DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 12 <-- 12 --> PDF |
DRVENI UGALJ — SELEKTIVNI STEEILIZATOR — TRAJNO POSREDNO ĐUBRIVO Ing. VLADISLAV BELTRAM Stara praksa i zapažanja Drveni ugalj poznat je kao odlično sredstvo za dezinfekciju, protiv zagnojavanja i za brzo zacjeljivanje rana. U tu svrhu cesto ga upotrebljavaju veterinari i šumski radnici. Vrtlari posipaju svježe rezove reznica za dezinfekciju. Na selu, u alpskim predjelima Slovenije, zemlji u loncima sa cvijećem dodavaju ugljenu prašinu za jači i zdraviji rast bilja i za bolje cvjetanje. To rade i vrtlari u Botaničkom vrtu u Londonu još iz prošlog vijeka, prema akad. dr V. Vouk u (12), pa i u Botaničkom vrtu u Zagrebu. Vou k (11). (12) pravio je također oglede dodavanjem ugljene prašine u lonce sa raznim poljoprivrednim biljnim vrstama i ustanovio nesumnjivo pozitivan utjecaj uglja na njihov razvitak. To je više puta objavio i dokumentovao brojnim slikama. I stručna literatura često spominje ugodan utjecaj drvenog uglja na bujan rast i otpornost bilja protiv bolesti. Dovoljno je samo navesti izjavu francuskog šumarskog stručnjaka J. Pou r t e t a (9), člana upravog odbora Međunarodne komisije za topolu, u poglavlju »Pokretni rasadnici« njegove poznate knjige »Les reboisements artif iciels«: — Ne treba se bojati nikakvih bolesti. Stoga osnivamo pokatkad vrlo male pokretne godišnje rasadnike na mjestu požarom uništene šume ili gdje je paljen drveni ugalj, za sjetvu onih vrsta, koje su podložne napadima kriptogamskih bolesti. U selu Banskom Grabovcu kod Petrinje godine 1935. uočili su seljaci odlično djelovanje ugljenih otpadaka na usjeve kod napuštenih upina. Zato su ogromne količine otpadaka sa velikog broja napuštenih upina razvezli na mnoge svoje oranice. Gotovo dvostruki žetveni prinosi očituju se na oranicama sa ugljem kod svih usjeva. Naročito upadljivo pokazalo se djelovanje uglja godine 1958., kada su prinosi na zemlji bez uglja silno podbacili, zbog dugačke suše u proljeće 1958., dok na zemlji sa ugljem uopšte nisu pogođeni. Učinak jedne same doze uglja traje već 28 godina. To sam lično pregledao godine 1948, 1958, 1960. i 1963. Slične pojave uočene su na oranicama, gdje je prije više decenija paljen drveni ugalj, 10 km južno od Beograda i kod Berova u Makedoniji. Na starim upinama u šumi, viđa se bujan prirodni nalet jele, smrče, ive i trepeljike, dok se na rubovima upina javlja divlja djetelina. To je stara i opšte poznata pojava. Ali je za sve te pojave značajno ovo: Sva pozitivna zapažanja o korisnom djelovanju drvenog uglja na rast bilja bile su čiste konstatacije, bez ikakvih 174 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 13 <-- 13 --> PDF |
temeljitih ili naučnih istraživanja, analiza i zaključaka. Ni spomenuti slučajevi u Banskom Grabovcu. kod Beograda i Berova nisu registrirani. U proljeće 1951. proveo sam lično 2 ogleda površinskim davanjem ugljene prašine (2—3 litre na m2). Nakon 70 dana pokazao se ovaj učinak: 1) na livadi sa 30—40 cm visokom travom mekom stoklasom (Bromus mollis), pod utjecajem uglja prevladala je sa 90ü o učešća bijela djetelina, dok na kontrolnoj površini nije učestvovala ni sa 10%. 