DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 91 <-- 91 --> PDF |
jeli materijal ilustriran na licu mjesta, pa su predstavnici primijenjenih metoda uzastopce prikazali svoje rezultate. Na mnogim šumskim površinama bili su rezultati svih triju metoda gotovo identični, na drugim različiti. Naročito je bio zanimljiv primjer kod cretnih borovih šuma, gdje su metodom Braun-Blanqueta utvrđene na najužem prostoru dvije različite asocijacije s vrlo različitim uzgojnim i produktivnim svojstvima drveća, dok na temelju ostalih metoda nisu ove razlike bile jasno izražene Konferencija je započela u Vairšavi, a predsjedao joj je poznati šumarski stručnjak prof. Mroczkiewicz iz Poznanja. Na dvodnevnom zasjedanju prikazane su metode i rezultati provedenih istraživanja, a zatim se ekipa stručnjaka, koja se sastojala iz »radne grupe« i »komisije za ocjenu« uputila u Gdansk da na licu mjesta provjeri primjenu metoda i uiporedi njihove rezultate. Izlaganjima i uvidom u terenu koji je trajao jedan i po dana, utvrđene su mnoge značajne činjenice. S jedne strane uge značajne činjenice. S jedne strane utvrđeno je znatno podudaranje rezultata dobivenih svim trim metodama, ali su se s druge strane pokazale i razlike. Prva, klasična imetoda u smiisllu BraunnB´lanqueta, koja se i kod nas primjenjuje, dala je vrlo zaokruženu sliku tzv. potencijalne šumske vegetacije. Ona polazi od vegetacije, a zadaća je bila da se na temelju ostataka tzv. aktuelne šumske vegetacije i drugih zajednica, koje su nastale nakon potiskivanja šume, iskonstruira tzv. potencijalnu vegetaciju, koja ima za šumarstvo najveće značenje. Rezultati prof. Matuszkiewicz- a bili su prikazani u kratkoj, prtglednoj publikaciji s vegetacijskom kartom, ali su prigodom rasprave bili dokumentirani i biljnosO´Ciološkim tabelama. Oni su dobiveni u vrlo kratko vrijeme, a dali su vrlo uvjerljivu sliku, jer su bazirani na bogatom iskustvu koje je stečeno pri kartiranju vegetacije u Zapadnoj Njemačkoj po R. Tüxen-u i njegovim suradnicima. Pokazalo se, da se tona metodom mogu i vrlo utjecame šumske površine sigurno interpretirati i na taj način pružiti temelj za njihovu regeneraciju i melioraciju. Druga je metoda mnogo kompliciranija. Ona je nazvana kombiniranom, jer polazi od kombiniranih pedoloških i vegetacijskih istraživanja. Na tipičnom reljefu odabrani su najprije brojni profili tla, pa su detaljno proučeni, uz njih su uzete i kontrolne bušotine. Na taj način utvrđeni su glavni tipovi tala i stanje humusa, koje se smatra vrlo važnim za uzgoj šuma. Ono je znatno promijenjeno dugogodišnjim monokulturama smreke ili bora, ali se može raeliorativnim zahvatima (kalcifikacijom, đubrenjem dušikom, preoravanjem, zasijavanjem leguminozama i si.) izmijeniti i dovesti u povoljnije stanje, tako da potencijalna snaga tla može doći u punoj mjeri do izražaja. Na temelju podudaranja s vegetacijom omeđeni su zatim pojedini tipovi tala i uneseni na kartu. Metoda polazi — za razliku üd klasične metode Braun- Blanqueta — od tla, pa kombinacijom preko vegetacije stvara zaključke o raširenju i potencijalnim svojstvima tla. Treća je prikazana metoda Instituta za šumarska istraživanja u Varšavi. Ona je bazirana na iskustvu i na narodnom razlikovanju tipova šuma. Poljski narod razlikuje pojedine tipove šuma i naziva ih narodnim imenima, pa su ta imena uzeta kao baza i za određene vegetacijske i šumskogospedarske pojmove. Sume su svrstane u nekoliko tipova, npr. suhi bor, vlažni bor, miješani bor, svježa šuma. miješana šuma itd. Na svakoj plohi u Kartuziju provedena je uporedno analiza tla, utvrđen floristički sastav i označena produktivnost drveća, pa je na temelju ovih triju elemenata utvrđena potencijalna vegetacija, a najzad su iznesene i smjernice za melioraciju. Poljska metoda dala je vrlo zanimljive rezultate, pa je šteta, da šumski tipovi nisu bili botanički jasnije precizirani. U svakom slučaju bio je doduše naveden floristički sastav prizemnog sloja, jer bez njega — to su svi nacistu — nema uopće tipologije šuma, ali vegetacijski odnesi nisu bili dovoljno iskorišćeni. Nakon očevida u Kartuziji sastale su se komisije ponovno u Varšavi, te je donesen zaključak, da su sve tri metode ispravno primijenjene u njihovom klasičnom obliku. Prof. Kujala je izjavio, da ne pozna dovoljno vegetacijske metode Braun- Blanqueta kao i ostale primijenjene metode, jer se u Finskoj još i danas upotrebljava Cajanderova metoda, pa ne može o njihovoj primjeni dati meritorni sud. Ističem, da se prigodom ocjene rezultata nije radilo o upotrebivosti ili o prednostima pojedinih metoda, nego o ispravnosti njihove primjene na istraženom terenu. Kad se dobiju podaci iz ostalih krajeva moći će se lakše ocijeniti i sama upotrebivost pojedinih metoda Iako nije definitivno ocjenjivana vrijednost pojedinih metoda, nego samo ispravnost njihove primjene, pokazala su teoretska raspravljanja i boravak u terenu, da je metoda Braun-Blanqueta, koja polazi od jasno omeđenih vegetacijskih je 89 |