DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 93     <-- 93 -->        PDF

dugogodišnjim monokulturama bitno izmijenjen
sastav prvobitne vegetacije, trebalo
je odabrati obratni put, pa poći od istraživanja
tla i po njemu stvarati zaključke
na nekadašnju vegetaciju. Na slični način


c/^ekc&losi


moralo se postupati kod rekonstrukcije
prvobitne vegetacije i u našem Podunavlju,
jer je ona već tisućljećima zamijenjena
poljoprivrednim kulturama.


Prof. dr I. Horvat


Ing. DRAGO KAJFEŽ


Dana 2. veljače 1963. god. iznenada je
preminuo u ljubljanskoj klinici ing. Drago
Kajfež. Prije godinu dana podnio je vrlo
tešku operaciju na plućima na Golniku,
od koje se je već potpuno oporavio.


Pokojnik rodio se 26. V 1903. god. u
kraju Nova sela tik iznad Kupe, u srezu
Kočevje, Slovenija. Roditelja su mu bili
srednji posjednici i trgovci. Osnovnu školu
završio je u rodnom kraju, a realku u Ljubljani
gdje je maturirao 1920. god., a onda
se upisao na Poljoprivredno-šumarski fakultet
u Zagrebu, gdje je 1924. god. diplo


mirao. U Zagrebu bio je član te jedan od
prvih odbornika tada jedinog naprednog
slovenskog akademskog kluba »Triglav«
kojeg sjedište su prenijeli iz Graza u Zagreb.
Praktički stručni ispit položio je
1927. god. u Beogradu.


Zaposlio se 1. VIII 1924. god., u blizini
svog rodnog kraja — najprije u Lokvama
a onda u Delnicama, u Gorskom Kotaru
kod veleposjeda Thurn-Taxis-a. Tamo je
službovao kao pripravnik i pomoćnik upravitelja.


God. 1932. bio je premješten za upravitelja
šumske uprave u Lekeniku kod Siska,
kod istog veleposjeda, gdje je službovao
do 1. V 1945. god. to znači skoro punih
21 godinu. Kod veleposjeda obavljao je
najrazličnije poslove cd uređivanja, iskorištavanja
i zaštite šuma. pa do trasiranja
i izgradnje šumskih prometala, lugarnica,
vodovoda i opsežnih uzgojnih radova. Puno
je vremena posvetio lovstvu, gdje je
veliku brigu polagao na pravilan uzgoj
divljači.


Mnogo se bavio i sportom. Bio je odbornik
i organizator smučarskih utakmica
u Delnicama u godinama 1928. do 1932.
godine, te organizator fiskulturnih priredaba
u Lekeniku.


Od 21. V 1938. godine bio je ovlašteni
šumarski inženjer.


Nakon oslobođenja službovao je kao
upravitelj dalje na Šumskoj upravi u Lekeniku
do 1947. Nakon toga prelazi kao
taksator na Upravu za uređivanje šuma
kod Ministarstva za poljoprivredu i šumarstvo
LR Slovenije u Ljubljani. Tu se bavio
u glavnom taksacijskim radovima na terenu
i u kancelariji kod inventariziranja
šuma koje se tada provodilo. Kratko vrijeme
(4 mjeseca) godine 1951. bio je šef Sekcije
za uređivanje šuma kod šumskog gazdinstva
Brezice, a onda opet kod Glavne




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 94     <-- 94 -->        PDF

uprave za šumarstvo u Ljubljani do 1. IV
1952. godine. Tada je naime postao profesor
na Šumarskom tehnikumu — kasnije
Šumarskoj srednjoj školi u Ljubljani.


1. IV 1960. godine prelazi kao honorarni
asistent na Institut za uređivanje šuma
kod Biotehničkog fakulteta u Ljubljani,
gdje ostaje sve do svoje smrti. Njegova je
specijalnost bila uređivanje šuma. Osvjedočeni
smo, da će njegov trud biti uspješan
i da će mlađe generacije šumara, kojima
je svestrano prenosio svoje znanje, biti
zahvalne za sav njegov trud i napor.
Bio je pisac mnogih stručnih članaka
koji su objavljeni u šumarskom listu, Šumarstvu,
Gozdarskom Vestniku i Les-u.
Njegove kubne tablice »Stotinke« izašle
su čak u šest izdanja.


U Društvu inženjera i tehničara šumarstva
i drvarske industrije, bio je član od
samog početka


Njegovom smrću izgubili smo dobrog
druga i uglednog stručnjaka, te šumarašportistu.
Zadržat ćemo ga u trajnoj uspomeni.


Ing. F. Sgerm


Ing. DRAGUTIN BRNJAS


Dana 8. siječnja o. g. neočekivano ostavio
nas je naš drug i član Šumarskog društva
Zagreb ing. Dragutin Brnjas. U teškim
ratnim i poslijeratnim vremenima izgubio


je jedinca sina liječnika, a zatim i suprugu,
teško pogođenu gubitkom sina. Ipak,
pod teškim udarcima sudbine nije pokojni
Brnjas klonuo, a utjehu je našao kod svojih
drugova šumara, s kojima se družio
do ´kraja života.


Do posljednjega počivališta na Mirogoju
u Zagrebu pokojnika su ispratili mnogi


stručni drugovi, prijatelji i znanci i grob
mu okitili cvjećem i vijencima, a od njega
se u ime Saveza šumarskih društava Hrvatske
, Šumarskog društva Zagreb, prijatelja
i znanaca nad grobom oprostio toplim
riječima njegov suradnik u službi ing. Viktor
Haramija, šumarski savjetnik u m.


Pokojnikovi suradnici, kao i mnogi prijatelji
i znanci, zadržati će ga u dobrom i
trajnom sjećanju.


Rođen je godine 1885. u ogulinskom kraju.
Već u srednjoj školi pc-kazivao je osobitu
sklonost prirodi. Tadanju Šumarsku
akademiju u Zagrebu svršio je godine 1907.
i počeo s praksom kod Šumsko-.gospcdarskog
ureda tadanje Ogulinske imovne općine,
gdje je ubrzo zapažena njegova marljivost
i solidnost u stručnoj spremi. Sklonost
prirodi i njezinom najljepšemu ukrasu,
šumi, pokazivao je kao mladi šumar
svakom priLkom. Njegovo je prvo nastojanje
bilo sačuvati šume od raznih štetnika
na vrlo osjetljivom planinskom kraškom
terenu. Ipak, najviše se bavio uređivanjem
šuma, u čemu se i specijalizirao
tako, da je ubrzo postao taksator kod Ogulinske
,a po tom i kod Brodske imovne
općine, a taksator je tad mogao postati samo
eminentan stručnjak:.


Neko je vrijeme -upravljao Direkcijom
šuma ogulinske imovne općine, a kasnije
Direkcijom državnih šuma u Zagrebu kao
vršilac dužnosti direktora, zatim kao direktor.
Pod kraj službovanja bio je postavljen
za šefa inspektorata tadanje Banske
uprave Savske banovine, a to je bilo
visoko priznanje za njegov stručan rad,
marljivost i čestitost. Ing. A. Perušić


ISPRAVAK
U S. L. br. 11/12-1962. na str. 398 iza 10 retka
odozgo treba još dodati:
e) čišćenje i prorjeđivanje sastojina.