DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 90     <-- 90 -->        PDF

la, te nerazvijenim i slabo razvijenim tlima.
U ostalim poglavljima do desetog, opisuje
autor različite tipove i svojstva kaleimorfnih,
hidromorfnih, halomorfnih i
drugih tala.


III. Primjenjena pedologija (72 stranice).
Problemi praktične primjene pedologije
razrađeni su ovdje vrlo opsežno. U
prvo m poglavlju obradio je autor konzervaciju
tla i borbu protiv erozije. Pored
opisa uzroka, posljedica i tipova erozije,
opisana su i sredstva za suzbijanje erozije.
Veoma vrijedan prilog ovom dijelu
knjige je drug o poglavlje u kojem se
govori o načinima popravljanja i fertilizacije
degradiranih šumskih tala. Ono obuhvata
obnovu šuma, zatim melioraciju
11a, posebno strukture obradom, kao i melioraciju
tala kemijskim sredstvima. U
treće m poglavlju Iznijeta je kartografija
tala i proučavanje staništa. Četvrt i
dio odnesi se na praktične metode studija
morfologije profila i analiza tla. Potpun
studij tla sastoji se iz tri faze rada: izbora
mjesta otvaranja profila, analitički studij
Snß&tcane konfeceneije


I.NTERNACIONALN EKONFERENCIJE
O ŠUMSKOJ TIPOLOGIJI U POLJSKOJ


U prvoj polovici mjeseca rujna 1962.
godine održana je u Poljskoj prema zaključku
XIII kongresa JUFBO u Beču
1961. konferencija o šumskoj tipologiji sa
zadaćom da razmotri rezultate kartiranja
šumskih staništa u području Ka.rt.uzy kod
GdaiMlka, koja su provedena na tri različite
metode.


Na spomenutom zasjedanju internacionalne
unije šumarskih instituta u Beču
izabrane su dvije komisije s određenim
zadacima. Prva tzv. radna grupa imala je
u raznim zemljama provesti istraživanja
šumskih staništa po određenim metodama
istraživanja. Druga je imala procijeniti ispravnost
primjene ovih metoda istraživanja
i kartiranja vegetacije na posebno
odabranim šumskim objektima da bi se
moglo rezultate uporediti i dobiti konačni
sud o najpovoljnijoj metodi za tipološkošumarclka
istraživanja. U prvu komisiju
izabran je cd naših stručnjaka prof. dr.
Milan Anić, a u drugu botaničar prof,
dr Ivo Horvat. Istraživanja je trebalo
izvršiti u nekoliko država (Švicarska,


i konačna sinteza, -koja treba da obuhvati
sva proučavanja i donese zaključke o predmetu
ispitivanja. Analitički dio proučavanja
tala podijelio je autor u dvije faze: terenska
faza — proučavanje karaktera staništa,
vegetacije, morfologije i opisa prolila,
i laboratorijska faza — određivanje
mehaničkog sastava tla, drugih fizikalnih
svojstava, genetskog tipa, klase plodnosti


— kemijskih svojstava tla.
Na kraju je priključen dodatak o pojedinostima
analitičkih metoda. Ovaj dio
sadrži fizikalne i kemijske analize tla, analize
koje te odnose na peđogenezu, plodnost
tla, itd.


S obzirom da je razvoj pedologije i njez:
nih metoda ispitivanja, naročito u posljednih
deset godina, veoma znatan i čini
opsežan materijal, autor Ph. Duchaufour
dao je u ovoj svojoj knjizi sažetu sintezu
svojstava, geneze i razvoja tala, metoda
ispitivanja i praktične primjene pedološke
znanosti.


