DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 80     <-- 80 -->        PDF

slovnik s obzirom na obim poslovanja.
Predloženi program rada za 1963. god.
usvojen je s tim, da se radovi u vezi Poslovnika
storniraju.


Ađ 5.


Blagajnik ukazuje na potrebu da se
izvrši inventura u vezi završnog računa za
1962. godinu, pa predlaže da se za ovu
svrhu formira posebna komisija i da se
angažuju osobe koje će izvršiti inventuru.


Donesen je zaključak, kojim se osniva
komisija za inventuru u sastavu F. D r agišić,
I. Lukić i J. Peternel i
ujedno ovlašćuje blagajnik V. Ž i v k o v i ć
da uz honorar angažuje osobe za izvršenje
inventure.


Blagajnik iznosi da je Poslovno udruženje
šumskoprivrednih organizacija NRH
stavilo primjedbu, da je naknada od 15.000
dinara previsoka za korišćenje naše dvorane.


Zaključeno je, da se predsjednik, tajnik
i blagajnik ovlašćuju da mogu neprivrednim
organizacijama iz oblasti šumarstva i
industrijske prerade drveta određivati
naknade za korišćenje dvorane u nižem


cj)e>maća stcucna Llteeatuca


GLASNIK ZA ŠUMSKE POKUSE, knjiga
15. Sveučilište u Zagrebu — Šumarski
fakultet 1962.


Čitava 15. knjiga Glasnika ispunjena je
sa četiri opsežna i temeljna rada dr I. Dekanica,
u kojima je autor osvijetlio probleme
imanentne našim iposavškim šumama,
a time obogatio našu nauku i riješio
mnoga pitanja svakodnevne prakse na
ovom arealu naših vrijednih šuma.


Sadržaj ovih četiriju monografija u sažetom
rezimeu glasi:


Utjecaj pođnezmne vode na pridolazak i
uspijevanje šumskog drveća u posavskim
šumama kod Lipovljana


Najvrednije šume lužnjaka, poljskog
jasena i nizinskog brijesta, prostiru se u
Hrvatskoj u nizinskom području rijeke
Save. U vezi sa stepenom vlažnosti tala
izmjenjuju se i stepen pridolaska lužnjaka,
poljskog jasena, nizinskog brijesta i običnog
graba, a isto tako i boniteti staništa
za te vrste. Od fiziološki aktivnih voda autor
je istraživao djelovanje gravitacione


iznosu od utvrđene na 8. sjednici od 21.
rujna 1962. god.


Povodom štampanja u Šumarskom listu
referata i koreferata izrađenih za stručno
savjetovanje na III plenumu, zauzeto je
načelno stanovište, da autor nema prava
na honorar od publiciranja u Šumarskom
listu, ako je autorski honorar već isplaćen
za izradu referata i dr.


Tajnik Sita pismo predsjednika dr. ing.
Milana Androrća u (kojem je navedeno
da uslijed velike zauzetosti nije više u mogućnosti
da vrši funkciju predsjednika Saveza
ŠDH, pa meli da se odred: zamjenik
predsjedni´ka.


Pošto su usvojeni ra lozi. to je u smislu
propisa Statuta SŠDH odlučeno da u ime
predsjednika Savez predstavlja Bogomil
ing. Cop. S obzirom da je dr. ing. Milan
Androi ć dugogodišnji društveni radnik
u Savezu ŠDH kao predsjednik, član
upravnog odbora i iirednik Šumarskog lista,
zaključeno je da mu se za uspješan
i plodan rad posebnom prilikom oda priznanje.


Ing. Rafael Mott


podzemne vode na pridolazak i bonitet
spomenutih vrsta na području posavskih
šuma kod Lipovljana.


Na osnovi podataka mjerenja autor je
utvrdio da oscilacije podzemne vode ne
korespondiraju s vodostajem vodnih tokova
koji su u neposrednoj blizini toga područja
zbog vrlo slabe propusnosti tala u
horizontalnom pravcu u dubljim horizontima.


Na vodostaj podzemne vode, odnosno
na njezine oscilacije utječe oborinska voda,
ili voda koja se slijeva s viših položaja
u niže kao i poplavna voda koja dolazi na
te terene izljevom iz korita vodotoka. Nakon
zasićenja tla higroskopskoni i vezanom
vodom ostatak vode procjeđuje se u niže
slojeve tla zbog sile gravitacije i spaja se
s podzemnom vodom.


