DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 51 <-- 51 --> PDF |
RAZMATRANJA O FITOCENGLOŠKOJ TERMINOLOGIJI ING. ZVONIMIR TOMAC Uvod Fitocenologija je mlađa nauka, koja se tek poslije rata počela kod nas snažnije razvijati i iz akademskih okvira prelaziti u praksu. Prema tome normalno je da ni terminologija iz područja šumarstva nema tradiciju i da nije pročišćena. Kako su nju dali botaničari, koji biološku stvarnost obrađuju više ili manje teoretski, to nisu ni mogli uočiti nedostatke te terminologije u času kad će se ona početi primjenjivati u široj stručnoj praksi. Svi nazivi su manje ili više stvar slobodnog izbora (I. Horvat, Nauka o biljnim zajednicama str. 374 »U imenovanju nema posebnih pravila, već se postupa po prilikama i nahođenju.. .«) ili pak konvencije, te se ovaj napis daje u želji da se, ako je moguće zavede neki stalni i praksi odgovarajući red. Cijeli napis je zapravo gledanje s praktičnog aspekta, te ga tako i treba shvatiti. Sigurno je da su se zajednice mogle nazvati brojevima, imenima ljudi ili ma kakvom šifrom, a da bi svaka za se u biti imala sasvim iste karakteristike kao i. sada. No kad su zajednice imenovane prema imenima svojih individualnih članova, vjerojatno zato. da bi iz samoga imena izbijala njena karakteristika, onda smo slobodni predložiti da bi ta karakteristična imena bila takva da u njima bude najmanje bezsistema, da ih praksa najlakše prihvati, odnosno da budu i za praksu dovoljno karakteristična. Stanje Konkretno, glavni nosioci karakteristika biljnih zajednica (Materijal uzet iz: Šumske zajednice Jugoslavije, I. Horvat, Zgb 1950 i Nauka o biljnim zajednicama, I. Horvat, Zgb. 1949.) imadu nastavak, završetak na . .-etum {Seslerietum, Fagetum, Blechnetum i td.), a sami su odabrani između članova pojedine zajednice, koji se čine za tu zajednicu dovoljno karakteristični (Sesleria autumnalis, Fagus silvatica, Blechnum spicant i td.). Kako se vjerojatno brzo uočilo da osim po glavnom nosiocu često treba još detaljnije i određenjie označiti pojedinu zajenicu, to je osnovnom nosiocu s završetkom . . .-etum predložen još jedan ili više »tumača« s završetkom . . .-eto (Ostrieto, Aremonieto, Abieto i td.), ili doložena tipska karakteristika po geografskom rasprostranjenju (dalmaticae, croaticum, i td.) odnosno po imenu druge dolazeće vrste s nastavkom . . . -etosum za subasocijacije (abietetosum, quercetosum, ericetosum i td.) i . . -osum za faciese (alliosum i td.). Osim navedenih oznaka još se često stavljaju uz glavno ime biljne vrste asocijacije, subasocijacije ili facijesa i imena dotične biljke u nominativu ili genitivu za detaljniju oznaku (autumnalis, carpinifoliae, roboris i td.). Cesto se svi ovi epiteti redaju potrebnim kombinacijama. 305 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Problem Uočljivo je već iz samih gore navedenih naziva da, na primjer, glavni nosilac zajednice je u: Seslerietum, Blechnetum, trava, paprat Fagetum, Pinetum drvo (stablašica) Nadalje predložen tumač je u: Ostrieto, Abieto drvo (stablašica) Aremonieto mala ružičnjaća I ostali tumači se ne redaju po jedinstvenom planu. Položaj geografski, tipski je obično na kraju, a koji put i nije (Fagetum croaticum abietetosum). Po gornjem sudeći nije bio isti kriterij kod oblikovanja naziva, iako se u svim navedenim slučajevima radi o nazivima za šumske biljne zajednice. Takovo stanje otežava orijentaciju, a praktički gledano principijelni je nedostatak terminologije. Diskusija Čini se, da se s obzirom na navedeno nameće potreba izvjesne sistematike u stvaranju fitocenološke terminologije. Ukoliko bi to bilo moguće, smatra se, da bi trebalo u samom imenu naglasiti, a da botanički kriterij ne bude okrnjen ni povređen: 1. gospodarski značaj zajednice 2. redoslijed karakteristika po značajnosti 3. jedinstvenost i jednoobraznost sistema formiranja naziva. Prema prvome, dobro bi bilo, kad bi samo ime biljne zajednice određeno karakteriziralo u poljoprivrednom, odnosno šumarskom smislu tu zajednicu. Konkretno, to znači, da sve biljne zajednice, koje dolaze na šumskim tlima i označavaju šumsku zajednicu (sastojinu), trebaju i kao nosioca karakteristike sa završetkom na . .