DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 60     <-- 60 -->        PDF

Čekić za oznaku šumskih šteta upotrebljavao se od strane šumskoprivrednih
organizacija u cilju da se označe i osiguraju tragovi stabala posječenih
od strane trećih lica za razliku od onih posječenih u redovnom poslovanju organizacije,
koja su se žigosala drugim čekićima kao i u cilju da bi se nad
čuvarima šuma mogao voditi nadzor posebno u vezi s prijavljivanjem šumskih
šteta nadležnim organima. .Sada kada je organizacijama koje gospodare šumama
u društvenom vlasništvu prepušteno da same odabiru način kako će
obilježavati stabla određena za sječu, i da li će i kako označavati Sortimente
pripremljene za iznošenje iz šume. nema nikakve potrebe ni da im se propisuje
žig odnosno način označavanja šumskih šteta.


Za propisivanje žiga za označavanje šteta u šumama u građanskom vlasništvu,
kojima ne gospodare privredne organizacije, nema osnova. Ovo iz
razloga što organi vlasti ili od njih ovlašteni stručnjaci posao označavanja
šumskih šteta u tim šumama ne vrše.


N. Vučković
NEKA PITANJA POLITIKE I OPĆIH PROBLEMA
NAUČNOISTRAŽIVAČKE SLUŽBE ŠUMARSTVA
I DRVNE INDUSTRIJE FNRJ


Povećanje šumskog fonda, proizvodnje i produktivnosti rada u šumarstvu
i drvnoj industriji nameće i naučnoistraživačkoj službi konkretne i neodložne
zadatke. Više nego ranije rad naučnoistraživačkih institucija treba da se orijentira
na takvu potrebu.


Potrebno je analizirati stanje, otkloniti slabosti te rad naučno-istraživačkih
ustanova usmjeriti zadacima koji će pomoći realizaciji operativnih planova
šumskoprivrednih i drvnoindustrijskih organizacija.


Predstoji Savjetovanje o problemima naučnoistraživačke djelatnosti instituta
za šumarska i drvno industrijska istraživanja, pa je i ovih nekoliko riječi usmjereno
u torn pravcu.


Naučnoistraživački rad treba da prethodi radu operative, baš kao što saznanje
o nekom pojmu prethodi njegovom ostvarenju. Uobičajeni proces rada
se mijenja kada, bilo ispitivanjem van mjesta rada ili iskustveno na mjestu
rada, otkrijemo nove elemente koji pojednostavljuju ili pojeftinjuju proizvodnju
uz nepromijenjene prvobitne ili čak poboljšane karakteristike proizvoda.


Naučnoistraživačka služba organizirana van ili na mjestu proizvodnje treba
pratiti postojeći proces rada, ispitujući konstantno, uvjete njegovog poboljšanja
odnosno povećanja proizvodnosti rada, kvalitete i kvantitete proizvoda, pronalaziti
sasvim nova rješenja i osvajati nove proizvode. Kod toga je važno ne
mjeriti našu proizvodnju i rezultate mjerilima koja vladaju na našem unutarnjem
tržištu već ih mjeriti i mjerilima po vrijednosti u prometu i standardima
na vanjskom tržištu.


. Naučnoistraživačka služba, da bi bila efikasna, trebala bi biti organizirana
tako


— da je usko povezana sa radom na našim šumskim gospodarstvima.
— da uvijek prethodi, svojim istraživačkim radom, radu i mjerama za povećanje
šumskog fonda i


ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 61     <-- 61 -->        PDF

— da je neovisna o materijalnim uslovima svoga rada u svim akcijama
naučnoistraživačkog karaktera koje poduzima.
Opća karakteristika šumarske naučnoistraživačke službe jeste da su gornji
uslovi ispunjeni, doduše, u izvjesnoj mjeri ali ne u potpunosti. Opće je poznato
da naš istraživački rad nije usko povezan, niti prethodi operativnim mjerama
a još najmanje materijalno neovisan nego potpuno ovisan od momentanih situacija,
raspoloženja i postojećih propisa.