Oscilacije i dubine podzemnih voda na
istraživanom području ne ovise o apsolutnoj
nadmorskoj visini. Rezultati mjerenja
dubina podzemne vode i nivelacije terena
pokazuju da kod toga odlučujuću ulogu
imaju lokalitet mikrouzvlsine i mikrodepresije
(mikroreljefski odnosi) odnosno re




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 81     <-- 81 -->        PDF

lativna nadmorska visina. Naročito je važan
oblik mikrodepresije. Na temelju tih
rezultata autor je klasificirao ovo područje
prema mikroreljefskim razlikama relativne
nadmorske visine, koja ponekad iznosi
svega desetak cm i prema srednjem godišnjem
nivou podzemne vode na gredu,
vlažnu gredu, nizu i baru. Zbog toga je
moguć prirodni paradoiks da baru nalazimo
na 96,3 m, nizu 95,9 m, vlažnu gredu 94,9
i gredu na 94,5 apsolutne nadmorske visine,
dok se normalno očekuje da je greda
na najvišoj a bara na najnižoj apsolutnoj
nadmorskoj visini. Međutim odlučujuću
ulogu kod toga igra vlažnost tla odnosno
dubina podzemne vode.


Autor je utvrdio da je srednja godišn^s
dubina podzemne vode u toku 1956. i 1957
godine bila u bari 107 cm (minimum 312
cm) ispod razine tla, u niži 136 cm (minimum
390 cm) ispod razine tla na vlažnoj
gredi 207 cm (minimum 459 cm) ispod razine
tla. U svim sondama na pokusnim
plohama minimalni vodostaji podzemne
vode bili su u toku ljeta i jeseni, a maksimalni
u proljeće. U bari i niži voda stagnira
izvjesno vrijeme na površini ila. U
1956. odnosno 1957. godini voda je stagnirala
u bari prosječno godišnje oko 180 dana,
a u niži (u nekoliko navrata) oko 60
dana IU godini. Na vlažnoj gredi može biti
rijetko i (kratkotrajno djelovanje poplavne
vode dok je greda izvan dohvata poplavnih
vođa. Međutim djelovanje podzemne vode
u profilu tla do 1 m dubine trajalo je na
području istraživanja u toku 1956. i 1957.
prosječno godišnje na vlažnoj gredi 150
dana, a na gredi 100 dana. Na pok. pl. je
ustanovljeno da se u bari, gdje je bajanje
procesa zamočvarivanja dulje i s tim u
vezi intenzitet hidrogenizacije jači, razvio
podtip močvarnog tla i to mineralno organogeno
močvarno tlo. U niži se razvio
drugi podtip močvarnih tala i to mineralno
močvarno tlo. Ovo tlo je kraći dio godine
prekomjerno navlaženo. Na vlažnoj gredi
razvio se vlažni podtip pseudogleja odnosno
podzoliranog šumskog tla. Mikroreljef
i tekstura tih teških tala utječu na režim
vode u tlu. To je jedno od niza prijelaznih
tala između pseudoglejnog i močvarnog
tla. Na gredi su se razvila pseudoglejna odnosno
pođzolirana šumska tla koja nisu
tih tala važnu ulogu igraju mehanički sastav
i voda u profilu tla.


Autor je utvrdio da pridolazak lužnjaka
(Quercus robur), poljskog jasena (Fraxinus
angustifoiia), nizinskog brijesta (Ulrnus
carpinifolia) i običnog graba (Carpinus betulus)
ovisi o vodostaju podzemne vode i


trajanju stagnantne vode na površina tla.
Poljski jasen pojavljuje se na čitavom području
i dubina podzemne vode nema većeg
utjecaja na njegov pridolazak. Međutim,
postoje razlike u učešću na takvim
lokalitetima. Analizom pokusnih ploha pokazalo
se da je u bari zastupan s cea 80"7o,
u niži s cea 23´/o, na vlažnoj gredi s cea
13Vo i na gredi s cea 12%. Što prosječna
dulbina podzemne vode pada, to je njegovo
učešće u smjesi sve manje jer je konkurencija
nizinskog brijesta, lužnjaka i običnog
graba sve jača. Poljski jasen dobro podnosi
vrlo visoki vodostaj podzemne vode
i dugo stagniranje vode na površini tla.
U odnosu na podzemnu vodu amplituda
njegova pridolaska je najveća od svih vrsta
drveća na ovom području.


