DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 58 <-- 58 --> PDF |
PRERADA DEVETA NA PILANAMA POTOČARAMA U LICI* Kada je riječ o pilani onda se normalno misli na savremenu pilanu sa mehanizacijom, opremljenu savremenim strojevima za primarnu preradu drveta visokog učinka gdje se proizvode razni sortimenti piljene građe. Međutim u Lici nije tako. Uz današnje moderne pilane i pilane sa savremenim tehnološkim procesima imamo niz pilanica u Lici koje režu drvo na primitivan način. To su pilane potočare, pilane na motorni ili elektropogon i na upojni plin. Upotreba pile kao alata za preradu drveta datira iz najstarijih vremena, tj. od prvih kamenih pila pa ručnih, željeznih, razboj pila do pilana potočara. Čovjek je u nastojanju da iskoristi prirodne snage pokušao najprije s vodenom snagom za pogon pila. Tako su u raznim zemljama nastale prve pilane potočare radeći gaterom u koji je bila upregnuta samo jedna pila. Preteča takvog gatera svakako je pila razboj, koja se i danas može naći u našim krajevima i u nekim predjelima Bosne. Pojavom potočara učinjen je prelaz iz ručnog (bilo je gatera sa ručnim pogonom pomoću kola »Betman«) na mehaničko piljenje snagom vodenog mlaza preko kola. U cijelom razvojnom putu pilanama potočarama pripada izuzetno mjesto, jer one čine prelaz sa ručnog na mehaničko piljenje. Prve pilane potočare javljaju se u Evropi oko 1.322. godine (po ing. Kneževiću), dok se kod nas u Lici javljaju za vrijeme Vojne krajine, iako se vjeruje da je bilo i ranije podignutih naprimitivnijih pilana — potočara. Prema pričanju, na području općine Gospić pilane su podignuli njihovi vlasnici Talijani, pa su se u prvotnom obliku zadržale i do danas. To su bila postrojenja za preradu trupaca u robu prizmatičnog oblika i to uglavnom grede i daske, a ostali sortimenti nisu se izrađivah. Za ono vrijeme pojavljivanja pilana potočara iskorištenje se uveliko podiglo prema ranijem načinu iskorištenja kada se cilj postizavao tesanjem, i tako se dobivala samo jedna daska iz čitavog trupca. Jasno je, da je na ovaj način dobiven samo mali dio drveta za neposrednu upotrebu, dok je sve drugo bačeno u triješće i otpadak. Osim toga u jednu dasku ulagan je ogroman ljudski napor. Pregledom nekih potočara i pilana na motorni pogon može se primijetiti da imade najprimitivnijih formi sa malim kapacitetom bez ikakvih primarnih strojeva do tako reći moderniziranih pilana potočara sa pripadajućim doradnim strojevima. Pilane potočare — vodenice -* rade energijom vodenog mlaza koja prenosi preko kola. Obično je direktno na kolo spojena ovojnica. Kod nekih pak potočara sa većim vodenim kolima promjera i do 5 m prenos energije na gater vrši se zupčanicima (koji znaju češće puta biti i drveni) tako da gater ima veću brzinu. * Referat održan na godišnjoj skupštini Šumarskog društva Gospić 6." IV 1963. godine. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 59 <-- 59 --> PDF |
Primijećeno je da se za prorez troše velike količine vode koja je mogla domišljatijim načinom racionalnije iskoristiti. Naime, za prorez po jednoj pili potrebno je oko 3—4 KS, dok količine vode koje padaju na kola daju kud i kamo više energije. Vodena energija prenesena direktno pomoću ovojnice na jaram mogla se putem prenosa iskorisiti i do 3 puta više, a to znači da se umjesto jedne pile moglo upregnuti u jaram i 3—4 pile. Količine energije dobivene su mjerenjem količine protoka, pada i brzine vodenog mlaza. Kad bi se