-etum imati kao botaničku vrstu stablašicu odnosno šumsko gospodarsku vrstu. To bi imala biti osnovna karakteristika za šumske zajednice, a ujedno i razlika od poljoprivrednih (na primjer za pašnjake) gdje će trava ili slično biti nosilac asocijacije. Razumije se da će biti i nepročišćenih tipova naročito na nešumskim tlima no u ovo u načelnom razmatranju ne treba ulaziti. S obzirom na izneseno u šumskim zajednicama postojale bi: Abietum, Fagetum, Alnetum i td. a ne bi postojale: Blechnetum, Genistetum i td. Između pak stablašica koje čine neku zajednicu trebala bi biti nosilac ona vrsta koja ima u konkretnom slučaju najveće gospodarsko značenje za konkretno stanište u zatečenom stanju. Prema tome šuma medunca i c. graba je u osnovi Quercetum (a ne Ostrietum) kao i šuma lužnjaka a c. grab ju definira i determinira (kao genista zajednicu lužnjaka). Ako je navedeno Ostrieto Quercetum. onda iz tumača (ostieto) se zna o kojem hrastu se radi. Ukoliko se pak neka konkretna zajednica označi kao Ostrietum tada bi to bila zajednica crnoga graba kao glavne gospodarske vrste, te ukoliko u smjesi imade i medunca onda bi to mogla biti samo subasocijativna smjesa, gdje je hrast bez naročitog gospodarskog značenja. Prigovor ovakvom tretmanu može biti u tome što se gospodarska vrijednost i učešće pojedine vrste u smjesi vremenom mijenja, pa bi se i nazivi za jednu istu stojbinu mijenjali. No to nije prevelik nedostatak, jer kako se progresnim ili regresnim razvojem mijenja zajednica tako se moraju i dosadašnji |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 53 <-- 53 --> PDF |
nazivi modificirati a često i sasvim izmijeniti. (Kažemo zajednica ova se razvija u smjeru one). Varijante će vjerojatno biti, iz ovog razloga, vjerojatno samo u subasocijacijama (da li ćemo neku šumu determinirati kao sastojinu crnog graba s meduncem ili medunca s crnim grabom). Potrebni tumači nosiocu karakteristika zajednice u pravilu najprije se pre: dlažu, a zatim po potrebi i dolažu i to najprije botanički, a potom geografski. Zbog boljeg razumijevanja ideje daje se nekoliko komparativnih primjera: Sadašnji nazivi: Predlažu se: 1. Ostrieto Seslerietum autumnalis = Seslerieto Ostrietum ili Seslerieto (autumnalis) Ostrietum Subasocijacije bi bile: S.O. quercetosum sesilifloare i td. 2. Querceto Ostrietum carpinifolie a) Querceto Ostrietum, ako je doista sastojina c. graba s nešto medunca b) Ostrieto Quercetum ili analogno kao pod I., ako je u stvari sastojina medunca Predložena terminologija bi ovo dosadašnje ako-ako pod a) i b) raščistila. 3. Querceto Genistetum elatae = Gen šteto Quercetum ili analogno kao pod 1. 4. Fageto Blechnetum = Blechno Fagetuin 5. Fagetum croaticum abietetosum = Fagetum afoietetosum croaticae ili abieteto Fagetum croaticae 6. Abieto Blechnetum = Blechno Abietum 7. Abieto Picetum calamagrostidis = calamagrosteto Abietum picetosum (ovaj naziv u posljednje vrijeme upotrebljava i I. Hiorvat) Iz predloženih naziva bi se moglo očito zaključiti: za 1. primjer (seslerieto Ostrietum) a) po tome što je naglasak (sa završetkom na . .