DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 56 <-- 56 --> PDF |
ŽIGOSANJE DRVA I IZDAVANJE POPRATNICA U Narodnim Novinama od 28. studenog 1962. godine objavljen je Pravilnik o žigosanju drva i izdavanju popratnica za drvo. čijim je stupanjem na snagu prestala vrijediti Naredba o žigosanju drva i izdavanju izvoznica za izvoz drva iz šuma (Narodne Novine broj 45-1952), Uputstvo o žigosanju drva i izdavanju izvoznica za izvoz drva iz šuma (Narodne novine broj 50-1952) i Naredba o čekićima za žigosanje drva (Narodne Novine broj 10-1957). Kao i uvijek kad se radi o novim propisima kao prvo nameće se pitanje šta oni novo donose u odnosu na stanje koje je vrijedilo do njihovog stupanja na snagu. Prvo što upada u oči jest činjenica da se novi propisi o žigosanju drva i izdavanju popratnica odnose samo na šume u građanskom vlasništvu. Kako ima šumarskih stručnjaka koji smatraju da je ovim propisima trebalo obuhvatiti i šume u društvenom vlasništvu, to je potrebno izložiti razloge zbog kojih je već u republičkom Zakonu o šumama zauzeto protivno stanovište. Odabiranje stabala za sječu (doznaka) je nesumnjivo jedan od najvažnijih poslova u gospodarenju šumama. Ono je u prvom redu stručni posao, jer se vrši u skladu s biološkim zakonima koji vrijede u uzgoju šuma i procesu proizvodnje drveta. Nepridržavanje ovih zakona prilikom odabiranja stabala za sječu može imati dalekosežnih a možda i nepopravljivih posljedica. Stoga od pravilnog odabiranja stabala za sječu prvenstveno zavisi racionalnost i ekonomičnost poslovanja šumskoprivrednih organizacija. Doznaka stabala je ujedno i akt vlasti, ako je prema propisima vrše organi vlasti ili u njihovo ime ovlašteni stručnjaci. Jedno od osnovnih načela u našem privrednom sistemu jest načelo ekonomske samostalnosti u poslovanju privrednih organizacija, koje se temelji na pretpostavci da će one u svom interesu stručno, racionalno i ekonomično poslovati. Zar bi bilo u skladu s ovim načelom ako bi šumskom gospodarstvu ili drugoj organizaciji koja gospodari šumama u društvenom vlasništvu, sječu svakog stabla morao da odobri organ vlasti? U praksi se istina događa da organizacije koje gospodare šumama svjesno ili zbog nestručnosti kadra nepravilno obavljaju doznaku stabala za sječu, ali postoje organi šumarske inspekcije, koja je dužna neposredno nadzirati primjenu odredbi o doznaci stabala za sječu i koja, ako to bude potrebno, ima mogućnosti da zaštiti šume od šteta koje mogu nastati uslijed nepravilno izvršenih doznaka. Iz ovih razloga je organizaciji koja gospodari šumama prepušteno da samostalno odabire i obilježava stabla za sječu. Žigosanje drvnih sortimenata pripremljenih za iznošenje iz šume od strane organa vlasti vrši se u cilju sprečavanja krađe i nedopuštene trgovine kao i nedozvoljene sječe u šumama u građanskom vlasništvu. Krađa sa strane organizacija koje gospodare šumama u društvenom vlasništvu ne dolazi u obzir. Mora se pretpostaviti da se ove organizacije neće baviti ni nedopuštenom trgovinom. Međutim za svaki slučaj republički Zakon o šumama u svojim kaznenim odredbama predviđa za organizaciju koja gospodari šumama, novčanu kaznu do 300.000 Din za slučaj da otkupi, primi na prevoz, otpremu, preradu ili pohranu, drvo koje potječe iz šuma u građanskom vlasništvu bez prethodnog žigosanja kod panja i bez popratnice. Uz kaznu se može izreći i zaštitna mjera oduzimanja drva. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 57 <-- 57 --> PDF |
