DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 63 <-- 63 --> PDF |
X Ako uzmemo samo 7% manjeg iskorištenja radi debljine pila i nedorađenog otpatka, onda taj postotak množen sa količinom proreza u 1960. godini daje (4.456X0.07) 312 m3 rezane građe više godišnje a što to predstavlja za desetgodište, zna se. Zašto je orijentiran prorez na ove pilane potočare, da li je to jeftinoća proreza, daljina podvoza do pilana društvenog sektora, ili nešto drugo, ne da se za sada ustanoviti. Da li su iskazane količine proreza uvijek stvarne i da li se svi trupci zavode u očevidnik prorezanih trupaca? Možda je´u ovome rješenje pitanja jeftinijeg proreza. Narodni odbor kotara Gospić (bivši) je još u 1957. god. na sjednici Savjeta za poljoprivredu i šumarstvo, te Savjeta za privredu od 29. V 1957. godine dao prijedlog NOO-a da se od 39 pilana potočara bilo u privatnim ili zadružnim rukama, koliko ih je tada bilo na području bivšeg NOK-a Gospić, ukine s tim da se poneke od tih pilana na najudaljenijim mjestima ostave koje bi´ vršile prorez za privatnike. Ova inicijativa je i podržana. Od 39 koliko ih je bilo u 1957. g. iz podataka je vidljivo da ih je 1959. i 1960. bilo 12, dok ih 1963. imamo 16. Ne može se tvrditi da na neobiđenim područjima ne postoji još koja pilana potočara. Za usporedbu može se navesti da je u Jugoslaviji bilo uoči II svjetskog rata oko 1.000 modernih (u ono vrijeme) pilana na parni, turbinski i drugi pogon, te više od 2.300. pilana potočara. U novim uslovima prerade pilane potočare i primitivne pilane gube svoj značaj. Umjesto njih podignuta su nova postrojenja sa modernijom proizvodnjom. Prerada u takvim postrojenjima je znatno složenija i zahtijeva temeljito poznavanje tehnološkog procesa. Na žalost na našem području pilane sa primitivnom preradom izgleda kao da su dobile pravo građanstva, ne samo one stare koje godinama rade već ima i takvih koje su podignute pred dvije ih pak jednu godinu dana. Razvitkom tehnike i povećanjem industrijske proizvodnje raste paralelno i standard stanovništva a analogno ovome i potrošnja čime se smanjuju i prirodne sirovine drvne mase koje postaju sve rjeđe a kroz ovo i vrednije. Nastojanje je da se deficitarni artikal drvo zamijeni nadomjescima, ali to u većini slučajeva primjene nije moguće učiniti, pa se mora planirati tako da budemo konstantno snabdijevani deficitarnom sirovinom koju za specifične potrebe nije moguće zamijeniti nikakvim nadomjescima.. Da li treba i unatoč ovakvim teškoćama deficitarnosti drva obrađivati te mase na postrojenjima koja tu masu ne samo što upropašćuju nego i deklasiraju. Predratna drvarska industrija bila je usko orijentirana na pilansku industriju, tako da je primjerice u 1939. god. bilo pilanskih kapaciteta od oko 7 milijuna m´:i oblovine. Proizvodnja furnira kretala se oko 8.200 m-1 dok je proizvodnja šper i panel ploča jedva dostizala 25X100 m3. Proizvodnja namještaja iznosila´ je 25.000 garnitura godišnje i 500.000 kom. savijenog namještaja. Za razliku spram toga u 1961. godini imamo povećanu proizvodnju furnira za 11 puta, šper ploča za 6 puta, namještaja u garniturama za 9 puta. a savijenog namještaja za 3 puta. U 1961. gcd. proizvedeno je cea 100.000 m:! ploča vlaknatica i iverica za koje se kao sirovina iskorišćuje otpadno i manje vrijedno drvo. Jedino su pilanski kapaciteti smanjeni u 1961. u odnosu na 1939. godinu za 7%, 225 |