DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 24     <-- 24 -->        PDF

STABILIZACIJA TERENA PRIMJENOM KONTURNIH ROVOVA
I GRADONA


ING. HALID JSARAJLIC


UVOD


Između željezničkih stanica Malovana i Zrmanje (pruga Gračac—Knin),
dolazilo je zadnjih godina do Vrlo jake erozije šumskog zemljišta sa pribrežnih
padina. Ova erozija je svojim nanosima na prugu direktno ugrožavala sigurnost
željezničkog saobraćaja i stvarala velike troškove željezničkoj upravi. Prema
položajnom nacrtu u slici broj 1 od ovih nanosa su se ispod željezničke pruge,
u dolini Brezove formirali u vrtačama veliki taloži, koji su svojom crveno smeđom
bojom godinama svraćali pažnju i domaćeg i putujućeg svijeta.


Ovo područje koje je šumsko-krškog karaktera, a leži nedaleko granice Like
i Dalmacije ima svoje posebne kako klimatske, tako i ostale prilike. Ovdje
vladaju vrlo jake bure, a veliki sniježni nanosi svake godine prekidaju saobraćaj.
Temperature u zimskim danima spadaju među najniže u zemlji, a sušni
periodi često traju 2>—3 mjeseca, kao i u drugim krškim krajevima. Proces
degradacije tla i povlačenje vegetacije sa starog datuma, a ubrzano ogolijevanje
je pomognuto gradnjom željezničke pruge iz godine 1924. i 1925., zatim ratnim
prilikama, kao i općom nestašicom ogrevnog i građevnog drva. I na ovakvom
terenu, koji je intenzivno počeo ogolijevati, ne samo da su vršene daljnje sječe
nego su vađeni i panjevi, radi čega je dolazilo do otvorenih rana i još jačih
erozijskih procesa.


Za vrijeme jakih bura i snjegova ova pruga je izložena izvjesnim smetnjama
i prekidima, ali ne toliko i direktnoj opasnosti po saobraćaj. Ova opasnost
dolazi više od bujica i erozije naročito u ljetnim i jesenskim mjesecima,
kad kratkotrajni pljuskovi znaju nanijeti velike količine zemlje i kamena na
prugu. Ove pojave su u to vrijeme tim štetnije što se zbivaju u turističkoj
sezoni kad željeznički saobraćaj ima međunarodni karakter.


I u drugim godišnjim dobima dolazi do nanosa i zamuljivanja pruge, pa
je potrebno vršiti obimne i skupe radove za njihovo otklanjanje. Pruga naime
za vrijeme mrazova ne smije biti zamuljena, jer inače nanos u pruzi bubri
i diže nejednoliko kolosijek, što može dovesti do iskliznuća ili izvrtanja vlakova.


Iz gore nabrojenih razloga bilo je nužno pristupiti saniranju ovog terena,
te smo se odlučili na primjenu konturnih rovova i gradona, što je dalo već
prve godine vrlo povoljne rezultate.


Ovo područje proglašeno je erozdjskim početkom 1961. godine, a radovi
su počeli godinu i po ranije, radi nužne zaštite saobraćaja. Slivna njegova površina
iznosi oko 90 hektara, a obrađivana je samo donja polovina.


278




ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 25     <-- 25 -->        PDF

Žarište bujićnih tokova i nanosa nalazilo se oko km 1800 (vidi sliku),
pa su ondje izvedeni i prvi radovi. Kako je teren na ovom mjestu bio duboko
izjaružan upotrebljen je sistem konturnih rovova standardnog i superstandardnog
stepena. Budući da se nije radilo od tjemena padine, odnosno vododjelnice,
nego negdje ispod njene sredine, izvedena su na vrhu ovog sistema dva superstandardna
rova sa jednim odvodnim kanalom. Ovaj je rad dao povoljne rezultate
odmah, odnosno prije zatravljivanja i pošumljavanja, tako da na tom
mjestu poslije izrade rovova nije bilo nanosa.


Na ostalim dijelovima ove padine, koja je bila manje erozijom nagrizena,
primijenjen je sistem gradona, koji je mnogo ekonomičniji a daje također dobre
rezultate.


