DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 88 <-- 88 --> PDF |
nung. Phyton, Vol. 9, pp. 268—283. Graz, 1961. 23. Die Grenze der mediterranen und mitteleuropäischen Vegetation in Südosteuropa im Lichte neuer pflanzensoziologischer Forschungen. Ber. d. Deutsch. Bot. Gesell. LXXV, 3, pp. 91—104. 1962. 24. Biljnogeografski položaj i raščlanjenost Like i Krbave. (Pflanzensoziologische Stellung und Gliederung von Lika und Krbava in Kroatien. (Acta Botanica Croatica, vol. XX/XXL, pp. 233—242. Zagreb, 1962. 25. Die Vegetation Südosteuropas in klimatischen und bodenkundlichem Zusammenkang. Mitt. d. Österreich. Geographischen Gesell. Bd. 104, I/II, pp. 136—160. 1962. Od posebnih djela treba spomenuti: 1. Nauka o biljnim zajednicama. Str. 1— 434, sa 48 tabela i 2 vegetacijske karte. Zagreb, 1949. 2. Šumske zajednice Jugoslavije. 2. izd., str. 1—65, s 1 veget. kartom u prilogu. Zagreb, 1950. 3. Priručnik za tipološko istraživanja kartiranje vegetacije. Str. 1—87. (U z, jednici sa S. Horvatićem, H. Emom, G. Tomažićem i M. Gračaninom). Zagreb, 1950. 4. Vegetacija planina zapadne Hrvatske. (La vegetation des montagnes de la Croatie d´ Ouest.) (U posebnom prilogu 4 karte biljnih zajednica sekcije Sušak lb, ld, 2a i 2c) (Avec 4 cartes des groupements vegetaux de la section Sušak) Str. 1—179, JAZU, Zagreb, 1962. 5. Šumske zajednice Jugoslavije. III izdanje (kao posebni otisak Šumarske enciklopedije). Od brojnih stručnih radova treba spo-> menuti: »Biologija drveća«, Šumarski priručnik I, Zagreb, 1946. (Kompletni bibliografski podaci o radu Prof. dr Ive Horvata biti će publicirani u Biološkom Glasniku). Prof. dr 1. Horvat uz G. Bečka i L. Adamovlća klasik je nauke o vegetaciji Balkana. Nažalost njegovo veliko životno djelo o vegetaciji jugoistočne Evrope, čiji je I dio priređen za štampu, ostati će nedovršen. Time je nauci zadan težak i nenadoknadiv gubitak. Prof. Horvat bio je istinski veliki čovjek; jednostavan, skroman i neposredan, uvijek spreman za dosjetku, uvijek spreman za svakog naći lijepu riječ, iskonski pošten, čvrsta i nesalomljiva značaja, neraskidivo vezan sa svojom zemljom i narodom, izvanredno prodorne inteligencije i velike naobrazbe, neiscrpnog radnog elana i ljubavi prema prirodi. Prošavši kroz sve bure i tegobe našeg stoljeća, nebrojena iskušenja i razočaranja, prof. Horvat ostao je uvijek uzoran intelektualac, predani naučni radnik koji je sve svoje vrijeme posvetio istraživalačkom radu. Prof. dr Ivo Horvat bio je naš, bio je šumar. Njegovom preranom smrću šumarska je nauka izgubila jednog od svojih najvećih ljudi. Onima koji su imali sreću poznavati ga, ostati će uvijek nezaboravan uzor. Oni koji budu čitali njegova djela ostat će presenećeni obiminošću njegova opusa, istinitošću i ljepotom njegove riječi. Slava prof, dr Ivi Horvatu! Dr V. Glavač IVO HORVAT ČOVJEK I UČENJAK* Poslije kraćeg bolovanja 22. travnja ove godine umro je u Zagrebu Ivo Horvat, jedan od vodećih svjetskih učenjaka na području biljne sociologije. Prema njegovim koncepcijama danas se u svijetu vrše istraživanja kakva je upravo on uzorno izvršio u velikom djelu naše domovine. Doživio je visoko priznanje kojim ga je odlikovao Odbor fonda za nagrađivanje naučnih radnika Socijalist´čke republike Hrva * U emisiji Radio Zagreba: »Veliki ljudi i njihova djela« 16. VII 1963. spiker je pročitao ovaj nekrolog. tske, dodijelivši mu za naučni rad visoku nagradu »Riuđer Bošković«. Ali tom prilikom kao da se poigrala sudbina: 25 travnja, prije podne nagrađenima su bile predane diplome, plakete i rješenja o nagradi, a profesor Ivo Horvat istog je dana poslije podne sahranjen. Rođen je 7. Y 1897. u Čazmi, a odrastao u Hrvatskom Zagorju, studirao je Ivo Horvat, nakon završene Klasične gimnazije, prirodne nauke na filozofskom fakultetu u Zagrebu. 