Željelo bi se, sa sporednog kolosijeka na kojem se istraživanja i njeni rezultati
sada nalaze, prijeći na glavni kolosijek i sinhronizirati ga sa pravcem
kretanja šumarske privrede. Tada bi taj rad mogao koristiti i naći svoju primjenu
na mnogobrojnoj operativnoj problematici s kojom se šumarska praksa
svakodnevno suočava.


Već je dulji niz godina krug naših šumarskih stručnjaka svjestan ove situacije
a i činjenice da bi u interesu struke i kretanja naprijed trebalo zahvatiti
u te probleme i pokušati ih bez odlaganja riješiti. Samo nejedinstvenost i
izvjesna rascjepkanost, nepovezanost i odvojenost, ne samo istraživanja nego i
ostalih šumarskih institucija, od praktičnog polja rada mogla je doprinijeti
ovakvoj situaciji. U situaciji koju karakterizira prije rečeno teško se rješavaju
ovako krupni problemi, tim više, što oni u promijenjenim uslovima zahtijevaju
inicijativu za njezino sprovađanje i sredstva, koja danas teško odvajaju šumskoprivredne
organizacije, a još teže ih je angažirati putem nadležnih izvora financiranja
za naučno istraživački rad. Ulaganja u taj rad nisu — moramo
priznati — sigurna, jer i očekivani rezultati mogu izostati. Ali društvo mora
ulagati i u ovu direktno neprivrednu instituciju, jer je ona temelj našeg razvoja
i životnog standarda. Svako odlaganje rješavanja ove materije ili neulaganja
materijalnih sredstava, kadrova u istraživanja može dovesti do vrlo neugodnih
posljedica.


Sagledavajući gore izneseno, naši stručnjaci i pojedine ustanove i organizacije
odlučile su da iznesu probleme i da glavna pitanja organizacije rada, tematike
naučnoistraživačkih zadataka i financiranje naučnoistraživačke službe u šumarstvu
i drvarskoj industriji riješe i usmjere u jednom, za napredak struke
i privrede, određenijem pravcu. Inicijativu za taj korak, u ovom momentu, poduzima
Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrij
e Jugoslavij e (SITŠDJ) putem Republičkih Saveza Šumarskih
Društava i Instituta za šumarska i divnoindustrijska istraživanja republika.
Akcija ima savezni karakter i ima zadatak da u okvirima Federacije razmotri
pitanja od važnosti za daljnji rad naučnoistraživačke službe u šumarstvu i drvarskoj
industriji. Anketa je pred završetkom i podaci su sakupljeni kako bi se
mogli razmotriti i stvoriti jedan određen zaključak. Dovoljan broj pitanja kroz
područje naučnoistraživačke djelatnosti, problema i dosadašnjih iskustava, a koja
su anketom postavljena, moći će obradom dati ocjenu stanja i perspektivu razvoja
naučnoistraživačke službe šumarstva i drvarske industrije Jugoslavije.


Neka važnija pitanja ankete iznosim radi uvida u stavove koje su generalno
zauzeli naši stručnjaci kao i zato da bi pred Savjetovanje o problemima naučnoistraživačke
službe zainteresirao i širi krug naših stručnjaka da o tim pitanjima
razmisle i pomognu pri njihovom rješavanju. Od tih pitanja bitnija su:


59




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 62     <-- 62 -->        PDF

Tematika naučnoistraživačkog plana rada


Za sastav tematskog plana inicijativa dolazi od naučnoistraživačke ustanove
te se kao takav uglavnom i prihvaća. U njegovom sastavljanju učestvuju i ostale
šumsko privredne organizacije ne konkretno predloženim temama već posredno
iznošenjem stručne problematike na sastancima, pojedinačnom razgovoru sa
stručnjacima i saradnicima instituta ili uočavanjem problema na području šumsko
privredne organizacije stručnjaka-saradnika instituta. Nastoji se da tematika
bude ona koju jednako usvajaju svi zainteresirani faktori. Trebalo bi određenije
i samostalnije da u predlozima tematike i zadataka naučnoistraživačke službe
učestvuju svi, koji su za sastav zainteresirani. Bilo bi najkorisnije kada bi šumsko
privredna organizacija, ustanova ili drugi svoju problematiku u vidu pismenog,
podneska predložili sa kratkim opisom zadatka, što se sa zadatkom želi
dobiti, predvidivi opseg radova i sredstava koja bi se za rješenje ili ispitivanje
zadatka mogla staviti na raspoloženje.