Ing. Mirjana Kalinić


>


SSSR, Austrija, Poljska i dr.), ali su dosad
provedena samo u Poljskoj u šumskom
području Kartuzy kod Gdanska. Ovo je
područje odabrano naročito zato da se
upozna nova kombinirana pedološko-vegetacijska
metoda kartiranja staništa koja
se zadnjih godina općenito primjenjuju
u Demokratskoj Njemačkoj Republici. Za
poredbu je uzeta klasična biljnosociološka
metoda po Braun-Blanquetu i novo izgrađena
poljska metoda povezanih šumarskih,
vegetacijskih i pedoloških istraživanja. Istraživanje
i kartiranje izvršeno je na istom
objektu po svim trim metodama, pa su rezultati
(pili üporedno demonstrirani. Po
metodi Braun-Blanqueta obradio je teren


W. Matuszkiewicz iz Varšave, po istočnonjemačkoj
D. Kopp, H. Passarge i H. Langguth
iz Postdama. a po trećoj Poljaci J.
Bakowski, K. Makosa i T. Trampler iz
Varšave. Materijal je bio vrlo dokumentirane
iznesen, a naročito su bili rezultati
istočne-njemačke grupe detaljno obrađeni
i ilustrirani brojnim slikama, profilima
i tabelama. Za bolju orijentaciju izdan je
zajednički vodič u kome su na svakom
predviđenom objektu izneseni rezultati
svih triju metoda. Na isti način bio je ci


ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 91     <-- 91 -->        PDF

jeli materijal ilustriran na licu mjesta, pa
su predstavnici primijenjenih metoda uzastopce
prikazali svoje rezultate. Na mnogim
šumskim površinama bili su rezultati svih
triju metoda gotovo identični, na drugim
različiti. Naročito je bio zanimljiv primjer
kod cretnih borovih šuma, gdje su metodom
Braun-Blanqueta utvrđene na najužem
prostoru dvije različite asocijacije s
vrlo različitim uzgojnim i produktivnim
svojstvima drveća, dok na temelju ostalih
metoda nisu ove razlike bile jasno izražene


Konferencija je započela u Vairšavi, a
predsjedao joj je poznati šumarski stručnjak
prof. Mroczkiewicz iz Poznanja. Na
dvodnevnom zasjedanju prikazane su metode
i rezultati provedenih istraživanja, a
zatim se ekipa stručnjaka, koja se sastojala
iz »radne grupe« i »komisije za ocjenu«
uputila u Gdansk da na licu mjesta provjeri
primjenu metoda i uiporedi njihove
rezultate.


Izlaganjima i uvidom u terenu koji je
trajao jedan i po dana, utvrđene su mnoge
značajne činjenice. S jedne strane uge
značajne činjenice. S jedne strane
utvrđeno je znatno podudaranje rezultata
dobivenih svim trim metodama, ali su se
s druge strane pokazale i razlike. Prva,
klasična imetoda u smiisllu BraunnB´lanqueta,
koja se i kod nas primjenjuje, dala je
vrlo zaokruženu sliku tzv. potencijalne
šumske vegetacije. Ona polazi od vegetacije,
a zadaća je bila da se na temelju ostataka
tzv. aktuelne šumske vegetacije i
drugih zajednica, koje su nastale nakon
potiskivanja šume, iskonstruira tzv. potencijalnu
vegetaciju, koja ima za šumarstvo
najveće značenje. Rezultati prof. Matuszkiewicz-
a bili su prikazani u kratkoj,
prtglednoj publikaciji s vegetacijskom
kartom, ali su prigodom rasprave bili dokumentirani
i biljnosO´Ciološkim tabelama.
Oni su dobiveni u vrlo kratko vrijeme, a
dali su vrlo uvjerljivu sliku, jer su bazirani
na bogatom iskustvu koje je stečeno
pri kartiranju vegetacije u Zapadnoj Njemačkoj
po R. Tüxen-u i njegovim suradnicima.
Pokazalo se, da se tona metodom mogu
i vrlo utjecame šumske površine sigurno
interpretirati i na taj način pružiti temelj
za njihovu regeneraciju i melioraciju.


Druga je metoda mnogo kompliciranija.
Ona je nazvana kombiniranom, jer polazi
od kombiniranih pedoloških i vegetacijskih
istraživanja. Na tipičnom reljefu odabrani
su najprije brojni profili tla, pa su
detaljno proučeni, uz njih su uzete i kontrolne
bušotine. Na taj način utvrđeni su
glavni tipovi tala i stanje humusa, koje se


smatra vrlo važnim za uzgoj šuma. Ono
je znatno promijenjeno dugogodišnjim monokulturama
smreke ili bora, ali se može
raeliorativnim zahvatima (kalcifikacijom,
đubrenjem dušikom, preoravanjem, zasijavanjem
leguminozama i si.) izmijeniti i
dovesti u povoljnije stanje, tako da potencijalna
snaga tla može doći u punoj mjeri
do izražaja. Na temelju podudaranja s vegetacijom
omeđeni su zatim pojedini tipovi
tala i uneseni na kartu. Metoda polazi —
za razliku üd klasične metode Braun-
Blanqueta — od tla, pa kombinacijom preko
vegetacije stvara zaključke o raširenju
i potencijalnim svojstvima tla.