prispodobio rad pilana potočara na našem terenu sa radom istih takvih u Gorskom Kotaru, došli bi do konstatacije, da su slične pilane u Gorskom Kotaru kud i kamo savremenije (ukoliko se može o savremenosti na ovim pilanama govoriti) i da daju bolje obrađenu građu i Sortimente. Naime, pilane potočare Gorskog Kotara su svojevremeno proizvode i izvozile, makar preko industrijskih poduzeća, dok to kod ličkih pilana potočara nije slučaj, uslijed slabe obrade. Borova šuma u Novigradskoj dragi (Novigrad n/m) — Foto: L. iZajc Obično su iznalaženi takvi gorski potoci koji su uz povoljne uslove pada imali i dovoljne količine vode tokom cijele godine. Pilanske prostorije odlikuju se jednostavnošću gradnje, minimalnim prostorom, malim efektom rada, te jednoličnošću proizvedene građe. Količina .vode uslovljava u većini slučajeva kapacitete. Osim ovoga sušna ljeta, pa i smrzavanja za vrijeme niskih |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 60 <-- 60 --> PDF |
zimskih temperatura utječu nepovoljno na količine proreza. U tzv. pilanskim trijemovima jedini radni stroj je venecijanski gater sa obično upregnutom jednom, a rjeđe dvije pile. Na gateru se vrši prorez a po potrebi i okrajčivanje. Prikraćivanje piljenica se vrši obično ručno ili u modernijim potočarama na obrubljivaču. Prerada je primitivna pa dobiveni sortimenti služe isključivo za uže lokalne potrebe. Poneke pilane imaju od doradnih strojeva po dvije kružne pile koje su u karakterističnom smještaju jedna prema drugoj. Naime, ovakav međusobni smještaj omogućuje da samo jedan izvršioc u jednom momentu vrši okrajčivanje i prikraćivanje piljenica. Mnoge od pilana potočara ne rade punim kapacitetom iz navedenih razloga pa se stoga zapaža orijentacija sa pilana potočara na pilane sa motornim pogonom koje svakako ne ovise o momentima kao što su suša, smrzavanje itd. Ova orijentacija na motorni pogom zapažala se negdje prije početka, a vrlo intenzivno nakon završetka rata. Skuplja energija nadoknađivala se povećanim kapacitetom, pa se ponegdje može naći i instalirana željezna puna jarmača većeg učinka i kapaciteta bilo u privatnoj ili zadružnoj svojini. Prema podacima Šumarske inspekcije bivšeg NOK-a Gospić privatnihzadružnih pilana na teritoriju NOK-a Gospić izgleda ovako: U 1959. godini U 1960 . godini Općina Broj »il-ana Količina prerezane građe ni´< pr javljene) Broj pilana Količina prorezane građe m3 (prijavljene) Srb I 90 1 80 Pl. Ljeskovac Otočac 3 4 1.300 561 3 4 1.150 632 T. Korenica Perušić 1 1 54 400 1 1 40 400 Gospić Gračac (Sv. Rok) 2 1 180 — 2 1 180 — Ukupno 13 2.585 13 2.482 Ostvareni brutto promet iznosio je za 1959. godinu svih pilana 2,651.000 dinara ih obračunati porez 1,035.675 dinara, dok je u 1960. godini brutto promet iznosio 2,334.538 dinara a obračunati porez 1,113.349 dinara. Ovi podaci dobiveni su u općinama od službi za privredu i financije. Međutim, stanje je sada povećano na 16 pilana jer su još neke puštene tokom 1961. i 1962. godine u pogon (Brušane potočara, Smiljan elektro pogon). Dakle, može se vidjeti tendencija porasta. Ako se uzme u razmatranje prijavljeni prorez u 1959. godini a taj je iznosio 2.482 m:i rezane građe, dobiva se da su pomenute pilane prorezale uz 58% iskorištenja 4.136 m´J oblovine. Međutim, interesantno je za napomenuti da su šumarije izdale građevnog drveta privatnicima u 1959. i 1960. godini kako slijedi: |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Šumarija m3 