1920 promoviran je na čast doktora iz naučnog područja botanike a uskoro je položio i profesorski ispit iz priro |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 89 <-- 89 --> PDF |
dnih nauka i geografije. Od godine 1920. do 1945. neprekidno je službovao u Botaničkom institutu Filozofskog fakultete u Zagrebu, vršeći funkcije asistenta, docenta, izvanrednog d redovitog profesora, a u godinama između 1939 i 1945. bio je predstojnik Botaničkog instituta i Botaničkog vrta. Život je završio kao redoviti profesor botanike na Veterinarskom fakultetu a Zagrebu. U toku svoga naučnog rada, a to znači preko 40 godina, vršio je Ivo Horvat stalno i neumorno terenska istraživanja i to najprije u Hrvatskoj, na svojoj najmilijoj planini Velebitu, a onda i dalje u Bosni, Hercegovini, u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji. Istraživao je vegetaciju u Bugarskoj, Poljskoj i Grčkoj Tokom svojih stalnih dugotrajnih napora postao je -odličan poznavalac balkanske vegetacije, pa je u tom pogledu bio svakako prvi na svijetu. U svojim se vegetacijskini istraživanjima Ivo Horvat opredijelio za takozvana fitocenološka istraživanja prema idejama danas općenito priznajte iskale Zürich— Montpellier — koje će znatno nadograditi. Toj je školi ostao vjeran do smrti. Njegova je zasluga da se dainas teme smjeru priklanjaju svi jugoslovenski fitocenolozi koji su znatnim dijelom izišli baš iz škole Ive Horvata. Tim je istraživanjima najviše dobilo šumarstvo, jer su šume uz plan-inske rudine bile glavni predmet Horvatovih istraživanja. Šumske zajednice koje je opisao i detaljno istražio predstavljaju temelj za sva ostala suvremena istraživanja primijenjenog karaktera. Upravo preko takvih se istraživanja profesor Horvat naj bliže povezao sa praksom. Njima je stekao najviše pristaša među šumarima koji su zahvaljujući istraživanjima šuma u fitocenološkom pogledu mogli pristupiti rješavanju vrlo složenih problema čisto šumarskog karaktera. Danas je svakom šumaru jasno, zahvaljujući upravo profesoru Horvatu, od kolike je važnosti za moderno gospodarenje i iskorišćavanje šuma poznavanje biljnih zajednica, pogotovo onih koje su kod nas klimatski uvjetovane i konačne. No što je u stvari nauka o biljnim zajednicama, sociologija bilja odnosno fitosociologija, što je njen predmet?! Tačno prije tri godine postavili smo to isto pitanje profesoru Ivi Horvatu. Predmet istraživanja fitosociologije ;li fitocenologije jesu biljne zajednice ili fitocenoze sastavljene od velikog broja različitih biljnih i životinjskih vrsta U prirodi postoje naime osim pojedinih bića. biljaka i životinja, koja su predmet istraživanja u užem smislu, visokoorganizirane životne zajednice ili biocenoze. Takve su biocenoze na primjer šume, šikare, livade, cretovi, kamenjare i druge vegetacijske jedinice. U tim biocenozama žive prostorno i po međusobnim odnosima povezana živa bića, biljke i životinje. Među njima postoje međusobni odnosi koji se