-etum) na stablašici da se radi o šumskoj zajednici, a ne eventualno o pašnjaku (Seslerietum) s nešto stabala b) da je za tu zajednicu značajna trava seslerija (gospodarska važnost, problem pomlađivanja i td.) koja će indicirati sve moguće progresivne i regresivne sukcesije u smjeru ka ili protivnom od klimaksa s c) po subasocijaciji na primjer S. O. quercetosum sesiliflorae da se radi o ekološkim faktorima koji dozvoljavaju i razvoj ovoga hrasta, ali samo (barem za trenutačno stanje) kao subasocijativne, a ne kao glavne vrste. U protivnom odnosno kod jačeg razvoja ovoga hrasta bi i zajednica prešla u Quercetum za 4. primjer (Blechno Fagetum) a) da se radi o bukovoj šumi, a ne eventualno o pašnjaku s bukvama (koji bi trebalo nazvati fageto blechnetum — a takvih površina, pošnjaka imamo stvarno na pr. u gospodarskoj jedinici Skrad) b) da tu zajednicu karakterizira Blechnum spicant sa svim značajkama indikatora specifičnosti ekoloških osobina 30? |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 54 <-- 54 --> PDF |
za 7. primjer (calamagrosteto Abietum picetosum) a) da se radi o šumi sa primješanom smrekom (subasocijacija) b) da tu zajednicu i njezino stanje te eventualnu razvojnu sukcesiju, eko loške značajke karakterizira i indicira Calamagrostis i td. Naglasak na nosiocu zajednice bi se mogao označiti i velikim slovom Quercetum, Fagetum i td. a ostali tumači pisali bi se s malim slovom. Formiranje imena imalo bi svoju pravilnu sukcesiju. Najprije se odredi temeljni nosilac karakteristike (za šume stablašica, a za poljoprivredne površine trava ili si.). Potom se vrši dalje tumačenje i obilježavanje temeljnog nosioca i to najprije pomoću ostalih elemenata iz dotične zajednice, zatim geografski tip i na kraju signatura autora. Subasocijativne značajke se dodaju odmah iza glavnog nosioca zajednice. Jedan primjer: 1. faza: Quercetum znači: šuma hrasta 2. faza: ostrieto Quercetum znači: šuma hrasta medunca i crnog graba 3. faza: ostrieto Quercetum znači: kao 2 u suibasocijativnoj formi s kitquercetosuim sesiliflorae n jakom 4. faza: ostrieto Quercetum quercetosuin sesiliflorae kao 3. rasprostranjena u Hrvatskoj ili croatice (ili croaticum) znači: tip hrvatski 5. faza: ostrieto Quercetum quercetosum sesiliflorae croaticae (NN) znači: kao 4. determinirana po NN Prednosti ovakvog sistema su slijedeće: a) što će npr. šumari, koji uglavnom operiraju sa stablašicama imati zajednice po stablašicama imenovane, a agronomi po travama; b) završetci kako su sistematizirani tako se i primjenjuju — e t u m označuje glavnu vrstu nosioca biljne zajednice — et o tumači kao atribut i pobliže karakterizira nosioca biljne zajednice i staništa — etosur a označuje subasocijaciju — o s u s označuje facijes — c a e tumač je tipa zajednice obzirom na geografsko rasprostranjen je (ime biljke) se dodaje po potrebi ukoliko sami tumači nisu još dovoljno precizni i jednoznačni (na pr. seslerieto (autumnalis) Fagetum). Međutim ovaj dodatak je bolje izbjegavati, te tražiti tumač među članovima ^ zajednice koji je određeniji. Stalne završetke na -u m u svim dosadašnjim oznakama (-etum, -etosum, -osum, -cum) moglo bi se izbjeći, jer dovode do zabune, kod onih koji s tim materijalom manje barataju te im finese u određivanju korijena riječi nisu uočljive. Zbog toga je i predloženo da facies dobije nastavak - o s u s, a tip -ca e (kao dalmaticae). c) terminologija kad bi već ušla u praksu, a lakše bi ulazila, imala bi za gospodare praktičare blisko značenje, a što je pretpostavlja se teoretski bez naročitog značenja i s naučnog aspekta svejedno. d) za učenje bi bila razumljivija e) sistematizacija zajednica bi bila očitija i praksi prirodnija. Naravno sve izneseno je samo prijedlog za diskusiju. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 55 <-- 55 --> PDF |