2) na ranije opokanom mjestu, na istoj livadi, pojavio se bio već ranije čičak (Cirsium arvense). Pod utjecajem uglja listovi čička su se razrasli i postigli 4-struku površinu, uporedeno sa kontrolom. Ovako bujanje bijele djeteline i čička, poznatih indikatora azota u aem- Ijištu, pružilo mi je nesumnjiv dokaz za slijedeći zaključak: Drven i ugal j utječe kao selektivan sterilizator — apsorbira štetne gljivice i time pomaže razvitak azotnih bakterija. Sterilizacija zemljišta u rasadnicima obavlja se u nekim zemljama, npr. u Svajcarskoj, na ovaj način: 5—8 cm debeli gornji sloj zemlje skida se sa leje i sterilizira u kotlu pomoću vodene pare kod 170ftC. Parom sterilizirana zemlja vraća se na leju. Prof. dr H. Leibundgu t (6) prikazao je vrlo interesantnu mikrobiološku analizu vodenom parom steriliziranog zemljišta, gdje se u roku 75 dana broj azotobaktera poveaćo na 3-struko. Leinbundgut ističe, da je način sterilizacije zemljišta vodenom parom mnogo bolji nego upotreba kemijskih sredstava za sterilizaciju (formalin, bakrov acetat, bakrov sulfat). Bor, smrča i 3 vrste johe pokazale su bujan i zdrav rast. Neprilika ovog načina sterilizacije je u tome, što se u kotlu za vrijeme 8 radnih sati može sterilizirati zemlja samo sa 25—40 m2 površine rasadnika. Pored toga je učinak vodene pare neuporedivo kratkotrajniji od učinka drvenog uglja. Godine 1950. napravio sam ovaj pokus: Sjeme smrče na klijalištu napala je plijesan. Tada sam jedva primjetno oprašio sjeme ugljenom prašinom i plijesan je već sutradan nestala. Sve me pomenuto potaklo da preporučim upotrebu drvenog uglja u šumskim rasadnicima za sterilizaciju zemljišta, za jaču otpornost, naročito četinarskih biljaka, protiv bolesti i kao trajno posredno đubrivo. (B e 11 r a m (1), (2), (3)). Iza toga stigla su nova orginalna iskustva i otkrića, koja prikazujem u slijedeća 2 poglavlja. Nova iskustva u šumskim rasadnicima U posljednjih 12 godina drveni ugalj naišao je na korisnu primjenu u mnogim šumskim rasadnicima Hrvatske, Slovenije i BiH. Kod toga zabilježene su općenito ove značajne pojave: 1) znatno veći postotak proklijalih biljaka, jer su već klice zaštićene od napada gljivica; 2) zaštita od ugibanja (fuzarija); 3) veća otpornost biljaka i protiv ostalih bolesti, zbog odlične ishrane; 4) jak i zdrav porast sadnica. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Nekoliko takvih praktičnih primjera prikazano je već ranije (B e 11r a m (3)). Pcred drugih brojnih uspjelih ogleda, najinteresantnija su 8-godišnja iskustva i zapažanja šumara Konrada S a j d 1 a u Sevnici na Savi (Slovenija): V Ifli m^*3m*®mm liMfclllflWÄ:.. -""´ i**?^^^ SI. 1. i 2. Bujan rast kukuruza svjedoči, dokle su prije 23 godine doprli ugljeni otpaci na oranicu |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 15 <-- 15 --> PDF |
I Godine 1955. osnovao je Sajdl nov 50 ara velik šumski rasadnik. Na toj površini slučajno je zahvaćena i stara upina od 3 ara površine. Čitav rasadnik je nađubren stajnjakom i kompostom. SI. 3. Teška proljetna suša pšenicu na oranici s ugljeni nije pogodila - » ´ : : SI. 4. Na susjednoj oranici bez uglja prinos je tek 20°/n od ;onog na si. 3. Snimci 1, 2, 3, 4 iz Banskog Grabovca 1. VII 1958. Foto: Beltram |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Razvitak smrčevih sadnica u tom rasadniku: na bivšoj upini izvan upine 1956. obavljena sjetva, ponik dobar — isto — kišovito ljeto 1-god. bez gubitka 40% gubitka od fuzarija 1957. proljetni mraz za pozeba novih izbojaka — isto — vijeme vegetacije regeneracija 100%. većina uginula, 2-god. zdrave, visoke žućkaste, visoke 7 cm 14 cm 1958. normalna godina jake, zdrave, slabe, 3-god. visoke 40 cm visoke do 20 cm 3-godišnje tamnozelene smrče sa bivše upine, presađene na teren, pokazale su prve godine visinski prirast 6—12 cm, druge godine 20 cm i treće godine još jači. Jednako stare sadnice iz istog rasadnika, izvan upine, presađene na teren, bile su blijedožute, prve