DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 13     <-- 13 -->        PDF

temeljitih ili naučnih istraživanja, analiza i zaključaka. Ni spomenuti slučajevi
u Banskom Grabovcu. kod Beograda i Berova nisu registrirani.


U proljeće 1951. proveo sam lično 2 ogleda površinskim davanjem ugljene
prašine (2—3 litre na m2). Nakon 70 dana pokazao se ovaj učinak:


1) na livadi sa 30—40 cm visokom travom mekom stoklasom (Bromus
mollis), pod utjecajem uglja prevladala je sa 90ü o učešća bijela djetelina, dok
na kontrolnoj površini nije učestvovala ni sa 10%.


2) na ranije opokanom mjestu, na istoj livadi, pojavio se bio već ranije
čičak (Cirsium arvense). Pod utjecajem uglja listovi čička su se razrasli i postigli
4-struku površinu, uporedeno sa kontrolom.


Ovako bujanje bijele djeteline i čička, poznatih indikatora azota u aem-
Ijištu, pružilo mi je nesumnjiv dokaz za slijedeći zaključak: Drven i ugal j
utječe kao selektivan sterilizator — apsorbira štetne
gljivice i time pomaže razvitak azotnih bakterija.


Sterilizacija zemljišta u rasadnicima obavlja se u nekim zemljama, npr.
u Svajcarskoj, na ovaj način: 5—8 cm debeli gornji sloj zemlje skida se sa
leje i sterilizira u kotlu pomoću vodene pare kod 170ftC. Parom sterilizirana
zemlja vraća se na leju. Prof. dr H. Leibundgu t (6) prikazao je vrlo interesantnu
mikrobiološku analizu vodenom parom steriliziranog zemljišta, gdje
se u roku 75 dana broj azotobaktera poveaćo na 3-struko. Leinbundgut ističe,
da je način sterilizacije zemljišta vodenom parom mnogo bolji nego upotreba
kemijskih sredstava za sterilizaciju (formalin, bakrov acetat, bakrov sulfat).
Bor, smrča i 3 vrste johe pokazale su bujan i zdrav rast. Neprilika ovog načina
sterilizacije je u tome, što se u kotlu za vrijeme 8 radnih sati može sterilizirati
zemlja samo sa 25—40 m2 površine rasadnika. Pored toga je učinak vodene
pare neuporedivo kratkotrajniji od učinka drvenog uglja.


Godine 1950. napravio sam ovaj pokus: Sjeme smrče na klijalištu napala
je plijesan. Tada sam jedva primjetno oprašio sjeme ugljenom prašinom i plijesan
je već sutradan nestala.


Sve me pomenuto potaklo da preporučim upotrebu drvenog uglja u šumskim
rasadnicima za sterilizaciju zemljišta, za jaču otpornost, naročito četinarskih
biljaka, protiv bolesti i kao trajno posredno đubrivo. (B e 11 r a m (1),
(2), (3)). Iza toga stigla su nova orginalna iskustva i otkrića, koja prikazujem
u slijedeća 2 poglavlja.


Nova iskustva u šumskim rasadnicima


U posljednjih 12 godina drveni ugalj naišao je na korisnu primjenu u
mnogim šumskim rasadnicima Hrvatske, Slovenije i BiH. Kod toga zabilježene
su općenito ove značajne pojave:


1) znatno veći postotak proklijalih biljaka, jer su već klice zaštićene od
napada gljivica;


2) zaštita od ugibanja (fuzarija);


3) veća otpornost biljaka i protiv ostalih bolesti, zbog odlične ishrane;


4) jak i zdrav porast sadnica.