(jimne teme i pcikasi PRIMJENA RADIOAKTIVNOG ZRAČENJA, KOD OPLEMENJIVANJA ŠUMSKOG DRVEĆA Uvod Nuklearna energija sve brže zauzima mjesto glavnog energetskog izvora, koji će zamijeniti ugalj i naftu, te kao nenadoknadivo sredstvo za omogućavanje napretka nauke, a time i cjelokupnog privrednog razvitka čovječanstva. Kao i u ostalim granama privrede i u šumarstvu je omogućena primjena nuklearne energije na širokoj osnovi. U cilju ostvarenja imperativa šumarskih nauka — povećanja proizvodnje drvne tvari, primjena radioaktivnih izotopa, kao obilježivaća ili kao izvora zračenja, već je dosad dala vidne rezultate, rješavajući probleme ishrane i fiziologije šumskog drveća, pedologije, zaštite bilja, djelovanja raznih fungicida, insekticida i herbicida, stimuliranja rasta biljaka i oplemenjivanja šumskog drveća. I naša šumoprivreda mora krenuti novim putovima da bismo dostigli najrazvijenije zemlje Evrope u proizvodnji i potrošnji drvne mase. Prema podacima, koje je na Savetovanju o primeni radioaktivnih izotopa u industriji, medicini i poljoprivredi, održanom 1960. godine u Beogradu, iznio ing. Bura, sadašnja naša proizvodnja i obim sječa, kreću se oko 20 miliona m3 godišnje, ih oko 3 m3/ha. Potrošnja celuloze po stanovniku godišnje kod nas iznosi 8 kg. Srednjeevropski prosjek je 36 kg, a kod nordijskih zemalja čak 90 kg. Da bi se ostvario napredak u idućih 15—20 godina, šumarstvo kod nas treba povećati proizvodnju drvne mase na 45—50 miliona ms godišnje, odnosno 6—10 nxVha. Osnovni pojmovi o radioaktivnim izotopima i njihovoj primjeni Počeci saznanja o strukturi atoma i energiji, koju sadrži atomska jezgra, datiraju iz konca 19. i početka 20. stoljeća. Godine 1896, H. Becquerel otkriva zračenje ruda uranova smolinca, a supruzi Pierre i Marie Curie detaljno proučavaju tu pojavu. M. Curie daje toj pojavi ime »radioaktivnost«. Od tog vremena slijedi čitava plejada naučnih radova, koji su ulazili u tajne atomske jezgre, objašnjavajući njenu strukturu, a time i energiju, koju sadrži. Izotopi su pripadnici istog elementa, a međusobno se razlikuju po atomskim težinama. Sposobnost pojedinih izotopa, da se raspadanjem pretvaraju u druge izotope, nazivamo radioaktivnošću. Tom prilikom ti izotopi emitiraju alfa, beta, gama ili X zrake. Takve izotope zovemo radioaktivnim izotopima. Za razliku od radioaktivnih izotopa, postoje izotopi koji nemaju svojstvo radioaktivnosti. To su stabilni izotopi. Jedan kemijski element može imati svoj stabilni i svoj radioaktivni izotop. Važno je uočiti, da se radioaktivni i stabilni izotopi istog elementa u kemijskom pogledu međusobno ne razlikuju. Tako će se npr. radioaktivni C14: ponašati u kemijskom smislu isto kao i stabilni izotop C´2. koji nije radioaktivan. To je razumljivo, kad se zna, da kemijske osobine nekog elementa određuje broj protona (redni broj nekog elementa u periodičnom sistemu elemenata), a i C14 i C´2 imaju isti broj protona. Razlikuju se samo po atomskim težinama, jer C u ima dva neutrona više od C´-\ |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Do 1934. godine bili su poznati samo prirodni radioaktivni elementi, a te je godine otkrivena umjetna radioaktivnost. Bombardiranjem aluminija sa alfa česticama polonija, dobiven je radioaktivni izotop fosfora P)0. Danas postoji već ko 900 umjetnih radioaktivnih izotopa i njihova je proizvodnji poprimila industrijski karakter, a proizvode se u atomskim reaktorima i akceleratorima, najčešće ciklotronima. Zračenje traje dok se prvobitno prisutna količina atoma nekog radioaktivnog izotopa ne raspadne. Pri određivanju njegove aktivnosti važno je znati vrijeme poluraspada, tj. vrijeme potrebno da se raspadne polovina prvobitno prisutnih radioaktivnih atoma, odnosno da se jačina njegovog zračenja smanji na polovinu od prvobitne vrijednosti. Vrijeme poluraspada je karakteristično za svaki