Za nizinski brijest, iako dolazi na cijelom
području, što znači da može podnijeti
visoki -vodostaj podzemne vode, a isto tako
i stagnirajueu vodu, ipak je, prema rezultatima
istraživanja na pokusnim plohama
autor utvrdio da je najobilnije zastupan
na vlažnoj gredi ,i to cea lSVo, manje u
niži s cea 13B/o, na gredi s cea 6%, a najmanje
u bari s 4%. Za njegov pridolazak
najbolje odgovara dubina podzemne vođe
na vlažnoj gredi i n´izi ,i tu konkurira poljski
jasen, dok ma sušim tlima (greda) i
vrlo vlažnim tlima (bara) njegovo učešće
opada. Za lužnjak je autor utvrdio na pokusnim
plohama da ne dolazi u har´i gdje
dulje vrijeme stagnira voda, odnosno´ pojavljuje
se samo sporadički. U niži, na vlažnoj
gredi i na gredi sudjeluje u smjes´i
razmjerno jednoliko, tj. s cea 60°/o. Rezultati
mjerenja podzemne vode na proučavanim
pokusnim plohama pokazuju da je
granica njegova pridolaska kod srednje
godišnje dubine podzemne vode oko 100 cm
i uz trajanje stagnantne vode na površini
tla kroz vrijeme od cea 180 dana (bara).


Obični grab je najosjetljivija vrsta na
vođu toga područja. Ne podnosi poplavnu
i stagnantnu vođu, kao ni visoki vodostaj
podzemne vođe. Na istraživanom području
dolazi samo na gredi i učestvuje u smjesti
s cea 18,[)/o.


Uspijevanje lužnjaka, poljskog jasena
i nizinskog brijesta autor je prikazao indikatorima
boniteta koji su obračunati na
osnovi Visina s´tabala na pokusnim plohama.
Indikatori boniteta nisu računati za
obični grab jer on čini podstojmu etažu.
Prosječni indikator boniteta na pokusnim
plohama za lužnjak jest na gredi 39,2, vlažnoj
gredi 40,3 i u niži 36,5. U bari je njegova
prisutnost samo sporadička i zato
bonitet za taj lokalitet ne bi bio mjerodavan.
Za nizinski brijest na gredi je 36,9,


79




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 82     <-- 82 -->        PDF

na vlažnoj gredi 34,2, u niži 30,4 i u bari
24,7. Indikator boniteta za poljski jasen
je na gredi 33,7, na vlažnoj gredi 33,3, u
niži 31,8 i u bari 36,5. Za uspijevanje lužnjaka
najbolje odgovara vlažna greda i
greda, a ms.nje niza. Nizinskom brijestu
najbolje odgovara greda i vlažna greda,
nešto manje niza, a najslabije uspijeva u
bari. Poljski jasen približno jednako uspijeva
na gredi, vlažnoj gredi i u bari, a
najslabije u niži.


Autor je utvrdio na istraživanim pokusnim
plohama da između stepena učešća
spomenutih vrsta i indikatora boniteta ne
postoji korelacija. Optimum pridolaska nije
ujedno i optimum boniteta.


Korelacicnom analizom ustanovljeno je
da postoji ovisnost između dubine podzemne
vode i uspijevanja lužnjaka i nizinskog
brijesta, dck ta ovisnost ne postoji kod
poljskog jasena. Njegova biološka adaptacija
kreće se u širokim granicama s obzirom
na dubinu podzemne vode u tlu kao
i s obziirom na stagnantnu vodu. Odnos između
dubine podzemne vode i indikatora
boniteta prikazan je položajem regresionih
pravaca, prema rezultatima istraživanja na
pokusnim plohama za lužnjak, nizinski
brijest i poljski jasen. Krivuljama su prikazane
granice 99"´/o i 68°/o pojasa sigurnosti.
Odnos srednje dubine podzemne vode
i indikatora boniteta na području lipovljanskih
posavskih šuma uvijek je pozitivan
za lužnjak i nizinski brijest, a kod
poljskog jasena može biti negativan ili pozitvan.
Sto je srednja dubina podzemne
vode veća, bolji su stanišni uvjeti za luž


njak i nizinski brijest, a za poljski jasen
se može reći da je njegovo uspijevanje na
tom pcdrručjoi prilično neovisno o dubini
podzemne vode.


