DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 57 <-- 57 --> PDF |
boljša kvalitet i poveća prirast šumskog drveća (14.). To je relativno mlada nauka, čije se metode rada baziraju na iskustvima, koja su dobivena kod oplemenjivanja poljoprivrednog bilja. Stoga, ako poznajemo značajnije zahvate na oplemenjivanju poljoprivrednog bilja i znamo specifičnosti šumarstva, bit će jasno značenje radioaktivnog zračenja kod oplemenjivanja šumskog drveća. Radovi, koji bi koristili ovu metodu, imali bi za cilj dobivanje novih tipova šumskog drveća s povećanim prirastom, otpornošću prema raznim bolestima, povećanom klijavosti sjemena, stimuliranim rastom šumskih sadnica, bar u početnoj fazi razvoja, dobivanje biljaka otpornih na sušu i mraz itd. Ispituje se i mogućnost uoptrebe zračenja ´kao faktora, koji će omogućiti križanje udaljenih vrsta, pa čak i rodova. Promatrajući zračenje kao jednu novu metodu rada, možemo je tretirati kao nadopunu klasičnih metoda oplemenjivanja i ne smijemo ih ni u kom slučaju razdvajati. Naprotiv, klasične metode bi morale biti baza za uspješan rad na primjeni nuklearne energije kod oplemenjivanja šumskog drveća. Prvi korak kod toga trebala bi biti selekcija šumskog drveća, sa ciljem da se izluče individuumi ,na kojima će se vršiti ispitivanja. Selekcija šumkog drveća vrši se prema fenotipskim opažanjima i odabrana stabla se označuju kao plus stabla. Nakon toga vrše se ispitivanja u cilju ustanovljivanja genotipa, odnosno nasljednih svojstava tih stabala, da bi se moglo jasno odlučiti, koja su svojstva odraz vanjskih faktora, a koja su nasljednog karaktera. Upoznavanje s karakteristikama genotipa pojedinog individuma, omogućuje nam lakše promatranje djelovanja zračenja na njegovo potomstvo i sigurnije ustanovljivanje promjena izazvanih zračenjem. Razumljiva je neophodna dugotrajnost tih radova, jer se ispitivanja vrše niz godina. Različite vrste biljaka imaju različitu sposobnost reagiranja, a isto tako se i svojstva mijenjau ovisno o vrsti, dozi zračenja, o tome da li je zračenje u inntervalima ih cjelovito i konačno o načinu primjene, tj. prema tome. da li se označuje sjeme, polen, ženski cvijet, plemka ili čitava biljka. Interesantno je promotriti, koje su doze zračenja upotrebljavane prilikom zračenja pojedine vrste. V i d a k o v ić je zračio sjeme nekih konifera s dozama, u rasponu od 82-—20000 r. Ustanovio je, da letalna doza za obični bor nastupa kod 14000, r, a da se malim dozama povećava energija klijavosti sjemena smrče, crnog i običnog bora (15.) Daljnjim istraživanjima je ustanovio izvjesnu sličnost u utjecaju gama zračenja na klijavost sjemena i na visinski prirast biljaka starih 3 godine (16). M o d i c je zračio sjeme dozama do 22000 r i ustanovio da je moguće stimulativno djelovati na klijavost sjemenki i dinamiku razvoja budućih biljaka. Niske doze od 500—2000 r izazvale su stimulativno, a visoke doze toksično djelovanje (9.). Jovanovi ć i Tucovi ć (5.) zračili su sjeme Populus virginiana Foug. sa dozama do 50000 r. Ni kod najviše doze nije se zapazilo osjetno smanjenje klijavosti sjemena. Tek razvojem biljčica, primijetili su da povećanjem doze zračenja iznad 5000 r dolazi do zaostajanja u prirastu biljaka. Sjeme nekih euroameričkih topola (6.) nije pokazalo osjetno smanjuje klijavosti ni kod doze od 120000 r. Kakav je to raspon doza, može se najbolje vidjeti, ako se zna da je smrtna doza za čovjeka 600 r. (11.). Za djelovanje zračenja na stanice organizama, općenito se može reći, da su složeniji i viši organizmi osjetljiviji na |