DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 82 <-- 82 --> PDF |
na vlažnoj gredi 34,2, u niži 30,4 i u bari 24,7. Indikator boniteta za poljski jasen je na gredi 33,7, na vlažnoj gredi 33,3, u niži 31,8 i u bari 36,5. Za uspijevanje lužnjaka najbolje odgovara vlažna greda i greda, a ms.nje niza. Nizinskom brijestu najbolje odgovara greda i vlažna greda, nešto manje niza, a najslabije uspijeva u bari. Poljski jasen približno jednako uspijeva na gredi, vlažnoj gredi i u bari, a najslabije u niži. Autor je utvrdio na istraživanim pokusnim plohama da između stepena učešća spomenutih vrsta i indikatora boniteta ne postoji korelacija. Optimum pridolaska nije ujedno i optimum boniteta. Korelacicnom analizom ustanovljeno je da postoji ovisnost između dubine podzemne vode i uspijevanja lužnjaka i nizinskog brijesta, dck ta ovisnost ne postoji kod poljskog jasena. Njegova biološka adaptacija kreće se u širokim granicama s obzirom na dubinu podzemne vode u tlu kao i s obziirom na stagnantnu vodu. Odnos između dubine podzemne vode i indikatora boniteta prikazan je položajem regresionih pravaca, prema rezultatima istraživanja na pokusnim plohama za lužnjak, nizinski brijest i poljski jasen. Krivuljama su prikazane granice 99"´/o i 68°/o pojasa sigurnosti. Odnos srednje dubine podzemne vode i indikatora boniteta na području lipovljanskih posavskih šuma uvijek je pozitivan za lužnjak i nizinski brijest, a kod poljskog jasena može biti negativan ili pozitvan. Sto je srednja dubina podzemne vode veća, bolji su stanišni uvjeti za luž njak i nizinski brijest, a za poljski jasen se može reći da je njegovo uspijevanje na tom pcdrručjoi prilično neovisno o dubini podzemne vode. S obzirem na kretanje i dubinu podzemne vode autor je dao i iitocenološki prikaz. Na temelju dinamike vodostaja podzemne vode i srednjega godišnjeg vodostaja autor je utvrdio ovisnost gospodarskih tipova šuma. Vodostaju podzemne vode u bari odgovara šuma poljskog jasena, a vodostaju podzemne vode na gredi šuma lužnjaka i običnog graba. Amplituda između prosječnoga srednjeg vodostaja podzemne vode za baru i gredu je velika. Između te dvije granice, tj. tipa šume na istraživanom području dolazi šuma lužnjaka, nizinskog brijesta i poljskog jasena. Međutim, unutar tih granica prosječne srednje dubine podzemne vode i u spomenutoj cenozi susrećemo dva različita gospodarska tipa šume, slabiji u niži i opti- , ma Ini na vlažnoj gredi a to je autor prikazao indikatorima boniteta. Elementi za njegu mladih sastojina u poplavnom području posavskih šumu U posavskim nizinskim šumama koje su izložene utjecaju pokretnih površinskih voda (poplave) jedna je od najvažnijih i najvrednijih cenoza lužnjaka, poljskog ja sena i nizinskog brijesta (Quercus robur, Fraxiinus angustifolia i Uitrnus carpi nifo lia). Autor je ustanovio da se u toj cenozi s optimalnim ekološkim faktorima za raz voj nakon pomlađenja starih sastojina oplodnom sječom na velikim površinama pojavljuje problem jakog učešća poljskog jasena na račun lužnjaka. Tome pogoduje češća iruktifikacija poljskog jasena, a na ročito raznošenje njegova ploda poplav nom vodom. Prema podacima gospodarske osnove bio je na području istraživanja omjer smijese po masi stare sastojine: lužnjak 25´;,/o, poljski jasen 20Vo i nizinski brijest 55´Vo. Nakon prirodne regeneracije stare sastojine i razvoja tokom 14 godina autor je ustanovio slijedeći prosječni omjer smjese po masi: lužnjak 7´8/o, poljski jasen 69%, nizinski brijest 26ia/i> i ostalo 2;l/o. U tim sastojinama nije do te dobi bilo an tropogenog utjecaja. Obzirom na prostorni smještaj stabalaca na pokusnim plohama sastojine su povoljne strukture, tako da se u njima mogu vršiti zahvati za regulira nje omjera smjese. Lužnjak je stablimično primiješan, a nizinski brijest i stablimično i grupimič no. Te su grupe nastale od izbojaka iz panja i žilja. Autor je ustanovio da je prirodno pomlađenje bilo obilato i da se broj stabalaca u 14-godišnjoj sastojim kre će oko 50.000 po ha. Nadalje je utvrđeno da prirodni mortalitet iznosi prosječno oko 40:ci/o od tog broja stabalaca. To je poka zatelj da se te sastojine nalaze u stadiju najjačega prirodnog izlučivanja stabalaca. Autor je izvršio visinsku klasifikaciju stabalaca na pokusnim plohama. U glavnu etažu sastojine uzimana su stabalca krošnje kojih čine gornji (najviši) .sloj sastojine, u «uzgrednu stabalca koja su izlučena iz glavne etaže, ali bi u damom momentu mogla zamiijeniti stabalca glavne etaže, a u podstojnu etažu stabalca izlučena iz nuzgredne etaže koja imaju samo funkciju da štite tlo i sprečavaju izbijanje živica na deblima stabala vCši´h etaža. Na osnovi podataka izmjere stabalaca autor je ustanovio da poljski jasen visinski dominira i da je najheliofilnija vrsta u cenozi lužnjaka, poljskog jasena i nizinskog brijesta. U mladosti raste najbrže i to je svojstvo zadržao kroz cijelo vrijeme razvoja ovih sastojina. Nizinski je brijest |