Izdavanje popratnica također ima za cilj sprečavanje krađe i nedopuštene trgovine drvom. Kako međutim svaka roba koja se stavlja u promet mora po postojećim propisima i uzansama nositi sobom ispravu o porijeklu robe sa specifikacijom, što je u stvari popratnica, zašto bi bilo potrebno da se za promet drvom propisuje još jedna takva isprava. Ovo tim više što svaka organizacija koja stavlja drvo u promet po postojećim propisima (Naredba o označavanju, obilježavanju i pakovanju proizvoda exploatacije šuma i proizvoda drvne industrije — Službeni list FNRJ broj 11-1961) mora na drvu imati svoj proizvođački žig. Ovo su razlozi zbog kojih propisima o žigosanju drva i izdavanju popratnica nisu obuhvaćene šume u društvenom vlasništvu. Time je izbjegnuto suvišno gubljenje vremena i suvišni troškovi. Odredbe o žigosanju drva i izdavanju popratnica odnose se na drvo koje se siječe u šumi. Da li je drvo prosječno u šumi ili izvan nje može se po njemu utvrditi samo dok je kod panja. Čim se udalji od panja to više nije moguće. Da ta činjenica no bi općenito omogućavala nedopuštenu trgovinu drvom u pravilniku je predviđeno da se odredbe o žigosanju divnih sortimenata i izdavanju popratnica moraju primjenjivati i na drvo od stabala oraha i šumskih vrsta drveća izvan šume, ako se stavlja u promet u svrhu otuđenja. Da bi se što uspješnije suzbijao nedopušteni promet drvom i da bi se organima koji vrše nadzor nad tim prometom olakšao rad u Pravilniku je predviđeno da su organizacije i pojedinci dužni uredno voditi i godišnje zaključivati očevidnik primljenog drva uz koji mora biti priložena odgovarajuća popratnica. To vrijedi za drvo iz šuma u građanskom vlasništvu. Za ostalo drvo, kao i za svu drugu robu prema postojećim propisima o knjigovodstvu privredne organizacije moraju imati dokumenat koji služi kao osnov za knjiženje, a iz koga se vidi porijeklo robe i specifikacija. Kao nepovoljna okolnost za uspješno suzbijanje nedopuštene trgovine drvom ističe se činjenica što u NR Sloveniji nije propisano žigosanje drvnih sortimenata pripremljenih za iznošenje iz šuma u građanskom vlasništvu, kao ni izdavanje popratnica, pa se uslijed toga ne može vršiti efikasan nadzor nad drvom što se iz NR Slovenije od strane pojedinaca unosi u NR Hrvatsku i obratno. Sto se tiče drva koje pojedinci NR Slovenije unose u NR Hravtsku može se primijetiti da prema organizaciji gospodarenja šumama u građanskom vlasništvu u NR Sloveniji pojedinci vlasnici drva imaju mogućnost da prodaju drvo samo privrednim organizacijama odnosno zadrugama. Kako je nadzor nad prometom drveta u ovoj repubilici prilično jak i efikasan, nije vjerojatno da ima mnogo slučajeva nedopuštene trgovine drvom. Možda nije isti slučaj sa unošenjem drva iz NR Hrvatske u NR Sloveniju. Međutim je stvar organa koji vrše kontrolu nad prometom robe da efikasnim nadzorom spriječe prehos drva bez prethodnog žigosanja kod panja i bez popratnice u NR Sloveniju. Svakako je potrebno propise koji važe u našoj republici za žigosanje drva i izdavanje popratnica strogo primjenjivati i na drvo koje se unosi iz NR Slovenije. U vezi sa stavljanjem u promet drveta bez prethodnog žigosanja kod panja i bez popratnice osvrnut ćemo se na još jedno pitanje, koje postavljaju šumska gospodarstva. U par navrata požalila su se neka šumska gospodarstva da suci za prekršaje kažnjavajući pojedince, koji stavljaju u promet drvo bez prethodnog žigo 55 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 58 <-- 58 --> PDF |