S obzirem na kretanje i dubinu podzemne
vode autor je dao i iitocenološki
prikaz. Na temelju dinamike vodostaja
podzemne vode i srednjega godišnjeg vodostaja
autor je utvrdio ovisnost gospodarskih
tipova šuma. Vodostaju podzemne vode
u bari odgovara šuma poljskog jasena,
a vodostaju podzemne vode na gredi šuma
lužnjaka i običnog graba. Amplituda između
prosječnoga srednjeg vodostaja podzemne
vode za baru i gredu je velika. Između
te dvije granice, tj. tipa šume na
istraživanom području dolazi šuma lužnjaka,
nizinskog brijesta i poljskog jasena.
Međutim, unutar tih granica prosječne
srednje dubine podzemne vode i u spomenutoj
cenozi susrećemo dva različita gospodarska
tipa šume, slabiji u niži i opti- ,
ma Ini na vlažnoj gredi a to je autor prikazao
indikatorima boniteta.


Elementi za njegu mladih sastojina u
poplavnom području posavskih šumu


U posavskim nizinskim šumama koje


su izložene utjecaju pokretnih površinskih


voda (poplave) jedna je od najvažnijih i


najvrednijih cenoza lužnjaka, poljskog ja


sena i nizinskog brijesta (Quercus robur,


Fraxiinus angustifolia i Uitrnus carpi nifo


lia). Autor je ustanovio da se u toj cenozi


s optimalnim ekološkim faktorima za raz


voj nakon pomlađenja starih sastojina


oplodnom sječom na velikim površinama


pojavljuje problem jakog učešća poljskog


jasena na račun lužnjaka. Tome pogoduje


češća iruktifikacija poljskog jasena, a na


ročito raznošenje njegova ploda poplav


nom vodom.


Prema podacima gospodarske osnove


bio je na području istraživanja omjer


smijese po masi stare sastojine: lužnjak


25´;,/o, poljski jasen 20Vo i nizinski brijest


55´Vo. Nakon prirodne regeneracije stare


sastojine i razvoja tokom 14 godina autor


je ustanovio slijedeći prosječni omjer


smjese po masi: lužnjak 7´8/o, poljski jasen


69%, nizinski brijest 26ia/i> i ostalo 2;l/o. U


tim sastojinama nije do te dobi bilo an


tropogenog utjecaja. Obzirom na prostorni


smještaj stabalaca na pokusnim plohama


sastojine su povoljne strukture, tako da se


u njima mogu vršiti zahvati za regulira


nje omjera smjese.


Lužnjak je stablimično primiješan, a


nizinski brijest i stablimično i grupimič


no. Te su grupe nastale od izbojaka iz


panja i žilja. Autor je ustanovio da je


prirodno pomlađenje bilo obilato i da se


broj stabalaca u 14-godišnjoj sastojim kre


će oko 50.000 po ha. Nadalje je utvrđeno


da prirodni mortalitet iznosi prosječno oko


40:ci/o od tog broja stabalaca. To je poka


zatelj da se te sastojine nalaze u stadiju


najjačega prirodnog izlučivanja stabalaca.


