DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Ako smo na primjer u našem slučaju investirali po 1 ha ukupno 150.000 dinara početnih troškova, a uz pretpostavku da će prosjek posječenih stabala tek u osmoj godini postići navedene dimenzije i dati 1 prm cei. drva. onda bi troškovna vrijednost jednog takovog stabla iznosila 173 dinara ili za 10 njih 1.730 dinara. Budući da se drvna masa ovih 10 stabala u konkretnoj lokaciji može unovčiti sa 2.750 dinara, znači, da bi dobit na stablima, odnosno na 1 prm cei. drva iznosila 2.750 — 1.730 = 1.020 dinara. Iz ove tabele se razabire i to, da u slučaju slabijeg prirasta, t. j . na slabijim tlima treba biti na oprezu u pogledu visine ulaganja, jer sa visinom ulaganja proporcionalno raste i ukamaćivanje uloženih sredstava, odnosno troškovna vrijednost stabala. Isto tako se razabire, da se rentira svako povećanje troškova ulaganja, koji bi imali za. posljedicu poboljšanje kvaliteta zemljišta, a s tim u vezi povećanje prirasta drvne mase. U svakom slučaju pri uzgajanju topola potrebno je strogo voditi računa o odnosu između uloženih sredstava i koristi, t. j . da prirast drvne mase raste brže od kamatnjaka. U protivnom se vrlo brzo ulazi u gubitak, ukoliko korisna drvna masa ne prirašćuje brže od ukamaćivanja početne troškovne vrijednosti i naknadnih troškova. Eventualno visoka početna ulaganja za osposobljenje i pripremu zemljišta, a u interesu rentabilnog uzgajanja, morala bi se amortizirati kroz dulji period od jedne ophodnje. Samo usputno se skreće pažnja, da u slučaju sadnje s većim razmacima (6 X 6 ih 270 stabala po ha) i istog početnog ulaganja (150.000 dinara) prolongirana troškovna vrijednost takovog stabla iznosi za: 6 godina Din 664.— 7 „ „ 685.— 8 „ „ 705.— 10 „ „ 74S.— U slučaju većeg početnog ulaganja ovi iznosi su još i veći. Ove brojke ukazuju, da u slučaju sječe iz bilo kojih razloga takova stabla rijetko kada mogu pokriti svojom drvnom masom u kvaliteti cei. drva otpadajuće troškove sadnje uz današnje cijene ovog sortimenta. Što će se cei. drvo uzgojeno u tako rijetkim nasadima ipak prodavati po nižoj cijeni od stvarnih troškova njegove proizvodnje, to će se ova razlika pokriti iz drugih vrednijih i krupnijih sortimenata, kojima se dakle i iz financijskih razloga mora davati prednost pri uzgajanju. Odatle i proizlazi stalna težnja uzgajača za povećanjem cijena manje vrijednim sortimentima, pa i cei. drvu. Kako je poznato u posljednjih 10´—15 godina, osjetljivije su se povećale cijene za prostorno drvo, napose za celulozno, nego li za ostalu tehničku oblovinu. Ukoliko se sa daljnjim povećanjem cijena ne bi uspijevalo, moglo bi se jednog dana dogoditi isto, što se već danas događa sa ogrijevnim drvom slabije kvalitete. Uzgajači ga uopće ne izrađuju i ne dopremaju na tržište, već ga ostavljaju u sječini, jer im prodajna cijena ne pokriva troškove proizvodnje. Budući da se uzgajači pozivaju na princip privrednog računa, i jer na taj način uzgojeno cei. drvo stoji ispod granice rentabiliteta, može se jednoga dana postaviti i zahtjev, da im potrošači u cijelosti podmire troškove proizvodnje ovoga sortimenta. ukoliko žele da se iznosi na tržište. |