DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1963 str. 10 <-- 10 --> PDF |
bazu sa ciljem razvoja lovnog turizma pravilan. (Napominjemo ovdje da iste koncepcije imaju i drugovi u LR Sloveniji i da su već osnovali nekoliko lovnih pogona). Smatramo da u onim općinama gdje postoje pogodni objektivni uvjeti treba da se izdvoje najbolje lovne površine od barem 5 —10.000 ha, i da se na tim površinama osnivaju pogoni za umjetni uzgoj divljači. Kod toga nosioci mogu da budu bilo općinski lovački savezi, bilo poljoprivredna dobra, bilo šumska gospdarstva — jednom riječi nosilac investicija treba da bude ona organizacija koja pruža najviše garancija za postizavanje zadovoljavajućih rezultata. Naročito je interesantan uzgoj jarebica i fazana za ona poljoprivredna dobra koja imaju zaokruženo nekoliko hiljada ha zemljišta i u kojima bi lovstvo moglo biti jedna od vrlo rentabilnih sporednih djelatnosti. Ako bi se išlo na uzgoj pomoću inkubatora, moglo bi se kombinirati uzgoj fazana i jarebica sa uzgojem brojlera, jer bi u tome slučaju inkubatori bili mnogo bolje korišteni. Isto tako su za uzgoj niske divljači vrlo pogodne plantaže brzorastućih vrsta sa poljoprivrednim međuusjevima. Izdvajanje takovih lovnih pogona na komercijalnoj osnovi ne bi nanijelo štete lovačkim društvima i domaćinm lovcima. S jedne strane može takav pogon načiniti pogodbu s okolnim lovačkim društvima da njihovi članovi mogu učestvovati u odstrelu divljači srazmjerno rada kojega su uložili na uzdizanju lovišta, tj. na odstrelu i uklanjanju štetočina i na uzgoju divljači, a s druge strane sigurno je da će ovakovi centri za umjetni uzgoj doprinijeti da se okolna lovišta popunjuju s divljači. Kod toga je važno da i okolna lovačka društva na svojim terenima preduzmu potrebne mjere za prirodni uzgoj korisne divljači, kao što je uništenje štetočina, zavođenje reda i suzbijanje samovolje pojedinih članova, borba protiv zvjerokradica te forsiranje sitnog umjetnog uzgoja po selima, jer ako se te mjere ne bi preduzimale onda bi pogoni za umjetni uzgoj postizavali slabije rezultate. U ovoj godini trebalo bi prići izgradnji barem desetak takvih pogona. Lokacije za te objekte bi trebalo izabrati u blizini postojećih autoputeva. Iako u Podravini postoje najbolji prirodni uvjeti za uzgoj niske divljači (zbog najpogodnije strukture zemljišta), tamo se lovni turizam neće moći razvijati u većoj mjeri sve dotle dok se ne poboljša komunikativnost. U bližoj perspektivi trebalo bi prići izgradnji jednog ili dvaju velikih centara za proizvodnju 100.000 i više fazana i jarebica. Za sada, dok se ne steknu potrebna iskustva, ne bi trebalo ići u tako velike investicije. Nakon 2—3 godine dok se uhoda proizvodnja na postojećim i iduće godine izgrađenim objektima, dok se na njima steknu iskustva i izobrazi kadar, lako se mogu izabrati najbolji pogoni´ i proširiti ih. Posebno je intresantan uzgoj jarebica kamenjarki u primorskom pojasu i na otocima. U Primorju i Dalmaciji postoje za taj uzgoj idealni uvjeti. Međutim, tamo se nailazi na najveće poteškoće kod lovačkih organizacija ,tako da za sada postoje samo dva manja pogona (na Cresu i kod Šibenika). Postoji također interes kod pojedinih lovaca i lovačkih društava u Italiji da uzmu u zakup pojedine otoke na kojima danas nema divljači, da investiraju potrebna sredstva za uzgoj divljači pa da onda odstreljuju tu divljač pod uvjetima pod kojima se ona odstreljuje u drugim lovištima (da plaćaju sve potrebne takse). Smatram da su takove ponude vrlo interesantne, jer mi ulažemo golo zemljište a kroz nekoliko godina možemo na njemu ostvarivati prihode kao da smo mi vršili investicije. To pitanje bi trebalo razmotriti u sklopu razmatranja inostranih investicija u razvoj našeg turizma. |