DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 92     <-- 92 -->        PDF

dinica, ne samo najbrža i najjeftinija, nego
i najpouzdanija. Imali smo prilike vidjeti,
da su se na istom tipu tla prema shvaćanju
istočno-njemačke metode nalazile bitno
različite šume. Njihova je produktivnost
različita, a i uzgojne mjere koje treba provoditi,
također su različite. Vegetacija se
pokazala i u ovom slučaju kao najbolji
kriterij za prosuđivanje ekologije šume i
njezinog ekonomskog stanja


Kako se danas često ističe, da postoje
unutar tzv. Braun-Blanquetove škole izvjesne
razlike u shvaćanjima bio sam od
predsjednika konferencije prof. Mrockiewicz-
a izričito upitan, da li te razlike mogu
po mome sudu dovesti do poteškoća u
primjeni ove metode za tipološko-šumarsika
istraživanja i da li one nisu tako velike
da bi otežavale samu upotrebljivost
rezultata. Ja sam nato pokazao, da su razlike
u našim shvaćanjima tako malene, da
u praktičnom pogledu uopće ne dolaze u
obzir. To je potvrdio i sam dr H. Passarge,
koji je radio po kombiniranoj pedološkovegetacijskoj
metodi u smislu istočno-njemačke
škole. Tom prilikom uporedio sam
neznatne razlike u shvaćanjima naše škole
s golemim razlikama koje postoje danas
npr. u pedologiji, gdje su i temeljni
principi tipologije tala u punom previranju,
pa ipak nitko razuman neće nijekati
vrijednost ove nauke i njezino golemo značenje
za znanost i privredu. Danas je i pe
dologu teško orijentirati se u raznolikosti
shvaćanja, a kamo li stručnjacima izvan
užeg područja ove nauke, pa je i to jedan
od razloga, da se šumska tipologija
ne može osnivati na tipovima
tla, nego samo na vegetacija
k i m jedinicama. S tim
u vezi sam iznio, da je kod nas dosljedna
primjena naših metoda istraživanja dovela
do vrlo značajnih rezultata na šumskoj
i livadnoj vegetaciji, pa bi te rezultate
trebao i ovaj internacionalni forum
upoznati. U šumama Gorskog Kotara i u
nizinskim šumama Posavine provedena su
najprije vegetacijska i pedološka istraživanja,
a zatim su na određene, jasno omeđene
šumske zajednice primijenjena šumarska
istraživanja (Šafar, Klepac, Bertović,
Emrović, Glavač, Horvat i dr.). Slična
istraživanja provedena su i u planinskom
području slovenskog Krša (Tregubov Kodrič).
Sva su ta istraživanja jednodušno
pokazala, da je prirodno omeđena šumska
zajednica (asocijacija, subasocijacija i facijes)
najbolja i najsigurnija baza za šumarska
istraživanja. Floristički sastav je


najbolji izraz životnih prilika i produktivnosti
šumskih zajednica. Uskim povezivanjem
šumarskih istraživanja na jasno ome


đene vegetacijske jedinice dobiveni su jedinstveni
rezultati, koji mogu služ´ti kao
klasičan primjer međusobne povezanosti
vegetacije, reljefa, klime, tla i produktivnosti
šumskog drveća. Zato sam naglasio,
da bi prokušane metode naših kompleksnih
istraživanja trebalo primijeniti i u ostalim
krajevima Evrope, pa smatram, da
je šteta, da kod izbora tipoloških metoda
u Beču nisu naši prisutni stručnjaci postavili
takav zahtjev (prijedlog). U m n o-
g o 1 i k o s t i našeg Krša, ali i u
ostalim našim krajevima uopće
ne dolazi u obzir metoda,
koja bi polazila od tipova tla
na tipove šumske vegetacije.
Naše su šume u najvećem dijelu sačuvane
u prirodnom ili u malo narušenom prirodnom
stanju, a utjecane su uglavnom samo
sječom ili pašom. Monokulturama stranog
drveća izmijenjene su tek razmjerno malene
šumske površine, ali se i na njima
može utvrditi primarno stanje vegetacije
i produktivnost staništa. Pa i na najdegradiranijim
površinama kamenjara i vriština
može se uz pomnije poznavanje vege


tacije, reljefa, tla i antropogenih utjecaja
rekonstruirati slika prirodne i potencijalne
vegetacije, koja nam daje pouzdanu
osnovu za melioraciju. Zato je potrebno da
se slično kao kod nas i u ostalim krajevima
Evrcpe provedu na sačuvanim šumskim
površinama najprije uporedna vegetacijska,
pedološka i šumarska istraživanja.
Na taj način dobit će se najpouzdanije
smjernice za melioraciju, za unošenje novih
vrsta i za popravak onih šumskih površina
koje su dugogodišnjim monokulturama
izgubile svoje prvobitne osobine. U
najvećem dijelu Jugoslavije
ne dolaze melioracije gnojenjem
i obradom tla uopće u
obzir, pa meliorativne mjere
treba usmjeriti u pravcu uzgoja
prirodnih šuma i unošenja
selektiranog šumskog drveća
na staništa, koja su mu
najpovoljnija.


Uporedna istraživanja i kartiranje šumske
vegetacije u Poljskoj pokazala su, da
se u različitim terenima mogu uspješno
primijeniti različite metode. U najve ćem
dijelu Evrope, a naročito
u gorskim predjelima, gdje su
šume sačuvale svoj prirodni
značaj, najpouzdaniji je put
šumske tipologije bez sumnje
sama šumska vegetacija. Poznavanjem
šumske vegetacije ili njezinih
đegradacijskih stadija možemo lako utvrditi
sve važne faktore za melioraciju i obnovu
šume. U područjima naprotiv gdje je