Dosad je ovim radovima obuhvaćeno nešto manje od trećine ovog područja
1 prema iskustvu od zadnje tri godine ima uslova da će sanacija potpuno uspjeti.


Hy1iVt.0»*


i


fttn


rm a_n/a.


´ t— ze´J-pruqa.
´ ceito


E22j j " A «Ioni


^vOpq l

& vrtace


Slika 1— Položajni nacrt erozHMiog područja Malovan — Zrmanja




ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 26     <-- 26 -->        PDF

Radi toga smatramo da je za stabilizaciju naših degradiranih šumsko-krških
terena navedem sistem vrlo prikladan i za preporuku, ukoliko se radi o terenu
koji treba da služi izvjesnoj zaštiti, jer je inače preskup.


Slika 2 — Jaruge i izvori nanosa u km 180,0 — 180,3 na pruzi Malovan — Zrmanja


STANIŠTE I KLIMA


Od željezničke stanice Malovan prema Zrmanji na udaljenosti od 2,5 km
počinje spomenuto erozijsko područje. Od važnijih reljefnih i klimatskih faktora
navest ćemo slijedeće: Nadmorska visina terena iznosi oko 750 m, ekspozicija
je istočna i južna, nagib padine na mjestu konturnih rovova iznosi 45%,
a na mjestu gradona je nešto manji, pad na pruzi od Malovana prema Zrmanji
iznosi 18%, srednja temperatura ljeti iznosi 26°C, a zimi —17°C, srednja količina
godišnjih oborina iznosi 1600 mm.


Pored svega na ovom terenu ima i takvih kolebanja, da u kasnu jesen pa
i zimi zna biti dosta toplih i kišnih dana. Inače je karakteristika ovog područja
da gotovo kroz cijelu godinu ima vjetrova, od kojih je od značaja samo bura.
Ova bura se ovdje dijeli na ličku ili velebitsku i bosansku ili dinarsku. Ova
posljednja dostiže do 130 km/h i vrlo je česta.


Tla su srednje duboka, vapnenasta i jako skeletna. Prema kemijskoj analizi
u ovim tlima ima dovoljno fiziološki aktivnog kalcija, zatim dosta dušika
i humusa, a jako malo ili nikako kalija i fosfora. Humus ima slabo kiseo do
kiseo karakter.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 27     <-- 27 -->        PDF

Prema mehaničkoj analizi ispitivanih uzoraka imamo uvid u fizičke osobine
tla. Ove osobine ovise o krupnoći zrna njegovih sastojaka i njihovog odnosa po
količinama:


I uzorak —< laka glina crveno smeđe boje


a) 2 mm — 0,2 mm 21,83%


b) 0,2 mm — 0,02 mm 29,57%


c) 0,02 mm — 0.002 mm 14,60%


d) < 0,002 mm 34,00!|


100.00%


II uzorak — pjeskovito glinovita ilovača tamno ci´vene boje


a) 2 mm — 0,2 mm 1,32%


b) 0.2 mm — 0,02 mm 9.24%


c) 0,02 mm — 0,002 mm 67,68%


d) < 0,002 mm 21,76%


Mehanička analiza odnosno granulometrijski sastav ispitivanog tla za ovaj
je tip pojava i radova veoma važan. Cestice tla do 0,00i2 mm vrlo su pokretne
i što ih ima više u cjelokupnoj masi tla, to ima više i nanosa. I pored izvjesne
količine humusa što ga je analiza pokazala ova tla su toliko nekoherentna, da
su jako pokretljiva iza svakog pljuska. Ta je pokretljivost naročito izražena
nakon dužih sušnih perioda.