tri godine imale su visinski prirast godinšje 1—2 cm te su većinom zaostale u korovu. Kasnije, prigodom jake suše, pokazalo se, da je na bivšoj upini bilo i previše uglja. Ovdje su sadnice, premda su bile jače od onih na kontrolnoj površini, ipak teže osjetile sušu. jer je bilo u zemlji previše uglja i radi toga premalo vlage. II Jednako interesantan je i noviji ogled u istom rasadniku. Ovog puta uzete su za upoređenje 2 leje bez uglja, velike svaka po 3 ara, jednako đubrene sa po 30 litara komposta na kvadratni metar. Sjetva smrče obavljena je u proljeće 1960. na obje leje sa dobrim uspjehom. U februaru 1961. zagrebli su na jednoj leji po kvadratnom metru između redova 1-godišnjih smrča do 5 cm dubine 6 litara ugljene zemlje, koju su uzeli sa 30 godina stare upine. Druga leja tretirana je kao kontrolna. Daljni razvitak smrčevih sadnica u rasadniku: na leji sa ugljem na leji bez uglja 1961. 2-god. jake, tamnozelene, visoke 30 cm normalne, visoke 10 cm 1962. 3-god. jake, tamnozelene, visoke 70 cm «normalne, visoke 25 cm bez gubitka od polijeganja gubitak preko 50°/o Ugljena zemlja sa stare upine pokazala je u rasadniku već prve godine još jače djelovanje nego čista ugljena prašina. To je i razumljivo, jer je ugljena zemlja na upini već obogaćena korisnim mikroorganizmima i gotovo bez gljivica — kako to pokazuje mikrobiološka analiza (Radovanovi ć (10)). Kod davanja samog uglja mora ovo stanje tek da se ostvari. No. i ovdje je učinak već u prvoj vegetaciji odličan. Zima 1962/63. bila je vilo oštra i dugačka. Krajem zime vršike 70 cm visokih 3-godišnjih smrča na leji sa ugljem virile su iznad snježne površine, bez ikakve štete od mraza. U drugom rasadniku — i pored toga što je manje izložen mrazu — iglice 5-godišnjih smrča, visokih također 70 cm (bez uglja),. koje su virile iznad snijega, pozeble su od mraza i otpale. Jaka ishrana pod uticajem uglja omogućila je odličnu regeneraciju smrčevih sadnica iza pozebe na početku druge vegetacije. Isto tako očuvala je |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 17 <-- 17 --> PDF |
iglice 3-godišnjih smrča od pozebe. Jasno je, da se ovdje ne radi samo o pojačanoj ishrani biljaka nitratima, jer —kako je poznato — pojačana ishrana samo nitratima smanjuje otpornost protiv pozebe. Daljnja detaljnija istraživanja moći će raščistiti i tu pojavu. Davanje uglja kod sadnje sadnica pokazati će odličan uspjeh na primanju, porastu i otpornosti biljaka protiv vremenskih nepogoda. Ing. Miloš Obra do v i ć, kod Šumskog gospodarstva Gospić, proveo je više uspjelih ogleda davanjem drvenog uglja kod sadnje raznih vrsta četinarskih sadnica. Smrče, koje su kcd proljetne sadnje 1962. dobile ugalj, podnijele su jaku ljetnu sušu iste godine bez štete. Na osnovu toga, u jesenskom pošumljavanju 1962. davana je ugljena prašina kod 80.000 smrčevih sadnica. Dok je ranijih godina šumar S a j d 1 morao da spaljuje na stotine hiljada borovih sadnica zbog osipanja iglica (Lophodermium pinastri), danas toga problema nema više. Rjeđa sjetva i dubrenje šumskim humusom (umjesto stajnjakom), uz dodatak ugljene zemlje sa starih upina, stvorili su najbolje uslove za dobar razvitak i otpornost svih sadnica protiv bolesti u rasadnicima. Naučno otkriće iz g. 1961. Stara iskustva i nova zapažanja pobudila su kod ing. Živorada R a d ovanović a u Zavidovićima (BiH) interes, da u proljeće 1961. organizira 5 temeljitih ogleda u 4 rasadnika kod 1-god. i 2-god. sadnica bijelog i crnog bora i smrče, različitim dozama ugljene prašine. Veći i zdraviji rast, veća dužina i tamnija