Autor je izvršio visinsku klasifikaciju
stabalaca na pokusnim plohama. U glavnu
etažu sastojine uzimana su stabalca krošnje
kojih čine gornji (najviši) .sloj sastojine,
u «uzgrednu stabalca koja su izlučena
iz glavne etaže, ali bi u damom momentu
mogla zamiijeniti stabalca glavne
etaže, a u podstojnu etažu stabalca izlučena
iz nuzgredne etaže koja imaju samo
funkciju da štite tlo i sprečavaju izbijanje
živica na deblima stabala vCši´h etaža.
Na osnovi podataka izmjere stabalaca
autor je ustanovio da poljski jasen visinski
dominira i da je najheliofilnija vrsta
u cenozi lužnjaka, poljskog jasena i nizinskog
brijesta. U mladosti raste najbrže i
to je svojstvo zadržao kroz cijelo vrijeme


razvoja ovih sastojina. Nizinski je brijest




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 83     <-- 83 -->        PDF

do dimenzija od 8,5 cm prsnog promjera
visinski iznad lužnjaka, a poslije ga lužnjak
prestiže visinom. U mladosti je bržeg
rasta od lužnjaka, a tokom cijeloga svog
razvoja polaganijeg je rasta od poljskog
jasena. Autor je utvrdio da lužnjak dobro
podnosi zasjenu poljskog jasena.


Na temelju visina stabala na pokusnim
plohama i ustanovljenih obliičniih brojeva
staibalaca metodom sekcianiiiranja izradio
je autor tablice drvnih masa za đebljinske
stepene od po 0,5 cm za lužnjak, poljski
jasen i nizinski brijest.


Autor je utvrdio da prosječni godišnji
prirast tih imješovitih sastojina iznosi cea
7 mVha. Prosječna širina goda u glavnoj
etaži sastojiine ustanovljena je za lužnjak
sa 1,7 mm. poljski jasen sa 1,6 mm i nizinski
brijest sa 1,6 mm.


Na temelju svih tih elemenata, bioloških
svojis.tava vrsta drveća li karakteristika
tla odredio je autor jednu kontrolnu pokusnu
plohu na kojoj će se proučavati prirodni
razvoj saistoijine bez utjecaja čovjeka
te dvije pokusne plohe na kojima će se
različitim načinima i intenzitetom proučavati
najpovoljniji tretman tih sastojina
obzirom na kvantitativni kao i na kvalitativni
prirast.


Na pokusnoj plohi I izvršio je proredu
s intenzitetom po masi od 53l;´/o, a ina pokusnoj
plohi II s intenzitetom od 44%. Intenziteti
po etažama i vrstama drveća prikazani
su tabelama. Obzirom na učešće po
masi najvažnije je promatranje intenziteta
za poljski jasen. Ustanovljen je način i
intemzltet zahvata u glavnu i nuzgređnu
etažu sastojine kao nosioca proizvodnje
drvne mase. Kod tretmana jasena intenzitet
je na pokusnoj plohi I vrlo jstk kako
bi se što prije došlo do takvog prirasta,
da širina goda iznosi oko 3 mm jer su istraživanja
Benića pokazala da tada jasenovina
ima najbolja tehnička svojstva, dok
se za najvrednuju hrastovinu traže uski
godovi.


S obzirem na ekonomičnost prorjeđivsmja
tako mladih sastojiina utvrdio je


autor da je relativno korisna drvna masa
(iznad 2 cm srednjeg promjera oblica
1 m dužine) iznosila u ovom prvom zahvatu
i u toj dobi, preko 30 nrVha. Ti podaci
govore da je već rentabilno prorjeđivanje
tako mladih sastojina.


Kvantitativno i kvalitativno povećanje
proizvodnje drvne mase u mješovitim
sastojinama brežuljkastih terena


U šumama brežuljkastih terena koje
pripadaju cenozli kitnjaka i običnog graba
(Querceto-Carpinetum oroaticum Horv.),


kod prirodne regeneracije pojavljuje se
dominantno učešće običnog graba na račun
kitnjaka i bukve. Cesta i ´Obilna fruktifikaeija
običnog graba, brzi rast u ´mladosti,
podnošenje zasjene i otpornost na
mraz, daju mu u biološkom pogledu startne
prednosti pred kitnj alkom i bukvom.
Autor je istraživao u tom tipu šume u Jamaričkem
Brdu mogućnosti povećanja proizvodnje
kvalitetne a i totalne drvne mase,
putem raznih načina i intenziteta protrjeđivanja,
vodeći računa o negativnim biološkim
svojstvima običnog graba — u odnosu
na hrast i bukvu — u tim mješotim
sastojinama.