očituju u borbi za iskorišćavanje prostora, svjetla i hrane, te u povezanosti njihovih rasplodnih odnosa. Naročita je uska povezanost biocenoza u hranidbi. Zelene biljke su proizvođači (producenti) orggnafeih spojeva. Pomoću sunčeve energije sastavljaju one iz jednostavnih elemenata visokomolekularne spojeve, te vrše u biocenozi temeljnu funkciju organske sinteze, a s tim u vezi opskrbljivanje svih ostalih živih bića. Nasuprot ovim proizvođačima nalazi se golemo mnoštvo potrošača (konzumenata) sastavljeno od heterotrofnih biljaka i brojnih životinjskih vrsta. Potrošači troše hranjive tvari, ali ih potpuno ne rastvaraju, pa se one u obliku humusa nagomilavaju u šumskom tlu, na livadi, tresetištu i slično. Njihovo daljnje trošenje proizvode novi članovi biocenoze — različite gljiv´ce i bakterije — koje reduciraju organske spojeve i proizvode najzad´njihovu mineralizaciju To su rastvarači (reducenti), uz proizvođače i potrošače bitni sastavni elementi svake fitocenoze. Biljna zajednica uvjetovana je, dakle s jedne strane konkurencijom svojih sastavnih članova, a s druge tijesnom prilagođenošću živih bića koja nastavaju određenu prostornu cjelinu. Životinjski svijet se uklopio u tu prirodnu cjelinu, koja određuje fizionomiju kraja, te izražava najjasnije njezine životne prilike, a dobrim je dijelom i neposredni objekat našeg gospodarenja. Ali kako razumjeti takozvanu biljnu zajednicu — bilo je tada naše daljnje pitanje. Da bismo mogli potpuno razumjeti neku biljnju zajednicu, nauka o biljnjim zajednicama morala se povezati s brojhim srodnim disciplinama, a upravo je ta povezanost dovela do velikih koristi za sve znanosti, — odgovorio je profesor. Najuže veze postoje s klimatologijom. Količina oborina, raspored i visina temperature, trajanje vegetacij skog perioda, — sve su to temeljnji faktori za razvitak biocenoze. Uz općenitu i regionalnu klimu golem utjecaj ima mikroklima, klima na najužem prostoru, pa su biljnje zajednice najjasniji izraz mikroklimatskih prilika. Uska je veza |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 90 <-- 90 --> PDF |
naše znanosti s geologijom i petrografijom. — rekao nam je dalje profesor Horvat, jer se biljke razlikuju prema svojim zahtjevima na geološku podlogu i na petrografski sastav kamenja. Najveća je veza ipak s pedologijom, naukom o tlu, pa usporedo razvijaju nauka o biljnim zajednicama i nauka o tlu. Da li ova nova nauka, kojoj ste danas najistaknutiji predstavnik možda ima i neke direktne veze s čovjekom i njegovim načinom života, — primijetili smo dalje profesoru Horvatu. Nauka o biljnjim zajednicama povezana je s mnogim drugim disciplinama na primjer s geografijom i etnografijom, jer se ni moderan čovjek nije mogao oteti prirodi, koja ga opkoljuje i koja je najjasnije izražena u biljnom pokrovu. Tipovi kuća, način gospodarenja i slično, — naglasio je veliki učenjak, — odaju jasne veze s biljnim zajednicama. U Švicarskoj se podudaraju na primjer tipovi kuća, bez obzira na jezične skupine, sa životnim prilikama vegetacije. To isto vidimo u Zapadnoj Njemačkoj, gdje je podudaranje između tipova kuća i vegetacijskih jedinica tako veliko, da je u prvi momenat teško reći, da li imamo pred sobom vegetacijsku kartu ili kartu tipova kuća. Golema podudaran ja između tipova kuća i tipova šuma nalazimo i kod nas, pa se svako područje ističe svojim posebnim značajkama. Od