sanja i bez popratnice, odbijaju da uz novčanu kaznu izreku i zaštitnu mjeru -oduzimanju drva i ako se radi o nedopuštenoj trgovini odnosno švercu. Sma traju da na taj način postaje iluzorna i zapljena drva. U republičkom Zakonu o šumama u cilju da se spriječi nedozvoljena trgo vina drvom, predviđena je uz novčanu kaznu u dva slučaja i zaštitna mjera oduzimanja drveta a to su: već spomenuti slučaj ako privredna organizacija, društvena organizacija, samostalna ustanova ili druga pravna osoba otkupi drvo bez prethodnog žigosanja kod panja i bez popratnice (čl. 51 tač. 2) i kad pojedinac radi preprodaje kupuje drvo, koje nije žigosano kod panja i bez popratnice. Za ostale slučajeve nije uz novčanu kaznu predviđena i spomenuta zaštitna mjera iz ovih razloga: Ako pojedinac stavlja u promet svoje drvo bez prethodnog žigosanja kod panja i bez popratnice u tom se slučaju u stvari radi o pokušaju da se izbjegne plaćanje obaveznog doprinosa prema vrijednosti prosječnog drveta ili o namjeri da se izbjegne čekanje i postupak oko žigosanja a ne o nedozvoljenoj trgovini. Stoga se stalo na stanovište da je dovoljno da se u takvom slučaju učinilac kazni novčano i da mu se naknadno naplati spomenuti doprinos. Ukoliko pojedinac stavlja u promet protupravno prisvojeno drvo, tada se zaštitna mjera oduzimanja predmeta ne može izreći, jer se ne radi o njegovom već o tuđem drvetu, koje treba vratiti vlasniku. U takvom slučaju lice, koje stavlja u promet prisvojeno drvo treba prijaviti i zbog prekršaja iz člana 58. Osnovonog zakona o šumama odnosno iz člana 54. tačka 1 republičkog ili ako se radi o količini većoj od 1 m:i i zbog krivičnog djela iz člana 246a Krivičnog zakona. Ako se radi o prekršaju iz člana 58. Osnovnog zakona o šumama može se učiniocu u ponovljenom slučaju osim novčane kazne izreći i kazna zatvora do 30 dana. Mjera privremenog oduzimanja drva se ne poduzima samo u cilju eventualnog izricanja zaštitne mjere oduzimanja drva rješenjem ili presudom, već da služi i kao dokazno sredstvo za utvrđivanje djela i odgovornosti i posebno porijekla drveta. Tek nakon provedenog administrativno-kaznenog ili krivičnog postupka može se znati da li se i o kakovom prekšaju ili krivičnom djelu radi i da li je prijavljena osoba kriva. Stoga će rijetko kada zapljena drva biti bez svrhe. Druga važnija karakteristika novog pravilnika jest to što on ne predviđa odobrenje za sječu stabala u šumama u građanskom vlasništvu, kao što je to predviđala ranija naredba. To je učinjeno dosljedno s načelom zauzetim prilikom donošenja republičkog Zakona o šumama da se prilikom rješavanja konkretnih stručnih pitanja u šumarstvu što više smanji donošenje administrativnih akata. To je u skladu s odredbom člana 25. Osnovnog zakona o šumama, koja kaže da se sječa šume može obavljati nakon odabiranja i obilježavanja stabala za sječu (doznaka). Donošenje administrativnog akta predviđeno je samo za slučaj da podnosilac molbe za žigosanje stabala određenih za sječu nije zadovoljan kao i u slučaju ako žigosanje nije uopće izvršeno. Kako administrativni akt - rješenje može donijeti samo organ uprave, dok žigosanje stabala na licu mjesta obavlja za to određeni stručnjak, to će se prednjom mjerom uštedjeti na vremenu i troškovima što je od koristi kako za podnosioca molbe tako i za državnog organa nadležnog za obavljanje doznake, a to je općinski narodni odbor. 56 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 59 <-- 59 --> PDF |