Ovu pojavu možemo dovesti u vezu sa stabilitetom, odnosno nosivošću
osnovne podloge u trupu željezničkih pruga. Na nekim mjestima pruge tonu
pod težinom vozila, a blatni materijali iz osnovne podloge naviru uzlazno među
pragove. Ovo se događa naročito za vrijeme kišnih perioda i kad odvodnja u
pruzi nije dobro osigurana. Ispitivanjem ovih blatnih materijala dobili smo
granulometrijske dijagrame kod kojih se 80% čestica nalazi u granicama pra-


GLINA PSA« PIJE SAH $LJUNAK


fini sr ednjr grubi cmi srednji Jrubi fini sr tdnji grubi


i 5 3 5


100


t***»r


;


=
>
5
N
J--
i : i .
.....
-1- 4:
1i >
-—t-^" i
-U
\/
1 VA
rr/
k
//
7
V /
i
:
1
i
f"1-
!
-,. . 1
j
-
10%
0
,«.. . t k
\ \V"\ l
--
H i! "±A~ --
--
j
0,0006 0,002 0,006 0,02 CU8 0,2 0,6 2,0 6,0 ZO 10
PR0MJEQ IONA d (mm)


Slika 3 — Dijagrami ispitivan:h osnovnih ilovastih podloga u trupu željezničkih pruga




ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 28     <-- 28 -->        PDF

šinastih frakcija, a oko 20% u ostalim frakcijama. Upoređujući mehaničku
analizu našeg II uzorka tla sa granulometrijskim dijagramima u slici broj 3
naći ćemo da su pokretljivi i nestabilni materijali u oba slučaja isti. Prema
ovome na osnovu mehaničkih analiza može se ocijeniti što se može očekivati
od nekog tla ako dođe u prilike erozije i slično.


Šuma je na ovom području u degradaciji, a travni elementi nisu toliko
dinamični da sami zaštite tlo od erozije. Od prizemnog karakterističnog rašća
dolazi Satureia subspicata, Carex humilis, Calluna vulgaris, Fumana procumbens,
Globularia bellidifolia, kao i neke vrste iz rodova Edraeanthus, Centaurea
i Helianthemum. Od grmlja i drveća dolazi kitnjak, cer, crni jasen, crni grab,
mukinja, lijeska, glog, divlja ruža, rašeljka, crni trn i drijen. S obzirom na
geografski položaj i ekspoziciju na ovom se terenu mogu vidjeti i neki termofilni
elementi kao Acer monspessulanum, Inula Candida, gdjegdje Salvia, pa
i medunac.


TEHNIKA IZRADE KONTURNIH ROVOVA I GRADONA


Kako smo već naveli za rješenje našeg slučaja odlučili smo se za konturne
rovove i gradone. Konturne rovove smo izrađivali po sistemu Rejonske sekcije
za zaštitu zemljišta i uređenje bujica u Vladičinom Hanu. Primjenu ovih ro


k 5730 3


Slika 4 — Standardni konturni rov
nag
/
ib širina rova horizontalno
u metrima odstojanje u m
standardni konturni rov
vertikalno
odstojanje u m
20
30
40
45
2,6603,3604,6415,730
7,629
7,620
7,620
9,144
1,524
2,286
3,048
4,115




ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 29     <-- 29 -->        PDF

vova opisao je inženjer L u j i ć u članku »Konturni rovova i njihova primjena
u Grdeličkoj klisuri« Šumarstvo broj 7—8 od 1955. godine.


Ova sekcija se služila koncepcijom konturnih rovova koja je bila osnova
radovima u SAD i Kreti. Radovi koji su ovim sistemom izvedeni u SAD od
godine 1933. do 1937. su pokazali dobre rezultate, pa su bili povod da se ovaj
sistem počeo primjenjivati i na drugim mjestima u svijetu.


Princip je da se konturni rovovi kapaju od vododjelnice pa na niže i da
u određenom odstojanju pokriju sve gole površine između šuma, stijena i vododerina.
Na slici broj 4 prikazan je tip standardnog rova sa odgovarajućom tabelom,
koji je rađen na bazi intenziteta od 50 mm na sat. Ovi radovi prema
svojoj konstrukciji treba da prime oko 75% vode od maksimalnog pljuska, a
ostatak se podužno odlijeva u stranu i ne smije da se prelijeva preko nasipa.
U tu svrhu se ovi radovi rade u horizontali sa pregradama čija kruna iznosi
21 cm, a za 9 cm su niži od nasipa rova. Ove pregrade koje se u praksi zovu
ekvilizeri su u stvari mali poprečni nasipi u rovu, a rade se na odstojanju 6—12
m i tako rovove dijele na odjeljke. Svaki rov mora sa obe svoje strane biti
oslonjen na recipijente za vodu, a to su obično vododerine, uvale, čvrst kameni
teren ili šuma.


