DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 89 <-- 89 --> PDF |
dnih nauka i geografije. Od godine 1920. do 1945. neprekidno je službovao u Botaničkom institutu Filozofskog fakultete u Zagrebu, vršeći funkcije asistenta, docenta, izvanrednog d redovitog profesora, a u godinama između 1939 i 1945. bio je predstojnik Botaničkog instituta i Botaničkog vrta. Život je završio kao redoviti profesor botanike na Veterinarskom fakultetu a Zagrebu. U toku svoga naučnog rada, a to znači preko 40 godina, vršio je Ivo Horvat stalno i neumorno terenska istraživanja i to najprije u Hrvatskoj, na svojoj najmilijoj planini Velebitu, a onda i dalje u Bosni, Hercegovini, u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji. Istraživao je vegetaciju u Bugarskoj, Poljskoj i Grčkoj Tokom svojih stalnih dugotrajnih napora postao je -odličan poznavalac balkanske vegetacije, pa je u tom pogledu bio svakako prvi na svijetu. U svojim se vegetacijskini istraživanjima Ivo Horvat opredijelio za takozvana fitocenološka istraživanja prema idejama danas općenito priznajte iskale Zürich— Montpellier — koje će znatno nadograditi. Toj je školi ostao vjeran do smrti. Njegova je zasluga da se dainas teme smjeru priklanjaju svi jugoslovenski fitocenolozi koji su znatnim dijelom izišli baš iz škole Ive Horvata. Tim je istraživanjima najviše dobilo šumarstvo, jer su šume uz plan-inske rudine bile glavni predmet Horvatovih istraživanja. Šumske zajednice koje je opisao i detaljno istražio predstavljaju temelj za sva ostala suvremena istraživanja primijenjenog karaktera. Upravo preko takvih se istraživanja profesor Horvat naj bliže povezao sa praksom. Njima je stekao najviše pristaša među šumarima koji su zahvaljujući istraživanjima šuma u fitocenološkom pogledu mogli pristupiti rješavanju vrlo složenih problema čisto šumarskog karaktera. Danas je svakom šumaru jasno, zahvaljujući upravo profesoru Horvatu, od kolike je važnosti za moderno gospodarenje i iskorišćavanje šuma poznavanje biljnih zajednica, pogotovo onih koje su kod nas klimatski uvjetovane i konačne. No što je u stvari nauka o biljnim zajednicama, sociologija bilja odnosno fitosociologija, što je njen predmet?! Tačno prije tri godine postavili smo to isto pitanje profesoru Ivi Horvatu. Predmet istraživanja fitosociologije ;li fitocenologije jesu biljne zajednice ili fitocenoze sastavljene od velikog broja različitih biljnih i životinjskih vrsta U prirodi postoje naime osim pojedinih bića. biljaka i životinja, koja su predmet istraživanja u užem smislu, visokoorganizirane životne zajednice ili biocenoze. Takve su biocenoze na primjer šume, šikare, livade, cretovi, kamenjare i druge vegetacijske jedinice. U tim biocenozama žive prostorno i po međusobnim odnosima povezana živa bića, biljke i životinje. Među njima postoje međusobni odnosi koji se očituju u borbi za iskorišćavanje prostora, svjetla i hrane, te u povezanosti njihovih rasplodnih odnosa. Naročita je uska povezanost biocenoza u hranidbi. Zelene biljke su proizvođači (producenti) orggnafeih spojeva. Pomoću sunčeve energije sastavljaju one iz jednostavnih elemenata visokomolekularne spojeve, te vrše u biocenozi temeljnu funkciju organske sinteze, a s tim u vezi opskrbljivanje svih ostalih živih bića. Nasuprot ovim proizvođačima nalazi se golemo mnoštvo potrošača (konzumenata) sastavljeno od heterotrofnih biljaka i brojnih životinjskih vrsta. Potrošači troše hranjive tvari, ali ih potpuno ne rastvaraju, pa se one u obliku humusa nagomilavaju u šumskom tlu, na livadi, tresetištu i slično. Njihovo daljnje trošenje proizvode novi članovi biocenoze — različite gljiv´ce i bakterije — koje reduciraju organske spojeve i proizvode najzad´njihovu mineralizaciju To su rastvarači (reducenti), uz proizvođače i potrošače bitni sastavni elementi svake fitocenoze. Biljna zajednica uvjetovana je, dakle s jedne strane konkurencijom svojih sastavnih članova, a s druge tijesnom prilagođenošću živih bića koja nastavaju određenu prostornu cjelinu. Životinjski svijet se uklopio u tu prirodnu cjelinu, koja određuje fizionomiju kraja, te izražava najjasnije njezine životne prilike, a dobrim je dijelom i neposredni objekat našeg gospodarenja. Ali kako razumjeti takozvanu biljnu zajednicu — bilo je tada naše daljnje pitanje. Da bismo mogli potpuno razumjeti neku biljnju zajednicu, nauka o biljnjim zajednicama morala se povezati s brojhim srodnim disciplinama, a upravo je ta povezanost dovela do velikih koristi za sve znanosti, — odgovorio je profesor. Najuže veze postoje s klimatologijom. Količina oborina, raspored i visina temperature, trajanje vegetacij skog perioda, — sve su to temeljnji faktori za razvitak biocenoze. Uz općenitu i regionalnu klimu golem utjecaj ima mikroklima, klima na najužem prostoru, pa su biljnje zajednice najjasniji izraz mikroklimatskih prilika. Uska je veza |