DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 47     <-- 47 -->        PDF

... »Naročitu pažnju treba posvet:ti o


ceni, da li je prosečni inventar po ha pre


visok ili premalen, kakav je razmer vrsti


drveća, koliki je procenat učešća pojedinih


debljinskih razreda i da li su u tom pogle


du potrebne kakve veće izmene«...


... »Razvoj inventara u pogledu visine


i sastava treba upraviti onim smerom, đa


bi se postigla i trajno održala najbolja


produkcija, tj. da bi se post gao kvalita


tivno i kvantitativno najv´ši prirast uz


ekonomski odmeren inventar. Merilo kod


provađanja toga cilja jest procenat iskori


šćenja i procenat pr rasta.


Rukovođenje inventara u pogledu kvan


titeta i kvaliteta traje dotle, dok oba ta


procenta pokazuju tedenciju, da se .pri


bližno izjednače. U tom je slučaju unutar


pojedinih odelenia postignuta ekonomski


uravnotežena zaliha pa je na toj visin´ i


sastavu treba stalno održavati, jer je isko


rišćenje jednako prirastu u svim debljin


skim razredima«...


Kontrolna metoda se u to doba — ekstenzivnog
gospodarenja — nije mogla uspješno
prim jeniti.


»Ova dosta komplikovana instrukcija
po mome m´šljenju, u koliko ja znam prilike
jugoslavenskih šuma, teško će biti
izvodljiva u pogledu stalnih privrednih
planova«. — piše Šenšin u svome udžben
ku o uređivanju šuma 1934. god.


U tadanjim prilikama ostala je Instrukcija
— samo na papiru. To je bio glavni
razlog da su već 1937 godine izišla »Uputstva
za doznaku stabala i određivanje prihoda
u prebornim šumama«, po kojima se
drvna masa za sječu određivala na temelju
minimaln h drvnih masa, koje moraju ostati
u šumi poslije sječe.


Veoma općenito tretiranje problema
normalne drvne zaThe u prebornoj šumi
u Instrukciji od 1931. godine je u Uputstvima
od 1937. godine nešto konkretnije,
ali se još uvijek temelj samo na dotada
stečenom iskustvu s primjernih doznaka
i izvršenih sječa, bez određene naučne osnove.


. . . »Pr´ncip, po kojemu se određuje
etat, jednostavan je: ima li se šeći prirast,
više od prirasta ili manje, već prema tome,
da li je konkretna drvna zal ha jednaka,
veća ili manja od normalne drvne zalihe.
Ima se dakle ustanoviti konkretna
drvna zaliha i prirast, te odrediti kolika je
normalna drvna zaliha za dotičnu sastojinu.
Od ovih triju velič na možemo ustanoviti
sa zadovoljavajućom točnosti samo
konkretnu drvnu zalihu. Prirast se ne da
ustanoviti sa dovoljnom tačnosti ni u uređen.
m šumama a sa metodama, koje za


htjevaju mnogo truda i vremena, a pogo


tovo je nepouzdano u neuređenim šumama


i šumama oblika prašume. Kolika ima


biti normalna drvna zaliha ni


je teordja još do danas resila.


(podvukao K. R.)


U pomanjkanju ovih bitnih faktora, koji


određuju etat moramo se poslužiti isku


stvom stečenim u do sada izvršenim se


čama, te učin ti neke pretpostavke pomoću


kojih ćemo se osigurati od preterane seče.


U već izvršenim sečama lako je oceniti,


koje su seče dobro uspele. To se ocenjuje


po općem stanju sastoj-ine posle seče, nje


nom kvalitetu, stanju tla, mogućnosti uspe


šnog razvijanja pomlatka, povoljnog pri


raštaja preostalih stabala, te razmerom


debljinskih razreda. Razmer debljinskih ra


zreda i drvna zaliha posle seče ima biti


tolika, da je osigurana mogućnost ponovne


seče u ne prevelikom razmaku vremena.


Da se možemo koristiti iskustvima, ste


čenim u pojedinim sečama potrebno je


ustanoviti drvnu masu i strukturu debljin


skih razreda pre i posle seče, i o tom vod.ti


posebnu evidenciju« . . .


. . . »Promatranjem stanja sastojina po


sle seče, naročito posle 4—5 godina lako


ćemo ustanoviti, gde smo sekli sa najpo


voljnijim intenzitetom.


Odmah nakon seče poznaćemo po strukturi
preostale drvne mase po razmeru između
slabog, srednjeg i jakog mater jala, te
po ukupnoj masi koja ne srne da padne ispod
stanovitog minimuma« . . .


Iz tabela navedenih u Uputstvima se
određuju te minimalne mase, koje treba
da ostanu poslije seče po ha, i . . .« jedan
izvestan prirast koji za dane prilike ima
najveću verovatnost« . . .


Ta grafička metoda je imala svoje opravdanje
u vrijeme, kada je u našim šumama
bila nagomilana velika drvna masa i
kad se uređivanjem šuma vršilo šablonsko
reguliranje sječa.


Opća uputstva za uređivanje šuma od


8. ožujka 1948. i 2. veljače 1949. nisu donijela
ništa novo u vezi spomenutog problema.
Danas, kad savremeno gospodarenje treba
da bude što produktivn je i što ekonomičnije,
potrebno je poznavati optimalnu
(normalnu) drvnu zalihu u prebornoj šumi.
Potrebno je poznavati » . . . onu drvnu
masu koja ne smije biti ni prevelika ni
premalena nego upravo nužna i dovoljna
da daje najpovoljniji pr hod i omogući trajnu
regenerac ju šume« ... (Klepac, 1961.)


Taj problem normalne preborne šume
pokušali su razni autori riješeti na osnovu
strukture broja stabala, veličinom i struk


39;