DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 58     <-- 58 -->        PDF

PRERADA DEVETA NA PILANAMA POTOČARAMA U LICI*


Kada je riječ o pilani onda se normalno misli na savremenu pilanu sa
mehanizacijom, opremljenu savremenim strojevima za primarnu preradu
drveta visokog učinka gdje se proizvode razni sortimenti piljene građe. Međutim
u Lici nije tako. Uz današnje moderne pilane i pilane sa savremenim
tehnološkim procesima imamo niz pilanica u Lici koje režu drvo na primitivan
način. To su pilane potočare, pilane na motorni ili elektropogon i na upojni
plin. Upotreba pile kao alata za preradu drveta datira iz najstarijih vremena,
tj. od prvih kamenih pila pa ručnih, željeznih, razboj pila do pilana potočara.


Čovjek je u nastojanju da iskoristi prirodne snage pokušao najprije s
vodenom snagom za pogon pila. Tako su u raznim zemljama nastale prve
pilane potočare radeći gaterom u koji je bila upregnuta samo jedna pila. Preteča
takvog gatera svakako je pila razboj, koja se i danas može naći u našim
krajevima i u nekim predjelima Bosne.


Pojavom potočara učinjen je prelaz iz ručnog (bilo je gatera sa ručnim
pogonom pomoću kola »Betman«) na mehaničko piljenje snagom vodenog
mlaza preko kola. U cijelom razvojnom putu pilanama potočarama pripada
izuzetno mjesto, jer one čine prelaz sa ručnog na mehaničko piljenje.


Prve pilane potočare javljaju se u Evropi oko 1.322. godine (po ing. Kneževiću),
dok se kod nas u Lici javljaju za vrijeme Vojne krajine, iako se
vjeruje da je bilo i ranije podignutih naprimitivnijih pilana — potočara.


Prema pričanju, na području općine Gospić pilane su podignuli njihovi
vlasnici Talijani, pa su se u prvotnom obliku zadržale i do danas. To su bila
postrojenja za preradu trupaca u robu prizmatičnog oblika i to uglavnom
grede i daske, a ostali sortimenti nisu se izrađivah. Za ono vrijeme pojavljivanja
pilana potočara iskorištenje se uveliko podiglo prema ranijem načinu
iskorištenja kada se cilj postizavao tesanjem, i tako se dobivala samo jedna
daska iz čitavog trupca. Jasno je, da je na ovaj način dobiven samo mali dio
drveta za neposrednu upotrebu, dok je sve drugo bačeno u triješće i otpadak.
Osim toga u jednu dasku ulagan je ogroman ljudski napor.


Pregledom nekih potočara i pilana na motorni pogon može se primijetiti
da imade najprimitivnijih formi sa malim kapacitetom bez ikakvih primarnih
strojeva do tako reći moderniziranih pilana potočara sa pripadajućim doradnim
strojevima. Pilane potočare — vodenice -* rade energijom vodenog mlaza
koja prenosi preko kola. Obično je direktno na kolo spojena ovojnica. Kod
nekih pak potočara sa većim vodenim kolima promjera i do 5 m prenos energije
na gater vrši se zupčanicima (koji znaju češće puta biti i drveni) tako
da gater ima veću brzinu.


* Referat održan na godišnjoj skupštini Šumarskog društva Gospić 6." IV 1963.
godine.