DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 86     <-- 86 -->        PDF

je osiguravaju celulozno drvo. Taj način


zaslužuje pažnju.


Naročito se ne smije zanemariti ariš,


to vrijedno drvo brzog rasta, koga treba


punije iskorišćavati. O mogućnosti uzgoja


visokoproduktivnih sastojina ariša van


njegovog prirodnog areala rasprostranje


nja, svjedoči sovjetsko i strano, osobito


skandinavsko iskustvo. Skandinavski šu


mari nastoje da im ariš postane glavna


vrsta drva,


Valja poduzeti ozbiljne mjere za raci


onalno iskorišćavanje, očuvanje i uzgoj vi


sokoprođuktiivnih jelovih šuima Kavkaza,


li.mb´nih šuma Sibirije i Dalekog istoka.


Ne smije se zanemariti i šume vrijednih


lišćara. naročito hrasta tamo gdje dobro


usp´jeva.


Uporedo s tim, sve veće značenje dobi


vaju šume mekih lišćara, pa im je povr


šina zadnjih 10 godina znatno porasla u


vezi sa čistim sječama provedenim na ve


likim površinama. Drvna masa mek;h liš


ćara samo u evropskom dijelu SSSR iznosi


više od 3 milijarde kub. m. Danas lišćari


— prije svega trepetljika i breza — slabo
se iskorišćuju. ali se ipak ne smatraju
korovom kao nekad. Došlo je vrijeme da
se iskorišćavanje lišćara korjenito izmijeni.
Osobito je važno da bjelogorične šume
postanu sirovinska baza celulozno-papirske
ndustriie. Veći se dio tih poduzeća u
evropskom dijelu SSSR može osigurati čerinarskim
drvom samo još 15, a negdje i
40 godina. Iskorišćavanje lišćarskog drva
kao osnovne sirovino celulozno-papirske
industrije postat će realnost samo pre´nakom
tehnologije celulozno-papirske proizvodnje-
U tom smislu postoje realne mogućnosti
i sada se razrađuju odgovarajuće
mjere.


Važnost lišćara raste i u vezi s njihovim
iskorištavanjem hidrolizom, u fabrikacijd
ploča vlaknatica i dr. U nnikraćem
roku mora se prijeći na punije iskorišćavanje
postojećih šumskih masiva, a također
i podizanju visokoproduktivnih sastojina
iz vrsta drveća brzog rasta.


Sazrio je zadatak nauke i prakse za
osnivanje i uzgoj trepetljike i u kratkom
roku podizanja visokoproduktivnih topolovih
sastojina na odgovarajućim staništima.
Nešto je već stvorila sovjetska nauka
u tom smislu. Pokusi pokazuju da pri povoljnim
uvjetima kultura topole može dati
za 15—20 pa i za 10 godina drvo za proizvodnju
celuloze za industriju papira. Ima
razloga na osnovici koji se može računati
da su uzbečke i turkmenske topole pro


duktivnije čak i od talijanskih. Navodnja


vanjem topolika u Srednjoj Aziji moguće


je za kratko vrijeme izgraditi sirovinsku


bazu za celulozno-papirske kombinate. Ali


za osnivanje topolika nailazi se na mnogo


neriješenih pitanja i poteškoća koje treba


svladati. Valja (izbjegavati ponavljanja o


nih pogrešaka, koje su se prije dopuštale


kod osnivanja topolika i drugih vrsta dr


veća, kad su se ignorirale potrebe podu


daranja njihove biologije s uvjetima sre


dine, narušavala se agrotehnika, potcje


njdvala se mogućnost izvođenja pokusa sa


pojedinim vrstama itd.


U SSSR postoje povoljni uslovi za znat


no proširenje asortimana šumskih vrsta


drveća. Mnoge domaće vrste zavređuju


veću pažnju, a tako i pokusi sa introduk


cijom najperspektivnijih stranih vrsta.


U crnomorskim uvjetima izgleda nam


da treba računati sa sekvojom, koja se


nije loše pokazala i u Pribaltiku, a i hrast


plutnjak nesmije se zaboraviti. Trebalo bi


ispitati i uvođenje Picea-e sitchensis i


nekih američkih borova i dr.


Pitanja podizanja šuma i obogaćenja
njihova sastava, poprimat će sve veće
značenje. Ipa>k bi bilo nepravilno, kad bi
se rješenje tog pitanja vidjelo samo u pošurnljavanju
(bilo vještačkom ili prirodnom).
Nije ni danas zastarjelo davno šumarsko
pravilo, da je svaka od tih metoda
dobra na svom mjestu. Ne treba zato
zanemariti prirodnu obnovu šume, jer ona
ima u SSSR veliko značenje, a na prostranim
područjima Sjevera, Sibirije i Dalekog
Istoka jedino se tako i pošumljuje:
U interesu narodnogospodarskom treba do
maksimuma iskoristiti darove prirode. Prirodnu
obnovu šuma ne smije se smatrati
samo stihijskim procesom, već je valja
iskoristiti kao metodu obnove šuma.


U današnje vrijeme priznaje se potrebo
neminovnog pošumljavanja odmah poslije
ili još bolje, istovremeno sa sječom. Posij
ednj.h godina eksploateri ulažu više napora
da očuvaju mladik od povreda i uništenja
za vrijeme obaranja stabala, kod
privlačenja i izrade drva. U tom je smislu
nastao čitav pokret, kome je začetnik
bio brigadir jedne male kompleksne brigade
u Kostromskim šumama — Denisov.
Njegova je brigada prije roka izvršila svoju
seđmoljetku i obvezala se da će do
kraja sedmoljetke izraditi još 50.000 kub.
m drva. Osim toga, ona je vlastitim snagama
pošumila posječenu površinu. Ta
plemenita inicijativa naišla je na sljedbenike
među šumskim radnicima. Radi toga,
da bi se povisila produktivnost rada i