Ovako postavljenom tematikom bio bi moguć realniji izbor naučnih zadataka
koji se predlažu na financiranje Saveznom ili Republičkom Fondu za naučni
rad. Najkompetentnije tijelo za predlog istraživačkih i ostalih zadataka na kojima
treba da se angažuje naučnoistraživačka ustanova jeste stručni kolegij. Njegova
bi bila dužnost da razmotri stručnu problematiku i uoči zadatke za istraživanje.
Dosadašnja praksa postavljanja tematike nučnoistraživačkog rada na savjetovanjima,
konferencijama pokazala se kao neefikasna i nedovoljna.


Najpogodniji način primjene rezultata nau´čnoistraživačkih radova u praksi


Praćenje rezultata naučnoistraživačkog rada sa strane pojedinaca u operativnim
organizacijama je slaba. Ta se konstatacija primjećuje u kontaktu sa
praksom. Cesto se pita i ne snalazi se u zadacima koji su riješeni i objelodanjeni
i za praksu primjenjivi. Zbog konjunkture na drvnom tržištu šumarstvo do danas
nije bilo primorano da mnogo misli na produktivnost, rentabilnost, poboljšanje
proizvodnog i tehnološkog procesa itd. Primjenom novih instrumenata koji
usmjeruju nagrađivanje prema učinku i uspjehu u radu ide se u pravcu primjene
novih i boljih rješenja. Postojeće publikacije i njihov sadržaj ne odgovaraju u
svemu ovom zahtjevu o najpovoljnijem načinu primjene gotovih rješenja u
praksi. U tom smislu, preovladava mišljenje, da treba mijenjati postojeću praksu
i prilike utoliko da se


— publikacije stručne naravi po svom sadržaju i metodici prilagode prvenstveno
primjeni rješenja u praksi,


— organizuje sistem seminara koji bi se konstantno održavali radi primjene
u praksi u vezi uvođenja vrsta brzog rasta, konverzija i introdukcija,
osnivanja intenzivnih kultura, genetike, osnivanja sjemenskih plantaža,
izlučivanja sjemenskih sastojina i stabala, zaštite šuma, primjene mehanizacije
ručnog rada sa mehanizacijom transporta u šumarstvu, iskorištavanja
tanjih sortimenata koji nailaze u toku njege sastojina itd.;


— organizuje postdiplomske studije radi primjene najnovijih metoda rada
i osiguranja kvalitetnog kadra koji će raditi na naučnoistraživačkim zadacima.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 63     <-- 63 -->        PDF

Saradnja naučnih organizacija sa privrednim organizacijama


Saradnja sa privrednim organizacijama dolazi do izražaja kroz rješavanje
i obrađivanje tematike za račun tih organizacija kroz servisnu djelatnost u pogledu
pitanja koja postavljaju organizacije i kroz održavanje seminara i drugih
oblika saradnje i kontakata koji između terena i naučne ustanove postoje. Smatramo
da ta saradnja ni iz daleka nije toliko čvrsta i jaka da bi bila dovoljna
i efikasna. Razlog je u tome što naše organizacije nisu shvatile ili osjetile potrebu
da u jačem opsegu uspostave kontakt i omoguće naučni rad svojim vlastitim
sredstvima i na svojim vlastitim objektima.


Jedna od formi saradnje sa terenom trebala bi biti i održavanje
seminara za područje privredne organizacije na kojem bi se predavanja, vježbe,
pokusi i demonstracije odnosile na konkretnu primjenu već gotovih i riješenih
problema u praksi. Potrebno je da seminari radi upoznavanja i primjene budu
dobro organizirani sa pomagalima, alatima, instrumentarijem, mehanizmima,
strojevima i metodama koje bi na licu mjesta prikazala opravdanost primjene
i upotrebe tih pomagala i metodike rada.


