DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 54 <-- 54 --> PDF |
za 7. primjer (calamagrosteto Abietum picetosum) a) da se radi o šumi sa primješanom smrekom (subasocijacija) b) da tu zajednicu i njezino stanje te eventualnu razvojnu sukcesiju, eko loške značajke karakterizira i indicira Calamagrostis i td. Naglasak na nosiocu zajednice bi se mogao označiti i velikim slovom Quercetum, Fagetum i td. a ostali tumači pisali bi se s malim slovom. Formiranje imena imalo bi svoju pravilnu sukcesiju. Najprije se odredi temeljni nosilac karakteristike (za šume stablašica, a za poljoprivredne površine trava ili si.). Potom se vrši dalje tumačenje i obilježavanje temeljnog nosioca i to najprije pomoću ostalih elemenata iz dotične zajednice, zatim geografski tip i na kraju signatura autora. Subasocijativne značajke se dodaju odmah iza glavnog nosioca zajednice. Jedan primjer: 1. faza: Quercetum znači: šuma hrasta 2. faza: ostrieto Quercetum znači: šuma hrasta medunca i crnog graba 3. faza: ostrieto Quercetum znači: kao 2 u suibasocijativnoj formi s kitquercetosuim sesiliflorae n jakom 4. faza: ostrieto Quercetum quercetosuin sesiliflorae kao 3. rasprostranjena u Hrvatskoj ili croatice (ili croaticum) znači: tip hrvatski 5. faza: ostrieto Quercetum quercetosum sesiliflorae croaticae (NN) znači: kao 4. determinirana po NN Prednosti ovakvog sistema su slijedeće: a) što će npr. šumari, koji uglavnom operiraju sa stablašicama imati zajednice po stablašicama imenovane, a agronomi po travama; b) završetci kako su sistematizirani tako se i primjenjuju — e t u m označuje glavnu vrstu nosioca biljne zajednice — et o tumači kao atribut i pobliže karakterizira nosioca biljne zajednice i staništa — etosur a označuje subasocijaciju — o s u s označuje facijes — c a e tumač je tipa zajednice obzirom na geografsko rasprostranjen je (ime biljke) se dodaje po potrebi ukoliko sami tumači nisu još dovoljno precizni i jednoznačni (na pr. seslerieto (autumnalis) Fagetum). Međutim ovaj dodatak je bolje izbjegavati, te tražiti tumač među članovima ^ zajednice koji je određeniji. Stalne završetke na -u m u svim dosadašnjim oznakama (-etum, -etosum, -osum, -cum) moglo bi se izbjeći, jer dovode do zabune, kod onih koji s tim materijalom manje barataju te im finese u određivanju korijena riječi nisu uočljive. Zbog toga je i predloženo da facies dobije nastavak - o s u s, a tip -ca e (kao dalmaticae). c) terminologija kad bi već ušla u praksu, a lakše bi ulazila, imala bi za gospodare praktičare blisko značenje, a što je pretpostavlja se teoretski bez naročitog značenja i s naučnog aspekta svejedno. d) za učenje bi bila razumljivija e) sistematizacija zajednica bi bila očitija i praksi prirodnija. Naravno sve izneseno je samo prijedlog za diskusiju. |