Podjela rovova na odjeljke ima svoje prednosti ne samo što se bolje raspoređuje
i zadržava vlaga u rovovima, nego što je čitav sistem u ovom slučaju
mnogo lakše i jednostavnije održavati. Naime kod provale nasipa rovova
(što se češće događa dok se ne stekne iskustvo u njihovoj izradi) sistem je uz
malu opravku očuvan, što inače nebi bio da rov nije podijeljen na odjeljke.


Slika 5 — Izrada konturnih rovova




ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 30     <-- 30 -->        PDF

Prema ovome kod ovih rovova je osnovno da se prepunjena voda ne izlijeva
preko nasipa na niže, što bi dovelo do erodiranja nasipa, već da postrano struji
iz odjeljka u odjeljak preko ekvilizera dok se konačno ne izlije u recipijent.


osnoua


JL.


presjekM\


D + 5h


presjek BB


Slika 6 — Projekcija jednog odjeljka standardnog kontumog rova


Prema našem iskustvu do provaljivanja nasipnog dijela rova dolazi najčešće
onda kad je nasip građen miješano od kamena i zemlje. Radi lakšeg
navlažavanja dolazi u tom slučaju do smanjenja unutarnjeg trenja između
kamena i zemlje, što dovodi do klizanja i provale nasipa. Radi ovog preporučujemo
da se nasip gradi samo od zemlje.


Konturnih rovova ima više tipova. Standardni tip je često orijentacija za
dimenzioniranje ovih rovova prema potrebama i terenskim prilikama, pa je
to i kod nas bio slučaj. U tu svrhu poslužili smo se gotovim obrascima spomenute
Rajonske sekcije iz Vladičina Hana.


Za maksimalnu količinu vode od pljuskova na našem terenu uzeli smo
inntenzitet od 80 mm na sat, što smatramo da će biti dovoljna garancija, da
do pljuskova jačeg intenziteta neće doći, dok se ovaj teren ne konsolidira.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 31     <-- 31 -->        PDF

Formula kojom se po ovom sistemu dolazi do količine vode koje jedan
odjeljak konturnog rova može da sadrži bez odlijevanja glasi:


V = h [D (s + l,5h) + l,5h (s + 2h)]


gdje je: h — visina ekvilizera; D — odstojanje između ekvilizera u dnu rova
i s — širina rova u dnu (vidi sliku 6).


Slivna površina iznad jednog odjeljka jednaka je produktu iz njegove
gornje dužine i odstojanja između rovova:


P = (D + 3h) L


gdje je: P — slivna površina, a L — odstojanje između 2 rova.


Standardni rov, kako smo naprijed naveli rađen je na bazi intenziteta
oborina od 50 mm/h, a kako smo mi uzeli 60 mm/h to treba ili skraćivati
odstojanje između rovova ili povećavati njegove dimenzije. Odlučili smo se na
povećanje potrebne dubine rova, a odstojanje da ostane onako kako je u tabeli.


4700 800 9Q0 2.đS0 1Ö0 20Ö loo koo SđO V


Slika 7 — Grafikon kapaciteta jednog odjeljka od 6 metara konturnog rova
u zavisnosti od visine ekvilizera (visina ekvilizera u metrima, zapremina odjeljka
u litrima)




ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 32     <-- 32 -->        PDF

Na osnovu prednje jednadžbe o količini vode u jednom odjeljku rova od
6 metara, izradila je spomenuta sekcija grafikon (vidi sliku 7), iz koje se odmah
vide kapaciteti odjeljaka u zavisnosti od visine ekvilizera, odnosno dubine rova.
Za naš slučaj našli smo da nam visina ekvilizera od 0,41 m daje najbolje
rezultate. U ovom slučaju slivna površina iznosi:


P = (D + 3h) L = (6 + 3 0,41) 9,144 = 66 m2


a količina vode koja na tu površinu padne u toku jednog sata iznosi:


Q = 66 m2 60 = 3960 litara.


