DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 81 <-- 81 --> PDF |
lativna nadmorska visina. Naročito je važan oblik mikrodepresije. Na temelju tih rezultata autor je klasificirao ovo područje prema mikroreljefskim razlikama relativne nadmorske visine, koja ponekad iznosi svega desetak cm i prema srednjem godišnjem nivou podzemne vode na gredu, vlažnu gredu, nizu i baru. Zbog toga je moguć prirodni paradoiks da baru nalazimo na 96,3 m, nizu 95,9 m, vlažnu gredu 94,9 i gredu na 94,5 apsolutne nadmorske visine, dok se normalno očekuje da je greda na najvišoj a bara na najnižoj apsolutnoj nadmorskoj visini. Međutim odlučujuću ulogu kod toga igra vlažnost tla odnosno dubina podzemne vode. Autor je utvrdio da je srednja godišn^s dubina podzemne vode u toku 1956. i 1957 godine bila u bari 107 cm (minimum 312 cm) ispod razine tla, u niži 136 cm (minimum 390 cm) ispod razine tla na vlažnoj gredi 207 cm (minimum 459 cm) ispod razine tla. U svim sondama na pokusnim plohama minimalni vodostaji podzemne vode bili su u toku ljeta i jeseni, a maksimalni u proljeće. U bari i niži voda stagnira izvjesno vrijeme na površini ila. U 1956. odnosno 1957. godini voda je stagnirala u bari prosječno godišnje oko 180 dana, a u niži (u nekoliko navrata) oko 60 dana IU godini. Na vlažnoj gredi može biti rijetko i (kratkotrajno djelovanje poplavne vode dok je greda izvan dohvata poplavnih vođa. Međutim djelovanje podzemne vode u profilu tla do 1 m dubine trajalo je na području istraživanja u toku 1956. i 1957. prosječno godišnje na vlažnoj gredi 150 dana, a na gredi 100 dana. Na pok. pl. je ustanovljeno da se u bari, gdje je bajanje procesa zamočvarivanja dulje i s tim u vezi intenzitet hidrogenizacije jači, razvio podtip močvarnog tla i to mineralno organogeno močvarno tlo. U niži se razvio drugi podtip močvarnih tala i to mineralno močvarno tlo. Ovo tlo je kraći dio godine prekomjerno navlaženo. Na vlažnoj gredi razvio se vlažni podtip pseudogleja odnosno podzoliranog šumskog tla. Mikroreljef i tekstura tih teških tala utječu na režim vode u tlu. To je jedno od niza prijelaznih tala između pseudoglejnog i močvarnog tla. Na gredi su se razvila pseudoglejna odnosno pođzolirana šumska tla koja nisu i voda u profilu tla. Autor je utvrdio da pridolazak lužnjaka (Quercus robur), poljskog jasena (Fraxinus angustifoiia), nizinskog brijesta (Ulrnus carpinifolia) i običnog graba (Carpinus betulus) ovisi o vodostaju podzemne vode i trajanju stagnantne vode na površina tla. Poljski jasen pojavljuje se na čitavom području i dubina podzemne vode nema većeg utjecaja na njegov pridolazak. Međutim, postoje razlike u učešću na takvim lokalitetima. Analizom pokusnih ploha pokazalo se da je u bari zastupan s cea 80"7o, u niži s cea 23´/o, na vlažnoj gredi s cea 13Vo i na gredi s cea 12%. Što prosječna dulbina podzemne vode pada, to je njegovo učešće u smjesi sve manje jer je konkurencija nizinskog brijesta, lužnjaka i običnog graba sve jača. Poljski jasen dobro podnosi vrlo visoki vodostaj podzemne vode i dugo stagniranje vode na površini tla. U odnosu na podzemnu vodu amplituda njegova pridolaska je najveća od svih vrsta drveća na ovom području. Za nizinski brijest, iako dolazi na cijelom području, što znači da može podnijeti visoki -vodostaj podzemne vode, a isto tako i stagnirajueu vodu, ipak je, prema rezultatima istraživanja na pokusnim plohama autor utvrdio da je najobilnije zastupan na vlažnoj gredi ,i to cea lSVo, manje u niži s cea 13B/o, na gredi s cea 6%, a najmanje u bari s 4%. Za njegov pridolazak najbolje odgovara dubina podzemne vođe na vlažnoj gredi i n´izi ,i tu konkurira poljski jasen, dok ma sušim tlima (greda) i vrlo vlažnim tlima (bara) njegovo učešće opada. Za lužnjak je autor utvrdio na pokusnim plohama da ne dolazi u har´i gdje dulje vrijeme stagnira voda, odnosno´ pojavljuje se samo sporadički. U niži, na vlažnoj gredi i na gredi sudjeluje u smjes´i razmjerno jednoliko, tj. s cea 60°/o. Rezultati mjerenja podzemne vode na proučavanim pokusnim plohama pokazuju da je granica njegova pridolaska kod srednje godišnje dubine podzemne vode oko 100 cm i uz trajanje stagnantne vode na površini tla kroz vrijeme od cea 180 dana (bara). Obični grab je najosjetljivija vrsta na vođu toga područja. Ne podnosi poplavnu i stagnantnu vođu, kao ni visoki vodostaj podzemne vođe. Na istraživanom području dolazi samo na gredi i učestvuje u smjesti s cea 18,[)/o. Uspijevanje lužnjaka, poljskog jasena i nizinskog brijesta autor je prikazao indikatorima boniteta koji su obračunati na osnovi Visina s´tabala na pokusnim plohama. Indikatori boniteta nisu računati za obični grab jer on čini podstojmu etažu. Prosječni indikator boniteta na pokusnim plohama za lužnjak jest na gredi 39,2, vlažnoj gredi 40,3 i u niži 36,5. U bari je njegova prisutnost samo sporadička i zato bonitet za taj lokalitet ne bi bio mjerodavan. Za nizinski brijest na gredi je 36,9, 79 |