DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 27     <-- 27 -->        PDF

konidije su velike 29,2,«— 39« X 9,9/i — 10,4 . Bu t i n (1957.) navodi da veličina
konidija iznosi 32,«—^38/iXll,«. Periteciji sadrže smeđe askospore sa
2 septe, a velike su 20,u X 10,«.


Servazz i (1939., 1940.) je našao peritecije u čistoj kulturi kao i na
stablima topola 1939. godine koja su bila zaražena prethodne godine. On navodi
da je našao peritecije u toku ljeta i na suhim granama koje su bile inficirane
iste godine s proljeća.Ovdje se radi o peritecijima nađenim na zaraženim
stabljikama pod prirodnim uslovima.


Gremme n (1957.) također navodi razvitak peritecija u čistoj kulturi
na male agaru. Periteciji su se razvili nakon 80 do 150 dana na temperaturama
koje su se kretale od 0" C do 5° C.


Prema S e r v a z z i - u (1939.) temperature rasta čiste kulture kreću se
nešto ispod 10°C do 25°C, odnosno optimum leži između 15°C do 20°C, dok je
optimalna temperatura klijanja konidija 15°C. Prema njegovom zapažanju
jači napad bolesti pojavljuje se onda kada se dnevne minimalne temperature
kreću od 10°C do 25°C, a oborine i atmosferska vlaga su od sekundarnog
značaja.


Promatrajući zaražen materijal kojeg smo držali u vlagi, zapazili smo da
na mladicama nema konidijske generacije. Na mladicama koje su pocrnile,
primjetili smo razvitak plodišta okruglasta oblika koji daju naslutiti da se
možda radi o prvim formacijama peritecija. Ova promatranja ćemo nastaviti.


Pollaccia elegans napada pretežno topole iz sekcije Aigeiros. Postoji još
jedna slična bolest topola prema simptomima i morfologiji spora, kojoj je uzročnik
Pollaccia radiosa (Lib.) Bald, et Cif. ili Venturia tremulae Aderh.. a koja
pretežno parazitira na topolama iz sekcije Leuce. Ove dvije bolesti razlikuju
se prema veličini konidija koje su kod Pollaccia radiosa manje (18// — 26/j X
X 5/f — 8/u). P. radiosa kod nas je prilično raširena bolest topola, ali ne pravi
veće štete, Kišpatić (1959.).


Pollaccia elegans iako je konstatirana na pojedinim terenima u Italiji i
drugim zemljama, ona se ne pojavljuje svake godine u istoj jačini. U pojedinim
godinama napad je vrlo jak, koji u slijedećoj godini ne mora biti u
istom stepenu. Smatra se, da je osnovna borba protiv ove bolesti uzgajanje
resistentnih vrsta i kultivara topola.


LITERATURA:


1.
Buti n H.: Die Blatt- und Rindenbewohnenden Pilze der Pappel unter besonderer
Berücksichtigung der Krankheitserreger. Mitteilungen aus der Biologischen
Bundesanstalt für Land- und Forstwirtschaft Heft. 91, 1957.
2.
C i f e r r i R.: Malattie criittogamiche del Pioppo in Italia. Abs. in Riview of
Applied Mycology, 30 : 636—637, 1951.
3.
Donaubaue r E.: Über eine Blatt- und 2Sweigkrankait des Kanadapappel.
Abs. in Review of Aplied Mycology 37:560, 1958.
4.
Gremme n J.: Een bad-en twijgziekte van Populieren veroorzaakt door Venturia
tremulae en Venturia populina. Abs. in Review of Applied Mycolgy,
36:289, 1957.
5.
Goidanic h G.: Nuove osservazioni sul´ disseccamento dei germogli, dei
Pioppi. Abs. in Review of Applied Mycology, 17:779, 1938.
6. Hatfiel d
W. C: Shoot blight of Aspen and Poplar caused by species of Fusicladium.
Abs. in Review of Applied Mycology, 28:571´—572, 1947.
7.
J or s ta d I.: Melding om soppsykdommer pa skogtraerne i arene 1951—1935.
Abs. in Review of Applied Mycology, 15:617—618, 1936.
189