Osnovno za uključivanje na takav način rada su sredstva koja treba da osigura
kotizacija, budžet ili sama privredna organizacija. Ukoliko je uključivanje
ovisno o sredstvima ono će se sprovoditi, s obzirom, na te mogućnosti a ukoliko
je to ovisno o institutu kao organizatoru naučnoistraživačkog rada, ono će biti
to bolje, što naučnoistraživačke ustanove budu više zahvatale neposredno u
zadatke šumskih gospodarstava na terenu. S druge strane, ovo ne treba smatrati
kao uključivanje u rješavanje svakodnevne tekuće problematike poduzeća, koju
treba da riješi stalni stručni kadar poduzeća a institut treba da uvede ili organizira
rad na nov način. Rješavanje tekućih poslova rada poduzeća nije zadatak
naučnoistraživačke službe i njezine servisne djelatnosti, pogotovu, ako se radi


o davno poznatim metodama rada. Konačno, uključivanje, treba sprovoditi putem
odgovarajućih ustanova (Privredne Komore, Poslovnog Udruženja, Sekretarijata
za šumarstvo ili Saveza Šumarskih Društava). Koordinacija rada treba
postojati i na tom polju, tada će naučnoistraživački rad biti jedinstven i znati
će se što se rješava i sa kakovim uspjehom.
Pojedini stručnjaci, kako je to već rečeno, ne prate dovoljno rezultate koji
su postignuti, pa ih prema tome i ne mogu primjenjivati u praksi. Tu manjkavost
treba ukloniti održavanjem stalnih seminara. Tekući zadaci poduzeća onemogućuju
da se stalni kadar bavi praćenjem i rezultatima nauke i istraživanja,
pa je potrebno, da u tom pogledu, bude pomoći od naučnoistraživačke službe.
Dovoljan broj publikacija ne dolazi do naših poduzeća. Trebalo bi utjecati na
vrst publikacija, koja je s obzirom na karakter proizvodnje dotičnoj organizaciji
potrebna. Potrebno bi bilo organizirati obavještavanje naših stručnih kadrova
o novim metodama, radovima i strojevima i uputiti ih na detaljnije proučavanje
putem određene publikacije. U tom pogledu osjeća se manjak kojeg
treba ukloniti.


Dopunska izobrazba kadrova za naučnoistraživačku službu


Dopunsko obrazovanje kadrova u naučnoistraživačkoj službi trebalo bi biti:


— specijalizacijama iz određenih oblasti u inozemstvu,
— specijalizacijama iz određenih oblasti u tuzemstvu.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 64     <-- 64 -->        PDF

— postdiplomskim studijem na fakultetima,

drugim kursevima, tečajevima, seminarima ili obrazovanjem, koji imaju
karakter dopunskog obrazovanja odnosno sticanja specijalizacije.
Upućivanje kadrova na specijalizaciju u inozemstvo vršeno je najčešće bez
učešća i utjecaja instituta i njihove konsultacije. Najmanje je upućeno kadrova
na specijalizaciju u inozemstvo, upravo iz šumarskih instituta. Kadrovi sa fakulteta
i privrede imali su ako ne prednost a ono mnogo više mogućnosti za vršenje
specijalizacije. Međutim specijalizacija kadrova ne vrši se samo u inozemstvu
već odabranim programima i organizacijom na mnogo specijalističkih mjesta
a i na posebnim seminarima i tečajevima unutar zemlje. Ovaj vid specijalizacije,
zbog izuzetnih prilika i okolnosti u organizaciji i reorganizacijama naše
struke, nije imao naročitih uspjeha. Osim što je manjkala organizacija dopunskog
obrazovanja kadrova — manjkala su i materijalna sredstva za njihovo
izvođenje. Smatra se da bi inicijativu za kretanje naprijed u tom pravcu trebala
da preuzme zajednica fakulteta i instituta.


U institutima nedostaju mlađi i srednji kadrovi. To je posljedica nestimulativnosti
rada, nesređenih materijalnih uslova, nesistematičnosti u obrazovanju
kadra, njihovo slabije nagrađivanje od nagrađivanja u privredi. Srednji kadar
sa izvjesnom praksom i stručnim iskustvom, uglavnom iz materijalnih razloga,
izbjegava takav materijalno nestalan i nesiguran posao. Mlađi kadrovi dolaze
bez ikakve stručne prakse, koja bi za naučnoistraživački rad ipak bila potrebna
ili odlaze na Fakultet gdje je njihovo dopunsko obrazovanje sigurnije u specijalističkom
pogledu a perspektiva rada određenija i sigurnija.