Prilikom prirodne iregeineracije starih
sastojina lužnjak je unesen podsijavanjem.
Autor je utvrdio, da je lužnjak
zauzeo mjesto kitnjaka i ´na taj način je
sastojina oplemenjena (obogaćena). Kod
prvog tretmana sastojina 1956. godine (koje
do tada nisu uopće bile njegovane) sastojine
su bile stare 21 godinu a kod drugog
tretiranja starost sastojina je bila 25


godina. Autor je svoja istraživanja bazirao
na tri pokusne plohe (IV, V i VI) od kojih
je jedna poslužila kao kontrolna (VI). Na
toj plohi nisu vršeni nikafcovi zahvati 1956.
god. kao ni 1960. osim obaranja sušaca. Na
druge dvije plohe izvršene su prorede 1956.
i 1960. godine, ali na dva različita načina
i intenziteta obzirom na zahvate u pojedine
etaže sastojiina.
Klasifikacija stabala izvršena je analogno
kao što je opisana u radnji autora:
»Elementi za njegu mladih sastojiina u poplavnom
području posavskih šuma«.


Autor je istraživanjima tokom 1956. i
1960. godine utvrdio, da je prosječni prirast
na kontrolnoj plohi netretirane sastojine
iznosio do 21. godine starosti sastojine
6,61 nr´Vha, a u periodu istraživanja tj. za
četiri godine (do starosti sastojine od 25
godina) godišnji prirast iznosio je 7,20
mVha. Kvantitativno povećanje prirasta
iznosilo je godišnje 0,59 rcvVha.


Na pokusnoj plohi tretiranoj »klasičnim
načinom« s intenzitetom prorede od
cea 35rl/o po masi, prosječni prirast iznosio
je do 21. godine starosti netretirane sastojine
6,96 nrVha, a nalkon tretmana tokom
zadnje četiri godine prosječno 8,56
nrVha. Kvantitativno povećanje prirasta
iznosilo je godišnje 1,60 m3/ha.


Na pokusnoj plohi tretiranoj prema biološkim
svojstvima pojedine vrste drveća
metodom autora, a s intenzitetom od cea
44°/», prosječni prirast netretirane sastojine
iznosio je do 21. godine starosti 6,46 mVha,
a nakon tretiranja tokom zadnje četiri godine
9,11 m/3ha godišnje. Kvantitativno


81




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 84     <-- 84 -->        PDF

povećanje prirasta izmosilo je godišnje
2,65 m3/ha.


Autor je nadalje ustanovio, da smanjenjem
drvne mase od 44l0/o od maksimalno
moguće na jedinici površine, ine samo da
nije idašlo do smanjenja produkcije, nego
se ona čalk i povećala i to konkretno godišnje
za 2,04 nvVha (razlika u prosječnom
godišnjem povećanju prirasta tokom 4 godine
između netaknute sastajine na kontrolnoj
plohi i sastojine prorijeđene autorovom
metodom).


Kvalitativno povećanje očituje se u postignutim
jačim debljinama stabala dominantne
(proizvodne) etaže sastojine. Visinski
prirast je ostao isti kod glavnih
vrsta drveća na sve tri plohe. Međutim
kod najvrednije vrsti drveća tj. hrasta,
autor je ustanovio, da je debljinski prirast
stabala dominantne etaže na netaknutoj
plohi tokom četiri godine iznosio 2,8
cm, na plohi tretiranoj »klasičnim načinom
« 2,6 cm, a na plohi tretiranoj po »autorovoj
metodi« 4,0 om.


Tokom dvije prorede u turnusu od 4
godine izrađeno je prostornog drva iznad
2 cm debljine, na plohi tretiranoj »klasičnim
na´činom« 113 prm, odnosno 59 mVha,
a na plohi tretiranoj autorovom metodom
117 prm, odnosno 69 nvVha. S ekonomskog
stanovišta, autor smatra relativno korisnu
drvnu masu (unovčenu) obrtnim kapitalom
dok tolika masa u dubećem koja je ostala
na kontrolnoj plohi predstavlja zaleđenu
sirovinu. Na toj većoj drvnoj masi po jedinici
površine se akumulira čak i manji
prirast.