boja iglica, veća težina i manje ugibanje sadnica svjedoče o pozitivnom utjecaju drvenog uglja već prve godine kod 4 od 5 postavljenih ogleda u rasadnicima. Bujan rast prirodnog naleta jele i smrče na 7 starih upina, koji je u prosjeku 10 puta gušći (53 biljke na m2!) od onog — također gustog — na kontrolnim površinama, dokazuje veliku vrijednost uglja za razvitak četinara. Na tim upinama mjerenjem 6-, 20-i 35-godišnjih jela ustanovili su za 24—56% veće visine i za 10—29% jače promjere stabala, upoređeno sa jednako starim jelama izvan upina u šumi. po principu slučajnog izbora. Tom prilikom skrenuo sam bio Radovanoviću naročito pažnju na a k t uelnost mikrobiološke analize zemljišta, kako bi i sa te strane mogao da se objasni pozitivan, selektivan utjecaj uglja na sastav mikroorganizama u zemljištu i da jednom prestanu razna nagađanja o nekim hormonima i o velikom povećanju vlage u zemljištu, pod uticajem uglja. Radovanović je angažirao Institut za šumarstvo i drvnu industriju u Beogradu, koji je proveo svestranu fizičku, kemijsku i mikrobiološku analizu zemljišta u rasadnicima i na upini te na kontrolnim površinama. Najznačajnije rezultate dala je mikrobiološka analiza. Pod utjecajem drvenog uglja, u rasadniku i na upini nastupa jako razmnažanje korisnih bakterija (amonifikatora 2—5-struko i aktinomiceta do 40-struko) i opadanje broja gljivica. To predstavlja sterilizaciju zemljišta i bogatu prehranu biljaka nitratima. Taj odnos bakterije : gljivice još je daleko povoljniji na 4 godine staroj upini nego prve godine u rasadniku. Na upini gljivica gotovo i nema više. U jednom od 5 postavljenih ogleda u rasadniku, kod crnog bora ugalj nije pokazao uspjeha. Prirast je bio uglavnom jednak kontroli, a iglice su bile bli 179 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 18 <-- 18 --> PDF |
jedožuekaste boje. Ovdje je ranijih godina jako đubreno kompostom i stajnjakom. Pod utjecajem uglja — kako je to dokazala i mikrobiološka analiza — razmnožili su se amonifikatori na 5-struko i aktinomiceti na 9-struko. Prevelika količina nitrata u zemljištu izazvala je klorozu iglica. Kako je poznato, kloroza se javlja kako kod oskudice tako i kod pretjeranog učešća nitrata u tlu. Poznato je, da za četinarske vrste kiselost zemljišta (pH 4,5—5,5) u rasadniku bolje odgovara nego neutralna reakcija (pH 6,5—7,0). Visoki pH je za četinare neugodan, jer pogoduje razmnažanju opasnih gljivica. Na tu pojavu skreće nam naročitu pažnju dr R. W. Brand t (4), specijalista za šumsku fitopatologiju iz USA. ekspert ICA tehničke pomoći. Ekspert nas upozorava na visoki pH, koji je tako čest u našim rasadnicima. Međutim, Radovanović je svojim ogledima i analizama nepobitno dokazao, da je drveni ugalj onaj faktor, koji paralizira štetan uticaj previsokog pH. Tako je i razumljiv silno gust i bujan podmladak jele i smrče na starim upinama u šumi, makar je pH od ranijeg 7,3 pod utjecajem pepela porastao čak na 8.5. Svestran i dokumentiran prikaz o utjecaju drvenog uglja na razvitak bora, smrče i jele dao je Radovanović (10) na 17 strana, uz 12 tabela, 6 grafikona i 4 snimka. Leibundgu t (7) objavio je prikaz o utjecaju drvenog uglja na klijanje i razvitak ponika kod smrče, bora i ariša. Pod utjecajem uglja postotak klijanja bio je nešto veći nego kod kontrole, ali je kod porasta ponika bilo i pozitivnih i negativnih razlika. Zaključak Leibundguta glasi: — Drveni ugalj nema uticaja na razvitak ponika, zato je njegova upotreba bez koristi. — Kako se iz prikaza vidi, kod ovih ogleda upotrebljeni su vodenom parom sterilizirani humus i drveni ugalj. Da je izvršena mikrobiološka analiza, bez sumnje bi se SI. 5. Na ranije okopanom tlu, oko posađenog stabla borovca, umjesto trave meke stoklase (Bromus mollis) razvio se čičak (Cirsium arvense) normalno |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 19 <-- 19 --> PDF |
