DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 82 <-- 82 --> PDF |
Glavlesprom; na Uralu G 1 a v u r a 1lesprom; u Sibirij i G 1 a v s i b 1 e s prom ina Dalekom Istoku Glavdallesprom. Amo su spadale još i Glavne uprave za splavarenje, za šum. kemijsku industriju, za transport drva i dr. Pod Glavnim upravama bili su Drvarski kombinati i trustovi. Ti organizacijski i upravni uredi provode dovoz i preradu drva pomoću svojih lokalnih poduzeća tzv. Lespromhoza. Lespromhoz i (Lesopromyslennye hozjajstva) su industr. poduzeća koja (otkako su 1931. god. organizirana) rade privremeno na »sirovinsikoj bazi« koja im je dodijeljena. Oni nemaju trajno utvrđenih granica kao Leshozi, nego ,se premještaju prema tome kako sječe napreduju skupa sa tehničkim pomoćnim sredstvima i personalom. Na čelu je lespromhoza lično odgovorni direktor, njegov pomoćnik (koji mu je i zamjenik) glavni inžinjer. Iza toga slijede upravitelji raznih pogona (šum. punktova itd.). Rukovodilački je princip (jedinon a č a 1 i j e) ovdje, kao i u čitavoj sovjetskoj industriji preduvjet i jamstvo za strogo vođenje i kontrolu primljenih zadataka. Osnovna je pogonska jedinica za isporuke drva tzv. majstorski rajon, kojim upravlja majstor sa punom odgovornošću za pogon i upravu svog rajona. Najdonje su stanice (ćelije) lespromhoza— radničke brigade drvosječa, traktorista itd. Brigadiri su odgovorni majstoru. Za »izvršenje i premašenje« planskih zadataka, a tako i za sniženje proizvodnih troškova, slijede materijalna potraživanja (tehničkog personala i drugih namještenika lespromhoza) znatnih premija i učešće u dobiti poduzeća. (Legnaja promyslen. 1. X 1959.). Sirovinsku bazu lespromhoza čine šumske površine, koje im je dodijelilo Min. poljoprivrede na dugoročnu eksploataciju naročitim aktom, a vlasnikom ostaje Min. poljoprivrede. Kada je 1953. g. Min. šumarstva (radi smanjenja broja ministarstava) opet kao i prije 1929. g. potpalo pod Min. poljoprivrede, ostalo je »Ministarstvo drv. i papir, industrije« da d dalje odvojeno postoji Drvarskoj su industriji tada bile prepuštene na dugoročnu eksploataciju tzv. »sirov´inske baze« tj. područja bogata na drvnim zalihama. Golemim ulaganjem ljudstva, električnih pila, traktora, dizalica i dr., drvarska je industrija uz velike napore i rasipanja drva ipak uspjela da podigne svoju produktivnost na dvostruko od 1940. .do 1956. god. Ali odmah je postalo jasno, da za dalje povišenje proizvodnje drva, a naročito radnog učinka, treba novih organizacijskih formi, da je nužna reorganizacija šumarstva i drv. industrije. Već je u aprilu 1957. počela u štampi diskusija u kojoj su sudjelovali najbolji stručnjaci, ukazujući na neminovnost reorganizacije šumoprivrede. Mnogobrojnim organizacijama drvosječa (19.900) odgovarao je i velik broj poduzeća pilanske industrije, naročito u gradovima. Od 15.000 pilana sa 41000 gatera, potpadalo je pod Min. drv. ind. samo 386 sa 1.723 gatera Unakrsno krstarenje razvažanja drva po par hiljada kilometara bilo je svakodnevno pravilo. Sve veća zebnja i zabrinutost o greškama i nedostacima u upravi šumama, kao i o njihovom mnogostruko ugroženom stanju uslijed prostorno golemih čistih sječa, jasno se konačno ispoljila. 3. Upravna reforma 1957. g. Do 1957. god. postojao je u SSSR još baštinjeni glomazan centralizirani privredni aparat. Prvog jula 1957. god. odlučeno je da se 20 ministarstava među njima i Min. drv. i papir, ind., dokine i da se uprava đecentralizira. Deviza je bila: Industriju bliže sirovini, upravu bliže industriji! Kreiralo se preko 100 regionalnih tzv. Narodnih privrednih savjeta (s o vnarhoza ) čime se htjelo upravu razlabaviti a birokratizam obuzdati. Osnovani Centralni sovnarhoz podređen je Komitetu za planiranje (G o s p 1 a n) u Moskvi. Centralno planiranje i kontrola još uvijek su jezgra sovj. sistema, mada je provođenje decentralizirano. Uslijed stvaranja sovnarhoza 1957. g. likvidiralo se bezbroj organizacija za isporuku drva i time koncentrirala uprava. Prema podacima zamj. ministra drv. ind. RSFSR Sudnicyna sada otpada na sovnarhoze RSFSR 80% isporuka drva i 79% na proizvodnju rezane građe, a prije te reforme bili su ti procenti 60 i 26. Prelazom na decentralizaciju uprave mogao je znatan broj inžinjera i tehničara iz centralnih i lokalnih uprava prijeći u pogone. Dalja saopćenja tvrđe, da je inicijativom lokalnih organa bila omogućena veća proizvodnja drva i povišena produktivnost rada. I pored toga što su se pokazali uspjesi reforme iz 1957. g. ipak se nije mogla otkloniti rasparčanost u industriji isporuka drva uslijed bezbroja organizacija drvosječa. Razna ministarstva i ustanove centralnih i lokalnih uprava održavali su i |