radioaktivni izotop. Interval u kojem se vremena poluraspada kreću, iznosi od IO-7 sekundi do IO10 godina. Jedinica za mjerenje aktivnosti radioaktivne tvari je jedan KIRI, a obilježava se sa C. To je ona količina radioaktivnog izotopa, kod koje se u sekundi raspadne 3,7 X IO10 atoma. Tako npr. 1 gram radijuma ima 3,7 X IO10 raspada u sekundi, te stoga ima aktivnost od 1 C. Za određivanje doze X ih gama zračenja, jedinica se izražava RENTGENIMA, a to je ona količina X ili gama zračenja, koja u 0,001293 grama zraka stvori ionske parove sa električnošću od 1 elektrostatske jedinice (1 ESJ). Umjesto rentgena, za označavanje doze, za zračenje mekog tkiva, često se koristi jedinica REP. To je fizički ekvivalent rentgena (roentgen equivalent physical), odnosno količina korpuskulamog zračenja, koje predaje jednom gramu vode ih mekog tkiva energije, koju bi predao 1 rentgen. U nauci i tehnici radioaktivni izotopi se koriste kao obilježivači i kao zatvoreni izvori zračenja. Metoda obilježavanja omogućuje praćenje nekog kemijskog elementa u organizmu. U ispitivanje se uzme određena količina nekog elementa, u obliku radioaktivnog izotopa ili smjesa stabilne i radioaktivne forme. Budući da se u kemijskom pogledu radioaktivni izotop ne razlikuje od svoje stabilne forme, on će se uključiti u sve biokemijske reakcije organizma i ne će poremetiti njegove normalnne fiziološke procese. Razumljivo je, da je tu od velike važnosti izbor radioizotopa i njegovo pravilno doziranje. Kako je sada element obilježen sa radioaktivnim izotopom, koji ima svojstvo zračenja, može se otkriti detektorima zračenja i na taj način pratiti njegov put kroz organizam. Drugi načini korištenja je upotreba radioaktivnog izotopa kao izvora zračenja. Primijenjen kod oplemenjivanja šumskog drveća, iskorišćuje se kao faktor koji djeluje stimulativno na rast i utječe na nasljedne osnove (gene) stvarajući nasljedne promjene tj. mutacije. Promatrajući probleme šumarstva sa svih strana i rješavajući ih novim metodama rada, dolazi se do novih saznanja i stavljanje novih, još većih, zahtjeva pred šumarstvo. Stoga se i radioaktivno zračenje koristi kod oplemenjivanja šumskog drveća, da bi se njegovom primjenom pokušalo odgovoriti na te zahtjeve i da bi na taj način genetika u šumarstvu dala svoj doprinos sve većim potrebama za drvnom masom. Oblici korištenja radioakvinog zračenja kod oplemenjivanja šumskog drveća Oplemenjivanje šumskog drveća je primijenjena genetika, kojoj je zadatak da proizvede nove tipove, bolje od postojećih i da na principima genetike po |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 57 <-- 57 --> PDF |
boljša kvalitet i poveća prirast šumskog drveća (14.). To je relativno mlada nauka, čije se metode rada baziraju na iskustvima, koja su dobivena kod oplemenjivanja poljoprivrednog bilja. Stoga, ako poznajemo značajnije zahvate na oplemenjivanju poljoprivrednog bilja i znamo specifičnosti šumarstva, bit će jasno značenje radioaktivnog zračenja kod oplemenjivanja šumskog drveća. Radovi, koji bi koristili ovu metodu, imali bi za cilj dobivanje novih tipova šumskog drveća s povećanim prirastom, otpornošću prema raznim bolestima, povećanom klijavosti sjemena, stimuliranim rastom šumskih sadnica, bar u početnoj fazi razvoja, dobivanje biljaka otpornih na sušu i mraz itd. Ispituje se i mogućnost uoptrebe zračenja ´kao faktora, koji će omogućiti križanje udaljenih vrsta, pa čak i rodova. Promatrajući zračenje kao jednu novu metodu rada, možemo je tretirati kao nadopunu klasičnih metoda oplemenjivanja i ne smijemo ih ni u kom slučaju razdvajati. Naprotiv, klasične metode bi morale biti baza za uspješan rad na primjeni nuklearne energije kod oplemenjivanja šumskog drveća. Prvi korak kod toga