velikog je — gotovo još nesagledanog — značenja veza nauke o biljnim zajednicama ´s humanom i veterinarskom medicinom, pa njezina shvaćanja prodiru i u ove discipline, završio je prof. Horvat. Ivo Horvat se, kako je već rečeno, naročito posvetio ispitivanju biljnih zajednica kontinentalnog karaktera. Posebno se bavio proučavanjem planinske vegetacije koja je u nas iz raznih uzroka vrlo zanimljiva i karakteristična. U poznavanju planinske vegetacije Dinarskih planina kao i u poznavanju vegetacije susjednih planina srednje Evrope i Balkana, profesor Horvat je već davno ocjenjen kao najistaknutiji stručnjak svjetske botanike. Osobito je veliko značenje njtegovo poznavanje vegetacije Balkana, koju je obradio u sumarnom prikazu što će do skora izaći u Njemačkoj. Ovaj prikaz ne će biti ograničen samo na Balkan, nego će obuhvatiti čitavu jugoistočnu Evropu. Uporedo s tim istraživanjima profesor Horvat pokazao je neobično veliku aktivnost i na polju kartiranja vegetacije, odnosno u izradi vegetacijskih karata. Zbog neobične važnosti za praksu, njegovom je zaslugom takvo kartiranje uvršteno u osnovne i primarne zadatke našeg cjelokupnog botaničkog rađa. Tu je on pokazao i smjer .i način takvog rada izradivši sa svojim suradnicimanekoliko takvih karata iz područja zapadne Hrvatske. Te karte su sastavni dio djela zbog kojeg je nagrađen nagradom »Ruder Bošković«. One sigurno predstavljaju najbolje što je u tom pogledu izrađeno u Evropi. Kao što je poznato vegetacijska se istraživanja ne mogu vršiti bez temeljitog poznavanja flore. Ivo Horvat morao je zbog toga prije svakog fitocenološkog rada u nekom kraju najprije upoznati tamošnji biljni svijet. U tom je cilju Ivo Horvat sabrao upravo ogroman herbarski materijal. Njegova herbarska zbirka obuhvaća nekoliko desetaka tisuća araka. Mnogo toga za života nije uspio obraditi. Uz više biljke cn je izvanredno dobro poznavao mahovine kojima se naročito bavio ranijih godina, pa je i iz tog područja publicirao nekoliko vrlo zapaženih radova. Za svoj znanstveni rad profesor doktor Ivo Horvat stekao je opće priznanje osobito kod kuće, u srednjoj Evropi, u Sjedinjenim Američkim Državama i u Sovjetskom Savezu. Njegove ideje prodirale su relativno sporo ali neodoljivo. Redoviti je učesnik na mnogim savjetovanjima i kongresima za vegetacijska istraživanja i kartiranja različitih kontinenata. Držao je stalna predavanja na raznim sveučilištima u Evropi. Sudjelovao je na međunarodnim naučnim ekskurzijama, a u stalnom je kontaktu bio s velikim brojem istaknutih botaničara čitavog svijeta. Bio je član brojnih naučnih društava širom svijeta. Profesor Horvat ostavio je preko 60 naučnih radova, koji su objavljeni ili kao samostalna djela ili pak u domaćim i stranim časopisima. Među njima se osobito ističu: Nauka o biljnim zajednicama. Šumske zajednice Jugoslavije i Priručnik za tipološko istraživanje i kartiranje-vegetacije. Uz već obavljene radove ostavio je mnogo radoVa u rukopisu koji čekaju na konačnu redakciju i objavljivanje. S osobitim se interesom očekuje njegovo već spomenuto djelo o vegetaciji jugoistočne Evrope. Završimo ovaj kratak prikaz ocjenama što su ih izrekli njegovi suradnici i učeni ci. Profesor Šumarskog fakulteta u Beogradu doktor Branislav Jovanovi ć nedavno je napisao slijedeće: »Profesor Horvat je svojom naučnom širinom, svojim humanizmom, svojim razumijevanjem za |