1959. Bukva god. Jela m;l 1960. Bukva god. Jela Gračac Srb Pl. Ljeskovac Otočac T. Koreniea Udbina D. Lapac 232,31 119,60 — 193,00 30,31 63,00 141,00 62,07 — 247,59 822,87 124,08 97,00 53,00 186,21 47,65 1,03 237,20 57,02 54,00 66 71,84 — 439,00 707,53 153,42 555,00 293,00 Vrhovine Perušić — — 230,56 379,76 — 12 768,92 557,47 Karlobag 2,67 18,93 5,83 72 Gospić 279.89 457,75 279,22 930,49 UKUPNO 1.061,78 2.493,61 946,16 4.548,67 U privatnim šumama siječe se godišnje brutto mase oko 500 m3 četinjača što bi prema normativima iskorištenja u ovakvim šumama i za privatne potrebe iznosilo daljnjih 375 m3 oblovine za preradu. Osim četinjača siječe se u privatnim šumama i cea 8.000 m3 listača od čega se može računati 18% tehničkog drveta što daje daljnjih 1.440 m3 oblovine. Ako pak sumiramo svu oblovinu prodanu po šumarijama privatnim licima, te napad oblovine iz privatnih šuma, dobivamo da prosječno godišnje napada -cea 6.363 m3 sveukupno oblovine za prorez koji će uslijediti normalno na privatnim pilanama. Međutim, prijavljeni prorez oblovine u 1960. od 4.136 m8 daje nam da se zapitamo što je sa ostatkom tj. manje prijavljenom oblovinom u iznosu od 2.227 m3. Ova količina mogla je biti prodana ili prorezana na društvenim pilanama ali samo u manjem iznosu, pošto nema konkretnih podataka ne mogu se činiti bilo kakvi zaključci. Danas, međutim, kada razmotrimo sirovinsku bazu ličke regij e i njene instalirane industrijske kapacitete, nameće nam se da oštrije razmotrimo problem sveukupno instaliranih kapaciteta i raspodjele sirovine. Nama su svima dobro poznati u Lici instalirani kapaciteti te njihov godišnji prosjek proreza. Znamo da je godišnji kapacitet postojećih pilana oko 105.000 m3 oblovine, dok je prosječan etat oko 85.000 m3 trupaca godišnje. Manjak je vidljiv. Osim ovoga nameće se pitanje snabdijevanja četinjavom sirovinom kemijske industrije koja je na pomolu. Prosječan godišnji etat u Lici daje nam eca 30—35.000 m3 četinjave oblovine na koju nećemo već od iduće godine moći računati. Naime, predviđa se izvjesne količine koje su bile namijenjene C klasi trupaca četinara preraditi u «elulozno drvo za tvornicu celuloze u Plaškom. Svakako da će ove količine prerađene u celulozno drvo biti bolje plaćene jer je kemijska industrija akumulativnija. Prosječan napad C klase na našem terenu iznosi oko 50—55% od sveukupne količine trupaca, što bi značilo ako se bude i polovina mase trupaca C klase prerađivala u celulozu ostajemo na ovom terenu bez cea 8—9.000 m3 trupaca. Manjak je još očitiji, pa treba raz 223 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 62 <-- 62 --> PDF |
motriti isto moramo učiniti i sa ovolikim kapacitetima društvenog sektora. Sto znači rad u jednoj smjeni i koliki su fiksni troškovi akumullirani na 1 m3 ne treba posebno obrazlagat. Prorez pilana potočara u 1960. god. iznosi 9,7% od ukupnog kapaciteta DIP-a »Lika« Gospić ili svega otprilike 6,3% od ukupnog kapaciteta cjelokupne pilanske industrije Like. Ovo su postoci ako se uzmu u obzir samo prijavljene količine prorezane oblovine na pilanama privatnog i zadružnog sektora. Način prerade zaostaje u usporedbi sa modernim pilanama. — debeli okorci iz kojih je moguće izvaditi tanje daske, letve i letvice ne ne prerađuju se jer stegači (hvataljke) na primitivnim gaterima nisu u stanju tanje i kraće okorke prihvatiti. Okorci koji su na -debljem kraju čak i do 14 cm. ostaju otpaci radi kratkoće što bi se itekako na