trebala bi biti selekcija šumskog drveća, sa ciljem da se izluče individuumi ,na kojima će se vršiti ispitivanja. Selekcija šumkog drveća vrši se prema fenotipskim opažanjima i odabrana stabla se označuju kao plus stabla. Nakon toga vrše se ispitivanja u cilju ustanovljivanja genotipa, odnosno nasljednih svojstava tih stabala, da bi se moglo jasno odlučiti, koja su svojstva odraz vanjskih faktora, a koja su nasljednog karaktera. Upoznavanje s karakteristikama genotipa pojedinog individuma, omogućuje nam lakše promatranje djelovanja zračenja na njegovo potomstvo i sigurnije ustanovljivanje promjena izazvanih zračenjem. Razumljiva je neophodna dugotrajnost tih radova, jer se ispitivanja vrše niz godina. Različite vrste biljaka imaju različitu sposobnost reagiranja, a isto tako se i svojstva mijenjau ovisno o vrsti, dozi zračenja, o tome da li je zračenje u inntervalima ih cjelovito i konačno o načinu primjene, tj. prema tome. da li se označuje sjeme, polen, ženski cvijet, plemka ili čitava biljka. Interesantno je promotriti, koje su doze zračenja upotrebljavane prilikom zračenja pojedine vrste. V i d a k o v ić je zračio sjeme nekih konifera s dozama, u rasponu od 82-—20000 r. Ustanovio je, da letalna doza za obični bor nastupa kod 14000, r, a da se malim dozama povećava energija klijavosti sjemena smrče, crnog i običnog bora (15.) Daljnjim istraživanjima je ustanovio izvjesnu sličnost u utjecaju gama zračenja na klijavost sjemena i na visinski prirast biljaka starih 3 godine (16). M o d i c je zračio sjeme dozama do 22000 r i ustanovio da je moguće stimulativno djelovati na klijavost sjemenki i dinamiku razvoja budućih biljaka. Niske doze od 500—2000 r izazvale su stimulativno, a visoke doze toksično djelovanje (9.). Jovanovi ć i Tucovi ć (5.) zračili su sjeme Populus virginiana Foug. sa dozama do 50000 r. Ni kod najviše doze nije se zapazilo osjetno smanjenje klijavosti sjemena. Tek razvojem biljčica, primijetili su da povećanjem doze zračenja iznad 5000 r dolazi do zaostajanja u prirastu biljaka. Sjeme nekih euroameričkih topola (6.) nije pokazalo osjetno smanjuje klijavosti ni kod doze od 120000 r. Kakav je to raspon doza, može se najbolje vidjeti, ako se zna da je smrtna doza za čovjeka 600 r. (11.). Za djelovanje zračenja na stanice organizama, općenito se može reći, da su složeniji i viši organizmi osjetljiviji na |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 58 <-- 58 --> PDF |
zračenje od jednostavnih organizama. Čovjek i životinja su oko 1OO0 puta osjetljiviji od gljiva i bakterija, a oko 200O puta od nekih virusa (7.). Nadalje, kod svih živih bića, generativne stanice su osjetljivije na zračenje od somatskih. Hibridizacija (križanje) i heterozis (luksuriranje) kod kulturnog bilja, dali su poljoprivredi rezultate od ogromne važnosti. I u šumarstvu postoje brojni primjeri, koji upućuju na važnost hibridizacije i heterozisa. Tako npr. Thuja plicata dobro raste u Danskoj, ali strada od gljivične bolesti Didymascella thujina. dok je Thuja Standishii otporna na tu bolest. Danac Soegaar d je uspio da križanjem Th. plicata X Th. Standishii. dobije tip otporan prema tom gljivičnom oboljenju, a koji u Danskoj raste isto tako dobro kao i Th. plicata. 