prema sadašnjem stanju u praksi je obratno. Najveći
broj općinskih narodnih odobra ovlastio je stručnjake šumarskih gospodarstava
da u ime njegovo te poslove obavljaju, a veoma mali broj općinskih
narodnih odbora obavlja te poslove putem svog osoblja. Uzrok je tome činjenica
da samo par općinskih narodnih odobra imaju u svom aparatu organiziranu
službu za poslove šumarstva sa odgovrajućim stručnim osobljem, a što
je najgore, za sada ne pokazuje ni razumijevanje ni volju da to učine, pa čak
ni oni na čijim se područjima nalazi znatan šumski fond. Ovo unatoč toga
što prema načelima izraženim u nacrtu novog Ustava, općina kao osnovna
društveno-politička zajednica usmjerava razvoj svih grana privrede i neposredno
izvršava savezne i republičke propise, dok će se uloga kotara svesti u
glavnom na usklađivanje i podsticanje djelatnosti općina u tom pravcu, a zbog
čega narodni odbori kotara neće u svom upravnom aparatu raspolagati s posebnim
organom uprave i odgovarajućim stručnjacima za svaku granu privrede
kao i do sada. Ovo je od posebnog značaja za šumarstvo, jer je nadležnost
općinskog narodnog odbora u poslovima šumarstva novim zakonima o šumama
znatno proširena (odobrenje šumskoprivrednih osnova, gospodarenje šumama
izvan šumskoprivrednog područja, propisivanje opsega šumskogospodarskih
radova u šumama u građanskom vlasništvu, proglašavanje šuma zaštitnim i
s posebnom namjenom, poslovi šumarske inspekcije i t. d.). Kako pored toga
stanje šuma u građanskom vlasništvu zahtijeva pojačan nadzor i hitne akcije
u cilju njegovog normaliziranja i sređenja, to se ukazuje kao neodložna potreba
da općinski narodni odbori, u prvom redu oni, koji raspolažu šumama, u
svom upravnom aparatu organiziraju službu za poslove šumarstva s odgovarajućim
stručnim aparatom, koji će ujedno obavljati i poslove žigosanja drva
i izdavanja popratnica. Mora se priznati da su neki kotari kao na pr. kotar
Sisak u tom pravcu već poduzeli energičnu akciju, koja je naišla na razumijevanje
u općinama, pa se možemo nadati da će i drugi u najskorije vrijeme
slijediti njihov primjer.


Na koncu ćemo se osvrnuti na još jednu okolnost. Ukinuta Naredba o
čekićima za žigosanje drva predviđala je tri vrste čekića za žigosanje drva i to:
za doznaku stabala, za žigosanje izrađenog drva i za oznaku šumskih šteta.
Novi pravilnik predviđa samo dvije vrste čekića i to: za obilježavanje stojećih
stabala i za žigosanje drvnih sortimenata pripremljenih za iznošenje iz šume.


Propisivanje čekića za oznaku šumskih šteta Pravilnikom o žigosanju
drva i izdavanju popratnica za drvo nije došlo u obzir, jer se odredbe ovog
Pravinika odnose samo na žigosanje stabala određenih za sječu i žigosanje
drvnih sortimenata pripremljenih za iznošenje iz šume i to u šumama u građanskom
vlasništvu kojima ne gospodare privredne organizacije.


Međutim propisivanje čekića za oznaku šumskih šteta ne dolazi u obzir
ni u buduće.


57