pokazalo pretjerano razmnožavanje nitrata u humusu, izazvano dvostrukom sterilizacijom — vodenom parom i drvenim ugljem. Vou k (11), (12) provodio je brojne oglede raznim dozama drvenog uglja u loncima i ustanovio pozitivne rezultate kod umjerenih doza, o čemu svjedoče SI. 6. Na mjestu, gdje je prije 75 dana bačena ugljena prašina lišće čička poraslo je 4-struko i liči na pitomi kesten » v. - „ mm mm ... „ :´ &,<>:; ´0:m ´ ´-. ´ «*M SI. 7. Pod nticajem uglja, divlja djetelina (Trifolium pratense) ugušila je 40 cm visoku travu meku stoklasu (Bromus mollis) lijevo Snimci 5, 6, 7 vlastitog ogleda u proljeće 1951. u Ljubljani. Foto: Beltram |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 20 <-- 20 --> PDF |
i brojne slike. Ovaj učinak pripisivao je djelovanju nekih nepoznatih hormona na rast bilja. Mikrobiološka analiza nije obavljena. Poslije mnogih ogleda drvenim ugljem, kod raznog bilja u loncima, obratio je pažnju mrkom uglju i pripisao mu veću vrijednost. ZAKLJUČAK: Kako vidimo, rasprave poznatih naučnika Vouk a (12) i Leibund g u t a (7) svjedoče, da stvar sa drvenim ugljem još do g. 1952. odnosno 1960. nije bila raščišćena. Zato je analiza, koju su proveli ing. Živorad Radova n o v i ć i mikrobiolog ing. Nada V u j a n o v a iz Instituta za šumarstvo i drvnu industriju u Beogradu, najmanje evropsko ako ne i svjetsko otkriće. Oni su time objasnili stvar, koja je od ogromnog privrednog značaja za šumarstvo i za poljoprivredu. Sada je otvoren put za sigurnu primjenu drvenog uglja u praksi, kao i za još detaljnija i svestranija naučna istraživanja. Stara narodna praksa i bogata iskustva o trajnom djelovanju uglja na oranicama, ugodna zapažanja iz stručne literature i dobri rezultati u mnogim našim šumskim rasadnicima za posljednjih 12 godina dokazuju, da je sa te strane stvar poznata i širem krugu. Zato će moći sada brže naići na široku praktičnu primjenu. Primjena drvenog uglja Drveni ugalj raznih vrsta drveta upotrebiv je za razne korisne svrhe: 1) Sjeme , osjetljivo na kvarenje zbog napada štetnih gljivica, ispremiješamo sa neznatnom količinom ugljene prašine radi dezinfekcije, prije uskladištenja ili pred samu sjetvu. 2) Svježe narezane topolove i druge r e z n i c e stavimo u vidu snopa najprije jednim i poslije drugim krajem u plitku posudu sa ugljenom prašinom, da se na površinu reza upije ugljena prašina. 3) U rasadnik u izmiješamo 2—3 litre ( = */a kg) sitnih ugljenih otpadaka (od prašine do cea 2—3 mm debelih zrnaca) na kvadratni metar površine, u gornji sloj zemljišta od 5—8 cm dubine. Učinak će trajati kojih 20 godina. Ako je rasdnik već zasijan, a bez uglja, sipamo među redove 1- do 2-godišnjih biljaka ugljenu prašinu (2—3 litre na m2) i izmiješamo je između redova 5—8 cm duboko. Učinak je dugotrajan. Ako raspolažemo sa malo uglja, onda zasipamo posijano sjeme (kod sjetve) zemljom sa 5—10% volumne primjese ugljenih otpadaka (prašine). Učinak traje u tom slučaju do nove sjetve. Zemlju sa ugljenim otpacima sa starih upina dajemo u 2-strukoj ili 3-strukoj dozi, prema tome, da li sadrži više ili manje uglja. Ako je zemljište jako đubreno stajnjakom, pod uticajem uglja pojavljuje se obilje nitrata, što prouzrokuje klorozu (žutilo) iglica (lišća). Za rasadnik je šumski humus ili kompost bolji od stajnjaka. 