0 pojavi heterozisa kod šumskog drveća ima mnogo primjera kod topola. Tako npr. euroamerički hibridi crnih topola, poznati kao kanadske topole, imaju pojavu heterozisa. Naročito u šumarstvu, heterozis je od neobično velike važnosti, jer vegetativno razmnožavanje Fi generacije sa pojavom heterozisa, omogućuje stvaranje klona sa neograničenim brojem individuuma luksurirajućeg rasta, pogotovo kod brzo rastućih vrsta, a koje se uz to i lako vegetativno razmnožavanju. Najbolji primjer za to su topole i vrbe, jer su već dosada podignute plantaže sastavljene od vegetativno razmnoženih biljaka sa pojavom heterozisa. Poznato je, da se luksuriranje javlja križanjem samooplodnjom dobivenih potomaka dvaju individuuma. Osim toga, ponekad se križanjem blisko srodnih ili udaljenih vrsta, javlja potomstvo, koje ima bujniji rast od roditelja. Iz primjera križanja Th. plicita X Th. Standishii vidimo, da se izborom roditelja sa pogodnim svojstvima, može dobiti hibrid, u kom su se ujedinile pozitivne osobine roditelja. Međutim, koji puta se desi i to, da raspolažemo sa roditeljskim parom, kod kojega bi bilo poželjno ujediniti dobra svojstva roditelja, ah se zbog genotipskih razlika među njima, ne može izvršiti njihovo međusobno križanje. U tom slučaju, zračenje ženskih cvjetova ili polena, moglo bi poslužiti kao faktor za sprečavanje opiranja križanju. Jasno je, da ovakovi radovi u šumarstvu iziskuju vrlo dugotrajan i mukotrpan rad, pogotovu ako se ima u vidu vrijeme potrebno da pojedina vrsta dostigne spolnu zrelost, odnosno pruži mogućnost za umjetno oprašivanje i križanje u drugoj ili trećoj generaciji. Prema Panovu (10.), početak fiziološke zrelosti za stabla smrče iz sklopa, nastupa u 35. godini. Jela počinje fruktificirati u 40.. bijeli bor u 20., a crni bor u 25. godini. 1 pored velikog broja mogućnosti, hibridizacija i heterozis nisu svemoguće sredstvo u genetici. Za dobivanje novih, željenih svojstava šumskog drveća, veoma prikladan način je i umjetno stvaranje mutacija. Mutacije su prirodne i inducirane spontane kvalitativne i kvantitativne nasljedne promjene nekog svojstva organizma (13.). Broj prirodnih spontanih mutacija, u odnosu na broj biljaka, iznosi: 1 : 10000 — 1 milion. Dugotrajan i težak posao na selekciji, odnosno odabiranju prirodnih povoljnih mutacija, među tako velikim brojem biljaka, ni u kom slučaju ne zadovoljava današnje potrebe. Radioaktivno zračenje povećava mogućnost dobivanja većeg broja mutacija, jer direktno djeluje na nasljedne osnove i omogućava povećanje nastajanja novih mutanata u odnosu na biljke, ponekad čak i do 1% (12.). 312 \ |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 59 <-- 59 --> PDF |
Induciranjem mutacija sa radioaktivnim zračenjem, dobivamo brže i neposrednije biljke s novim svojstvima, a koje bi mogle biti od interesa za oplemenjivala, odnosno uzgajivača, ma da je otkrivanje induciranih mutacija, naročito u šumarstvu, otežano činjenicom, da se mutageni efekt ispoljava često tek u trećoj ili nekoj daljnjoj generaciji. Nažalost, za dobivanje nekog određenog svojstva kod šumskog drveća, još nikakva zakonitost ne može pokazati smjernice rada od šireg značaja, jer se. sva ispitivanja nalaze još uvijek u fazi razvoja i jer se još ne može reći da li će neka određena doza dati pozitivno svojstvo ili ne. Za šumarstvo je interesantna mogućnost nastajanja poliploidije, odnosno pojave, kada pojedini organizmi imaju u stanicama »n« puta povećan haploidni broj kromosoma. Dokazano je, da biljke sa većim brojem kromosoma, nego što je to normalno za pojedinu vrstu, imaju često i bujniji rast. Takav je slučaj npr. kod triploidne trepetljike (Populus tremula f. gigas). Mutacije ove vrste mogu se izazvati i radioaktivnim zračenjem. Budući da se radi o promjenama u genetskom materijalu, veoma su važna citološka istraživanja zračenog materijala, jer će se pomoću njih najbrže moći ustanoviti promjene, koje su značajne kod rada na oplemenjivanju šumskog drveća. Citogenetska istraživanja će omogućiti, da se razjasni unutar kojih doza zračenja se mogu očekivati pozitivne promjene nasljednog karaktera, jer visoke doze stvaraju razne anomalije, kao nepravilnosti u diobama stanica, fragmentiranje kromosoma, stvaranje erozija itd, a niže doze, od kojih se mogu očekivati promjene pozitivnog karaktera, izazivaju evidentne promjene u relativnim dužinama kromosoma (1., 2.) Na kraju, potrebno je postaviti pitanje: »Kako ustanoviti kod kojih doza i kakove promjene će izazvati zračenje pojedinih vrsta šumskog drveća, te kako dobiti pozitivan rezultat ovom metodom rada?