DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1963 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Sume crne johe (Alnus glutinosa-Carex brisoides Horv.) naseljuju podvirna i hidrogena tla nizinskih poplavnih područja (razne varijetete aluvijalnih tala, cretna tla). U zajednici hrasta lužnjaka (Querceto-Genistetum elatae Horv.) uspijeva joha i na parapodzolima, posebno vlažnom tipu šume lužnjaka i običnog graba — na mokrim varijetetima parapodzola i prelazima parapodzola prema minerogeno močvarnim tlima. Bagrem (Robinia pseudacacia L.) ne podnosi teška, tvrda, plitka, suviše vlažna i poplavama izložena, kao ni alkalijska tla. Po iskustvima u Bosni (C i r i ć) može se razvijati na jako skeletnim tlima (na krečnjačkim točilima koja imaju nešto sitne zemlje). Dobro uspijeva na dubokim i laganim tlima s povoljnim odnosima zraka i vode (parapodzolasta tla). Bagrem dobro veže eolska tla (»živi« — pokretni pijesci); pomoću posebnih sitnih gomoljčića na korijenju (koje tvori Bacterium radicicola) prima bagrem elementarni dušik iz zraka; ne zaštićuje tlo, jer ima rijetku krošnju i maleno, lagano lišće koje se brzo rastvara i lako ga vjetar raznosi. Topola, crna i bijela (Populus nigra L. i P. alba L.) u prirodnim populacijama rastu na gredama poplavnih područja rijeka i ritskih šuma, gdje prevladavaju aluvijalna tla vrlo heterogene građe i hidrogene (ritske) crnice. To su položaji oko 4 — 5 m iznad normalnog vodostaja; u toku godine poplavljuje ih voda otprilike 1—4 nedjelje. Bijel a topol a voli nešto više položaje od crn e topole . Topole pridolaze i u šumi hrasta lužnjaka na ocjeditijem aluviju. Eurameričke topole najbolje uspijevaju na višim mjestima poplavnog područja aluvijalnih tala. Ne podnose vodu koja dulje vremena stagnira. Recentni duboki ilovasti aluvijalni nanosi (si. 3.) veoma su pogodna tla za uzgoj topola. Ovi su nanosi naročito povoljni ako je razina podzemne vode optimalna, a slojevitost profila ujednačena. Kad se provede potrebna agrotehnika eurameričke topole mogu se uzgajati na livadskom i zabarenom černozemu, te livadskim tlima centralnog dijela poloja. Topole se uzgajaju s uspjehom na močvarnim oglejenim tlima i ritskim crnicama nakon izvedbe hidrotehničkih melioracija radi spuštanja razine podzemne vode. Za neke vrste topola povoljan je i meliorirani parapodzol, te parapodzolasta tla ako se obavi potrebna agrotehnika i gnojidba. Trepetljika (Populus tremula L.) je u odnosu na tlo veoma plastična. Raste na različitim tlima od nizinskih do planinskih predjela. Jela obična (Abies alba Mill.) raste u tlima različitih svojstava; prodire dublje u tlo nego smreka, ali može da se prilagodi i plitkom tlu, jer je korijen plastičan. U mješovitim sastojinama s bukvom (zajednice Fagetum abietetosum, Fagetum montanum i dr.) pridolazi na planinskim varijantama parapodzolastih tala, na rendzinama viših vapnenačkih planina i rendzinama formiranim na morenama. U višim područjima naših vapnenačkih planina ovo su optimalna tla bukve i jele. Dobar bonitet uslovljen je dubljim zakorjenjavanjem i obilnijim snabdjevanjem vodom i mineralnim tvarima iz morene. U humidnim predjelima Dinarskih planina sastojine jele uspijevaju na smeđim tlima na karbonatnim supstratima, smeđoj i organomineralnoj rendzini, u visinskom pojasu od 900 — 1500 m n. v. To su najčešća staništa zjednice bukve i jele (Fagetum-abietetosum). Iza devastacije šuma bukve i jele ovdje, gola i mrazovima izložena |