DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Do 1934. godine bili su poznati samo prirodni radioaktivni elementi, a te je godine otkrivena umjetna radioaktivnost. Bombardiranjem aluminija sa alfa česticama polonija, dobiven je radioaktivni izotop fosfora P)0. Danas postoji već ko 900 umjetnih radioaktivnih izotopa i njihova je proizvodnji poprimila industrijski karakter, a proizvode se u atomskim reaktorima i akceleratorima, najčešće ciklotronima. Zračenje traje dok se prvobitno prisutna količina atoma nekog radioaktivnog izotopa ne raspadne. Pri određivanju njegove aktivnosti važno je znati vrijeme poluraspada, tj. vrijeme potrebno da se raspadne polovina prvobitno prisutnih radioaktivnih atoma, odnosno da se jačina njegovog zračenja smanji na polovinu od prvobitne vrijednosti. Vrijeme poluraspada je karakteristično za svaki radioaktivni izotop. Interval u kojem se vremena poluraspada kreću, iznosi od IO-7 sekundi do IO10 godina. Jedinica za mjerenje aktivnosti radioaktivne tvari je jedan KIRI, a obilježava se sa C. To je ona količina radioaktivnog izotopa, kod koje se u sekundi raspadne 3,7 X IO10 atoma. Tako npr. 1 gram radijuma ima 3,7 X IO10 raspada u sekundi, te stoga ima aktivnost od 1 C. Za određivanje doze X ih gama zračenja, jedinica se izražava RENTGENIMA, a to je ona količina X ili gama zračenja, koja u 0,001293 grama zraka stvori ionske parove sa električnošću od 1 elektrostatske jedinice (1 ESJ). Umjesto rentgena, za označavanje doze, za zračenje mekog tkiva, često se koristi jedinica REP. To je fizički ekvivalent rentgena (roentgen equivalent physical), odnosno količina korpuskulamog zračenja, koje predaje jednom gramu vode ih mekog tkiva energije, koju bi predao 1 rentgen. U nauci i tehnici radioaktivni izotopi se koriste kao obilježivači i kao zatvoreni izvori zračenja. Metoda obilježavanja omogućuje praćenje nekog kemijskog elementa u organizmu. U ispitivanje se uzme određena količina nekog elementa, u obliku radioaktivnog izotopa ili smjesa stabilne i radioaktivne forme. Budući da se u kemijskom pogledu radioaktivni izotop ne razlikuje od svoje stabilne forme, on će se uključiti u sve biokemijske reakcije organizma i ne će poremetiti njegove normalnne fiziološke procese. Razumljivo je, da je tu od velike važnosti izbor radioizotopa i njegovo pravilno doziranje. Kako je sada element obilježen sa radioaktivnim izotopom, koji ima svojstvo zračenja, može se otkriti detektorima zračenja i na taj način pratiti njegov put kroz organizam. Drugi načini korištenja je upotreba radioaktivnog izotopa kao izvora zračenja. Primijenjen kod oplemenjivanja šumskog drveća, iskorišćuje se kao faktor koji djeluje stimulativno na rast i utječe na nasljedne osnove (gene) stvarajući nasljedne promjene tj. mutacije. Promatrajući probleme šumarstva sa svih strana i rješavajući ih novim metodama rada, dolazi se do novih saznanja i stavljanje novih, još većih, zahtjeva pred šumarstvo. Stoga se i radioaktivno zračenje koristi kod oplemenjivanja šumskog drveća, da bi se njegovom primjenom pokušalo odgovoriti na te zahtjeve i da bi na taj način genetika u šumarstvu dala svoj doprinos sve većim potrebama za drvnom masom. Oblici korištenja radioakvinog zračenja kod oplemenjivanja šumskog drveća Oplemenjivanje šumskog drveća je primijenjena genetika, kojoj je zadatak da proizvede nove tipove, bolje od postojećih i da na principima genetike po |