Povećanje proizvodnje proredom mlađih
mješovitih sastojina lužnjaka, poljskog
jasena i nizinskog brijesta u Posavini


Na osnovi postavki u autorovoj radnji:
»Elementi za njegu mladih sastojina u poplavnom
području posavskih šuma«, istraživan
je odnos proizvodnje drvne mase
prema načinu i intenzitetu prorjeđivanja
mladih mješovitih sastojina lužnjaka, poljskog
jasena i nizinskog brijesta. Autor je
ustanovio na pokusnim plohama da se u
razvojnom stadiju tih sastojina u dobi između
14 (prva proreda) i 18 igodma (d r uga
proreda) postiže po jedinici površine


isti ili čak veći prirast s polovicom
maksimalne temeljnice odnosno drvne mase.
U razdoblju od 4 godine iznosila je
proizvodnja drvne mase nakon prorede intenziteta
56"/o 34,676 mVha ili prosječno
8,669 niVha godišnje. Kod intenziteta prorede
od 49"/o ta je proizvodnja iznosila
31,744 m3/ha ili prosječno 7,936 nvVha godišnje,
a ma kontrolnoj plohi (netaknutoj
sastojim) 30,738 nrVha odnosno 7,684 mVha.


Primjenom intenzivnog zahvata od
45°/o (»moderna« metoda) u proizvodni
sloj sastojine (glaivna i muizgredna etaža)
i slabog zahvata od 4"Vo u pomoćni
slo j (podstajna etaža) — kod prirodnog
mortaliteta od 7°/o — bilo je povećanje
proizvodnje drvne mase u odnosu na kontrolnu
plohu u prosjeku 0,985 ni3/ha godišnje.
Kod primjene umjerenijeg intenziteta
prorede (»klasična« metoda) od 35°/o


u proizvodnom sloju sastojine i nešto jačeg
(5´u/i>) u pomoćnom sloju — kod prirodnog
mortaliteta od 9"Vo — povećala se proizvodnja
drvne mase u odnosu na kontrolnu
plohu prosječno za 0,252 m3/ha godišnje.


Ako uzmemo u obzir tretirane sastojine
na pokusnim plohama kao i sastojinu na
kontrolnoj plohi, najjači je prirast ustanovljen
kod lužnjaka iza kojega je slijedio
prirast poljskog jasena i nizinskog brijesta
U razdoblju od 4 godine povećala se
drvna masa u svim istraživanim sastojinama
u prosjeku za 50´3/o kod lužnjaka, za
37i0/<> kod poljskog jasena i za 23nizinskog brijesta^


PRILOZI O REGIONALNOJ ŠUMARSKOJ
PROBLEMATICI U GEGRAFSKOM
VESTNIKU


1. U XXXIII knjizi Geografskog vestnika,
kojeg izdaje Geografsko društvo Slovenije,
objavljena je interesantna radnja
»Gozdovi na Kranjsko-Sorškoj ravn´ni«
Zlate Seifrid. kojoj je to bio diplomski
rad na ljubljanskom Filozofskom fakultetu.
Radnja je ne samo po naslovu nego i
po obradi takva, da bi mogla biti i diplomski
rad na šumarskom fakultetu. Pored
materijala u raznim publikacijama i ustanovama,
konzultiranja šumarskih stručnjaka
(napr. ing. Šivica), autorica je koristila
i mišljenje tamošnjih seljaka — vlasnika
šuma, što je posebno značajno za donošenje
zaključaka. Područje doduše nije
veliko, svega s nešto preko 15.000 ha, ali
čini zaokruženu cjelinu, a nalazi se sjevero-
zapadno od Ljubljane s obe strane
Save na potezu Kranj — Medvode.
Radnja se sastoji od tri dijela: od prikaza
prirodnih uvjeta za uzgoj šume, odnosa
čovjeka prema površini šuma te od
dijela pod naslovom »problem relativnih
šumskih tala«. Drugi dio mogao bi imati
i naslov »dinamika razvoja površina pod
šumom takom posljednih 125 godina«, jer
obrađuje promjene površina pod šumom
od 1825. do 1953. godine i to na osnovu
podataka katastra. Te promjene mogu se




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 85     <-- 85 -->        PDF

ocijeniti dz podataka u tabelarnom pregledu.


