DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 65     <-- 65 -->        PDF

naučncistraživačku ustanovu da se snalazi kako zna i može. Najmanje je opravdano
da se može sprovesti princip autofinanciranja instituta. Princip kotizacije
mogao bi osigurati sredstva koja bi se dijelila po ključu, koji bi trebao biti ovisan
o obimu i važnosti zadatka. Ako nije moguće sprovesti princip kotizacije za
akumulaciju sredstava za financiranje naučnoistraživačkih radova onda je osiguranje
budžetskih fondova pri Federaciji i republikama jedini izlaz u problemu
financiranja.


Prepustiti sasvim privrednim organizacijama da odluče da li će ^sudjelovati
ili ne u financiranju jednog podhvata. koji može imati dugoročniji i širi značaj,
također je neprihvatljiv stav. Poznato je da će privredna organizacija prema
stanju svojih sredstava i tržišta primiti ili odbiti suradnju, što je u današnjim
uslovima rada i razumljivo.


Treba isključiti način da naučne ustanove budu prisiljene tražiti sredstva
i nuditi svoje usluge iz razloga da bi se održale na površini.
Precstaje da na osnovu ovoga pitanja predložim da financiranje naučnoistraživačkih
ustanova bude:


— zakonom propisanom kotizacijom šumskoprivrednih organizacija kao
pretežni dio ili
— osiguranjem takovih budžetskih fondova, kao što su Savezni ili Republički
fondovi za naučni rad. koji će osigurati normalan naučnoistraživački
rad u šumarstvu i drvarskoj industriji. Ukoliko se prihvati princip
financiranja osiguranjem jakih fondova, moglo bi kao dopunsko financiranje
da bude financiranje po tematici koja se obrađuje za račun šumskoprivrednih
organizacija.


Ovaj kratki osvrt na opće probleme naučnoistraživačke službe pokazuje
potrebu radikalnijeg pristupanja ovoj materiji s gledišta reforme naše dosadašnje
prakse. On ima isključivi cilj da naporima sviju osigura osnovu za uspješniji
rad naučnoistraživačke službe u šumarstvu i drvarskoj industriji.


V. Živković