« Odgovor na to može pružiti jedino eksperimentiranje, a zatim, kada se ustanove promjene nastale zračenjem jedne vrsti, potrebno je pristupiti citološkim istraživanjima, da bi se vidjelo, kako se ta promjena odrazila na genetskom materijalu. Vjerojatno će se zatim, analogijom za ostale vrste, a na temelju citoloških istraživanja, moći reći kakve će promjene pojedina doza izazvati kod neke druge vrste, jer će se te promjene očitovati na genetskom materijalu, bilo u vidu promjena na relativnim dužinama kromosoma, bilo u pojavi fragmentacija i si. ili pak u nekom drugom evidentnom obliku. Zaključak 1. Radioaktivno zračenje kod oplemenjivanja šumskog drveća, može se koristiti kao stimulator rasta, kao faktor koji će utjecati na nasljedne osnove, te kao faktor za sprečavanje opiranja križanju. 2. Stvaranjem mutanata, radioaktivno zračenje omogućuje dobivanje novih tipova šumskog drveća, a koji se ne bi mogli dobiti drugim metodama rada. 3. Zračenje djeluje različito na pojedine vrste, pa čak i na individuume iste vrste. 4. Među relativno niskim dozama zračenja, potrebno je tražiti doze, koje će djelovati kao stimulator rasta i stvarati mutacije, od kojih je selekcijom potrebno izdvojiti one sa pozitivnim osobinama. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 60 <-- 60 --> PDF |
LITERATURA: 1. Bevilacqua, B.: Značenje citoloških istraživanja u sadašnjoj fazi razvoja šumaTske genetike kod nas. Šumarski list broj 9—10-, Zagreb, 1961. 2. Bevilacqua, B. and Vidaković, M.: Effect otf Gamma Rays on the Chromosome» of the Somatic Cells in Picea Abies Karst. Silvae Genetica, Band 12, Heft 3, Frankfurt a. M., 1963. 3. Bura, D.: .Mogućnosti primjene nuklearne energije u izvršenju narednih zadataka u šumarstvu (Diskusija). Savetovanje o primeni radioizotopa u poljoprivredi, veterinarstvu i šumarstvu, Beograd, 1960. 4. Glasstone, S.: Atomska energija. Naučna knjiga, Beograd, 1960. 5. Jovanović, B. i Tucović, A.: Zapažanja o dejstvu jonizujućeg zračenja na seme i prirast Populus virginiana Foug. — prethodno saopštenje — Šumarstvo broj »—10., Beograd, 1959. 8. Jovanović, B. i Tucović, A.: Zapažanja o djestvu jonizujućeg zračenja na seme nekih euroameričkih topola. Radovi na istraživanju topola, 1/60, Beograd, 1960. 7. Kljajić, R.: Današnje stanje korišćenja radioizotopa i jonizujućih zračenja u zaštiti bilja. I Savetovanje o primeni nuklearne energije u biljnoj proizvodnji FNRJ, Zagreb, 1959. 8. LQwenthal, G. i Hausen, J.: Atomi baza bolje budućnosti. Tehnička knjiga, Zagreb, 1959. 9i Modic, D.: Upliv gama-zraka radioaktivnog izvora Cm na klijavost semenki voćaka. Savetaovanje o primeni radioizotopa u poljoprivredi, veterinarstvu i šumarstvu, Beograd, 1961. 10. Panov, A.: O fruktifikaciji naših četinara. Šumarski list broj 9—40., Zagreb, 1950. 11. Rađiohemijski praktikum. Naučna knjiga, Beograd, 1959. 12. Tavčar, A.: Primena nuklearne energije kod oplemenjivanja bilja. Savetovanje o primeni radioizotopa u poljpprivredi, veterinarstvu i šumarstvu, Beograd, 1961. 13. Vidaković, M.: Šumarska genetika (Skripta). Zagreb, 1959. 14. Vidaković, M.: Genetika u šumarstvu. Šumarski .list broj 3—i., Zagreb, 1956. 15. Vidaković, M.: Utjecaj gama-zraka na klijavost sjemena nekih konifera. Šumarski list broj 7—8., Zagreb, 1960. 16. Vidaković, M.: Utjecaj gama zračenja na rast biljaka nekih konifera. Šumarstvo broj 7—8., Beograd, 1962. Borzan Želimir |