4) Kod pošumljavanja sadnicama zatrpavamo rupe zemljom sa 5% volumne primjese ugljene prašine: -— kod malih sadnica čitavu rupu; — kod velikih sadnica i u plantažama samo korijenje, ako nam nedostaje uglja za čitavu rupu. 182 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Poznata je truležnica korijenja smrče. Na istu štetnu pojavu kod borovca i duglazije upozoravaju Brand t (4) i najnovija domaća iskustva sa Armillaria mellea i Trametes radiciperda. Učinak uglja kao sterilizatora bit će i ovdje isti kao u rasadniku, a kao posredno đubrivo djelovat će, jer zemljište već samo po sebi sadrži bar nešto malo humusa. SI. 8: 3-gođišnje smrčeve sadnice sa leje bez uglja i sa ugljem — prosječne visine 25 om odnosno 70 cm Foto: Sajdl 1963. Kod sjetv e n a krp e (podsjetve jele i si.) zemlji ćemo primiješati ugljenu prašinu — na pr. za krpu veličine 20 cm X 20 cm = 0.04 m2 po Vs del uglja. Za 10.000 krpa po 1 ha bit će potrebno 500; litara ili oko 100 kg uglja. Uspjeh će se pokazati tamo, gdje nema travne vegetacije, koja bi pod uticajem uglja nabujala i ugušila ponik. U stvari je to imitacija prirode, koja nam na napuštenim upinama pokazuje bujan prirodni ponik šumskih vrsta. 18» |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 22 <-- 22 --> PDF |
5. Kako je praksa pokazala, drveni ugalj daje odličan uspjeh i za sve vrste poljoprivrednih kultura i na svim vrstama zemljišta. Za oranic u potrebna je doza 5 tona uglja na hektar u orni sloj (računajući težinu u suhom stanju). Povećanje prinosa za 50—100% traje bar 20 godina, a najjače se odražava za vrijeme teških suša. Naročito dobri rezultati mogu se očekivati kod lucern e i raznih vrsta kultiviranih djetelina . Polovična doza (2,5 t/ha) daje se na livad e površinski i prodrlja vrlo plitko drljačom. Rezultat — veliko povećanje prinosa, uz jako učešće leguminoza (divlje djeteline), koje su ranije bile često neprimjetljive. Posebnu pažnju za primjenu uglja zaslužuju najunosnije kulture! Vrijem e davanj a uglja je proizvoljno. Ako ga dajemo pred proljeće, učinak se vidi već u drugom mjesecu vegetacije. Dobra ishrana daje bilju jak razvitak i otpornost protiv bolesti, suše i ostalih vremenskih nepogoda. Ugalj se u vodi ne rastapa, bilje ga ne crpi, zato je njegovo djelovanje trajno. Jedino voda može da ga odnosi sa površine oranice i livade. Usit njavanj e uglj a možemo obaviti na betonskoj ploči pomoću željeznog valjka. Prikazane doz e drvenog uglja su najuspješnije i najracionalnije, dvostruke doze nisu više racionalne, a pretjerane doze su čak i štetne. Upotrebiv je uaglj raznih vrsta drveta. Prirodni izvori drvenog uglja Još prije nekoliko decenija drveni ugalj bio je važan proizvod naših šuma. Velike količine trošile su željezare i domaćinstva, dok smo ga mnogo također izvozili. Danas je to skoro posve opalo, pa i potrošnja ogrjevnog drveta u stalnom je opadanju. Zato u našim šumama poslije sječe propadaju i trunu ogromne količine tehnički neupotrebivog lišćarskog drveta, jer nema mogućnosti prođe. Njegom šuma dobivale bi se neiscrpive količine lišćarskog drveta, sposobnog pretežno samo za ogrijev. U tim potrebnim, a nedovoljno provađanim mjerama njege postoje velike potencijalne rezerve drveta. Dr Dragoljub Petrović i ing. Ljubomir Marković (8) u svome dokumentarnom radu, na osnovu temeljitih analiza, računaju samo za ekonomske društvene šume SR Srbij e sa 1,581.000 m3 mase iz proreda godišnje. Prema Statističkom godišnjaku u godini 1960. ostvareno je svega 199.000 m3, dok je ostalo nekorišteno 1,382.000 