Treća je prikazana metoda Instituta za
šumarska istraživanja u Varšavi. Ona je
bazirana na iskustvu i na narodnom razlikovanju
tipova šuma. Poljski narod razlikuje
pojedine tipove šuma i naziva ih narodnim
imenima, pa su ta imena uzeta kao
baza i za određene vegetacijske i šumskogospedarske
pojmove. Sume su svrstane
u nekoliko tipova, npr. suhi bor, vlažni
bor, miješani bor, svježa šuma. miješana
šuma itd. Na svakoj plohi u Kartuziju provedena
je uporedno analiza tla, utvrđen
floristički sastav i označena produktivnost
drveća, pa je na temelju ovih triju elemenata
utvrđena potencijalna vegetacija, a
najzad su iznesene i smjernice za melioraciju.
Poljska metoda dala je vrlo zanimljive
rezultate, pa je šteta, da šumski tipovi
nisu bili botanički jasnije precizirani.
U svakom slučaju bio je doduše naveden
floristički sastav prizemnog sloja, jer
bez njega — to su svi nacistu — nema
uopće tipologije šuma, ali vegetacijski odnesi
nisu bili dovoljno iskorišćeni.


Nakon očevida u Kartuziji sastale su
se komisije ponovno u Varšavi, te je donesen
zaključak, da su sve tri metode ispravno
primijenjene u njihovom klasičnom
obliku. Prof. Kujala je izjavio, da ne pozna
dovoljno vegetacijske metode Braun-
Blanqueta kao i ostale primijenjene metode,
jer se u Finskoj još i danas upotrebljava
Cajanderova metoda, pa ne može o
njihovoj primjeni dati meritorni sud.


Ističem, da se prigodom ocjene rezultata
nije radilo o upotrebivosti ili o prednostima
pojedinih metoda, nego o ispravnosti
njihove primjene na istraženom terenu.
Kad se dobiju podaci iz ostalih krajeva
moći će se lakše ocijeniti i sama upotrebivost
pojedinih metoda


Iako nije definitivno ocjenjivana vrijednost
pojedinih metoda, nego samo ispravnost
njihove primjene, pokazala su
teoretska raspravljanja i boravak u terenu,
da je metoda Braun-Blanqueta, koja
polazi od jasno omeđenih vegetacijskih je


89




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 92     <-- 92 -->        PDF

dinica, ne samo najbrža i najjeftinija, nego
i najpouzdanija. Imali smo prilike vidjeti,
da su se na istom tipu tla prema shvaćanju
istočno-njemačke metode nalazile bitno
različite šume. Njihova je produktivnost
različita, a i uzgojne mjere koje treba provoditi,
također su različite. Vegetacija se
pokazala i u ovom slučaju kao najbolji
kriterij za prosuđivanje ekologije šume i
njezinog ekonomskog stanja


