DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 27 <-- 27 --> PDF |
konidije su velike 29,2,«— 39« X 9,9/i — 10,4 . Bu t i n (1957.) navodi da veličina konidija iznosi 32,«—^38/iXll,«. Periteciji sadrže smeđe askospore sa 2 septe, a velike su 20,u X 10,«. Servazz i (1939., 1940.) je našao peritecije u čistoj kulturi kao i na stablima topola 1939. godine koja su bila zaražena prethodne godine. On navodi da je našao peritecije u toku ljeta i na suhim granama koje su bile inficirane iste godine s proljeća.Ovdje se radi o peritecijima nađenim na zaraženim stabljikama pod prirodnim uslovima. Gremme n (1957.) također navodi razvitak peritecija u čistoj kulturi na male agaru. Periteciji su se razvili nakon 80 do 150 dana na temperaturama koje su se kretale od 0" C do 5° C. Prema S e r v a z z i - u (1939.) temperature rasta čiste kulture kreću se nešto ispod 10°C do 25°C, odnosno optimum leži između 15°C do 20°C, dok je optimalna temperatura klijanja konidija 15°C. Prema njegovom zapažanju jači napad bolesti pojavljuje se onda kada se dnevne minimalne temperature kreću od 10°C do 25°C, a oborine i atmosferska vlaga su od sekundarnog značaja. Promatrajući zaražen materijal kojeg smo držali u vlagi, zapazili smo da na mladicama nema konidijske generacije. Na mladicama koje su pocrnile, primjetili smo razvitak plodišta okruglasta oblika koji daju naslutiti da se možda radi o prvim formacijama peritecija. Ova promatranja ćemo nastaviti. Pollaccia elegans napada pretežno topole iz sekcije Aigeiros. Postoji još jedna slična bolest topola prema simptomima i morfologiji spora, kojoj je uzročnik Pollaccia radiosa (Lib.) Bald, et Cif. ili Venturia tremulae Aderh.. a koja pretežno parazitira na topolama iz sekcije Leuce. Ove dvije bolesti razlikuju se prema veličini konidija koje su kod Pollaccia radiosa manje (18// — 26/j X X 5/f — 8/u). P. radiosa kod nas je prilično raširena bolest topola, ali ne pravi veće štete, Kišpatić (1959.). Pollaccia elegans iako je konstatirana na pojedinim terenima u Italiji i drugim zemljama, ona se ne pojavljuje svake godine u istoj jačini. U pojedinim godinama napad je vrlo jak, koji u slijedećoj godini ne mora biti u istom stepenu. Smatra se, da je osnovna borba protiv ove bolesti uzgajanje resistentnih vrsta i kultivara topola. LITERATURA: 1. Buti n H.: Die Blatt- und Rindenbewohnenden Pilze der Pappel unter besonderer Berücksichtigung der Krankheitserreger. Mitteilungen aus der Biologischen Bundesanstalt für Land- und Forstwirtschaft Heft. 91, 1957. 2. C i f e r r i R.: Malattie criittogamiche del Pioppo in Italia. Abs. in Riview of Applied Mycology, 30 : 636—637, 1951. 3. Donaubaue r E.: Über eine Blatt- und 2Sweigkrankait des Kanadapappel. Abs. in Review of Aplied Mycology 37:560, 1958. 4. Gremme n J.: Een bad-en twijgziekte van Populieren veroorzaakt door Venturia tremulae en Venturia populina. Abs. in Review of Applied Mycolgy, 36:289, 1957. 5. Goidanic h G.: Nuove osservazioni sul´ disseccamento dei germogli, dei Pioppi. Abs. in Review of Applied Mycology, 17:779, 1938. 6. Hatfiel d W. C: Shoot blight of Aspen and Poplar caused by species of Fusicladium. Abs. in Review of Applied Mycology, 28:571´—572, 1947. 7. J or s ta d I.: Melding om soppsykdommer pa skogtraerne i arene 1951—1935. Abs. in Review of Applied Mycology, 15:617—618, 1936. 189 |