DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 55 <-- 55 --> PDF |
(jimne teme i pcikasi PRIMJENA RADIOAKTIVNOG ZRAČENJA, KOD OPLEMENJIVANJA ŠUMSKOG DRVEĆA Uvod Nuklearna energija sve brže zauzima mjesto glavnog energetskog izvora, koji će zamijeniti ugalj i naftu, te kao nenadoknadivo sredstvo za omogućavanje napretka nauke, a time i cjelokupnog privrednog razvitka čovječanstva. Kao i u ostalim granama privrede i u šumarstvu je omogućena primjena nuklearne energije na širokoj osnovi. U cilju ostvarenja imperativa šumarskih nauka — povećanja proizvodnje drvne tvari, primjena radioaktivnih izotopa, kao obilježivaća ili kao izvora zračenja, već je dosad dala vidne rezultate, rješavajući probleme ishrane i fiziologije šumskog drveća, pedologije, zaštite bilja, djelovanja raznih fungicida, insekticida i herbicida, stimuliranja rasta biljaka i oplemenjivanja šumskog drveća. I naša šumoprivreda mora krenuti novim putovima da bismo dostigli najrazvijenije zemlje Evrope u proizvodnji i potrošnji drvne mase. Prema podacima, koje je na Savetovanju o primeni radioaktivnih izotopa u industriji, medicini i poljoprivredi, održanom 1960. godine u Beogradu, iznio ing. Bura, sadašnja naša proizvodnja i obim sječa, kreću se oko 20 miliona m3 godišnje, ih oko 3 m3/ha. Potrošnja celuloze po stanovniku godišnje kod nas iznosi 8 kg. Srednjeevropski prosjek je 36 kg, a kod nordijskih zemalja čak 90 kg. Da bi se ostvario napredak u idućih 15—20 godina, šumarstvo kod nas treba povećati proizvodnju drvne mase na 45—50 miliona ms godišnje, odnosno 6—10 nxVha. Osnovni pojmovi o radioaktivnim izotopima i njihovoj primjeni Počeci saznanja o strukturi atoma i energiji, koju sadrži atomska jezgra, datiraju iz konca 19. i početka 20. stoljeća. Godine 1896, H. Becquerel otkriva zračenje ruda uranova smolinca, a supruzi Pierre i Marie Curie detaljno proučavaju tu pojavu. M. Curie daje toj pojavi ime »radioaktivnost«. Od tog vremena slijedi čitava plejada naučnih radova, koji su ulazili u tajne atomske jezgre, objašnjavajući njenu strukturu, a time i energiju, koju sadrži. Izotopi su pripadnici istog elementa, a međusobno se razlikuju po atomskim težinama. Sposobnost pojedinih izotopa, da se raspadanjem pretvaraju u druge izotope, nazivamo radioaktivnošću. Tom prilikom ti izotopi emitiraju alfa, beta, gama ili X zrake. Takve izotope zovemo radioaktivnim izotopima. Za razliku od radioaktivnih izotopa, postoje izotopi koji nemaju svojstvo radioaktivnosti. To su stabilni izotopi. Jedan kemijski element može imati svoj stabilni i svoj radioaktivni izotop. Važno je uočiti, da se radioaktivni i stabilni izotopi istog elementa u kemijskom pogledu međusobno ne razlikuju. Tako će se npr. radioaktivni C14: ponašati u kemijskom smislu isto kao i stabilni izotop C´2. koji nije radioaktivan. To je razumljivo, kad se zna, da kemijske osobine nekog elementa određuje broj protona (redni broj nekog elementa u periodičnom sistemu elemenata), a i C14 i C´2 imaju isti broj protona. Razlikuju se samo po atomskim težinama, jer C u ima dva neutrona više od C´-\ |