Sistem financiranja i materijalna osnova rađa naučnoistraživačke službe


Opća karakteristika stanja jeste da za naučnoistraživački rad u šumarstvu
nikada nije bilo dovoljno sredstava i materijalne baze pomoću koje bi se mogli
urediti smještajni kapaciteti, laboratorije i kabineti sa odgovarajućim terenskim
pokusnim stanicama i objektima, uređajima, instrumentarijem i opremom. Ulaganja
i investicije su bile vrlo neznatne ili nikakove. Sredstva za tekuće poslovanje
jedva su dostajala za plaće. Može se reći. da je od Oslobođenja na ovamo
bilo etapa u kojima je financiranje bilo bolje, odnosno, da je bilo rukovodilaca
naučnih institucija koji su bolje od drugih znali pronaći izvore financiranja i
stvoriti bolje ili lošije uvjete rada i opremanja instituta. Iz toga slijedi da sigurnog
sistema financiranja naučnoistraživačke službe nije bilo ali je bilo izvora
financiranja koji su bili pristupačni okretnijima.


Prema stvarnim potrebama, sredstava nije bilo dovoljno, a to je onemogućilo
solidnu pripremu i izvršenje pojedinih zadataka. Tražila su se i danas se
traže rješenja za koja je u prošlosti trebalo izvršiti niz opažanja i mobilizirati
niz stručnjaka na većem broju objekata da bi se došlo do rezultata. Jedan od
razloga mnogih neriješenih pitanja u šumarstvu leži i u tome što za ozbiljan,
detaljan i studiozan rad na pojedinim problemima nije bilo dovoljno sredstava.


Mišljenje je da je sadanji način financiranja neefikasan i nedovoljan. Naučnoistraživačke
ustanove moraju imati osigurana sredstva za rad. Njima se
daju zadaci a i sredstva za izvršenje tih zadataka. Nije opravdano prepustiti


62




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 65     <-- 65 -->        PDF

naučncistraživačku ustanovu da se snalazi kako zna i može. Najmanje je opravdano
da se može sprovesti princip autofinanciranja instituta. Princip kotizacije
mogao bi osigurati sredstva koja bi se dijelila po ključu, koji bi trebao biti ovisan
o obimu i važnosti zadatka. Ako nije moguće sprovesti princip kotizacije za
akumulaciju sredstava za financiranje naučnoistraživačkih radova onda je osiguranje
budžetskih fondova pri Federaciji i republikama jedini izlaz u problemu
financiranja.


Prepustiti sasvim privrednim organizacijama da odluče da li će ^sudjelovati
ili ne u financiranju jednog podhvata. koji može imati dugoročniji i širi značaj,
također je neprihvatljiv stav. Poznato je da će privredna organizacija prema
stanju svojih sredstava i tržišta primiti ili odbiti suradnju, što je u današnjim
uslovima rada i razumljivo.


Treba isključiti način da naučne ustanove budu prisiljene tražiti sredstva
i nuditi svoje usluge iz razloga da bi se održale na površini.
Precstaje da na osnovu ovoga pitanja predložim da financiranje naučnoistraživačkih
ustanova bude:


— zakonom propisanom kotizacijom šumskoprivrednih organizacija kao
pretežni dio ili
— osiguranjem takovih budžetskih fondova, kao što su Savezni ili Republički
fondovi za naučni rad. koji će osigurati normalan naučnoistraživački
rad u šumarstvu i drvarskoj industriji. Ukoliko se prihvati princip
financiranja osiguranjem jakih fondova, moglo bi kao dopunsko financiranje
da bude financiranje po tematici koja se obrađuje za račun šumskoprivrednih
organizacija.


Ovaj kratki osvrt na opće probleme naučnoistraživačke službe pokazuje
potrebu radikalnijeg pristupanja ovoj materiji s gledišta reforme naše dosadašnje
prakse. On ima isključivi cilj da naporima sviju osigura osnovu za uspješniji
rad naučnoistraživačke službe u šumarstvu i drvarskoj industriji.


V. Živković