DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1963 str. 23 <-- 23 --> PDF |
U nizinskim predjelima Podravine i Posavine, bukva ponegdje dolazi s hrastom lužnjakom na višim (»grede«) mjestima parapodzola (pseudogleja), jer ne podnosi poplave. Hras t raste na različitim tlima. Lužnjak treba duboko, mineralnim hranivima bogato tlo, svježije nego hrast kitnjak. Kitnjak je vrlo osjetljiv na ljetne poplave i visoke izdanske vode, lužnjak uspijeva na vlažnom tlu sa visokom razinom podzemne vode i lako podnosi povremene poplave ako ne traju dugo. Sistem korijena hrasta jako je razvijen, a dubina prodiranja zavisi o karakteru, vlažnosti i svojstvima tla. Žila srčanica prodire do 2 m i dublje, a glavna masa korijenja razvija se na dubini 50 — 70 cm. Na Veliko — Anadolskim černozemima SSSR-a, prema Z o n n - u, prodire korijen hrasta i do 7 — 8 m. U odsustvu vlage podzemnih voda, u aridnim uslovima, korijen prodire samo do dubine od 2 — 3 m. Dubina prodiranja ovisna je o dubini vlaženja tla. Rezultati istraživanja Zonn-a pokazuju da hrastove šume rastu na najraznovrsnijim tlima i u različitim klimatskim uslovima; to uvjetuje raznovrsnost tipova ovih šuma i njihove proizvodne sposobnosti. Opadanje produktivnosti šuma hrasta ovisno je većim dijelom o rezervama vlage tla ,a ne hranivima tla; što je manje vlage u tlu, slabiji je rast hrastovih šuma i niža njihova produktivnost. Hrastove šume na soloncastim tlima, soloncima i na tlima više ili manje zaslanjenim, kao i na plitkim tlima, kratkog su vijeka i male produktivnosti. Ova istraživanja odnose se na hrastove šume u šumostepi i stepi SSSR-a, koje se dijele u tri prirodno historijske grupe: brdske, nizinske ili lužnjačke i aluvijalne hrastove šume. Naše šume kitnjaka, kitnjaka i graba, kao i hrastove sastojine drugog sastava veoma su često vegetacija parapodzola koji u ekološkom pogledu pokazuje znatnu varijabilnost. To su zajednice: Querceto-Carpinetum croat. Horv., subasocijacija Querceto-Carpinetum erythronietosum, zatim Querceto-Castanetum croat. Horv. u Hrvatskoj, Bosni i Sloveniji. Izvanredna energija korijena hrasta i graba omogućuje prodiranje i u glinoviti B horizont parapodzola. Hrast i grab mogu da podnose smjenjivanje vlažne i suhe faze parapodzola u toku godine. Transpiracijom i sklopom korijenja ova se tla dreniraju i tako se smanjuje stagniranje gornjih voda i sprečava površinsko oglejavanje. U sušim oblastima Srbije, a po najnovijim ispitivanjima (Ćirić-Fukarek ) i Hercegovine, zajednica cera i sladuna (Quercetum confertae cerris Rud.), razvija se na parapodzolima; zajednica cera i sladuna razvija se i na podzolastim vrištinsko-bujadičnim tlima sušnih oblasti, a u nižim položajima i na kiselim smeđim tlima silikatnih supstrata. Na kiselim smeđim tlima lijepo uspijevaju i sastojine hrasta kitnjaka (Papuk, Moslavačka gora, Psunj i dr.). Sastojine hrasta lužnjaka nizinskih predjela istočne Slavonije dobro uspijevaju na povišenim mjestima, gredama; tu su se razvila isprana smeđa tla, parapodzolasta tla — na lesu i parapodzoli. U poplavnim područjima Posavine, Podravine i dr., šuma lužnjaka (Querceto-Genistetum elatae Horv.) uspijeva na mineralno močvarnim tlima niza (depresija), vlažnim varijetetima parapodzola i prelazima parapodzola prema mineralno močvarnim tlima, zatim aluvijalnim tlima. Cesto u zajednici sa bukvom sastojine hrasta, pretežno kitnjaka, razvijaju se na parapodzolastim tlima sjeverozapadnih i drugih dijelova naše zemlje. Parapodzolasta tla najčešće se iskorišćuju kao oranice, jer su duboka, dosta plodna i umjereno vlažna. |