U vezi sa žigosanjem drva i izdavanjem popratnica potrebno je ukazati na još jednu razliku između dosadašnjih i novih propisa. Prema dosadašnjim propisima poslove žigosanja drva i izdavanja popratnica obavljali su stručni službenici, koje je na prijedlog šumskog gosopdarstva određivao općinski narodni odbor. Prema odredbi člana 31. republičkog Zakona o šumama, te poslove u pravilu obavlja organ uprave općinskog narodnog odbora nadležan za poslove šumarstva putem svojih službenika, a iznimno može za to ovlastiti i osobe (šumarske stručnjake sa određenom stručnom spremom) koja nisu službenici općinskog narodnog odbora. Prema sadašnjem stanju u praksi je obratno. Najveći broj općinskih narodnih odobra ovlastio je stručnjake šumarskih gospodarstava da u ime njegovo te poslove obavljaju, a veoma mali broj općinskih narodnih odbora obavlja te poslove putem svog osoblja. Uzrok je tome činjenica da samo par općinskih narodnih odobra imaju u svom aparatu organiziranu službu za poslove šumarstva sa odgovrajućim stručnim osobljem, a što je najgore, za sada ne pokazuje ni razumijevanje ni volju da to učine, pa čak ni oni na čijim se područjima nalazi znatan šumski fond. Ovo unatoč toga što prema načelima izraženim u nacrtu novog Ustava, općina kao osnovna društveno-politička zajednica usmjerava razvoj svih grana privrede i neposredno izvršava savezne i republičke propise, dok će se uloga kotara svesti u glavnom na usklađivanje i podsticanje djelatnosti općina u tom pravcu, a zbog čega narodni odbori kotara neće u svom upravnom aparatu raspolagati s posebnim organom uprave i odgovarajućim stručnjacima za svaku granu privrede kao i do sada. Ovo je od posebnog značaja za šumarstvo, jer je nadležnost općinskog narodnog odbora u poslovima šumarstva novim zakonima o šumama znatno proširena (odobrenje šumskoprivrednih osnova, gospodarenje šumama izvan šumskoprivrednog područja, propisivanje opsega šumskogospodarskih radova u šumama u građanskom vlasništvu, proglašavanje šuma zaštitnim i s posebnom namjenom, poslovi šumarske inspekcije i t. d.). Kako pored toga stanje šuma u građanskom vlasništvu zahtijeva pojačan nadzor i hitne akcije u cilju njegovog normaliziranja i sređenja, to se ukazuje kao neodložna potreba da općinski narodni odbori, u prvom redu oni, koji raspolažu šumama, u svom upravnom aparatu organiziraju službu za poslove šumarstva s odgovarajućim stručnim aparatom, koji će ujedno obavljati i poslove žigosanja drva i izdavanja popratnica. Mora se priznati da su neki kotari kao na pr. kotar Sisak u tom pravcu već poduzeli energičnu akciju, koja je naišla na razumijevanje u općinama, pa se možemo nadati da će i drugi u najskorije vrijeme slijediti njihov primjer. Na koncu ćemo se osvrnuti na još jednu okolnost. Ukinuta Naredba o čekićima za žigosanje drva predviđala je tri vrste čekića za žigosanje drva i to: za doznaku stabala, za žigosanje izrađenog drva i za oznaku šumskih šteta. Novi pravilnik predviđa samo dvije vrste čekića i to: za obilježavanje stojećih stabala i za žigosanje drvnih sortimenata pripremljenih za iznošenje iz šume. Propisivanje čekića za oznaku šumskih šteta Pravilnikom o žigosanju drva i izdavanju popratnica za drvo nije došlo u obzir, jer se odredbe ovog Pravinika odnose samo na žigosanje stabala određenih za sječu i žigosanje drvnih sortimenata pripremljenih za iznošenje iz šume i to u šumama u građanskom vlasništvu kojima ne gospodare privredne organizacije. Međutim propisivanje čekića za oznaku šumskih šteta ne dolazi u obzir ni u buduće. 57 |