Iz grafikona se vidi da visini ekvilizera od 0,41 m odgovara kapacitet od
2540 litara. Ako uzmemo da je dozvoljeno da otekne 25!t)
(> od cjelokupne vode
koja je pala na sliv jednog odjeljka, onda će oteći 990 litara. Ostatak od 430
litara tj. nešto malo preko 10!% treba da se upije u zemlju, što je realno s
obzirom i na dugo zadržavanje vode u rovu i na skeletnu strukturu tla.


Kako ekvilizer treba da bude od krune nasipa niži za 9 cm, dubina rova
u našem slučaju iznosit će 50 cm, odnosno od tačke 0 (slika broj 4), iznosit će
25 cm.


Slika 8 — Tip građana sa kamenom potporom


Spomenuli smo da smo našu padinu počeli osiguravati od njene polovine,
a ne od vododjelnice. Da bi se suzbila voda sa gornjeg njenog dijela izradili
smo na slobodnoj ocjeni dva spojena superstandardna rova sa odvodnim kanalom.
Ovaj odvodni kanal izrađen je u prilično kamenitom tlu i vrši vrlo
dobru odvodnju.


Slobodu za ovakav rad našli smo u razlogu što je na´ša erozija počela sa
prosjekom kod gradnje pruge i odonda napreduje prema vrhu padine negdje
jače negdje slabije. Uslijed ovog postoje i prirodne prepreke, koje idu u prilog
ovom načinu obrade. Napominjemo da se do danas ovo nije pokazalo pogrešnim.


Sa gradonima je postupak jednostavniji i brži. Ovaj tip radova je u našim
krajevima dosta u primjeni, u koliko se ne radi o običnom terasiranju. Prema




ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 33     <-- 33 -->        PDF

literaturi i materijalima koje smo dobili od Rajonske sekcije za zaštitu zemljišta
od erozije i bujica iz Niša, gradoni imaju specijalnu obradu tla sa njegovim
premještanjem. Mi ovaj način nismo primijenili ne samo što je malo kompliciran,
nego što se ovdje radi o krševitom terenu u kojem se zemlja do konačne
obrade gradona sasvim izmiješa.


Važno je da se gradom rade po izohipsama, da se vežu na krajevima za
prikladne recipijente i da se zemlja u njima prorahli do dubine 40—50 cm.
Podupiranje se gradona na strmim i krševitim terenima vrši kamenom (vidi
sliku broj 8).


I gradoni se po pravilu počinju raditi od vododjelnice pa na niže. Razmak
između osovina susjednih gradona uzima se prema literaturi 3—5 m, a koliko
smo primijetili u praksi 5—8 m. Njihova širina iznosi 0,7—1,0 m sa padom
30% od vanjske ivice prema unutra. Prema našem iskustvu širina gradona
koji se podupire kamenim suhozidom treba da iznosi 1 m, a rastojanje ne treba
da bude manje od 5 m. Kod ovog načina nakon obilježavanja prvo treba izraditi
kamenu potporu u koliko ima dovoljno kamena na licu mjesta. Ako kamena
nema dovoljno, može se suhozid izraditi na kraju sa dopunom kamena od kopanja
tla u gradonu.


Naši prvi gradom rađeni su u jesen 1960. godine na rastojanju od 8 m i do
danas s njima nije bilo loših iskustava.


Troškovi izrade kontumih rovova i gradona su u svakom slučaju veći nego
što su troškovi zemljanih radova za bilo koji način pošumljavanja. Prema našim
mjerenjima jedan radnik može dnevno izraditi 2 do 2,5 m konturnog rova
našeg tipa ili 5 m gradona u polukrševitom terenu. Ako uzmemo da je prak-


Slika 9 — Izgled uređenog dijela padine — 1. pruga, 2. konturni rovovi, 3. gradom




ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 34     <-- 34 -->        PDF

ticnq odstojanje među konturnim rovovima 10 m (u tabelama je 9,144), a
između gradona 8 m, onda na 1 ha imamo 1000 m rova ili 1250 m gradona.
Ako grubo uzmemo da je cijena koštanja jednog norma sata nekvalificiranog
radnika u poljoprivredi ili šumarstvu oko 150 dinara, onda će cijena za jedan
kompletno urađeni hektar konturnih rovova iznositi oko 550.000 dinara, a
gradona oko 300.000 dinara. Ova cijena je radi toga što su ovi radovi izvođeni
u krševitom i polukrševitom terenu. Međutim izrada konturnih rovova
u Grdeličkoj klisuri u zemljanom terenu prije 1955. godine bez mehanizacije,
prema spomenutom članku inženjera L u j i ć a iznosila je 401.000 dinara po
hektaru, što je svakako malo čudno. U literaturi za američke prilike se spominje
da izrada ovih rovova po jednom hektaru iznosi oko 100 dolara.