modernim paralicama moglo preraditi u materijale za sanduke, letve, letvice i panelske srednjice. — Debljine radi slabo centriranih kolica na gaterima razlikuju se na pojedinim piljenicama istog trupca i do 3 mm, dok nije rijedak slučaj da je piljenica na jednom kraju ih u sredini 25 mm a na drugom 32 mm u sirovom stanju. Varijacije su daleko van dozvoljenih tolerancija po JUS-u (minus 0,5 mm do + 1 mm). -— Otpaci i okorci koji se dobiju kod rezanja ne predstavljaju balast jer ih vlasnik otprema sa rezanom građom. — Debljine pila su redovno 2, -2,5 ih čak i 3 mm što u poređenju sa debljinama pila na modernim gaterima 1,8 mm i tračnim pilama 1,1 mm te paralicama 0,8 mm znači prilično veliki gubitak. Ako znamo da na jednoj piljenici od 24 mm možemo izgubiti i do 1,2 mm (razlika između tračne pile i gater pile venecijanera) od debljine onda je to 5% gubitka na masi samo radi razvrake i debljine. ´-" — Piljenje se vrši često puta vrlo uskim (ponekad odbačenim) i istrošenim, pilama zbog čega dolazi do skretanja pile u toku piljenja. — Na pojedinim piljenicama primjećuju se jako resasti rezovi kako kod raspiljivanja tako i kod prikraćivanja. — Nekim pilanama potočarama na području Nac. Parka Plitvice sudskim rješenjem zabranjen je rad radi zagađivanja voda Plitv. Jezera piljevinom i otpacima. Sve pilane i unatoč zabrani rade ustaljenim kapacitetima. — Kvaliteta piljene površine je kod vrlo malog broja ovih pilana dobra,, dok je u većini slučajeva loša. Svi ovi nabrojeni nedostaci ili bolje reći manjkavosti ne mogu se pripisivati svim pilanama potočarama jer nisu na području Like sve niti pregledane. Svakako treba imati u vidu da ovi elementi manjkavosti mogu biti kompenzacija povećanoj cijeni proreza na pilanama društvenog sektora iako jeona u više slučajeva izravnana sa cijenom proreza na pomenutim pilanama. Kad bi se izračunao gubitak na manjem postotku iskorištenja, varijacijama dimenzija, nedorađenom otpadku itd. onda bi ti elementi iskazani u financijskom efektu mogli platiti prorez. Međutim, ako se ovo promatra na jedan ms prorezane oblovine onda su gubici u usporedbi sa većim količinama neznatni.. 224 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 63 <-- 63 --> PDF |
X Ako uzmemo samo 7% manjeg iskorištenja radi debljine pila i nedorađenog otpatka, onda taj postotak množen sa količinom proreza u 1960. godini daje (4.456X0.07) 312 m3 rezane građe više godišnje a što to predstavlja za desetgodište, zna se. Zašto je orijentiran prorez na ove pilane potočare, da li je to jeftinoća proreza, daljina podvoza do pilana društvenog sektora, ili nešto drugo, ne da se za sada ustanoviti. Da li su iskazane količine proreza uvijek stvarne i da li se svi trupci zavode u očevidnik prorezanih trupaca? Možda je´u ovome rješenje pitanja jeftinijeg proreza. Narodni odbor kotara Gospić (bivši) je još u 1957. god. na sjednici Savjeta za poljoprivredu i šumarstvo, te Savjeta za privredu od 29. V 1957. godine dao prijedlog NOO-a da se od 39 pilana potočara bilo u privatnim ili zadružnim rukama, koliko ih je tada bilo na području bivšeg NOK-a Gospić, ukine s tim da se poneke od tih pilana na najudaljenijim mjestima ostave koje bi´ vršile prorez za privatnike. Ova inicijativa je i podržana. Od 39 koliko ih je bilo u 1957. g. iz podataka je vidljivo da ih je 1959. i 1960. bilo 12, dok ih 1963. imamo 16. Ne može se tvrditi da na neobiđenim područjima ne postoji još koja pilana potočara. Za usporedbu