DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 80 <-- 80 --> PDF |
stacije šuma. Stanovništvo je gušće. Erozija se aktivira, 4. Srpska agrarna epoha traje od početka XI. do polovine XV. stoljeća. . Planinsko stanovništvo silazi u ravnice Povoljni su uslovi za eroziju, 5) Tuska agrarna epoha. Traje od konca prethodne do polovine XIX. stoljeća. Erozija je dostigla već gotovo katastrofalni stadij. Nakon oslobađanja ove oblasti od Turaka erozija postiže svoj nepovoljni zenit. U ovoj oblasti eroziju sa gledišta poljoprivrede i šumarstva dijelimo u slijedeće oblike: 1. Erozija oranica i povrtnog zemljišta, 2. Erozija zaležajnih površina, 3. Erozija trajno napuštenih zaležaja, 4. Erozija pašnjaka i livada, 5. Erozija voćnjaka i malinjaka, 6. Erozija vinogradarskog zemljišta, 7. Erozija neobraslog šumskog zemljišta i goleti, 8. Erozija seoskih puteva. Štete od erozije u poljoprivredi u ovoj oblasti iznose godišnje 187,341.000 dinara (a ha. 13.359 din), odnosno sveukupno: 192,841.000 din. Borba protiv erozije treba se osnivati na principima uzroka, a ne posljedica. U borbi protiv erozije ove oblasti treba uvijek imati na umu, da reljef upravo ide na ruku eroziji. Reljef je kao predispozicija za sve vrsti erozije. Poljoprivreda tj. ratarstvo je zauzelo često staništa koja odgovaraju za travnjake, pa i šume. Ovdje je 1 težište borbe protiv erozije, tj. razgraničiti ratarske-travnjačke-šumske površine tj. da se među njima uspostavi narušena ravnoteža. Naročitu pažnju treba posvetiti kritičnim šumskim površinama. Oranice u ovoj oblasti zapremaju 51.124 ha, a šume, šumski pašnjaci, planinski pašnjaci i livade 101.290 ha. Sređivanjem odnosa između navedenih kategorija svakako ie se smanjiti fond oranica na račun šumskih i travnjačkih površina. Mjere protiv erozije: 1) Zaštita tla gdje su izvori erozije, 2) Preorijentacija agrotehnike. Sastaviti agroerozioni katastar čestica i provesti sistematizaciju zemljišta, 3) Urediti bujice, 4) Izgraditi makadamske seoske puteve, 6) Podizanje terasa, gdje one dolaze u obzir, 7) Pošuimljavanje, 8) Melioracija i njege postojećih šuma. Krstić , O.: Prirodni uslovi i šumska privreda Sjeničko-Pešterske oblasti. Institut za ekonomiku Poljoprivrede. Str. 115. Beograd, 1961. Sjeničko-Pešterska oblast je dio Starog Vlaha. Po reljefu je planinska površina, a dijeli se u 12 rajona (Pešter, Bare, Cariči na, Milošev Dol, Halinovići, Kanjon Uvea, Sangubina, Sjemička Kotlina, Divlja Reka — Velika Lisa, Golija, Kamešnica i Rasno). Oblast izgrađuju slijedeće geološke formacije: položajske, mezozojake, kenozojske i kvartarne. Krečnjaci zauzimaju 44°/o, silikati SS^/o: Neogen i Kvartar 18»/o površine. U pogledu tala vlada veliko šarenilo. U grupu klimatogenih tala (pedoklimaks) spadaju slijedeći tipovi: smonice, podzoli. skeletoidne i plitke crver.ee i kisela skeletoidna tla. Ukupno je klimatogenih tala cea 80.000 ha. U intrazonalna tla se ubraja močvarna uz vodotoke. Treća grupa tala su tzv. azonalna, a to su: deluvijalna i veći dio skeletnih. Klima Sjeničko — Pešterske oblasti ima značajke hladne kontinentalne i surove planinske "klime stepskog facija, a što odgovara kulturi planinskih pašnjaka i livada. Glavna je oranična kultura u skladu s klimom, a to je ječam. Godišnji´ prosjek iznosi 632.8 mm, a temperature 6.57° C. Julska temperatura je cea 15.21° C. Zbog niskih temperatura ne uzgaja se pšenica i kukuruz. U pogledu hidrografskih uslova za vegetaciju kao opća karakteristika je deficitarnost. Nepovoljne hidrografske prilike za optimalnu biljnu proizvodnju bilo na travnjacima .odnosno na oranicama. Jedan od najvećih problema je erozija, koja je uvjetovana dvjema grupama faktora tj. ,uslijed geografskog erozionog i i biotičkog erozionog ciklusa. Kod prve grupe faktora dolaze u obzir sva geodinamika stvaranja reljefa Dinarida, pri čemu je stvorena dinarska površ. Biotički erozijski ciklus nastaje nakon potiskivanja šuma i travnjaka. Tada započinje erozija silama tekuće i atmosferske vode i nastaju slijedeći oblici erozije: erozija oranica i zaležaja, erozija đegradiranih pašnjaka, dubinska erozija krša, erozija šumskopašnjačkog zemljišta brsnatih žbunjača, erozija sočnicom i erozija dugotrajnih torišta. U posebnim poglavljima autor iznosi pregled tipova travnjaka i demografske prilike. U drugom dijelu monografske studije u 5 poglavlja obrađuju se šumarski problemi. Peštersko-Sjeničtka oblast je bila prvotno šumska, a sada izrazito pašnjačka oblast Sa historijskog gledišta prirodni biljni pokrov je prošao četiri epohe: pređpastoralna, pastoralna, pastoralno-ratarska i suvremena epoha. Predpastoralna — Nakon nestanka tercijarne vegetacije u ovoj oblasti su se raz |