TEHNIKA I REZULTATI ZATRAVLJIVANJA I POSUMLJAVANJA


Na ovom terenu priprema tla treba da bude završena u ranu jesen, a
sjetvu i sadnju treba obaviti u proljeće. Ovo je bolje ne samo radi golomrazice
nego je i prijem bilja sigurniji u ranije obrađenom i odležanom zemljištu.


Sjetva trava je donekle poseban problem. Naime na nekim terenim i u
nekim prilikama bi trebalo sijati takve trave koje bi bile pošteđene od paše.
Međutim u trgovini dolazi sjeme krmnih i parkovnih vrsta, pa se one ih teško
primaju ih se odmah u početku uništavaju pašom. Mi smo u ovom slučaju
od kupljenog materijala upotrijebili sjeme esparzete ili grahorke (Onobrychis
viciaefolia) i talijanskog ljulja (Lolium multiflorum), a od sabranog trinu ili
pljevu od kosidbe trava na domaćim livadama i otpadni materijal kod vijanja
žita.


Esparzet a je višegodišnja lepirnjača koja je za saniranje erodiranih,
suhih i krških terena jako prikladna. Ima vretenast srčani korijen koji duboko
i snažno prodire u zemlju i mnogo postranog sitnog korijenja. Dubina prodiranja
korijena u prvoj godini kod nas je iznosila oko 30 cm, a u drugoj godini
45—50 cm. Ima osobinu da polegne u krugu po tlu. a u drugoj godini se
počinje sama zasijavati. Dok se dublje ne zakorijeni trpi od mraza, a za pašu
je jako privlačna. Na našem terenu je od sjetve niklo 80%, a preživilo 50%
zasijanog materijala. Za krmnu sjetvu preporučuje se uzimati 80 kg sjemena
po ha, dok za naše prilike treba dva puta, a neki uzimaju i tri puta više.


Talijansk i ljul j je vrsta koja se redovno miješa sa djetelinama,
ima jak i bujan busen, voli vapnena tla i u tim uslovima bi trebao da se i na
našem terenu pokaže prikladnim i otpornim. Rezultati su s obzirom na prijem
i s njim polovični kao i s esparzetom, pa se mora sijati dvostruka količina nego
u krmnoj proizvodnji, tj. oko 100 kg sjemena po hektaru.


Sjeme sa područnih livada je miješano s ostalim sjemenom radi veće
međusobne veze,´ što je prilično i uspjelo.


Prva sadnja biljaka izvršena je kad i prva sjetva trava u proljeće 1960.
godine. Sađeni su mješovito crni bor i crni jasen. Crn i bo r je brzo počeo
napredovati i ako je do jeseni 1962. godine preživilo samo 50% posađenih
sadnica. Te jeseni imao je vrlo zdrav izgled i prosječnu visinu od 35—40 cm.
Godina 1962. bila je jedna od najnepovoljnijih za rast i život šumskih sadnica,
a ipak je na ovom borovom materijalu prirast iznosio oko 10 om. Crn i ja se
n se primio i preživio 100% ali još uvijek ne kreće kako se očekivalo i ne


288




ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 35     <-- 35 -->        PDF

pokazuje živosti. Mjeren kad i borove sadnice imao je prosječno 30 cm visine,
a prirast mu je iznosio oko 6 cm. Još ćemo napomenuti da je istovremeno
izvršena sadnja crnim borom u klasične jamice-između gradona. U proljeće
1962. godine bilo je zdravo oko 60% ovog materijala, a u jesen iste godine
poslije one suše nije ostalo više od 15% sadnica.