Kako iz tih podataka vidimo, u naznačenom
vremenskom razmaku površine pod
šumom povećale se od 1825. do 1953. god.
od oko 23!7(i na preko 33lo/o tj. za preko
48IJ/o. Od 39 katastarskih općina samo u
jednoj, u k. o. Medvode, smanjila se prvobitna
površina šume za 17,5%, dok se u
ostalim povećala (nekima i nekoliko puta:
u više k. o. za 2,6 do 2,7, pa i za preko
četiri do pet (puta — k. o. Godešič). To
je povećanje šume bez sumnje izvršeno
najviše na teret pašnjaka, ali ima i njiva
koje su bile pošumljene. No to ne znači,
kako navodi i autorica, da u tom vremenu
nije bilo i krčenja šuma, ali je intenzitet
pošumljavanja novih površina bio jači od
krčenja.


Koji su motivi uvjetovali povećanje površina
pod šumom i na koji se način šuma
širila? Tokom vremena motivi i uzroci
bili su različiti.


Prva prevođenja pašnjaka a i obrađivanih
površina u šumu datiraju iz polovice
prošlog vijeka imala su za cilj povećanje
proizvodnje šušnja za nastor stoci. Ta se
pošumljavanja vršila sadnjom hrastovog
žira i borovih češera. Zanimljivo je, da
izgradnja željezničke pruge (1857. god.) nije
imalaza posljedicu pojačanu sječu šume
kao u nekim drugim područjima (Kamniškom
napr.). Drugi jači zamah pošumljavanja
i to pretežno na njivskim površinama,
kako slabijim tako i boljim, javlja se krajem
XIX vijeka. I opet je poticaj potrebe
poljoprivrede. Intenzifikacija poljoprivrede
zahtijeva i veće količine gnoja, a do
ovih se može doći i pojačanjem nastora


pod stokom. Drugi je uzrok pritisak uvažanog
žita na lokalno tržište, pa se njive
pretvarale u pašnjake a pašnjaci u šume.
Osobito one udaljenije od kuća. Tada se
pošrimljavanja vrše i sadnicama hrasta i
jche. Od 1900 g. pa naprijed, nova pošumljavanja
uvjetuju povoljnije cijene drveta
nego li su bile prije te »šuma nije više
samo dobrodošao privjesak seljačkog gospodarstva,
jer mogućnosti dobre prodaje
drva osiguravaju od šume veći priihod nego
od Dcljoprivrednog iskorišćavanja«, veli
autorica. Povećanje površina šume između
dva rata posljedica je i osnivanja industrijskih
poduzeća, jer znatan dio radne
snage napušta .seljački rad i odlazi u tvornice
(analogan slučaj kao napr. i u okolici
Splita — op. P.). Ali u posljednje vrijeme
industrijalizacija dovodi i do smanjenja
površina pod šumom i to radi izgradnje
naselja u blizini industrijskih središta
(Kranj. Medvode). Međutim ta se krčenja
»srećom«, kako kaže autorica, vrše »na
slabim tlima«.


Vrijedno je zabilježiti i mišljenje tamošnjih
seljaka, da je seljačkom gospodarstvu
potrebno toliko šume koliko ima i
njiva tj. omjer njive : šume treba da iznosi
1 :.l tj. šume je potrebno znatno više,
nego se to obično smatra (1/3 do 1/4 cjelukupnog
zemljišnog posjeda). I opet radi
stajskog gnoja, šumski sušanj zamjenjuje
slamu, koja se tamo redovno potroši kao
krmivo za stoku. Ali te potrebe ipak nisu
tolike, konstatira autorica, da se pošumljuju
ii relativna šumska tla. no nije potrebno
ni šumu krčiti, ako se ona već
nalazi na terenima sposobnim za poljoprivredno
iskorišćavanie.


Tabelarni pregled promjena u kategorijama kultura
od 1825. do 1953. god.


I O
Godina
ha
indeks
svega
15.216.13
njive
7.835,90
100
livade
891,56
100
vrtovi
287.90
100
pašnjaoi
1.818,60
100
šume
3.555,90
100
o o
ui
ha
indeks
ha
indeks
15.170.70
15.172,00
7.974,00
101,70
7.179,20
91,61
911,58
102,20
986.40
110.60
377,60
131,20
406.70
141,20
784.80
43,10
565,40
31,20
4.457,70
125,08
5.278,20
148,43
83