DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1963 str. 69 <-- 69 --> PDF |
U mnogim je zemljama, gdje su šume posve ili djelomično iskrčene, sav plodni humozni pokrov već otplavljen s obronaka u doline. Ali zlo nije samo u tome, što je na obroncima prevladao kamen. Voda svojim oticanjem otplavljuje dalje s obronaka i mineralne slojeve ostavljajući iza sebe kompaktne klisure. Na taj se način doline pretrpavaju neplodnim sedimentima ne računajući ovamo brojne štete, koje kod odonošenja zemljišta nastaju na saobraćajnim linijama, građevnim i drugim objektima. Kada bi se štete od ove vrste erozije zajedno s troškovima oko potrebnih reparatura mogle izraziti u novčanim iznosima, dobili bismo fantastične svote. Uza sve to erozija vodom predstavlja u stvari samo prvu etapu sudbonosne lančane reakcije kao posljedice devastacije. Nagomilani su sedimenti neplodnog kršja i ofolučja u dolinama, vodotocima, jazovima, ustavama, poljima pa čak i u naseljima tek jedan dio stvarnih šteta. Šira javnost o svemu tome nema naravno ni pojma s jednostavnog razloga što uzroci i posljedice nisu u prvi mah upadljive. Međutim taloženja neprestano povećavaju volumen 1 težinu proticajne vode i tim povećavaju njezinu razornu snagu. Kod drenaža mogu ova taloženja u vrlo kratkom vremenu osjetljivo smanjiti sabirni kapacitet drensikih cijevi. Opažanja su u Alžir u pokazala, da su brojne vodene ustave u toku 74 do 96 godina izgubile lOCP/o svog sabirnog potencijala. Godišnja pak mjerenja u Sjedinjenim Američkim državama iskazuju na mnogobrojnim umjetnim jezerima smanjivanje početnog rezervoara u granicama od 0,09 — 31,53lo/o. Prema podacima istraživanja, provedenih prije nekoliko godina u Italiji , rijeka Arno godišnje odnosi 2,670.000 tona krutih sastojina tla i time uzrokuje prosječni gubitak plodnog tla na površinskom sloju od godišnjih 2,5 centimetra. Neosporno je ,da je zamuljivanje vodotoka, jazova i umjetnih jezera uvijek u izravnoj zavisnosti od krčenja šuma. Najbolji je dokaz, što se ovakva jezera u pošumljenom terenu praktički nikad ne zamuljuju niti zagaćuju. To u ostalom potvrđuju i pokusi u Tunisu , koje je izvršilo poduzeće »Tunesian Valley Company « u toku 1955. godine. U istraživanim se objektima nakon izvršenih pošumljavanja smanjilo taloženje sedimenata za 90"/o. U alžirskom umjetnom jezeru Bin i — Bahdel , kod kojeg je okolni teren dobro pošumljen, nema uopće tragova odlaganja sedimenata´. Ali šuma vrši i drugu vrlo važnu funkciju a ta se odnosi na zaštitu zemljišta protiv razvejavanja vjetrom tj. protiv tzv. eolsk e erozije . Osobito je tu značajna njezina uloga protiv djelovanja pješčanih sipina. Na pjeskovitim se je tlima svagdje sadnja drveća pokazala kao efikasna stabilizaciona mjera. Istina, svaki biljni pokrov djeluje povoljno na učvršćivanje tla. Ali šuma u tom pogledu daleko nadilazi sve druge vegetacijske oblike ne samo zbog svoje visine i gustoće nego još više zbog duboko razgranjenog korijenja i nezavisnosti životne snage od mijenjanja godišnjih doba. Može se još postaviti pitanje, da li šuma može djelovati na povećanje kiša (vodenih taloga) ili barem na njihovu povoljnu raspodjelu tokom godine. O ovom se je pitanju u nauci mnogo raspravljalo ali još nije doneseno jedno definitivno stanovište. Činjenice međutim ukazuju na to, da šuma može djelovati na povećanje oborina kod manjih lokaliteta. Nasuprot tome utjecaj se šuma na kišu u razmjerima većeg područja ili kontinenta nije mogao dokazati. , Što je šuma gušća, to pruža jači otpor snazi vjetra, to -lakše ona krši njegovu jakost. Jedan je poznati stručnjak ustanovio smanjivanje brzine vjetra za više od SS10/«) prvotnog iznosa. Za Italiju postoje studijski materijali, koji uz ostalo iskazuju, da šuma kod naselja Cecin a smanjuje snagu vjetra za 56"/o. Što više, gusta je podstojna sastojina u ovom području uzrokovala redukciju čak za 89a/o. Eksperimenti pak u području Tennesse e (Sjedinjene Američke Države) pokazuju, da je brzina vjetra a s tim i udarna snaga prosječno godišnje u šumovitim predjelima za 20 — 50!Vo manja nego na njihovoj obešumljenoj okolici. Zamašnost se zaštite protiv eolske erozije jedva može pravilno ocijeniti. Na ogoljelom se prostoru za vrijeme sušne periode čestice zemljišta snažno razrahljuju i mrve u tolikoj mjeri, da ih snaga vjetra lako raznosi. Pritom sitne čestice stvaraju čitave oblake prašine a krupniji sastojci klize po površini. I jedni se i drugi skupovi smiruju tek onda, kad vjetar prestane i nastupi tišina. Ali tad se u pravilu čestice nagomilavaju´u udubinama tla, kanalima, grabama ili pred ka 159 |