m3. Prema ing. Petru Dragišić u (5) u ekonomskim visokim društvenim šumama SR Hrvatsk e etat iz proreda treba da iznosi 2,253.000 m3 godišnje. Po podacima Statističkog godišnjaka god. 1960. realizirano je 1,094.000 kubika, a nerealizirano ostalo je 1,159.000 ms. Samo za Srbiju i Hrvatsku, zbog nesprovođenja proreda ostalo je godine 1960. nekorišteno 2,541.000 m3 mase, nažalost ne u korist nego na štetu proizvodnosti šuma. Pri tome učestvuju lišćari sa oko 90% i sa 60—70^.0 ogrijeva. Ako uzmemo u račun još i ostale 4 naše republike i tome pribrojimo količine drveta, koje godišnje ostaju poslije sječe u šumi, masa nekorištenog ogrjevnog drveta, iz društvenih i privatnih šuma, dostigla bi najmanje 3,000.000 m3 godišnje. Tolika masa iz sječe propada ili se uopšte ne siječe, premda bi iz čisto uzgojnih razloga morala da se iz šume vadi. Količina od 3 miliona m3 drveta dala bi 400.000 tona uglja godišnje. Uz dozu 5 tona/ha uglja na oraničnu površinu i uz djelovanje od najmanje 20 184 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 23 <-- 23 --> PDF |
godina, učinak uglja na 80.000 ha kroz 20 godina bio bi po vrijednosti jednak jednogodišnjem učinku na 1,600.000 hektara oranica. Davanje uglja 5t/ha traži ulpganja 150—200.000 dinara jednokratno. Ekonomski račun bit će vrlo ugodan, naročito za unosne kulture. Drveni ugalj ne predstavlja ni 20°/o težine drveta. Otpatka zbog mrvljenja kod prenosa ovdje praktično nema, jer je prašina čak i poželjna. Time se znatno pojednostavljuje njegovo iznošenje i iz udaljenih, teško pristupačnih predjela. Konstrukcija jednostavnog stroja sa velikim kapacitetom za usitnjavanje drvenog uglja (od prašine do koja 2—3 mm debljine) neće biti problem, jer se ugalj lako mrvi. Za početak treba organizirati oglede upotrebom ugljenih otpadaka na što većem broju malih površina kod najunosnijih kultura. Materijala za to ima u skladištima drvenog uglja (prašina), a još više na brojnim starim upinama u šumama. Šumarstvo ima velike mogućnosti da korisno primijeni drveni ugalj u rasadnicima, kod očetinjavanja (bilo podsjetvom ili podsadnjom), pošumljavanja, intenzivnih nasada te plantaža četinara i topola. Terensko šumarsko osoblje može da organizira što veći broj ogleda kod raznih poljoprivrednih kultura, naročito u područjima, gdje su na domaku napuštene upine. Sada nastaju povoljniji u s 1 o v i za unapređenje r asadničarstva i novih nasada, za intenziviranje provođenja njege u lišćarskim šumama i njihovo unapređenje, uz istovremeno povećanje poljoprivredne proizvodnje i rasterećenje šume od paše. Davna narodna iskustva dobila su praktično i naučno objašnjenje. Time otpadaju razlozi za nepovjerenje prema ovoj staroj »novosti«, pogotovo zato, što se pokazala i u novije vrijeme u mnogo slučajeva u praksi vrlo uspješna. IZVORI : (1) Beltra m VI.: Sterilizacija prsti v gozđnih dreveanicah, Gozdarski vestnik 4/1951. (2) Beltra m VI.: Sterilizacija zemljišta u šumskim rasadnicima Narodni šumar 7—8/1951. (3) Beltra m VI.: Nove mjere za unapređenje sjemenarstva i rasaniearstva, Šumarski list 11—12/1961. (4) Brand t R.: Problemi zaštite duglazije i borovca u Jugoslaviji. Jugosl. Savet. Centar, Beograd 1962 (5) D r a g i š i ć P.: Problemi njege u prirodnim ekonomskim i prebornim visokim šumama NR Hrvatske, Šumarski list 11—12/1962. (6) Leibundgu t H.: Bodensterilisation im Forstgartenbetrieb. Schiw. Zeitschrift f. F. 9´1950. (7) Leibundg u t H.: Etude sur l´inf luence du charbon de bois sur la germination et le developpement des semis d´eplceas, de pins et de melezes, Sch,w. Zeitschrift f. F. 3/1960. (8) Petrović Dr. — Marko vic Lj.: Nega šuma u Srbiji, Beograd 1960. (9) Pourte t J.: Veštačka pošumljavanja (prevod sa francuskog, Beograd 1948. (10) Radova no vic Ž.: Uticaj drvenog uglja na razvitak bora, jele i smrče. Šumarstvo 3—4/1962. (ll)Vou k V.: Kohle und Pfiöiisenwachs-tuim, Denkschriften d. Akademie d. Wissenschaften, Wien 1931. (12) Vou k V.: Problemi agrobiolaäkog iskorištavanja mrkog ugljena, Zagreb 1952. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 24 <-- 24 --> PDF |