može se navesti da je u Jugoslaviji bilo uoči II svjetskog rata oko 1.000 modernih (u ono vrijeme) pilana na parni, turbinski i drugi pogon, te više od 2.300. pilana potočara. U novim uslovima prerade pilane potočare i primitivne pilane gube svoj značaj. Umjesto njih podignuta su nova postrojenja sa modernijom proizvodnjom. Prerada u takvim postrojenjima je znatno složenija i zahtijeva temeljito poznavanje tehnološkog procesa. Na žalost na našem području pilane sa primitivnom preradom izgleda kao da su dobile pravo građanstva, ne samo one stare koje godinama rade već ima i takvih koje su podignute pred dvije ih pak jednu godinu dana. Razvitkom tehnike i povećanjem industrijske proizvodnje raste paralelno i standard stanovništva a analogno ovome i potrošnja čime se smanjuju i prirodne sirovine drvne mase koje postaju sve rjeđe a kroz ovo i vrednije. Nastojanje je da se deficitarni artikal drvo zamijeni nadomjescima, ali to u većini slučajeva primjene nije moguće učiniti, pa se mora planirati tako da budemo konstantno snabdijevani deficitarnom sirovinom koju za specifične potrebe nije moguće zamijeniti nikakvim nadomjescima.. Da li treba i unatoč ovakvim teškoćama deficitarnosti drva obrađivati te mase na postrojenjima koja tu masu ne samo što upropašćuju nego i deklasiraju. Predratna drvarska industrija bila je usko orijentirana na pilansku industriju, tako da je primjerice u 1939. god. bilo pilanskih kapaciteta od oko 7 milijuna m´:i oblovine. Proizvodnja furnira kretala se oko 8.200 m-1 dok je proizvodnja šper i panel ploča jedva dostizala 25X100 m3. Proizvodnja namještaja iznosila´ je 25.000 garnitura godišnje i 500.000 kom. savijenog namještaja. Za razliku spram toga u 1961. godini imamo povećanu proizvodnju furnira za 11 puta, šper ploča za 6 puta, namještaja u garniturama za 9 puta. a savijenog namještaja za 3 puta. U 1961. gcd. proizvedeno je cea 100.000 m:! ploča vlaknatica i iverica za koje se kao sirovina iskorišćuje otpadno i manje vrijedno drvo. Jedino su pilanski kapaciteti smanjeni u 1961. u odnosu na 1939. godinu za 7%, 225 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 64 <-- 64 --> PDF |
što je i normalno jer se daje prednost finalnoj i polufinalnoj proizvodnji Ovo se pak pozitivno odražava na stanje šumskog fonda. Iz ovih par podataka jasno se može vidjeti a i donijeti zaključak da prerada drveta nema i ne može imati budućnosti na pilanama potočarama i drugim primitivnim pilanama. Proces zatvaranja ne treba stati. Treba ih ostavljati i to samo privremeno u onim najudaljenijim mjestima isključivo za užu lokalnu potrebu, iako bi se i o tome moglo razmisliti jer danas već postoje mala postrojenja sa modernom preradom. Treba imati na umu da su neke pilane potočare bile rakrana ličkih ionako već degradiranih šuma prerađujući ponekad i kradeno drvo, a kroz to bile su leglo nelegalnih sječa i trgovine građevnog drveta. Neosporna je činjenica da je proces nestajanja pilana potočara (a i nekih pilana društvenog sektora) dio jednog velikog procesa snažnog ritma koncentracije koji je neminovan i koji će svojim moderno opremljenim pogonima slomiti svaku stihiju koja se iz bilo koje lokacije ili pobude javi. U svakom slučaju ove male pilane su pioniri jače i modernije pilanske industrije kao što je ova opet baza finalnoj i. polufinalnoj industriji, pa im treba odati priznanje na udjelu i razvoju sveukupne industrije. Ing. Marko Pavlak «BK J m ,1.´ X > ,´ t-\x "> |