DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 59 <-- 59 --> PDF |
Induciranjem mutacija sa radioaktivnim zračenjem, dobivamo brže i neposrednije biljke s novim svojstvima, a koje bi mogle biti od interesa za oplemenjivala, odnosno uzgajivača, ma da je otkrivanje induciranih mutacija, naročito u šumarstvu, otežano činjenicom, da se mutageni efekt ispoljava često tek u trećoj ili nekoj daljnjoj generaciji. Nažalost, za dobivanje nekog određenog svojstva kod šumskog drveća, još nikakva zakonitost ne može pokazati smjernice rada od šireg značaja, jer se. sva ispitivanja nalaze još uvijek u fazi razvoja i jer se još ne može reći da li će neka određena doza dati pozitivno svojstvo ili ne. Za šumarstvo je interesantna mogućnost nastajanja poliploidije, odnosno pojave, kada pojedini organizmi imaju u stanicama »n« puta povećan haploidni broj kromosoma. Dokazano je, da biljke sa većim brojem kromosoma, nego što je to normalno za pojedinu vrstu, imaju često i bujniji rast. Takav je slučaj npr. kod triploidne trepetljike (Populus tremula f. gigas). Mutacije ove vrste mogu se izazvati i radioaktivnim zračenjem. Budući da se radi o promjenama u genetskom materijalu, veoma su važna citološka istraživanja zračenog materijala, jer će se pomoću njih najbrže moći ustanoviti promjene, koje su značajne kod rada na oplemenjivanju šumskog drveća. Citogenetska istraživanja će omogućiti, da se razjasni unutar kojih doza zračenja se mogu očekivati pozitivne promjene nasljednog karaktera, jer visoke doze stvaraju razne anomalije, kao nepravilnosti u diobama stanica, fragmentiranje kromosoma, stvaranje erozija itd, a niže doze, od kojih se mogu očekivati promjene pozitivnog karaktera, izazivaju evidentne promjene u relativnim dužinama kromosoma (1., 2.) Na kraju, potrebno je postaviti pitanje: »Kako ustanoviti kod kojih doza i kakove promjene će izazvati zračenje pojedinih vrsta šumskog drveća, te kako dobiti pozitivan rezultat ovom metodom rada?« Odgovor na to može pružiti jedino eksperimentiranje, a zatim, kada se ustanove promjene nastale zračenjem jedne vrsti, potrebno je pristupiti citološkim istraživanjima, da bi se vidjelo, kako se ta promjena odrazila na genetskom materijalu. Vjerojatno će se zatim, analogijom za ostale vrste, a na temelju citoloških istraživanja, moći reći kakve će promjene pojedina doza izazvati kod neke druge vrste, jer će se te promjene očitovati na genetskom materijalu, bilo u vidu promjena na relativnim dužinama kromosoma, bilo u pojavi fragmentacija i si. ili pak u nekom drugom evidentnom obliku. Zaključak 1. Radioaktivno zračenje kod oplemenjivanja šumskog drveća, može se koristiti kao stimulator rasta, kao faktor koji će utjecati na nasljedne osnove, te kao faktor za sprečavanje opiranja križanju. 2. Stvaranjem mutanata, radioaktivno zračenje omogućuje dobivanje novih tipova šumskog drveća, a koji se ne bi mogli dobiti drugim metodama rada. 3. Zračenje djeluje različito na pojedine vrste, pa čak i na individuume iste vrste. 4. Među relativno niskim dozama zračenja, potrebno je tražiti doze, koje će djelovati kao stimulator rasta i stvarati mutacije, od kojih je selekcijom potrebno izdvojiti one sa pozitivnim osobinama. |