CHARCOAL — SELECTIVE STERILIZER — LASTING FERTILIZER Summary The positive influence of charcoal an the growth of plants is well known both from popular experience as well as on the ground of .scientific research. The application of charcoal dust in nurseries, especially in Conifers, has yielded excellent results. In three-year-old Spruce was established a double to treble size of its plants as compared to those grown on untreated soil. Even in the basic reaction of .soil (pH = 7 or more) there occurred no more a dying away of Spruce plants from Fusarium sp. or of Pine plants from Lophodermiu m pini. Late in 1961, the Forest Research Institute, Beograd, carried out a pedological and microbiological analysis of the soil. Under the influence of charcoal the number of ammonifying bacteria increased by two to five times, the number of aetinomycetes by nine times, while the number of fungi was decreasing. In a four-year-old charring place ammonifying bacteria doubled their number by multiplication, actinomycetes increased by forty times, while fungi almost disappeared. During spring frosts an excellent nutrition under the influence of charcoal made possible a 10ÖD/o regeneration of cne-year-old Spruce plants, while the controls died. In seven old charring places irandom sampling established on an average a ten times denser and much stronger and healthier wind-borne young growth of Spruce and Fir than on the control plots. The most rational dosage of charcoal (in the form of pQwder or particles up to ca. 3—3 mm. in size (is 2—31.) sq..m. which amount of charcoal must be mixed -with earth up to a depth of 5—8 cm. The effect is visible at once at the beginning of the first growing period, and it remains such for about 20 years. For the nurseries of coniferous species the forest humus or compost are better suitable than stable manure. When using a too high dosage of stable manure, the addition of charcoal brings about an excess of nitrates which gives rise to needle chlorosis. In afforestation it is recommended to fill up the plant holes with earth containing a 5°´o admixture (by volume) of charcoal. A dose of 5 tons/ha. is suffic´ent for all field crops and all kinds of soils. An especially luxuriant growth is exhibited by leguminous plants. Illustration in the article represent: Nos. 1—4: Effect of charcoal on the yield increase of corn and wheat following an extremely strong drought as compared with the controls. Here, charcoal has been efficient for already 28 years. Nos. 5—6: Cirsium arvense of normal size. The same, with a foliage area four times as big induced by charcoal. No. 7: Trifolium rep ens under the influence of charcoal has outgrown the grass of B r o m u s m o 11 i s being 40 am. high (left), (C i r s i iu TO arvense and Trifolium re pens are the indicators for the increase of nitrogen under the influence of charcoal in the earth). No. 8: Three-year-old Spruce plants from the same nursery — left without oharcoal 25 cm. high, right with charcoal 70 cm. high. ´:, |