Mjesto gdje treba sadnice saditi na konturnim rovovima još nije jedinstveno
određeno, pa se o tome još uvijek vode rasprave. Mi smo ove sadnice
postavili prema vlastitoj ocjeni, kako je prikazano na slici 10. Kod gradona je
ovo pitanje riješeno tako, da vanjski red sadnica treba da je od ivice gradona
odmaknut oko 30 cm prema unutra. Redovi su obično na rastojanju oko 20 cm,
a sadnice se najčešće sade na razmaku oko 30 cm. Sadnice drugog reda sade
se u međurazmacima sadnica prvog reda.


Ovu vrstu radova treba obavezno rješavati projektom ili bar investicionim
programom u koji treba unositi i održavanje ovih radova u toku 2—3 godine.


Slika 10 — Sadnja i sjetva na konturnim rovovima i gradonima




ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 36     <-- 36 -->        PDF

ZAKLJUČAK


U SR Srbiji mnogo se radi na problematici zaštite zemljišta od erozije,
jer su ove pojave kod njih vrlo izrazite i jake. Nešto manje ovih pojava ima u
SR Makedoniji, a nešto ih ima i u Bosni. Pretpostavljalo se da u našoj republici
ovih problema nema ili ih ima vrlo malo, radi čega je i naš republički
Zakon o zaštiti zemljišta od erozije i bujica izašao osam godina kasnije nego
u navedenim republikama. Istina je da kod nas nema erozija u onom smislu
kao u istočnim krajevima zemlje, što se pripisuje čvršćoj strukturi podloga,
naročito vapnenih. Međutim činjenica je da su naši ogromni prostori ogoljeli
upravo radi erozije i ako su većinom na vapnenim podlogama. Ako se ova>
pitanje prepusti i dalje stihiji, ovih golih prostora će biti sve više. Trebalo bf
težiti tome, da se granica između totalno ogoljelog terena koji se širi i onog:
u kojem još ima zemlje zaustavi i da započne borba za njeno pomicanje premanatrag.


Ovaj način borbe protiv erozije na krškim terenima je vrlo skup ali i
siguran, kako se pokazalo i u našem slučaju. Zato ovaj sistem treba primjenjivati
tamo gdje je potrebna sigurna ali i nužna zaštita, kako zemljišta tako
i objekata.


Izvan krških terena se ovaj sistem može preporučiti za redovno pošumljavanje
kao sigurniji, a da opet bude u ekonomskim granicama.


Na pitanja kad treba primjenjivati konturne rovove, a kad gradone može
se reći da rovove treba graditi na jako erodiranim i strmim, a gradone na blažim
i manje erodiranim padinama. Ukoliko su padine blaže i slabije isprane,,
gradoni se mogu raditi i na većim odstojanjima, a potpore mogu biti od busena
i pletera, a nekad samo oivičeni i popločani priručnim kamenom.


Biljni materijal se na konturnim rovovima osjeća nešto bolje nego onaj
na gradonima, ali u svemu neke veće razlike između funkcije jednog i drugog;
tipa ovih radova dosad nismo opazili.


LITERATURA:


Afanasijev D.: Ekspresne šume — Sarajevo 1952.
Andrejević M.: Dali su gradoni novina za našu zemlju — Šumarstvo 1959.
Gavrilović S.: Nova otkrića u oblasti borbe s erozijom — Šumarstvo 1960.
Godek I.: Erozija tla — Šumarska enciklopedija Zagreb.
Jevtić Lj.: Određivanje maksimalnih voda na osnovu računske kiše i intenziteta;:


oticanja — Šumarstvo 1962.
Jovković R.: Vegetativno vezivanje kosina na putevima i prugama — Naše građevinarstvo
1954.


Lujić R.: Konturni rovovi i njihova primjena u Grdeličkoj klisuri — Šumarstvo 1955Mar.´
nković D., Miličević S.: Gradoni — Šumarstvo 1958.
Sarajlić H.: Prilog pošumljavanju kontinentalnih krških terena izloženih uticaju


ekstremne bure — Šumarski list 1961.
Sarajlić H.: Saniranje blatnih sastava i zastornih uvađa u trupu željezničkih pruga


— Zagreb 1962,
Vlaisavljević Lj.: Priručnik za zaštitu željezničkih pruga od erozije i bujica (ruko


p.´s) — Beograd 1962.


290