Kako se danas često ističe, da postoje
unutar tzv. Braun-Blanquetove škole izvjesne
razlike u shvaćanjima bio sam od
predsjednika konferencije prof. Mrockiewicz-
a izričito upitan, da li te razlike mogu
po mome sudu dovesti do poteškoća u
primjeni ove metode za tipološko-šumarsika
istraživanja i da li one nisu tako velike
da bi otežavale samu upotrebljivost
rezultata. Ja sam nato pokazao, da su razlike
u našim shvaćanjima tako malene, da
u praktičnom pogledu uopće ne dolaze u
obzir. To je potvrdio i sam dr H. Passarge,
koji je radio po kombiniranoj pedološkovegetacijskoj
metodi u smislu istočno-njemačke
škole. Tom prilikom uporedio sam
neznatne razlike u shvaćanjima naše škole
s golemim razlikama koje postoje danas
npr. u pedologiji, gdje su i temeljni
principi tipologije tala u punom previranju,
pa ipak nitko razuman neće nijekati
vrijednost ove nauke i njezino golemo značenje
za znanost i privredu. Danas je i pe
dologu teško orijentirati se u raznolikosti
shvaćanja, a kamo li stručnjacima izvan
užeg područja ove nauke, pa je i to jedan
od razloga, da se šumska tipologija
ne može osnivati na tipovima
tla, nego samo na vegetacija
k i m jedinicama. S tim
u vezi sam iznio, da je kod nas dosljedna
primjena naših metoda istraživanja dovela
do vrlo značajnih rezultata na šumskoj
i livadnoj vegetaciji, pa bi te rezultate
trebao i ovaj internacionalni forum
upoznati. U šumama Gorskog Kotara i u
nizinskim šumama Posavine provedena su
najprije vegetacijska i pedološka istraživanja,
a zatim su na određene, jasno omeđene
šumske zajednice primijenjena šumarska
istraživanja (Šafar, Klepac, Bertović,
Emrović, Glavač, Horvat i dr.). Slična
istraživanja provedena su i u planinskom
području slovenskog Krša (Tregubov Kodrič).
Sva su ta istraživanja jednodušno
pokazala, da je prirodno omeđena šumska
zajednica (asocijacija, subasocijacija i facijes)
najbolja i najsigurnija baza za šumarska
istraživanja. Floristički sastav je


najbolji izraz životnih prilika i produktivnosti
šumskih zajednica. Uskim povezivanjem
šumarskih istraživanja na jasno ome


đene vegetacijske jedinice dobiveni su jedinstveni
rezultati, koji mogu služ´ti kao
klasičan primjer međusobne povezanosti
vegetacije, reljefa, klime, tla i produktivnosti
šumskog drveća. Zato sam naglasio,
da bi prokušane metode naših kompleksnih
istraživanja trebalo primijeniti i u ostalim
krajevima Evrope, pa smatram, da
je šteta, da kod izbora tipoloških metoda
u Beču nisu naši prisutni stručnjaci postavili
takav zahtjev (prijedlog). U m n o-
g o 1 i k o s t i našeg Krša, ali i u
ostalim našim krajevima uopće
ne dolazi u obzir metoda,
koja bi polazila od tipova tla
na tipove šumske vegetacije.
Naše su šume u najvećem dijelu sačuvane
u prirodnom ili u malo narušenom prirodnom
stanju, a utjecane su uglavnom samo
sječom ili pašom. Monokulturama stranog
drveća izmijenjene su tek razmjerno malene
šumske površine, ali se i na njima
može utvrditi primarno stanje vegetacije
i produktivnost staništa. Pa i na najdegradiranijim
površinama kamenjara i vriština
može se uz pomnije poznavanje vege


tacije, reljefa, tla i antropogenih utjecaja
rekonstruirati slika prirodne i potencijalne
vegetacije, koja nam daje pouzdanu
osnovu za melioraciju. Zato je potrebno da
se slično kao kod nas i u ostalim krajevima
Evrcpe provedu na sačuvanim šumskim
površinama najprije uporedna vegetacijska,
pedološka i šumarska istraživanja.
Na taj način dobit će se najpouzdanije
smjernice za melioraciju, za unošenje novih
vrsta i za popravak onih šumskih površina
koje su dugogodišnjim monokulturama
izgubile svoje prvobitne osobine. U
najvećem dijelu Jugoslavije
ne dolaze melioracije gnojenjem
i obradom tla uopće u
obzir, pa meliorativne mjere
treba usmjeriti u pravcu uzgoja
prirodnih šuma i unošenja
selektiranog šumskog drveća
na staništa, koja su mu
najpovoljnija.


Uporedna istraživanja i kartiranje šumske
vegetacije u Poljskoj pokazala su, da
se u različitim terenima mogu uspješno
primijeniti različite metode. U najve ćem
dijelu Evrope, a naročito
u gorskim predjelima, gdje su
šume sačuvale svoj prirodni
značaj, najpouzdaniji je put
šumske tipologije bez sumnje
sama šumska vegetacija. Poznavanjem
šumske vegetacije ili njezinih
đegradacijskih stadija možemo lako utvrditi
sve važne faktore za melioraciju i obnovu
šume. U područjima naprotiv gdje je